Katolička Hrvatska uznemirena zbog posljedica duha Istanbulske konvencije

Kaže se da je „politička istina“ kratka vijeka. Čim se izglasa, dobiva mjesto u arhivi gdje počiva u miru. Na taj način nestane iz političke svijesti odgovor na pitanje tko je odgovoran za stanje društva kakvo jest. Tko je davao obećanje, a nije ga izvršio? Konkretno mislim na političko djelovanje u vezi s Istanbulskom konvencijom (IK) i promjenama u društvu pod njezinim utjecajem.

EU nameće ‘rodnu ravnopravnost’: Tvrtkama koje nemaju dovoljno žena direktorica – slijede kazne! ”Svaki dječak, svaka djevojčica, svako trans dijete u ovoj zemlji ima pravo upoznati svoje tijelo, znati da nijedna odrasla osoba ne može dodirivati njihovo tijelo ako oni to ne žele, i da je to oblik nasilja”. ”Imaju pravo znati da mogu voljeti i imati seksualne odnose s kim god žele, na temelju obostranog pristanka”, ustvrdila je ministrica za socijalna prava Montero iz stranke ekstremne ljevice Podemos (Možemo) u Španjolskoj.

"Kada je riječ o nametanju rodne ideologije, Ministarstvo znanosti i obrazovanja samo nekoliko dana nakon ratifikacije Istanbulske konvencije šalje mladim znanstvenicima upitnik “(Samo)procjena stavova o mobilnosti”. U tom upitniku od mladih znanstvenika tražilo se da odaberu svoj “rod”: “male” (muški) rod, “female” (ženski) rod i “I prefer not to say” (“ne želim se izjasniti”).

Porast broja djece s rodnom disforijom. Također, 40-ak dana nakon što je ratificirana IK, Ministarstvo znanosti i obrazovanja je uputilo dopis svim osnovnim i srednjim školama, te svim visokim učilištima kojim se unaprijed regulira “izdavanje svjedodžbi i diploma nakon upisa promjene spola/odabira života u drugom rodnom identitetu, imena i/ili prezimena u državnim maticama”.

Od ratifikacije Istanbulske konvencije do danas nije se vidljivo smanjilo nasilje prema ženama niti se smanjio broj nevladinih organizacija po tome pitanju, ali je zato Ustavni sud proglasio legalnim zakon koji omogućuje “promjenu spola” čak i samom izjavom osobe da “živi u drugom rodnom identitetu”.

Psihijatar dr. Herman Vukušić upozorio je da je zbog utjecaja društvenih mreža i transaktivističkih grupa više od 500 djece i adolescenata u Hrvatskoj dobilo dijagnozu rodne disforije, a nagli porast takvih dijagnoza pojavio se upravo 2017. godine.

“Dakle, transseksualni aktivisti mogu mijenjati zakone, šifre bolesti, medicinu kao takvu, mogu kršiti zakone o posvajanjima, mogu zazivati sućut jer ih se tako slabe i manjinske netko usudi spomenuti, mogu izazivati medijske hajke na ljubitelje istine, mogu kod Mojmire izvrijeđati PTSP branitelje. Oni mogu sve, ali njih nitko ne smije čak niti tužiti ako misli da su nešto krivi, a pogotovo javno spomenuti jer to se automatski tretira kao govor mržnje. Loše rade jer trenutno prisutna agresivna i neutemeljena transseksualna propaganda počinje ići na živce umjerenoj ljevici, a pogotovo gay populaciji”, zaključuje Peternel, DP.

Većina je bila protiv ratificiranja IK

To su neki primjeri događanja u društvu nakon ratificiranja IK. Svi bitni čimbenici hrvatskog društva, znanosti, kulture, vjeroispovijesti i sam hrvatski narod u svojim prosvjedima stekli su čvrsto uvjerenje: „IK se ne smije ratificirati“ jer je ona štetna za hrvatsku državu i hrvatski narod. IK je ratificirana. Hrvatski čovjek i hrvatska država su prebačeni jednim, parlamentarizmu neprimjerenim činom zakonodavnog tijela, u epohu „post-istanbulske-konvencije“. Ništa više neće biti kao do sada. I to protiv volje gotovo cijele nacije. Da, protiv volje hrvatskoga naroda sekularističko-ljevičarske snage taj su „nasilni“ čin ostvarile. Uz učinkovitu suradnju i spretno dirigiranje premijera i predsjednika HDZ-a. Evo najkraćeg dokaza za tu tvrdnju. HDZ nije došao na vlast obećanjem svojim biračima da će, ako pobijedi na izborima, ratificirati IK. Ova pobuna hrvatskog naroda, dakle birača HDZ-a dokaz je tome. Isto vrijedi i za koaliciju s HNS-om. Ići naknadno, bez pitanja birača, u koaliciju sa strankom koja se od HDZ-ovih birača doživljava, i to s pravom doživljava, kao svjetonazorski neprijatelj birača HDZ-a, pa čak i kao neprijatelj Crkve, katoličke vjere, to je protiv duha parlamentarizma, to je protiv sustava vrjednota Ustava. HDZ je tim činom učinio veliki broj svojih birača politički irelevantnima, mrtvima. Konkretno: katolici, većina hrvatskoga naroda, ostali su bez političkih predstavnika. Taj je potez stvarno jedna vrsta isključivanja određenog broja (17?) demokršćana u HDZ-u iz oblikovanja politike na vrjednotama kršćansko-humanističke kulture hrvatskog naroda u koje spadaju sloboda savjesti, sloboda vjeroispovijesti, sloboda znanosti, sloboda traženja istine i ispovijedanja istine bez straha za gubitkom radnog mjesta; u koje spada pravo na istinsko rodoljublje, pravo na osnivanje obitelji brakom između jedne žene i jednog muškarca, pravo roditelja na odgoj i obrazovanje svoje djece, pravo zaštititi život od začeća do posljednjeg znaka života. Može li se zamjeriti politički svjesnom katoliku, ako vidi u tim potezima vodstva stranke HDZ-a vraćanje u ona nesretna vremena – dugih pedeset i više godina - kada je biti katolik i biti domoljub značilo biti građanin drugog reda i živjeti u strahu da će biti lišen temeljnih ljudskih prava? Ne može mu se zamjeriti. Dao Bog da se pokaže da taj dobri katolik nije u pravu.

Postoji li još zgrada zajedničkoga života?

Sjedimo, dakle, na „ruševinama“ osjećaja i misli na početku „post-istanbulske-konvencije-epohe“ u povijesti moderne hrvatske države i hrvatske nacije. Hrvatski čovjek osjeća da je događanjem oko IK zgrada zajedničkog života oštećena. I zastrašujuće pitanje: jesmo li do danas stvarno živjeli u zajedničkoj zgradi ili je to bila iluzija? Po sebi ne bi trebalo, niti bi smjelo biti sumnje da zajednička zgrada uspostavljena na suverenoj volji hrvatskog naroda u slobodnim izborima i na pravednom Domovinskom ratu, ima čvrste temelje snagom duha vjere, nade i ljubavi. IK nema nikakve snage da uzdrma viziju katoličkog hrvatskog naroda o ispravnom životu i o daljnjoj izgradnji „kulture života“ za svako biće i svako stvorenje koje Bog po svojoj volji poziva u život.

Kada je oporba u Saboru oduševljeno pljeskala nakon proglašenja rezultata glasanja o IK, pitamo čemu ili kome je pljeskala? U čemu i nad kime ona vidi pobjedu ratifikacijom IK? Očigledno je da se cjelokupna neokomunističko/titoističko-liberalna ljevica smatra pobjednikom u tom višetjednom nadmudrivanju oko IK. A tko su poraženi? HDZ kao stranka također je pobjednik. Dakle: „Velika koalicija“ HDZSDP+ "Drugi" je porazila: HAZU, Maticu hrvatsku, Udrugu liječnika, Udrugu znanstvenika, udruge branitelja, Udrugu roditelja, Udrugu udovica Domovinskog rata, Hrvatsku biskupsku konferenciju, Papu i Vatikan, iseljenu Hrvatsku, bezbroj uglednih znanstvenika i umjetnika, i snažno mnoštvo prosvjednika Zagreba i Splita.

Posebnu pobjedničku radost doživio je SDP, partija neokomunista/titoista. Bio je stravičan osjećaj slušati predstavnika Kluba SDP-a koji je crvenim licem u zanosu odmazde i mržnje održao govor pobjednika. Zaista, to je bio "historijski" govor kojim nas je član SDP-a u slobodnom Hrvatskom državnom saboru podsjetio na „zlatna“ vremena komunističke vladavine, kada nisu hodali ulicama Zagreba „Križari Katoličke Crkve u ulozi rušitelja ljudskih sloboda“, kako on reče. Velika koalicija je prihvaćanjem konvencije spriječila moderne Križare u oduzimanju sloboda i prava, kaže govornik uz isticanje radosti nad porazom „snaga tmine“. Reče i ostane živ! Taj gospodin, i njemu slični, glasuje za zabranu nasilja i istovremeno čini najgrublje nasilje duha i intelektualnog nepoštenja na svoju okolinu! Taj je gospodin još i danas na visokom položaju u politici. Začuđuje da sa strane HDZ-a nije bilo nikakve reakcije na ovaj agresivni „historijski“ govor iz zlatnih vremena komunističkog jednoumlja. Postoji li već „velika koalicija“ u temeljnim svjetonazorskim pitanjima između neokomunista/titoista, liberala, zelenih, ekstremnih ljevičara i HDZ-a? Katolički hrvatski narode: budnost duha i mudrost srca! Jedinstvo u vjeri, nadi i ljubavi! „Ne borimo se protiv tijela nego protiv sila duha“.

dr. Josip Sabol

Prilog je dio programskoga sadržaja "Događaji i stavovi", sufinanciranoga u dijelu sredstvima Fonda za poticanje pluralizma i raznovrsnosti elektroničkih medija.