Svibanj 1945.
I ove godine 15. svibnja hrvatski narod zapalit će svijeću i pomoliti se
Bogu za sve Hrvate i Hrvatice ubijane diljem Hrvatske, preko Bosne i
Hercegovine, od Dubrovnika i Vukovara do Slovenije, po komunističkim stratištima u
kolonama Križnoga puta i jamama Jazovkama. Taj komunistički pokolj nad
hrvatskim narodom komemorira se sa svetom misom 15. svibnja na Bleiburškom polju.
U tjedniku Hrvatsko slovo, Zagreb, 1.prosinca, 2006.godine, objavljeno je
izvješće, koje je engleski veleposlanik pri Svetoj stolici u Vatikanu 11.svibnja, 1945.godine poslao engleskom Ministru vanjskih poslova Anthony Edenu. U tome izvješću je navedeno i sljedeće: "Ubrzo nakon okupacije svakog grada i sela, partizan su uveli strašnu diktaturu komunističke partije. Počeli su s likvidacijom svih sumnjivih elemenata ili onih koji
su im se činili dovoljno sumnjivima". U istom izvješću, napisanom na šesnaest stranica,
veleposlanik opisuje, komunistički pokolj u Dubrovniku, Metkoviću, Ljubuškom, Makarskoj,
Mastaru, Širokom Brijegu i Sinju. Veleposlanik opisuje, da su ta komunistička ubijanja,
bila unaprijed planirana.
Slovenac, Franc Perne, u svojoj dokumentarnoj knjizi s naslovom "Prešućeni
grobovi i njihove žrtve" dokazuje da je u prvim danima nakon završetka 2. svjetskog
rata samo na području Slovenije pobijeno 189.000 Hrvata, a da je pobijeno144.500 Hrvata u kolonama križnoga puta, od Austrije do rumunjska granice. Vladimir Škopljan, predsjednik udruge hrvatski domobran, napominje, da je u šumi Tezno, pored Maribora u rovovima pokopano, 50.000 Hrvata, koje su Titovi komunisti ubijali kroz čitavih mjesec dana.
U novinama Slobodna Dalmacija od 12.rujna 1999.godine, objavljena je izjava Alberta Svetine, prvog partijskog sekretara zloglasne OZNE, poslije UDBE za Sloveniju, od 1944. do svibnja 1945.godine, koji je posvjedočio da je u Kočevskom Rogu pobijeno najmanje 40.000
osoba, muškaraca i žena, koje su pobili komunisti. U zagrebačkom Vjesniku od 12.rujna,
2004. godine novinar Davor Glasnović upozorava i piše: "Zašto se šuti o tome, da glavni naredbodavac pokolja u Maceljskoj šumi, pored Varaždina, gdje je ubijeno 13.000 Hrvata,
zajedno sa 29 hrvatskih katoličkih svećenika, danas slobodno živi u Zagrebu.'' Milka Planinc, živi slobodno u Zagrebu, premda je protiv nje (bez učinka) podnesena tužba, iako je bila komesar Simi Dubajiću koji je vršio egzekucije u Kočevju.
U novinama Vjesnik u srijedu u Zagrebu 1952.godine objavljeno je da je na prvom popisu pučanstva u Jugoslaviji poslije rata Hrvata bilo manje 500.000 u usporedbi s popisom prije rata.
U misnom slavlju u crkvi sv. Lovre u Požegi šibenski biskup Ante Ivas podsjetio je
na neopisive patnje hrvatskog naroda nakon 2. svjetskog rata, na suđenju Stepincu i na
više od 600 ubijenih svećenika, redovnika i bogoslova , koje su pobili komunisti.
To ubijanje, taj pokolj nad hrvatskim narodom, to je bio unaprijed organizirani zločin, pobiti što više Hrvata da bi Jugoslavija mogla živjeti, kako je izjavio Milovan Đilas. Tito je izjavio:
"prije će Sava krenuti na zapad, nego što će hrvati imati svoju vojsku". Ovu Titinu izjavu posvjedočio je stožerni general hrvatske vojske, junak, Janko Bobetko. Tito je nestao. Sava nije krenula put zapada i hrvatski narod, u Hrvatskoj i izvan Hrvatske, s božjom pomoći i vodstvom Franje Tuđmana uspostavio je i naoružao svoju vojsku. Pobijedio je, i pored sramotnog embarga na oružje, Titinu jugoslavensku armiju koja je pod komunističkim simbolima zajedno s onima s crnim
zastavama, mrtvačkih nacističkih oznaka, razarala Hrvatsku od Vukovara, do Zadra i
Dubrovnika.
U zahvali za zbornik "Od Bleiburga do naših dana" uzoriti kardinal Franjo
Kuharić napisao je sljedeće: "Zbornik osvjetljuje to mračno zbivanje genocida nad hrvatskim narodom, koje je bilo ukopano u šutnju. Kako god ljudi nemaju
savjesti, dok čine zločine, ipak žele biti sakriveni ali nedužna krv progovori, prije ili kasnije".
U Glasu Koncila, od 18.veljače, 2007.godine, navedene su riječi uzoritog kardinala
Josipa Bozanića koji je napomenuo rekavši: "Nije li stravičan naum da se u školskim udžbenicima prešute partizanski i komunistički zločini? Tko to želi da u hrvatskom društvu
trajno tinja nevidljiva bomba koja bi mogla svakoga časa eksplodirati? U ime čega aktualna hrvatska politika ne dopušta pravnoj državi da preispita odgovornost onih koji su u ime komunizma počinili zločine, koji ne zastarijevaju?''.
Komunizam je pobijeđen ali komunisti u Hrvatskoj još nisu pobijeđeni. Oni i sada,
ostavši u vlasti u svim granama hrvatskog društvenog života, naročito na Hrvatskom radiju
i televiziji, napadaju i blate borbu hrvatskog naroda za uspostavu svoje države, kao i Domovinski rat.
U časopisu "Blaženi Alojzije Stepinac" od 8.svibnja 2006. godine urednik časopisa
dr. Juraj Batelja napisao je za Tita sljedeće: "Začudo da toga zločinca danas neki
veličaju kao državnika i značajnu osobu ljudske povijesti. Je li moguće da hrvatska javnost nema hrabrosti progovoriti u ime povijesne istine i pravde? Zar doista za neke zločince i
njihova zlodjela protiv čovjeka i čovječnosti postoji abolicija na međunarodnim i domaćim
sudovima ? Kažem zločincima jer su svoju moć pokrivali takozvanim "narodnim
sudovima", putem kojih su pod pravnom krinkom uvodili režim straha, mržnje i smrti.".
Republika Hrvatska i hrvatski narod nije slobodan sa sakrivanjem komunističkim pokolja, s davanjem i imena trga u Zagrebu kao nagradu zločincu Titi, za njegovo naređenje pokolja nad hrvatskim narodom. Ovaj pokolj zahtjeva istinu, koju se treba javno priznati u Hrvatskom saboru i na Bleiburgu.
Hrvatski narod ne traži niti zahtjeva osvetu nad ubojicama. U časopisu "Blaženi Alojzije Stepinac" 8. svibnja 2006. godine navedena je uputa Blaženog Alojzija Stepinca, radi komunističkih progona Crkve, u kojoj stoji: "Vi ćete razumjeti, kako je teško u tim okolnostima ljubiti krvavog bezdušnog neprijatelja. Ali mi to moramo i hoćemo, jer to je
zapovijed Kristova. Po čemu bismo inače bili bolji od naših mučitelja. Zato često stavljam na
srce svećenicima da se ne dadu zavesti jadima i nevoljama, nego da se rado i usrdno mole
za neprijatelja. Osveta ne pripada nama nego Bogu. A on neka im se osveti kao Otac, koji radosno prima natrag izgubljenog sina.''.
Petar Gelo, voditelj i urednik hrvatskog etničkog radio programa, na postaji ZZZ u Melbourneu
{mxc}