Jesu li navijači nacisti?
Poraz Dinama u Milanu nekako sam očekivao pa se zato nisam posebno ni ražalostio kada se to obistinilo. Uostalom, ja navijam za Hajduk, a i to dosta mlako otkako je ono Landeka bacio suzavac na Poljudu. Davno je to bilo. Tako nedovoljno zainteresiranom valjda mi je i moglo promaknuti da su Dinamovi navijači prodefilirali Milanom dižući desnicu u zrak. U čemu ovdašnji dušebrižnici prepoznaše nacistički pozdrav. Tako zahvaljujući njima doznah za taj zločin Dinamovih navijača. Index.hr prenosi zgražanje Romana Bolkovića: ''Badava bi bilo sada baviti se pseudsociopsihološkim profiliranjem razloga i uzroka ovog gnjusnog nacističkog defilea navijača Dinama. On se naprosto dogodio. Baš kao što se u krilu ovog naroda dogodio genocid.'' Eh, tu mi se već upališe lampice i oglasi zvono za uzbunu: Kako samo lako Bolković skoči s divljanja neiživljene balavurdije na genocid!
I tako nastavlja on donkihotovsku borbu s vjetrenjačama zla premda bi se, sudeći po figuri, reklo da magarca jaše, pa u jednom trenutku pravednički usklikne: ''Kaj, nacizam vam je manje zlo? Ili: naš nacizam je manje zlo? Ili: nije ovdje riječ....Ej! Ej! Dotle, ne dalje! Ovdje jest riječ o nacizmu, jest riječ o ustaštvu, i to treba zatrti tako da i naši unuci prepričavaju što je uslijedilo kad se onomad u Milanu salutiralo u crnim odorama sjenama ustaškog i nacističkog Zla.'' Ne znam je li Bolković ikada završio studij filozofije ili zapeo negdje na trećoj ili četvrtoj godini, ali logično rasuđivati očito nije naučio. Dok on i slični budu naganjali naciste i ustaše po stadionima, neki novi nacisti upravo iz njihova miljea dočepat će se, kranjčevićevski rečeni, ''naprvih fotelja''. Uostalom, samo naivci vjeruju da se nacizam rodio u pivnici. Noge idu gdje glava kaže.
Nikada nisam bio pretjerano oduševljen navijačima i navijanjem. Ne bih nikoga htio uvrijediti, ali pomalo je gubitnički – kad već ne možeš igrati – smisao života naći u navijanju. Hoću reći da, kao i u svemu, i u navijanju treba imati mjeru. Stoga mi je sumnjivom postala poluprofesionalizacija navijanja. Kad je ''skrivena ruka'' još tamo sredinom devedesetih počela Dinamove navijače usmjeravati protiv Tuđmana, a okorjeli zvezdaši pisati panegirike BBB-ovcima, bilo mi je jasno da je vrag odnio šale i da ni navijanje više neće biti spontano, amatersko. Prvo se profesionalizirao nogomet, a za njim postupno i navijanje. Samo što je ta naknadna profesionalizacija bila karikatura one prve. Dok su nogometaši postajali celebrityji, navijači su postajali huligani spremni odrađivati prljave poslove za političare, mafijaše i druge moćnike. Taj proces je otišao puno dalje u bliskom susjedstvu gdje se upravo sudi navijačkoj skupini koja se bavila organiziranim kriminalom i likvidacijama.
U Hrvatskoj, hvala Bogu, toga nema, ali zlouporabe navijača u političke svrhe i te kako ima. Kao što se instrumentalizacijom BBB-ovaca opstruiralo Tuđmanovu vlast, a kasnije potiskivalo Mamića iz nogometa i pokušavalo ''očistiti močvaru'', tako se i nakon dvije tisućite nastoji instrumentalizirati Hajdukove navijače protiv Dinama, Zagreba, sjeverne Hrvatske uopće. Upravo je portal Index.hr, koji se povodom ovog defilea u Milanu najžešće obrušio na Dinamove navijače, godinama huškao navijače na nerede samo da bi napakostio vlastima, Mamiću, hrvatskoj reprezentaciji i kome god je u danom momentu trebalo. Navijanje treba ostaviti za stadion, uživati u sportu kao i svakoj drugoj zabavi, no smisao života treba tražiti negdje drugdje.
Ganjajući političku korektnost, Romano se Bolković obrušio na navijače kao da su oni najveći problem ovoga društva, ultimativno zlo. Dok s druge strane u svojoj emisiji na HRT-u ''1 na 1'' svake srijede umiljato čavrlja s moćnicima od kojih mnogi kreiraju trendove i tijekove u društvu, pa i to kako će se navijati, koje će se znakove crtati po pustom stadionu i sl. Klinac s podignutom rukom u Milanu nije nikakav ustaša, pogotovo nije nacist, već je u najgorem slučaju neiživljena budala, čiju energiju okolnosti i okruženje usmjeravaju u krivom smjeru. Može li se takav klinac razviti u opasna huligana, kriminalca, pripadnika paravojne skupine ili, ne daj Bože, terorista da krenemo malo putem Plenkovićevih zebnji? Može, naravno da može! Ali ne treba zaboraviti da je on u svakoj od navedenih mogućnosti tek oruđe, sredstvo u nečijim rukama.
Ono što u Bolkovićevu napadu na navijače ostaje možda prikriveno, a zapravo je vrlo podmuklo, jest olako pripisivanje genocida hrvatskom narodu. A tu je već na tragu Memoranduma SANU 2. Promicatelje ''srpskog sveta'' najviše upravo i rade na tome da uvjere sebe i svijet kako su Hrvati počinili genocid nad njima te, shodno tome, oni imaju moralno pravo da ''denacifikuju'' Hrvate do mile volje. Lamentacije poput ove Bolkovićeve takvim stremljenjima idu u prilog.
Damir Pešorda
Hrvatski tjednik