Detalji

Objavljeno: 19. veljače 2015.

Kao da nas neka nevidljiva ruka vodi natrag u barbarstvo, na tribine arene u kojoj se nemilice lije ljudska krv. A mi zaslijepljeni navijamo i palcima pokazujemo one najniže strasti u nama. Nevolja je što jedan po jedan red iz gledališta silazi, to jest biva natjeran sići u arenu. Ako se tako nastavi, samo je pitanje vremena kad će i na nas doći red. (D. Pešorda, hrsvijet)

Detalji

Objavljeno: 29. siječnja 2015.

Ne mislim da je provokacija uvjet umjetnosti, štoviše držim da je provokacija radi provokacije pogubna za umjetnost. Doduše, postoji u svemu tomu jedna pomutnja koju je u umjetnost dvadesetog stoljeća unijela avangarda, kojoj je provokacija uistinu bila vrlo važna. Htjelo se osporiti tradicionalnu umjetnost i tradiciju u cjelini, a u tu svrhu provokacija je jedno od učinkovitijih oružja. Površni i neupućeni konzumenti umjetnosti zato su vjerojatno zaključili da između umjetnosti i provokacije postoji zakonomjerna korelacija. (D. Pešorda, hrsvijet)

Detalji

Objavljeno: 07. siječnja 2015.

Svi koji u Hrvatskoj idu na izbore imaju i nekakve programe, štoviše tijekom kampanje hvastaju se da njihov program jamči ovo ili ono. Međutim, ti programi nemaju baš puno veze s odlukom glasača da glasaju za ovu ili onu opciju, a još manje s kasnijim postupanjem onih koji su na takvim programima dobili vlast. Sjetimo se Programa 21, ništa ili gotovo ništa od toga nije realizirano, no to nikoga ne čudi niti tko to ozbiljno problematizira. (D. Pešorda)

Detalji

Objavljeno: 31. prosinca 2014.

Mogao bih navesti još sijaset primjera da hrvatski intelektualci ne šute, ali mislim da to nije potrebno. Problem se u nečemu drugom. Oni intelektualci koje se pripušta medijima pjevaju naručenu pjesmu. Onu koje vole čuti lijeve uši. Ostali se ekspresno isključuju iz te elitne zajednice. Kao što su isključeni ili marginalizirani Vukman, Jović, Dujmović, Pečarić, Tomac i brojni drugi. Da i ne govorimo o velikim piscima kao što su Aralica i Novak. (D. Pešorda, HS)

Detalji

Objavljeno: 11. prosinca 2014.

Naravno, pod ovim naslovom pisat ću Crnoj Gori i Ukrajini, a čemu bih drugom!? Naime, prije izvjesnog vremena objavljen je moj članak Parada ponosa u Podgorici na portalu HRsvijet.net. Članak nije bogzna što, ali naslov je dobar. Moj prijatelj, bivši diplomat Đuro Vidmarović, na članak je reagirao člankom Ruska agresija na Ukrajinu nije izazvana Putinovom skrbi za moralnu krepost Ukrajinaca na portalu HKV-a. Zamjerio mi je što Rusiju izjednačujem s ''krijepošću'', a Zapad s Amerikom, dakle zlom. Premda ja to nigdje nisam napisao.(D. Pešorda)

Detalji

Objavljeno: 26. siječnja 2014.

Riječ je o kapitalnom djelu koje će bez sumnje zauzeti značajno mjesto u recentnoj hrvatskoj književnoznanstvenoj produkciji i, nadam se, potaknuti obnovljeni interes za Matoša koji nam i danas, sto godina nakon svoje fizičke smrti ima što reći o sebi, o nama, o Hrvatskoj koju smo, barem ja tako mislim, brzopleto utopili u novoj uniji, o svijetu u kojemu živimo i o vječnom vraćanju istih tema i dilema. (D. Pešorda)

Detalji

Objavljeno: 24. listopada 2013.

Što zaključiti nakon ove kratke analize Mandićeva otvaranja duše beogradskim Večernjim novostima? Ništa posebno, Mandić kao Mandić! Međutim, trebala bi u hrvatskoj kulturnoj javnosti – kako onoj kroatocentričnoj, tako i onoj sklonijoj kozmopolitizmu – konačno sazreti stav da zadrti nacionalizam i šovinizam svoje zagovaratelje diskreditira i intelektualno i ljudski. Stoga je Mandiću, ukoliko nismo licemjeri, mjesto na marginama književnosti. Jugoslavenske, naravno. (D. Pešorda)

Detalji

Objavljeno: 01. svibnja 2013.

Prenosimo osvrt Damira Pešorde na knjigu "Hajka na Thompsona" akademika Josipa Pečarića. Iz osvrta izdvajamo:". Pečarić je dobro prepoznao da upravo Thompson u svojim jednostavnim ali moćnim stihovima najbolje pogađa hrvatsko narodno bilo, snove i rane, nadanja i strahove hrvatske duše. Jer, budimo iskreno, hrvatstvo danas nema drugog pjesnika osim Marka Perkovića". (D. Pešorda)