Absurd modernog doba: Hrvatska i najbolji hrvatski vojnici Domovinskog rata lažno su optuženi za "zločin" obrane svoje domovine, svojih susjeda i svojih domova.

Hrvatski predsjednik i vlada ostaju mekušci - ako ne i zaštitnici -naspram zločina komunista, srbo-četnika i jugoslavenske vojske, što služi izokretanju povijesne istine.

ome su iskusni zahvaljujući komunističkom učenju, ali koliko god to tajili, prozirni su: to su uglavnom neprijatelji Hrvatske; u nekim blažim slučajevima, njihovu ukupnu politiku vode neprijatelji; te u najboljem slučaju surađuju s neprijateljem praveći nemoguće ustupke koji uništavaju Hrvatsku. U svakom slučaju, to je užas što zaziva istinsku katastrofu.

"Hrvatska” podvojena diplomacija, koja se i dalje zasniva na komunističkim obrascima (sudeći po svemu što je dosad postigla), potajno kleči pred lažnim bogovima kako bi povukla hrvatsku tužbu protiv Srbije za genocid u Hrvatskoj prije nego je ista došla na raspravu pred Međunarodni sud o ratnim zločinima (Ivan Šimonovic). O tome bi raspravljala tajno - s kime? Sigurno ne s hrvatskim žrtvama.  

Evo naputka "jednog od najuglednijih hrvatskih političkih analitičara" Davora Gjenera (Jeli on ugledan stoga što promovira predsjednika Mesića i djeluje unutar pro-jugoslavenskih/pro-srpskih skupina kao što je “stina” u Splitu, izvorno utemeljena preko Otvorenog društva G. Soroša?).

Gjenero je ispucao svo streljivo komunističkog doba protiv Hrvatske, te traži opravdanje, iskupljenje i pokriće za srpske zločine sad u 1. svjetskom ratu. Ovako komentira neuspjeh bosansko-hercegovačke tužbe za genocid protiv Srbije (Srebrenica), dok se zalaže za povlačenje hrvatske tužbe za genocid protiv Srbije (Vukovar, Škabrnja, Voćin, Dubrovnik...):

"Meni se čini da je pozicija [da Hrvatska treba povući tužbu] koju u javnosti zastupa profesor Šimonović vrlo promišljena i razborita. Hrvatska se nalazi u ozbiljnim problemima zato što 90-ih godina nije funkcionirala kao normalno uređena pravna država. Mnogi su procesi koji su se tada vodili administrativno nedorađeni. Mislim da je u vezi ove presude vrlo važno istaknuti negativno iskustvo s kraja Prvog svjetskog rata, kad je dosuđivanje ratnih reparacija u Njemačkoj stvorilo osnovu za stvaranje fašističke većine. Iz ovog su razloga međunarodne vlasti nesklone određivanju isplate ratnih šteta", kaže Gjenero u razgovoru za Index.

Možda Gjenero može objasniti zašto su Srbi za diplomatskim stolom nagrađeni za zločine s pola Bosne i Hercegovine unatoč vojnom porazu u Hrvatskoj i Bosni i Hercegovini (operacija Oluja), a hrvatsko stanovništvo u BiH palo kao nikad prije na tankih 10%!

A o kojim to "međunarodnim vlastima" govori Gjenero, kad o "fašizmu"? Jedino su Srbija i Jugoslavenska vojska pokazali da se u današnje vrijeme služe fašističkim metodama u smislu u kojem je ovaj izraz poznat svijetu. (Vidjeti također Mit i stvarnost, McAdams)

Gjenero se, ipak, zalaže za Srbiju. Po njemu, "isplaćivanje [ratnih] reparacija [Bosni i Hercegovini i Hrvatskoj] išlo bi u korist radikalima," premda jedino u Srbiji većinsku stranku u vladi čini Srpska radikalna stranka.

Tako Gjenero otkriva mehanizam izdaje:

"Neki diplomatski procesi moraju se obavljati u tišini. Vlada ima pravo na tajne diplomatske pregovore, a isto pravo ima i predsjednik države. Vanjsku politiku treba voditi razborito i ustanoviti čvrsti kontinuitet tako da se ne mijenja kako se mijenja stranka na vlasti. Nije dobro potkurivati vatru i tjerati Vladu da se očituje o stvarima koje nije vrijeme iskazati. Dok su god rješenja još daleko, moramo Vladi ostaviti manevarski prostor", zaključuje Gjenero svoj razgovor za Index."

Uistinu, hrvatska vanjska politika ostala je u svojoj biti ista kao komunistička/jugoslavenska politika - "kontinuirana."

Vidi, vidi... Još od hrvatske neovisnosti, Gjenero i njegovi "međunarodni" suradnici traže transparentnost hrvatske politike u svim područjima, a vidi ih sad. Skrivaju se, taje.

Na drugoj strani, aktivisti za ljudska prava optužuju čak i hrvatske majke (Bedem ljubavi) za rat u 90-tim jer su "izvlačile [ste] sinove iz jedne vojske [JNA] i slali u drugu [HV], niste mirotvorke i to je istina,  ustale ste protiv rata 1991 [srpske invazije na Hrvatsku] a niste zaustavljale rat 1995. [operacije oslobađanja Hrvatske - Oluju]" (Puhovski – na “konferenciji za poslijeratnu istinu” u Zagrebu na kojoj su sudjelovali čak i haaški tužitelji protiv Hrvatske). Udruga hrvatskih majki naravno traži pravdu protiv Puhovskog i njegovog dodavanja soli i uvrjeda na njihove još svježe rane.

Jugoslavenska vojska i srpski četnici počeli su vojne napade širokih razmjera protiv Hrvatske po njezinu proglasu neovisnosti na prvim hrvatskim demokratskim izborima ranih 90-tih.  Hrvatske majke molile su za mir i za otpuštanje njihovih sinova iz JNA koji su se zatekli na služenju obveznog vojnog roka upravo u vrijeme izglasavanja hrvatske neovisnosti. Jesu li hrvatske majke trebale tražiti od svojih sinova da ostanu u neprijateljskoj vojski, prisiljeni napadati vlastiti narod i vlastitu domovinu u neprijateljskim tankovima, zrakoplovima i na prvim crtama bojišta? Absurd! Jugoslavenska vojska se - tajno, naravno - pripremala za napad na Hrvatsku puno prije početka rata (SANU), nadajući se da će pregaziti hrvatsku u par dana. Neke međunarodne vlasti dale su im zeleno svjetlo za to. (Vidjeti Anatomy of Deceit, kod J. Blaskovicha) Sad su i hrvatske majke krive što se Miloševićev đavlinji plan nije ostvario u cijelosti i što je Hrvatska oslobodila svoja okupirana područja 1995 (Oluja).

Tako je sindrom hrvatske krivnje zaokružen, spreman čak i za izvoz? Jer u zemlji tako punoj krivnje, svako masakriranje naroda i istine je opravdano - ako to radi u Hrvatskoj, radit će bilo gdje.

Naravno, "prominentne" osobe koje su izrodile sindrom krivnje uživaju zaštitu hrvatskog predsjednika i vlade.

Mediokritet hrvatskog predsjednika koji svakako profitira na podrški hrvatskog premijera je golem. Ali sad su na otvorenom sa svojom izdajom Hrvatske.

I ovdje ću napraviti "digresiju" kako bi se tužno prisjetili da su Mesić, njegov gangster Radimir Čačić (HNS) kako ga Mesić jedanput nazva, i većina današnjih političara, bilo na vlasti ili u oporbi, koji su vidljivi javnosti, imali duboke korijene ne samo u komunističkom sustavu, nego i onom što je označio rane godine hrvatske neovisnosti. (Zato Vesna Pusić i Mesić pokušavaju nametnuti Čačića kao šefa buduće koalicije SDP-a i HNS-a.) Za vrijeme rata, dobivali su profitabilne poslove čak i od hrvatskog Ministarstva obrane  (npr., "Cement" Mesićeve obitelji; MORH je primao pola državnog proračuna u to vrijeme), da bi neki visoko pozicionirani dužnosnici "HDZ-ovog MORH-a" izravno sudjelovali u Mesićevoj predsjedničkoj kampanji 1999.-2000. (npr., pokojni Branko Barišić, zamjenik načelnika financija pri MORH-u - počivao on u miru.). Tako i Čačić danas dobiva profitabilne konstrukcijsko-renovacijske poslove od Ministarstva vanjskih poslova, gdje neki njegovi radnici čak i nisu hrvatski državljani, bez legalnog statusa boravka u Hrvatskoj! (Zašto je obustavljena istraga o tome?).

U 90-tim, komunističke tajne službe nisu imale punu kontrolu Hrvatske kao sada. Oni što su pobijedili u domovinskom ratu u takvim okolnostima doista su geniji. Njihov genij je stvoren u ljubavi prema Hrvatskoj, slobodi i hrvatskim istinskim vrijednostima.

Natrag na "izvoz" hrvatskog "eksperimenta" pravde i krivnje…

Hrvatska politička i javna "elita" te diplomacija bezuvjetno i kontinuirano pokazuje  su "čvrstom" samo kad pokriva komunističke i srpske zločine.

Usljed diplomatskog skandala između Hrvatske i Italije, predsjednik Mesić napao je talijanskog predsjednika zbog podsjećanja na temu komunističih zločina poslije drugog svjetskog rata nad talijanskom manjinom u Hrvatskoj.

Mesić je prvo pokušao opravdati komunističke zločine  “revanšizmom”: to je bila "osveta" za fašističke zločine (isto kao što su Srbi pokušali opravdati i posvetiti Židovima totalno uništavanje Vukovora 1991. - od čega se i židovski autor Alain Finkelkraut ogradio s indignacijom u Le Monde, 7. 10. 1998 - fr). Kako Mesić nije našao plodno tlo u Europi za svoje sjeme krivnje, pokušao je optužiti talijanskog predsjednika za revanšizam i sl.. (Koliko puta nas podsjetih da istinski komunisti uvijek govore o svom kriminalu kad napadaju druge!?) Ali Italija i Europa, šokirani Mesićevim izjavama, dali su na znanje Mesiću "da se obraća predsjedniku demokratske i antifašističke Italije" (D'Alema) i Mesić se povukao.  Od Talijana ne bi uspio napraviti "revanšiste" - od nevinih žrtvi krivce za komunističke zločine nad njima (u bivšoj Jugoslaviji), kao što je od Hrvata napravio krivce za srpsku agresiju (za hrvatsku obranu) i sve što je hrvatsko. Tako je Mesić ponudio platiti odštetu Italiji (35 milijuna dolara) zatraživši broj računa od Rima, nebili kupio nešto milosti nakon svog političkog debakla u Europi.

Ugledni Gjenero je propustio ovom prilikom zatražiti pravo na tajne pregovore za premijera i njegovu diplomaciju: premijer Sanader sa svojom diplomacijom pokaza zube Europi u ime Mesića, Europa "nije informirana." Odjedanput im ne smeta što će EU misliti o ulasku Hrvatske u EU - odlučni su protiv EU samo kad je braniti komunističke zločine. (Sanader napada Brussels samo za Mesića)

Da, sad je užasno jasno da hrvatski političari i uglednici nikad nisu pokazali čvrstinu u obrani od lažnih haaških optužbi protiv hrvatskih heroja neovisnosti - pod isprikom da hoće u Europu, ne žele da EU osporava ulazak Hrvatske u EU. HSS (Friščić), također se junači tražeći od Mesića da istraje u sukobu s Italijom i EU-jom premda je Mesić osobno kriminalizao Hrvatsku (sve osim komunista) pred EU i MKS-om. Zašto istupaju protiv EU sada? Kakve je lažne mitove protiv hrvatskih heroja domovinskog rata hrvatska diplomacija širila po Europi da je ista slala tolike zahtjeve Hrvatskoj protiv njih?

Činjenica je da oni dosljedno i združeno brane i pokrivaju samo srpske i komunističke zločine. Talijanski predsjednik nije to iskoristio protiv hrvatskih težnji za ulazak u EU, sukob je izglađen, ali sad shvaćamo zašto je hrvatski put u EU pun kontradikcija i spor: zbog Mesića, Sanadera i njihove diplomacije. "Ne žele revanšizam s Italijom" ali ga u Hrvatskoj još uvijek provode.

rokazivanja sumnjivih i otvorenih kontradikcija koje su Mesić i Sanader pokazali u sukobu s Italijom. Još jedanput vraća se nada da će svima postati jasno kako u Hrvatskoj isti ti ljudi rade na uništavanju, zatvaranju i progonu svakoga ozbiljnog tko se usudi progovoriti o hrvatskim žrtvama komunizma.  

Štoviše, hrvatski novinar Domagoj Margetić, zatvoren na 3 mjeseca u Haagu zbog iznošenja istine o Mesićevoj izdaji (kao i o srpskim i komunističkim zločinima među inim), mora još platiti 10,000 eura za kaznu. Mesić, skupa s hrvatskom vladom i MKS-om, uspio ga je smjestiti u zatvor mjesto da je iskoristio njegove podatke i platio odštetu Hrvatima; ali Italiji će platiti, samo da bi što prije pokopao svoju hipokriziju.

Najgore u svemu je to da su političari objasnili Mesićev europski ispad hrvatskim "domaćim problemima," a sad smo vidjeli na primjeru novinara Margetića koji su to problemi.

Naravno, čestitam talijanskom predsjedniku, vladi i Italiji za njihov odgovor Mesiću, i ideja hrvatskog ulaska u EU prvi put mi je simpa. Ali absolutno sumnjam u hrvatsku politiku pridruživanja EU-ji preko Balkana na način da to služi jedino pokrivanju srpskih i komunističkih zločina, i sram me je zbog današnjeg hrvatskog predsjednika, vlade i diplomacije, i svih onih koji su im omogućili da budu na vlasti u novom stoljeću. Europa bi se također morala paziti njihovih "europskih" namjera. 

Sad kad je izdaja Hrvatske tako očita, takozvani izbori obična farsa gdje su skoro svi vidljivi kandidati pod kontrolom istog neprijatelja, istih izdajica, ili istih Gjenerovih "međunarodnih vlasti" kojima se klanjaju (usitinu tko su oni, zašto tajnost?) - još samo željezna zavjesa fali kako bi se prikrile uvrjede demokracije i antifašizma u okviru hrvatskog "demokratskog" eksperimenta gdje je crta razdvajanja između "demokrata" i "komunista" tanja nego ikada. Jeli to žele vratiti željeznu zavjesu u Hrvatsku ("Balkan") i izvoziti je u EU... Izgleda, više i ne igraju toliko podvojeno nego otvoreno djeluju protiv Hrvatske, u korist komunista. Zašto još uvijek zauzimaju vladajuće pozicije u "demokratskoj" Hrvatskoj?

Čim je Sanader preuzeo HDZ (krađom glasova na HDZ-ovim unutarnjim izborima), žalio se privatno kako ne može vjerovati većini ljudi u vlastitoj stranci. Zašto je onda preuzeo HDZ? Da ga dokrajči? Komu je onda vjerovao: zašto tajnost? - zato što Gjenero i "stina" to traže?

Kao što smo vidjeli, željezna zavjesa pada iznova i iznova, unatoč "tajnim pregovorima." "Prominentne" figure bježe u doba oko 1. svj. rata da opravdaju ideologije, nepravde i kriminal prošlog stoljeća. Sve ideologije najkrvavijeg, prošlog stoljeća su propale, ali njihov kriminal i nepravde još uvijek se potiču…

Kako stvari stoje, ne bi trebalo uzmicati od povratka u srednji vijek, ili tu negdje, i srede povijesni računi, bez tajnosti.

Gjenero i njegove (također tajne?) “međunarodne vlasti” mogli bi primjerice naučiti ili podučavati povijesne lekcije počevši od genocida u Francuskoj revoluciji -  La Vendée-Vengé : Le génocide franco-français (fr) - prije nego što prosude o Hrvatskoj i njezinom pravu na odštetu. Ionako njihova "analitika" nema ništa zajedničko s hrvatskom stvarnosti, jedinstvenim geo-političkim okolnostima ni povijesti. (Zato je hrvatska povijest još uvijek zavijena u boljševičke/komunističke mitove.) Ali to bi možda bilo previše očekivati od tako "uglednih" revolucionarnih analitičara, njihovih tajnovitih političkih favorita u hrvatskim državnim uredima, te "promišljene i razborite" diplomacije.

Italija je dobila svoju bitku; Hrvatska tek ima dobiti svoju. Ali s kime. Bog zna.

Ali žele ubiti hrvatske sinove i oteti im nasljeđe. (St Mathew, 21,33-46)