Farizejština

Danas, 1. rujna 2024., navršava se jedanaest godina o smrti Zvonka Bušića Taika. Kada bih ih pokušao sažeti u jednu rečenicu, ona bi bila: Prijatelju, umro si na vrijeme! S onim žarom za hrvatsku ideju kakav je tebe krasio, bilo bi to trinaest mučnih godina garniranih novim razočaranjima. Premda postoje naznake svjetskog velesukoba kakav si ti predviđao, ali meni se čini da nijedna strana nije moja. Ne znam, ti bi možda vidio jasnije jer se nisi ustručavao misliti i nezamislivo. Bilo kako bilo, u Hrvatskoj ide sve po starom. Na vlasti se smjenjuju dva krila Partije, a tzv. desnica srlja u još jedan niz žučljivih svađa i podjela koji već zamaraju i najgorljivije pristaše. Upravo zbog poštivanja uspomene na pokojnog Zvonka danas neću pisati o tom kokošarskom nadgornjavanju na hrvatskoj desnici, nego nečem naoko sasvim drugom.

Početak je novog mjeseca pa su na portalu Index.hr tema opet o ''klečavci''. Ovaj put prenose glavne točke iz članka filozofa Kristijana Krkača koji pokušava dokazati kako molitelji na trgovima ne poznaju Isusov nauk te zlorabe vjeru za ''političke, ideološke i ekonomske ciljeve.'' Krkač nije tipični indeksovski krkan, no za jednog filozofa prilično je prizeman, neinventivan i nerafiniran. O međunarodnoj ideološko-političkoj pozadini i potpori moliteljima na trgovima neću razglabati jer protivnička strana, nazovimo ih drekavci, ima kudikamo veću inozemnu i tuzemnu podršku, pa čak i iz nekih crkvenih krugova. Autorove strahove o jačanju nekakve ekstremne desnice u situaciji kada kršćanstvo umire a nacionalne države umiru pred našim očima bez imalo skrupula vežem mačku za rep.

No da razmotrimo filozofove filozofsko-teološke prigovore. Autor tradiciju uličnih molitava svake prve subote u mjesecu u brojnim gradovima diljem Poljske, Mađarske, Hrvatske i drugdje drži jednim od primjera zlouporabe religije u nereligijske svrhe. Autor se pita jesu li sudionici svjesni onoga što je Isus poučavao o molitvi u javnosti u odnosu na molitvi u skrovitosti. Pa citira Novi zavjet: "Tako i kad molite, ne budite kao licemjeri. Vole moliti stojeći u sinagogama i na raskrižjima ulica da se pokažu ljudima. Ti, naprotiv, kad moliš, uđi u svoju sobu, zatvori vrata i pomoli se svomu Ocu, koji je u skrovitosti. I Otac tvoj, koji vidi u skrovitosti, uzvratit će ti" (Matej 6:5-6). Vještim i zlonamjernim citiranjem Biblije moguće je štošta dokazivati pa i da nema Boga, međutim ima više primjera javne molitva u afirmativnom kontekstu u Starom zavjetu, a apostol Pavao u Prvoj poslanici Timoteju kaže: ''Hoću, dakle, da muškarci mole na svakome mjestu, podižući čiste ruke bez srdžbe i raspre'' ((1 Tim 2,8)). Čini mi se da ovi na trgovima upravo tako mole.

Zanimljivo je da se u ovom citatu naglašavaju muškarci, a Krkač moliteljima na trgovima upravo to prigovara oslanjajući se također na sv. Pavla u Poslanici Galaćinima: "Nema više Židova ni Grka, nema više roba ni slobodnjaka, nema više muškog ni ženskog; jer ste svi jedno u Kristu Isusu" (Gal.(3:28). Na tom Krkačevu umovanju Indeksov autor efektno poentira: ''Taj odlomak osporava ideju o različitim ulogama temeljenim na spolu ili rodu unutar duhovnog područja, sugerirajući jedinstvo i jednakost među vjernicima bez obzira na spol ili rod, zaključuje autor u časopisu Filozofsko-teološkog instituta Družbe Isusove.'' Eto, dočekaše babićevci da više ne moraju sami smišljati razloge zbog kojih bi trebalo zabraniti molitvu na trgu, dostatno im je prenositi tekstove iz crkvenih časopisa. Doduše, Krkač nije babićevski krkan, pa velikodušno veli da se ''u demokratskom društvu pojedinci mogu slobodno uključiti u javne aktivnosti sve dok to ne ometa druge ili ne krši zakon'' te dalje nastavlja o molitvama kao primjeru loše prakse i zloporabi religije.

Ono što rezignira kakvog-takvog katolika jest mlakost i povodljivost u crkvenim redovima. Čini se kao da znatan dio Crkve vjeru više ne shvaća kao vjeru, nego kao moćan alat u borbi za blaga ovoga svijeta. Budući da im fali vjere pokušavaju taj alat modernizirati, uskladiti sa (zlo)duhom vremena. Zato upravo iz crkvenih ustanova, fakulteta, instituta i časopisa stižu ovakvi napadi na ljude koji u ovim ludim vremenima još uvijek nalaze hrabrosti da javno kleknu i mole. Današnji se farizeji hvataju citata o farizejštini ne bi li izvrgli ruglu ljude koji svjedoče svoju vjeru ili su barem uvjereni da to čine, a to je u konačnici jedno te isto. Upravo oni koji potežu citat iz Evanđelja po Mateju o javnoj i skrovitoj molitvi jesu oni na koje Krist misli u citiranom ulomku, to su ti licemjeri koji se, kritizirajući od mainstreama prezrene molitelje, nastoje dopasti prevladavajućem mnijenju. Zato su isprazna sva ta razglabanja o tome gdje se moliti, gdje se ne moliti. Kad smo već kod citiranja Biblije, što učiniti sa sljedećim citatom: ''Bez prestanka se molite!'' (1. Sol 5,17)?

Uostalom, istinskom vjerniku svaki je čin molitva. Tko se doista Bogu približi, ne može ništa drugo ni činiti nego slaviti Boga. Podjelom prostora na trg, ulicu, sobu, crkvu itd. zamaraju se tek bezbožnici i mi kolebljivci. I najgori među nama – farizeji. Bojim se da će kada bude nužno ustati, to u stanju biti jedino ovi koji danas pred Bogom kleče.

Damir Pešorda
Hrvatski tjednik