17 godina poslije

17 ljeta već je prošlo.. 17 ljeta smijeha i plača.. 17 ljeta uspomena, a od tebe ni traga, ni glasa.. Još nada u meni živi, da vidjet ću tvoj osmijeh i oči, da doći češ na naša vrata i reći: "Sine, tata se vratio iz noći." I opet obući ću crno, otići na nasip, tamo gdje su te odali koraci u snijegu.. položit ću vijenac, zapaliti svijeću.. Tražit ću te pogledom po obraslim njivama, njivama koje tvoja krv natapa. I dugo ću stajati na prvoj crti, gledati na obalu Save, moliti Boga da mi kaže zašto te nije pustio da prijeđeš do one strane?!

A znam da opet dobiti ću tišinu za odgovor, ili tek dodir anđeoskih krila, kako bih mogla shvatiti Boga i njegovu želju za još jednim anđelom... anđelom - ratnikom.

Iako znam da si gore sretan, krivim Boga za njegovu sebičnost..

Nek te barem posudi na dan..da i ja, tada nerođena mu kći, vidim kakve joj otac ima oči.. Da i ja znam kakvim je osmjehom započinjo dan, kakvim zagrljajem uljevaš nadu, ljubav i spas..kakvim duhom si činio sva ta dijela za nas i našu zemlju. Kakvim srcem si obranio Hrvatsku nam lijepu.

Bambi
www.uhd91.com