Detalji

Objavljeno: 29. ožujka 2010.

Fali mi pomalo propali Feral Tribune. Tamo u jednoj rubrici engleskog naziva objavljivali su brižno prikupljene misli autentičnih hrvatskih intelektualaca. Kako prikupljači bjehu više revni negoli pametni, znali su i omanuti te kao izabranu donijeti i poneku sasvim prosječnu ili čak bezvrijednu misao. No veći dio njihova prikupljenog materijala ipak predstavlja vrijedno blago. Nađe se tu Zidića, Aralice, Pečarića, Ivkošića, Kovačevića, a, bogme, i pokoja moja lijepa rečenica. Feral je uglavnom bio huškački, orjunaški list, no zbog te rubrike kod mene su uvijek imali određeni bonus. Stoga se nisam veselio kad je bešćutni kapitalizam pregazio taj relikt komunizma s ''ljudskim licem''. To što je to ''ljudsko lice'' mnoge podsjećalo na lice friško i nevješto obrijanog četnika, druga je stvar.(D.Pešorda)

Detalji

Objavljeno: 25. ožujka 2010.

Riječi, kao i ljudi, imaju sudbinu. Riječ 'avlija' jedna je od prvih koje sam naučio, s kojom sam odrastao. Kada god bih krenuo na dvor, izišao bih u avliju. Tada nisam znao da je 'avlija' turcizam, a i da sam znao, ne bi mi to bogzna što značilo. Moj tadašnji doživljaj svijeta bio je nalik onome iz Borgesove pjesme Događaj u kojoj pjesnik pokušava uhvatiti prvotnost događaja, nastanak imena: To su bizoni rekoh. A ta riječ/ Ranije nije prošla mi kroz usta,/ Al osjetih da to je pravo ime. Doduše, te prve riječi nisam izmišljao, upijao sam iz okoline, ali prvotnost doživljaja bješe tu. Sjajna i intenzivna kao u zoru vremena. Avliju je, svejedno, potisnulo dvorište. Riječi su i inače zadobile slojevitost. Poput glavice luka. Ljuštiti ih često nije ugodno. Oči suze, a na kraju nakon zadnjeg sloja uvijek dobiješ prazninu, ništa. Koje je, ako me moje davnašnje iščitavanje taoističke literature ne vara, u središtu svega. Tako da čovjek s vremenom postane zahvalan riječima koje je pogubio usput, odrekao ih se, zanemario. Jer kada im se vrati, otkrije u njima djelić one prvotnosti, onu jezgru u kojoj je bizon bizon jer drukčije ne može biti.(D.Pešorda)

Detalji

Objavljeno: 17. ožujka 2010.

Ne znam zašto, ali nijedan roman Mome Kapora nisam uspio pročitati do kraja. Iz nekog razloga tzv. ''proza u trapericama'' nije mi sjedala. Znam da moj ukus nije mjerilo i da se o ukusima ne raspravlja, spominjem ovo samo stoga što sam se nemalo iznenadio kada sam potkraj devedesetih u Ukrajini otkrio da Momo Kapor uživa status kultnog pisca. Upoznao sam serbisticu Nataliju Čorpita, predavačicu ''srpskohrvatskog'' u Lavovu, simpatičnu ženu u kasnim tridesetim, neudanu, dokraja posvećenu srpskoj književnosti. Predstavljena mi je kao ''žena koja je prevela Kapora''. Ne vrijedi to opisivati, trebalo je to čuti. Zamislite da vam netko predstavlja Matu Marasa kao ''čovjeka koji je preveo Shakespearea'', jeste, e sada zamišljeno poštovanje i oduševljenje u tom glasu podignite na n-tu potenciju – i to je otprilike to! Dodamo li k tome da se pred vama ne nalazi postariji gospodin, nego ljepuškasta žena u najboljim godinama, prevoditeljica 'proze u trapericama' u čijim se trapericama nazire puno više poezije negoli proze – dojam će, mislim, biti potpun.(D.Pešorda)

Detalji

Objavljeno: 07. ožujka 2010.

1982. izbio je, po ondašnjem jugoslavenskom mnijenju, pomalo čudan rat. Zaratile su Argentina i Velika Britanija oko Falklandskih otoka. Bilo mi je tada tek dvadesetak godina i svjetska politika me nije previše zanimala pa sam, kao i većina mojih vršnjaka, zaključio da se tu više radi o britanskom spašavanju časti i principijelnoj obrani imperijalne slave negoli o stvarnom britanskom interesu da pod svojom vlašću zadrži nekoliko polupustih otoka i ''dva-tri stada ovaca''. Takvima su naime bili ovdašnjoj javnosti predstavljeni Falklandski otoci. Kad se toga sjetim, odmah mi bude jasno zašto je na danas na tribinama gdje se govori o politici publika redom starija od pedeset. Mlade zanimaju neke druge stvari, priča o politici, ukoliko nije poziv na revoluciju, čini im se dosadnom.(D.Pešorda)

Detalji

Objavljeno: 28. veljače 2010.

Ispunjajući ovih dana prijave za povrat poreza, svaki se od nas s prosječnom godišnjom zaradom mrštio na sve one ''tisućice'' koje nam je država tijekom godine uzela na ime poreza. Još više nas je rezignirala svota koju smo dobili na ruke. Ona kolona s odbijenim porezima bar nas je ispunjala nekom važnošću, tepala nam da smo poštovanja dostojni građani jer se i našim novcima puni državna riznica. Porezni obveznik, kako to gordo zvuči! - rekao bi danas Gorki. No cifre neto dohodaka vraćale bi nas u stvarnost, neumoljivo nas podsjećajući da smo sitne ribe, roblje rada. Statistička stavka, bez boje, okusa i mirisa. Eh, po pitanju mirisa još smo nešto i poduzeli, nije da nismo. Slobodna Dalmacija je naime nedavno objavila rezultate ankete među hrvatskim liječnicima zaključak koje je bio: Hrvati su prljavi i smrde. No što se ostaloga tiče, ne uspijevamo svoje nezavidno stanje promijeniti.(D.Pešorda)

Detalji

Objavljeno: 21. veljače 2010.

''Jutarnji list'' ne posustaje u svojoj kampanji protiv bosanskohercegovačkih Hrvata. Na desetke članaka u posljednje vrijeme u tim novinama ciljano smjeraju na izazivanje animoziteta kod Hrvata iz Hrvatske prema Hrvatima u BiH. Kuljiš, Tomić i drugi autori ogledali su se višekratno u tom žanru raspirivanja mržnje. Najnoviji primjer tog novinarstva je članak Svaki drugi Hrvat ukinuo bi pravo glasa dijaspori od 19. veljače. U članku se - pozivajući se na Pulsovo istraživanje, ali i Hannesa Swobodu – sugerira kako je potrebno ukinuti pravo glasa hrvatskim državljanima izvan Hrvatske. Rasprave na forumu koje se nadovezuje ne takve tekstove nepatvoreni su festival mržnje, rasizma i netolerancije. Administrator u takvim slučajevima izljeva mržnje prema Hercegovcima, naravno, ne reagira.(D.Pešorda)

Detalji

Objavljeno: 19. veljače 2010.

U Hrvatskoj logika nije na cijeni. Izjave koje su sprdnja s elementarnom logikom čujemo od naših javnika gotovo svaki dan. Prednjači, naravno, odlazeći Mesić, ali ni drugi puno ne zaostaju. Čitam tako na jednom hercegovačkom portalu da je Hebrang optužio Hercegovce za gubitak izbora. Hebrangov znanac zagrebački odvjetnik Mate Knezović razmijenio je s njim nekoliko SMS poruka povodom pripreme zakona o brisanju dvostrukog prebivališta. Nakon što su ga zapanjili Hebrangovi odgovori ustupio je tu prepisku portalu Poskok i ona je objavljena. Za vjerovati je da je prepiska autentična, jer su obojica sudionika poznata javnosti, a nijedan se od njih službeno nije ogradio od onoga što Poskok donosi kao ekskluzivnu vijest.(D.Pešorda)

Detalji

Objavljeno: 14. veljače 2010.

Dugo sam se skanjivao napisati ovaj članak. Prvo, tema o 'zlim Hercegovcima' i 'dobrim urbanim Hrvatima' činila mi se kontraproduktivnom kao i razglabanje o NDH, Jasenovcu, Bleiburgu itd. Teme su to na koje se našijenci lijepe, navaljuju kao muhe na da ne kažem što. Drugo, činilo mi se da zasijecanje po toj otvorenoj hrvatskoj rani nikako ne može doprinijeti ozdravljenju. U dva-tri teksta ipak sam upozoravao kuda sve to vodi, više da mi savjest bude mirna negoli sam očekivao nekakvu korist od takvoga pisanja. Treće, ah, treće, činilo mi se – cinici se sada mogu smijati koliko im drago, i bit će u pravu! – činilo mi se da ova zemlja još ima nekakvu budućnost, nekakve, barem male izglede da se uljudi, upristoji i osovi na vlastite noge bez tutorstva iz Washingtona, Londona, Pariza i dojučerašnje 'braće' iz susjedstva. A previše sam i Zagreb volio da bih o njemu trijezne glave sudio.(D.Pešorda)