Vrijeme veleizdajnika

 

ThompsonKnjiga "Thompson u očima hrvatskih intelektualaca", koju sam sastavio zajedno s našim poznatijm kolumnistom Matom Kovačevićem, govori, kako sam podnaslov Bilo je i to jednom u Hrvatskoj pokazuje, o vremenu kada se pod dirigentskom palicom predsjednika države Stjepana Mesića, kao u najcrnjim vremenima, pokušalo zabraniti rad hrvatskom branitelju i pjevaču domoljubnih pjesama – pjesama koje promiču najveće hrvatske vrjednote Marku Perkoviću Thompsonu. Prije nešto više od godinu dana činilo se da ih se ne može spriječiti u tome i da im je prepušten na milost i nemilost. Tada su hrvatski intelektualci digli svoj glas i ova knjiga je svjedočanstvo o tome.

Gdje smo danas? Napada ima – pogotovu od onih koje je sam Thompson nazvao sluganskim perima ali da parafraziramo jednoga od njih - ne bi bilo ni pristojno ni čestito baviti se takvima! I sami su svjesni toga da ono što su željeli nisu postigli i da danas tako nešto mogu samo sanjati. Na koncertu u Zagrebu je 70,000 ljudi po velikoj kiši otpjevalo zajedno sa Thompsnom sve njegove pjesme. U Čavoglavama ih bilo više od 150,000! Da, hrvatski intelektualci su samo slijedili svoj narod.

Današnji napadi na Thompsona samo potvrđuju moju tvrdnju kako je Thompson jedan od najvećih živućih Hrvata. To nam danas potvrđuju sami predsjednički kandidati. Naime, ako želite dobiti pozornost medija i stranih moćnika morate podržati sulude Mesićeve napade na Thompsona. Tako Thompson postaje središnja točka izbora za predsjednika.

Evo kako Milan Ivkošić u „Večernjem listu“ od 31. 07. 2009. komentira napade na Thompsona, a posebno one od strane kandidata SDP-a:

Kolikogod Thompsonov koncert bio nedužan, uvijek se diže uzbuna

Prvo je nevjerojatna radoznalost novinara dnevnog lista koji se, kao da smo u SFRJ ili NDH, u policiji raspituje jesu li "razmatrane izjave" pjevača Thompsona na biogradskom koncertu. Zatim je nevjerojatna potvrda policije da jesu razmatrane, i to "većim dijelom one u kojima je predsjednik Mesić nazvan izdajnikom". Na kraju slijedi razočaranje, jer zasad "protiv Thompsona nije podnesena prekršajna ili kaznena prijava". Ako bismo bili načelni, zbog uvreda koje sipa na sve strane, Mesića bi trebalo prijavljivati bar jednom u mjesecu! Mogući Mesićev nasljednik, Ivo Josipović iz SDP-a, ne navodeći baš ništa s toga Perkovićeva koncerta (a nijedne novine nisu ni javile da je "nešto" bilo), u nekoliko medija izjavljuje kako Thompson smije iznositi svoja politička stajališta, a "jedino što ne smije jest propagiranje fašizma, nacizma, to je zazivanje mržnje i nasilja". Tako se oko Thompsona, koliko god mu koncert bio nedužan, uvijek diže uzbuna. Zašto se poslije svakoga Mesićeva ili Josipovićeva istupa ne bi reklo: oni smiju iznositi svoja politička stajališta, ali ne smiju pozivati na pokolje kakvi su bili u Bleiburgu, na Jazovki i drugdje. To prije što svojom šutnjom prilikom slavljenja partizanskih zločinaca odobravaju isto ono što podmeću Thompsonu.

A zapravo očito je kako je Mesićevo negiranje bolje reći ruganje žrtvama komunističkih zvjerstava sve drugo samo ne „šutnja“. To je posebno naraslo poslije otkrića žrtava Hude jame. Zato se i ovdje podsjetimo što o tome piše Jože Dežman u „Glasu Koncila 2. kolovoza 2009.:

„Huda Jama je najstravičniji zločin svih vremena na području Slovenije. Kad smo ušli u Barbarin rov, prizor je bio toliko jeziv, ljudskome razumu neshvatljiv a ljudskim čulima nepodnošljiv... Možete li zamisliti prizor da tisuće muškaraca i žena, skinutih do gola čekaju šutljivo u redu da budu ubijeni ili da ih se baca najvećim dijelom žive u rov 48 metara dubine, nakon čega se zatrpava s nekoliko stotina kubičnih metara?... 'Dostignuća' titoizma kao projekta u jednom povijesnom razdoblju, u smislu stravičnog potencijala za ubijanje, nešto je najgore što se dogodilo u poslijeratnoj Europi.“ Spoznaja o takvom stravičnom zločinu njih je samo još više ponukala Mesića i drugove da slave titoizam, što samo pokazuje da oni ne žale zbog tih stravičnih zločina – valjda zato što je riječ uglavnom o Hrvatima - već samo zbog toga što slično ne mogu raditi i oni danas. A da su uspjeli sa zabranama Thompsonovih koncerata i pjesama – tko zna gdje bi im bio kraj. Ali nisu uspjeli. Danas Thompson sam odgovara svojim napadačima kao što i dolikuje jednom od najvećih živućih Hrvata. Tako već sam naslov Thompsonova intervjua u „Hrvatskom listu“ od 30. srpnja 2009. kaže gotovo sve: Pod zvijezdom petokrakom na Mesićevoj glavi rušen je Vukovar“.

Takvog Thompsonova značaja u današnjoj Hrvatskoj itekako je svjestan sam Josipović kada 27. srpnja („Jutarnji.hr“, a prenosi „Hrvatsko slovo, 31. srpnja 2009.) tvrdi:

„Thompson jest agitator radikalne desnice i njegovi nastupi potvrđuju kako je ona ocijenila da na valu opravdanog narodnog nezadovoljstva HDZ-ovom Vladom može ponovno doći na političku scenu.“

Naravno, oni koji su za povratak „tuđmanizma“ tj. ponosne Hrvatske je za one koji pretendiraju nastaviti Mesićevu politiku – radikalna desnica. Oni i mogu vladati samo poniženom Hrvatskom. Međutim, ovdje je zapravo Josipović pokušao zaplašiti Thompsona - da se ne bi stavio na stranu one političke opcije koje propagiraju Hrvatsku o kojoj Thompson pjeva i koja je u srcima svih onih koji dolaze na njegove koncerte. Zato ne čudi što mu je Thompson u spomenutom intervjuu neizravno i odgovorio:

„ ... ako postoje političari koji dijele moje stavove i koji bi ih mogli pretočiti u politički i javni život, bilo bi mi drago, tada bih i ja dao svoj doprinos“.

A to je ono što njih užasava!

Naravno, one koji ozbiljnije prate domaću političku scenu nije iznenadila činjenica što je i današnji HDZ daleko od toga da su im bliski Thompsonovi stavovi. Tako njihov predsjednički kandidat Andrija Hebrang u intervjuu koji je objavilo sarajevsko „Oslobođenje“, a prenosi HINA, 03. 08. 2009., tvrdi:

„Nedopustivo je da danas netko na jednom mjestu kao što su njegovi (Perkovićevi) koncerti pozdravlja pozdravom 'Za dom spremni' jer je to pozdrav koji nas asocira na fašističku orijentaciju Nezavisne države Hrvatske.“

Hebrang ocjenjuje da se isticanjem ovakvih pozdrava revitalizira fašizam kao ideologija koja je donijela tragediju mnogima.

„To je nešto protuzakonito i ja inzistiram da se prema njima postupi po zakonu“ kazao je Hebrang.

A što kaže zakon vidimo iz presude zagrebačkog Prekršajnog suda („Hrvatski list“, 6. klovoza 2009.):

„ ... s obzirom na postojeće okolnosti, a te su da se radilo o koncertu na kojemu su nastupali izvođači koji su u hrvatskoj javnosti poznati i prihvaćeni kao izvođači pjesama domoljubnog karaktera, da je jedan od njih bio i Marko Perković Thompson čija je pjesma 'Bojna Čavoglave', nastala za vrijeme Domovinskog rata, uistinu počinje stihom 'Za dom spremni!', a da je to starohrvatski pozdrav, njegovo uzvikivanje ili govorenje, tim više što nije praćeno nikakvim drugim elementima, primjerice gestama ili simbolima koji bi ga eksplicitno dovodili u vezu s fašističkim pozdravom koji se u modificiranom obliku s dodatkom riječi 'i poglavnika' koristio na ovim prostorima tijekom Drugog svjetskog rata, ne predstavlja naročito drsko i nepristojno ponašanje, niti je okrivljenik izazvao negodovanje ili narušavao mir prisutnih posjetitelja koncerta, niti vrijeđao njihove moralne osjećaje.“

A zapravo ovdje se radi o tome da oni koji optužuju Thompsona zbog korištenja starohrvatskog pozdrava iskazuju svoju mržnju prema Domovinskom ratu zbog uloge koju je u njemu imala pjesma „Bojna Čavoglave“ i sam Thompson! Zapravo, oni iskazuju svoju mržnju prema svemu onome što je nama sveto!

Očito, Hebrang i njegova stranka, dakle oni koji su naslijedili Oca hrvatske države Franju Tuđmana, ne prezaju ni od takovog – moglo bi se reći priglupog - dodvoravanja i Mesiću i svjetskim gazdama. Ili im se zapravo pravdaju zbog činjenice da je Tuđman protiv volje svjetskih moćnika stvorio hrvatsku državu.

Nema dvojbe da je Mesića i drugove najviše pogodio Thompsonov odgovor na njihove napade - na koncertu u Biogradu nazvao ih je izdajnicima. Mesić je dva predsjednička mandata utrošio koristeći svu moć koju mu daje predsjednički položaj da ne bi u povjesti ostao zapamćen kao veleizdajnik. To Thompson dodatno pojašnjava u „Hrvatskom listu“:

„Što se tiče ove dvojice jadnika (Mesić i Kajin, op. J.P.), rijetko kada se njima bavim, tako da i ovaj moj nastup u Biogradu nije posvećen njima nego su to novinari iskonstruirali. Što ja, ali i narod o njima mislimo, to i ptice na grani znaju ... Zar smo zaboravili Mesićevo dilanje traskripata, optuživanje Hrvatske za rat u BiH, veličanje partizanskih zločinaca...?“

O tome sam razgovarao s predsjedničkim kandidatom prof. dr. sc. Miroslavom Tuđmanom tijekom proslave u Čavoglavama. Naime, poznata je Tuđmanova knjiga Vrijeme krivokletnika u kojoj dokumentirano pokazuje kojim se sve lažima koristio Mesić u Haagu u optuživanju svoje države i svoga naroda. Zato mi je Tuđman samo rekao:

„Tu pavna država treba pokazati postoji li ili ne!“

I doista: Ili je Tuđman u pravu, pa je to samo dokaz istinitosti onoga što je Thompson rekao u Biogradu, ili su podatci u Tuđmanovoj knjizi netočni pa se pravna država treba baviti Tuđmanom. Da je točno ovo drugo pravna država bi djelovala i Mesić bi sve učinio da Tuđman bude optužen - a ne predsjedniki kandidat. Dakle, nedvojbeno su u pravu i Tuđman i Thompson. A to i pokazuje zašto se toliko boje Tuđmanove kandidature i zašto je uporno u medijima prešućuju!

Upravo toga dana kada sam razgovarao s Tuđmanom i kada mi je između ostalog rekao i kako je Thompson danas najznačajnija osoba u Hrvatskoj u obrani i zagovaranju hrvatskog nacionalnog i kulturnog identiteta, dogodio se i Mesićev nedolazak na Misu za Domovinu u Kninu. A to pokazuje i zašto se boje Thompsonova učešća u samim izborima, dakle onoga o čemu je on govorio u „Hrvatskom listu“!

Mesićevo obrazloženje nam pokazuje slijedeće: došao je za predsjednika države u znaku veleizdaje, a da u tom znaku i odlazi. Naime on se je sam prepoznao u slijedećoj rečenici glavnog urednika „Glasa Koncila“ Ivana Miklenića:

„Važno je upozoriti da je ta potpora (ulasku Hrvatske u EU, op. J.P.) iznesena neposredno nakon što je hrvatski visoki dužnosnik na veleizdajnički i krajnje sluganski način prema određenim političkim snagama zabio nož u leđa tim hrvatskim nastojanjima, pa je ta poruka iz Zagreba svojevrsni melem na tu ranu.“

Zapravo radi se o Mesićevu veleizdajničkom postupku kada je u trenutku kada su Vladini dužnosnici u Ujedinjenim narodima nastojali ublažiti izvješće haškog tužitelja o nedovoljnoj suradnji s Hrvatskom, Mesić je na Brijunima organizirao susret s diplomatskim zborom i tom prigodom ustvrdio kako nije u redu što se Vlada RH nedovoljno zalaže oko traženja topničkih dnevnika - dakle nečega što ne postoji i što je uvredljivo za hrvatski narod jer je u tom granatiranju stradao samo jedan srpski civil, a Sudu u Haagu nisu trebali takovi dnevnici zbog granatiranja hrvatskih gradova počev od Vukovara do Dubrovnika u kojima je stradalo puno – njima i Mesiću očito – nevrijednih Hrvata.

Miklenić nije izrijekom spomenuo Mesića ali ovaj se prepoznao i traži ispriku crkvenog vrha. A time je samo potvrdio je da se Miklenićeva općenita tvrdnja može odnositi isključivo na njega! A zapravo ima puno simbolike u tome da čovjek koga mnogi drže veleizdajnikom ne dođe na Misu za Domovinu. Kao i da tim činom želi pokazati da je njemu služiti svjetskim moćnicima mnogo mnogo važnije od Domovine.

Ali dopustite mi da ovaj svoj govor završim crnim humorom: U Velikoj Britaniji je ukinuta smrtna kazna za sve teške zločine osim za jedan – zločin veleizdaje! Znate li u kojoj državi mnogo teže kažnjavaju veleizdajnika? Naravno, u Hrvatskoj. Barem dva puta ga izaberu za predsjednika države, i još ga mole da poslije tog ostane još barem jednu godinu. I ne samo to, u anketama za novog predsjednika može se pojaviti samo ime kandidata koji pokazuju spremnost da budu slični njemu. Mediji će isključivo govoriti o takvima.

Zato se toliko boje Thompsonovih nastupa. Brojnost njegove publike pokazuje da im sve to može biti uzalud. Takova brojnost pokazuje kako je narod svjestan svega toga i da ga se više ne može varati. Pokazuje da žele za predsjednika čovjeka kojemu će njihovi interesi biti iznad svega. Boje se da crni humor prestane biti hrvatska zbilja!

A onda će proraditi i pravna država, zar ne? Pravna država koju spominje i Ivan Miklenić u komentaru Kakvog predsjednika želimo („Glas Koncila“, 13. 8. 2009.). Zapravo taj komentar daje izvrsnu sliku današnje Hrvatske koja je ponovo u bolševičkim rukama i to je ono što smeta Mesiću i drugovima. Zapravo Mesić se ponovno prepoznao u rečenici:

„Isto tako budući hrvatski predsjednik trebao bi biti zdrava i psihički uravnotežena osoba.“

A to je jedina rečenica u cijelom tekstu koja njemu odgovara jer mu pokazuje najbolju obranu kada pravna država počne djelovati. Pa ni u Velikoj Britaniji valjda ne bi pogubili veleizdajnika za koga se ustanovi da je psihički neuravnotežena osobe. A nije se prepoznao kada Miklenić kaže:

„Budući hrvatski predsjednik treba biti osoba koja voli ljude, osobito hrvatski narod i hrvatsku državu, koja je iskreno zainteresirana za objektivnu istinu o hrvatskoj prošlosti te je spremna i žrtvovati se za hrvatske nacionalne ciljeve i interese, osobito u obrani od ekstremizama svih predznaka.“

Nije se ni smio prepoznati. Zamislite da svjetski moćnici pomisle da on voli hrvatski narod i hrvatsku državu. To bi doista bilo strašno, zar ne?

 

Akademik Josip Pečarić

{mxc}

Pet, 18-10-2019, 10:03:45

Komentirajte

Zadnji komentari

Kolumne

Telefon

Radi dogovora o prilozima, Portal je moguće kontaktirati putem Davora Dijanovića, radnim danom od 17 do 19 sati na broj +385-95-909-7746.

Poveznice

Snalaženje

Kako se snaći?Svi članci na Portalu su smješteni ovisno o sadržaju po rubrikama. Njima se pristupa preko glavnoga izbornika na vrhu stranice. Ako se članci ne mogu tako naći, i tekst i slike na Portalu mogu se pretraživati i preko Googlea uz upit (upit treba upisati bez navodnika): „traženi_pojam site:hkv.hr".

Administriranje

1 klik na Facebooku za hkv.hr

Pretraži hkv.hr

Kontakti

KONTAKTI

Telefon

Telefon Tajništva
+385 (0)1/481-0047

Elektronička pošta Tajništva
Elektronička pošta Tajništva
Ova e-mail adresa je zaštićena od spambota. Potrebno je omogućiti JavaScript da je vidite.

 

Elektronička pošta UredništvaElektronička pošta Uredništva
Ova e-mail adresa je zaštićena od spambota. Potrebno je omogućiti JavaScript da je vidite.

Copyright © 2019 Portal Hrvatskoga kulturnog vijeća. Svi sadržaji na ovom Portalu mogu se slobodno preuzeti uz navođenje autora i izvora,
gdje je izvor ujedno formatiran i kao poveznica na izvorni članak na www.hkv.hr.
Joomla! je slobodan softver objavljen pod GNU Općom javnom licencom.

Naš portal rabi kolačiće radi funkcionalnosti i integracije s vanjskim sadržajima. Nastavljajući samo pristajete na tehnologiju kolačića, ali ne i na razmjenu osobnih podataka.