Detalji

Objavljeno: 03. rujna 2010.

Dan D se približava. Dan kada će Hrvatska saznati, po mjerilima svjestkih bitangi, da li je nastala na zločinačkom pothvatu ili je svoju slobodu i neovisnost izborila u krvi svojih domoljuba.... Dolazi dan nakon kojeg više ništa neće biti isto... ili ipak hoće? Najviše mrzim ovu nemoć da napravim nešto konkretno za naše generale. Sjedim i gledam prijenos iz Haaga i opet mi se želudac zgrčio. Slušam tužiteljstvo kako priča o neselektivnom granitranju Knina... A kakvo je bilo sedmomjesečno granatiranje Slavonskog Broda!? Da li je taj grad trpio 7 mjeseci selektivno granatiranje? Da li je Luna ispaljena s bosanske planine Motajice na Sl. Brod selektivno granatiranje ako se zna da joj je mogućnost promašaja cilja oko 1 – 1,5 km? Da li se njome točno i precizno gađaju vojni ciljevi? Da li je Luna koja je pala na Podvinje ili Jelas bila namjenjena vojnim ciljevima? Je samo ako su vojni ciljevi bili puni podrumi civila....(Tyson,uhd91.com)

Detalji

Objavljeno: 27. kolovoza 2010.

Ne znam što se događalo u vrijeme mojih pradjedova, ali znam što se dogodilo u moje vrijeme. Znam koliko sam straha pretrpjela, u kako teškim uvjetima sve živjela, kako je živjeti o kruhu i vodi, kako izgleda kad se ljudi potuku za hranu.... Znam kako zavijaju sirene za zračnu i opću opasnost, kako zvuči kad opali puška, rafal, zolja, kad eksplodira bomba, kad granata fijuče iznad glave, kakav zvuk proizvodi kuća kad se urušava... Znam kako je kad te avionom napadaju, a nemaš se gdje sakriti. Kad moraš danima sjediti u malom, hladnom i vlažnom podrumu a tlo podrhtava od granata, kad djeca plaču od straha....(www.uhd91.com)

Detalji

Objavljeno: 20. kolovoza 2010.

Kolika je snaga jednog običnog zagrljaja danog u pravom momentu je neopisivo i neshvatljivo dok sam istu ne osjetiš i ne doživiš da te ta snaga vodi kroz sve prepreke na koje naiđeš u životu. Sjećam se popodneva u rano proljeće '92 godine kad sam se rastao s prijateljima u seoskom kafiću i žurno otišao kući da obučem one dijelove uniforme koje je moj školski prijatelj ratujući u Tigrovima uspio sakupiti i poslati meni u Posavinu. I nije to bila neka uniforma, tek jedne maskirne hlače i majica kratkih rukava, ali nisam imao ništa bolje pa je i to „pilo vode". Prije nego li sam stigao kući na cesti sam ugledao majku i staru baku sa po jednom najlonskom vrećicom u rukama kako stoje i čekaju transport do Save pa dalje preko rijeke u Slavoniju. Ne znam kako opisati taj susret i kome je bilo teže, meni koji ih šalje u nepoznato ili njima koji mene ostavljaju u još goroj situaciji, jer počeo je otvoreni rat i jugo-armija je silom zauzela neka od hrvatskih sela. Dobro se sjećam njihovih lica u suzama, beznadni pogledi koji su od mene tražili neke odgovore ili barem tračak nade da će se nekada jednom vratiti u svoje dvorište. Nisam im mogao dati ništa od toga, samo sam kratko rekao da se ne brinu i da neće četnici uzeti ništa dok nas ima živih.(UHD91.com)

Detalji

Objavljeno: 19. kolovoza 2010.

Što još reći o ove tri svete stvari a da još nije rečeno? Može li se reći nešto novo a što bi iznova dodatno istaknulo njihove vrijednosti? Iskreno, ne znam, ali mogu reći što meni znače Snaga, Vjera i Ljubav a kako će to netko shvatiti, na to ne mogu utjecati... Pa da krenem od ljubavi. Ljubav je moćna stvar koja pokreće i završava ratove, pokreće ljude, vraća im radost i osmjeh na lice, čini ih sretnima, ponosnima. Postoje različite ljubavi. Ljubav prema voljenoj osobi, ljubav prema domovini i svom narodu, ljubav prema bližnjima, roditeljima, braći i sestrama...A ja se sjetim one '91. koja nam je tako promjenila živote. Nikada me moji nisu nešto ekstremno odgajali, ali uvijek su se znale svete vrijednosti koje moraju biti dio života. Tako odgojen dočekao sam i prve demokratske promjene, i to kao tinejdžer. Onako mlad, nadobudan i prkosan, tada sam se do ušiju zaljubio i ubrzo beskrajno zavolio samo nju, moju Hrvatsku.(www.uhd91.com)

Detalji

Objavljeno: 18. kolovoza 2010.

Krešimir Babić rođen je 1913. godine. Od 1935. do 1937. pohađao je zanat mehaničara u školi za izobrazbu pilota kod Mostara, a kasnije i u Zagrebu. Za vrijeme Drugog svjetskog rata radio je kao vozač i automehaničar, služeći vojsku u hrvatskim domobranima. Svršetak rata i ulazak partizana u Zagreb dočekao je radeći kao mehaničar u vojnoj garaži u Solovljevoj 18 (danas Kneza Borne, do hotela Sheraton), koju su 8. svibnja preuzeli partizani. Godine 1952. s lažnom putovnicom emigrira u inozemstvo. Umro je prošle godine u 96. godini života. Njegov iskaz o masakru mladih učenica u Zagrebu koju mu je ispričao jedan partizanski borac, potresti će svakog, tko ima imalo osjećaja za pravdu.(J.Bogović)

Detalji

Objavljeno: 17. kolovoza 2010.

Slijedeći proglas Draže Mihajlovića, osnovana je u selu Crni Potoci 27. lipnja 1941. «Dinarska četnička divizija» pod zapovjedništvom pravoslavnog svećenika, popa Momčila Đujića. U početku je Dinarska divizija bila autonomna s obzirom na Ravnogorski četnički pokret, i tek 1942. pristupaju pod komandu Draže Mihajlovića, s kojim održavaju stalnu radio-vezu.(Priredio:D.Kalafatić)

Detalji

Objavljeno: 10. kolovoza 2010.

„Ja s vam neću" je izraz koji smo tijekom rata koristili u pošalici kada bi nekome htjeli izraziti neko neslaganje oko nekog nebitnog pitanja, a poslije toga bi često dodali frazu „Ja ratujem sam". Danas mi se sve to čini drugačije i iste riječi bih upotrijebio u istu svrhu, samo s mnogo više ozbiljnosti i reko bih: „Ja s vama političarima neću, ja ratujem sam". Rekao bih im tako da znaju da s njima ne želim ništa zajedničko, pa niti proslavu Dana pobjede, zato jer oni režiraju tu proslavu, zato jer oni biraju ko će na nju doći, gdje će tko stati, što će tko reći i sve ostalo. Uglavnom nitko ništa ne pita one koji su najzaslužniji što uopće postoji mogućnost proslave tog dana.(uhd91.com)

Detalji

Objavljeno: 06. kolovoza 2010.

Zašto je tako trnovit put do slobode i neovisnosti? Zašto se tako brzo odričemo onoga što smo stoljećima sanjali ? Stalno se svi čudimo zašto se toliko ignorira Domovinski rat, pa čak se pokušava i marginalizirati i obezvrijediti sam značaj Domovinskog rata. Ne treba se ništa čuditi. Sama bit svega nalazi se u zlu koje je zadesilo ovaj narod prije 64 godine, u komunizmu. Pa nisu li se Hrvati i prije 2. svjetskog rata međusobno sukobljavali oko ideje jugoslovenstva? Jesu, itekako... Kao što ideja o Velikoj Srbiji stanuje već stotinu godina u bolesnim mozgovima, tako i ideja o jedinstvenoj državi svih Južnih Slavena također stanuje u nekim bolesnim mozgovima. Ti bolesni mozgovi, pročetnički i projugoslovenski, vrlo dobro surađuju, također već stotinjak godina... Da li je jugoslovenstvo samo krilo četništva? Prosudite sami.(www.uhd91.com)