Zašto Tuđman?

 

Uvijek mi je smetalo kada bi se za predsjednika Tuđmana koristila sintagma „prvi hrvatski predsjednik“. Znao bih upitati:

Zašto prvi, kad drugog nismo ni imali. Istina, Mesić je predsjednik RH, ali zar za njega uopće možemo reći da je „hrvatski predsjednik“?.

Miroslav TuđmanMesićevo reagiranje na članak Ivana Miklenića «Kakvog predsjednika trebamo?» („Glas Koncila“, 13. 8. 2009.) je iznova pokazao koliko sam u pravu. Zapravo, čitajući sjajan Miklenićev tekst očito je kako on želi da za slijedećeg predsjednika opet dobijemo „hrvatskog predsjednika“, pa zato i kaže kako „budući hrvatski predsjednik treba biti osoba koja voli ljude, osobito hrvatski narod i hrvatsku državu“.

Jasno je da za kandidate koji dolaze iz tzv. lijeve opcije (Josipović, Pusić, Kajin, Latin) ne možemo reći da baš vole i hrvatski narod i hrvatsku državu, kao ni za sadašnjeg predsjednika koji je dva svoja mandata i svu moć koju ima predsjednička pozicija iskoristio da opravda svoje izdajničko ponašanje na Sudu u Haagu. Zar netko tko voli svoj narod i svoju državu može lažno svjedočiti na stranom sudu i protiv svog naroda i protiv svoje države?

Pa i samo njegovo reagiranje i tvrdnja kako se dio teksta „budući hrvatski predsjednik trebao bi biti zdrava i psihički uravnotežena osoba“ odnosi na njega je nevjerojatna. Zašto se to odnosi na njega, a ostalo ne? Zapravo, zahtjev da budući hrvatski predsjednik treba voljeti hrvatski narod i hrvatsku državu njemu je nebitan. Zato on napadom na vjerska obilježja ne napada ogromnu većinu naroda. Jedan od njih se usudio dovesti u sumnju njegovo psihičko zdravlje, pa će platiti svi, zar ne?

Ali, zašto su hrvatski intelektualci predložili prof. dr. Miroslava Tuđmana? Sigurno je da ima puno onih koji ispunjavaju zahtjeve iz Miklenićeva teksta. Koji su ih kriteriji rukovodili?

Zapravo najbitnije kriterije dao je sam akademik Ivan Aralica u svom intervjuu „Hrvatskom listu“ (28. kolovoza 2008.) kada je i najavio – kao prijedlog poveće skupine hrvatskih intelektualaca - kandidaturu prof. Miroslava Tuđmana – iako ga nije imenovao – za predsjednika države. To je posebno izvučeno iz teksta:

Birajmo onog koji ne želi vlast

 

Tko je kandidat kojega ste predložili Sanaderu i koje, po vama, vrijednosti u sebi objedinjuje?

Neću vam sada otkriti o komu je riječ, ali mogu vam staviti neke naznake. To je u prvom redu prvorazredni intelektualac. Njegova je prednost što ovu kvalifikaciju ja ne moram dokazivati, nego se u to može uvjeriti svatko onaj koji pročita knjige koje je dosad napisao i to ne knjige o bilo čemu, nego knjige u kojima se razmišlja o hrvatskoj državi, a mogu reći, i o položaju predsjednika. Taj čovjek ima jednu manu, ali za mene je ta mana prednost. Opće je poznato da sam ja sklon franjevcima, ali se na neki način smatram i učenikom Svetoga Franje. Kada je Sveti Franjo davao upute svojoj braći kako će birati provincijale i definitore, onda im je, u slobodnoj mojoj interpretaciji, rekao ovo: nemojte birati one koji hlape za vlašću jer kada im je date, oni će je zloupotrijebiti u osobne svrhe; birajte one koji vlast ne žele, ali kad ih izaberete prihvatit će tu dužnost kao žrtvu za opće dobro.

Već sama činjenica da su ove naznake bile dovoljne da novinari pogode kako se radi o prof. dr. sc. Miroslavu Tuđmanu govori kako su hrvatski intelektualci napravili najbolji mogući izbor.

„Upute Svetog Franje“ su sjajan kriterij za predsjedničke izbore. Kada su, dolaskom na vlast, Račan i drugovi počeli s napadom na Oca hrvatske države i njegovu obitelj, smatrao sam da HDZ treba odmah istaknuti kandidaturu Miroslava Tuđmana – između ostalog i zato što bi sama stranka pokazala da ne „hlapi za vlašću“. Slično pridržavanje uputa Svetog Franje sam im predlagao i kod prethodnih predsjedničkih izbora (moj izbor tada je bio Igor Zidić koji također nije član HDZ-a). Zato me nije ni iznenadilo kada sam u „Hrvatskom listu“ od 4. rujna 2008. pročitao kako Andrija Hebrang kaže:

„Gospodin Ivan Aralica došao je k meni s prijedlogom da HDZ kao svog kandidata predloži Miroslava Tuđmana ili da ga barem podrži. HDZ će sasvim je sigurno imati svoga kandidata koji će biti član stranke što gospodin Tuđman nije.“

Danas je već više nego očito da od svih predloženih kandidata jedino Miroslav Tuđman zadovoljava upute Svetog Franje. I ne samo od njih. Spominju se moguće kandidature bivšeg ministra prof. dr. sc. Dragana Primorca i zagrebačkog gradonačelnika Milana Bandića pa i Nadana Vidoševića. Međutim, oni bi već samom kandidaturom pokazali koliko „hlape za vlašću“ – nisu prošli kao kandidati u svojim strankama, to im ništa ne znači pa se ipak kandidiraju.

Treba li uopće u tom svijetlu promatrati Mesićeve kandidate s „ljevice“. Josipović je kao kandidat SDP-a najizgledniji njihov kandidat. Koliko voli svoj narod i državu najbolje je pokazao time što za njega ne postoji agresija na hrvatsku državu. Koliko „hlapi za vlašću“ ponajbolje je pokazao svojim dodvoravanjem svjetskim moćnicima tvrdnjom kako naši generali u Haagu trebaju dokazivati svoju nevinost (još nisam sreo čovjeka koji nije znao da se na sudovima dokazuje krivnja).

Osobno me je najviše iznenadilo ponašanje prof. dr. Josipa Jurčevića. Poslije Araličinog intervjua on je jasno stavio svima do znanja kako mu nisu važne upute Svetog Franje. Tada su iz „Večernjeg lista“ pitali više nas što mislimo o kandidaturi Miroslava Tuđmana, a Jurčević je govorio o mogućoj svojoj kandidaturi. I doista, mnogo kasnije on je tu kandidaturu i istaknuo. Nije čudno što je poznati komentator Damir Pešorda u „Hrvaskom listu“ od 2. srpnja 2009. napisao da time „nije povukao najbolji potez u svojoj pretpostavljenoj političkoj karijeri“. Zapravo, on bi to mogao jednostavno ispraviti kada bi se zajedno s svojim timom pridružio Miroslavu Tuđmanu. Naravno, to bi bilo „jednostavno“ ako su im političke platforme iste – tuđmanizam!

Vjerojatno je mnoge iznenadilo ponašanje kandidata HDZ-a Andrije Hebranga kada je on svojim intervjuima u sarajevskom „Oslobođenju“ i „Jutarnjem listu“ (Andrija Hebrang: Ja sam antifašist, a Mesić je domoljub) pokazao koliko hlapi za vlašću. A zapravo samo im je pokazao koliko su bili naivni kada su vjerovali da politika Sanaderova HDZ-a nije njegova politika. I ti intervjui pokazuju da nije slučajno veliko podudaranje i pozicije i opozicije na hrvatskoj političkoj sceni. Pa i jedni i drugi samo sprovode ono što žele svjetski moćnici. Zapravo, Hebrang se i narugao onima koji su ga odvajali od Sanaderove politike:

Nikada niste imali sukoba sa Sanaderom?

- Nikada. I uvijek smo se slatko smijali kada bismo čitali o našem sukobu.

Doista je nevjerojatno kada u HDZ-u, kao na prošlim predsjedničkim izborima, organiziraju glasovanje za njihova predsjedničkog kandidata. Pobjedi Hebrang ispred Kosorice, a Sanader ipak odredi Kosoricu. Kome su se tada slatko smijali Sanader i Hebrang? Onima koji su mislili da su oni u nekakvom sukobu i/ili svim naivnim HDZ-ovcima koji su tom prigodom glasovali? A da ne spominjemo niz drugih sličnih „razmimoilaženja“.

Hebrang zna da mene nije iznenadio jer sam svojevremeno na jednom Internet portalu (on je bio gost odmah poslije mene) oštro kritizirao njegove izjave o bolesti predsjednika Tuđmana. Tom prilikom sam iznio i ono što je mene šokiralo: kada je dao ostavke na svoje političke i državne funkcije Hebrang je dao i ostavku u liječničkom konziliju Predsjednika! Zar netko tko je spreman učiniti tako nešto – ispunjava upute Svetog Franje?

Dakle, promašena je svaka priča o „jedinstvenom kandidatu“ desnice. To je samo konformizam onih koji se boje za svoje privilegije u slučaju da Tuđman ne pobijedi na izborima. Da je Otac hrvatske države Franjo Tuđman čekao da se državotvorni Hrvati usaglase oko jednog kandidata – nikada ne bi imali hrvatsku državu. A sličnu situaciju imamo i danas!

 

Akademik Josip Pečarić

{mxc}

 

 

 

Pet, 18-10-2019, 10:04:14

Komentirajte

Zadnji komentari

Kolumne

Telefon

Radi dogovora o prilozima, Portal je moguće kontaktirati putem Davora Dijanovića, radnim danom od 17 do 19 sati na broj +385-95-909-7746.

Poveznice

Snalaženje

Kako se snaći?Svi članci na Portalu su smješteni ovisno o sadržaju po rubrikama. Njima se pristupa preko glavnoga izbornika na vrhu stranice. Ako se članci ne mogu tako naći, i tekst i slike na Portalu mogu se pretraživati i preko Googlea uz upit (upit treba upisati bez navodnika): „traženi_pojam site:hkv.hr".

Administriranje

1 klik na Facebooku za hkv.hr

Pretraži hkv.hr

Kontakti

KONTAKTI

Telefon

Telefon Tajništva
+385 (0)1/481-0047

Elektronička pošta Tajništva
Elektronička pošta Tajništva
Ova e-mail adresa je zaštićena od spambota. Potrebno je omogućiti JavaScript da je vidite.

 

Elektronička pošta UredništvaElektronička pošta Uredništva
Ova e-mail adresa je zaštićena od spambota. Potrebno je omogućiti JavaScript da je vidite.

Copyright © 2019 Portal Hrvatskoga kulturnog vijeća. Svi sadržaji na ovom Portalu mogu se slobodno preuzeti uz navođenje autora i izvora,
gdje je izvor ujedno formatiran i kao poveznica na izvorni članak na www.hkv.hr.
Joomla! je slobodan softver objavljen pod GNU Općom javnom licencom.

Naš portal rabi kolačiće radi funkcionalnosti i integracije s vanjskim sadržajima. Nastavljajući samo pristajete na tehnologiju kolačića, ali ne i na razmjenu osobnih podataka.