Rodna (gender) ideologija: antiteistička antibiologijska vizija svijeta

Čovjek kritičkog duha otkriva danas na horizontu misli dva vladajuća načina razmišljanja: prvi način je svojstven post-modernoj filozofiji koja poznaje isključivo samo subjektivno gledanje na stvarnost, drugi način pristupa stvarnosti je svojstven Gender-Mainstreaming-u: razmišljanju kod kojega više ne postoji prirodni spol „muško – žensko“ nego za sada oko 60 gender-identiteta kao konstrukta društva. Ova dva načina odnosa prema stvarnosti života su dovoljna da zaključimo: ovdje se radi o pobuni protiv normaliteta ili barem o zaboravu dvaju bitnih čimbenika životne stvarnosti. O posljedicama će biti govora kasnije. Za sada možemo reći: filozofija, koja se oprostila od iskustva činjenica i rodna ideologija koja vjeruje svojem osjećaju da biološkog spola uopće nema ili da ga ne smije biti, nego je sve konačno pitanje igre moćnika i diskursa u kojem se bira spol po slobodnom izboru bez obzira na biologiju, prisiljavaju nas na strahovanje za dobru budućnost mlade generacije. Iz strahovanja se rađa volja za otporom.

Po naravi stvari nitko ne smije biti ravnodušan prema uspješnom djelovanju jedne ideologije. U ime dostojanstva svakog čovjeka, u ime sustava vrijednosti demokracije i pravne države, u ime temeljnih prava na slobodu savjesti i vjeroispovijesti treba svaki humanist i svaki vjernik kršćanske katoličke vjere i drugih kršćanskih zajednica shvatiti da se na duhovno-kulturnoj pozornici današnjega svijeta događa, nakon Francuske (1789.) i Oktobarske (1917.), „treća antropološka revolucija: emancipacija od naše naravi“ s ciljem stvaranja „novoga svijeta i čovjeka“. Taj cilj je dijametralno oprečan shvaćanju života općenito, prije svega shvaćanju života vjernika kršćanske katoličke vjere.

Odgovornost za opće dobro traži poznavanje onoga što se sve naviješta, kako se naviješta i koji su ciljevi širitelja gender-teorije. Želim u kratkim crtama prikazati važna stajališta, metode, komunikacije, posljedice širenja gender-ideologije u našem vremenu uz kraću kritičku analizu. Po sebi bi bilo posve naravno da se o jednoj tako važnoj opciji stvaranja „novoga svijeta“ provodi javna diskusija na svim važnim razinama javnoga života. Nažalost, otpor ljudi kritičkog duha se tumači od genderista kao antigenderizam, kao mržnja i diskriminacija. To je metoda kojom propagandisti gender-ideologije uspijevaju ušutkati kritiku i kritičare. To se već događa po svijetu. Osobito zabrinjava činjenica da je genderistima dana mogućnost da se služe politikom i državnim institucijama: pravosuđem i zakonodavstvom u obrani njihovih prava na slobodu mišljenja, na slobodu znanstvenog istraživanja, na slobodu izbora „biti drukčiji“ u smislu njihove rodne ideologije. Njima se daje prednost u djelovanju sa strane države.

Ako usporedimo bitna stajališta rodne ideologije s kršćanskim katoličkim shvaćanjem čovjeka i života, otkrivamo pravi revolucionarni napad gender-teorije na kršćansku katoličku vjeru za koju je čovjek slika Božja jer je Bog stvorio čovjeka: „muško i žensko stvori ih“. Upravo to negira gender teorija kategorički odbijajući svaku diskusiju o tome. Taj temelj iz Objave glasi: razlikovanje i naizmjenično upotpunjavanje naravi muškarca i žene čine život na zemlji mogućim i uspješnim. Muški i ženski spol čine obitelj mogućom i sretnom s djecom u kojoj otac i majka nalaze smisao i ispunjenje svoga života na opće dobro, a djeca nalaze u obitelji idealnu sredinu odgoja i ljudskog razvoja. Odatle slijedi također zaključak: ostvarivanje rodne ideologije čini novu generaciju žrtvama protunaravne revolucije pojedinih ljudi i grupacija koji su se odlučili biti nositelji ove ideologije. Ona nije u skladu s ustavnim pravima mnogih država, niti s Deklaracijom prava čovjeka, koji traže opstojnost braka između muža i žene, zaštitu obitelji i prava roditelja na odgoj, osobito na senzibilnom području seksualnog odgoja. Po tome gender- teorija nije ništa drugo nego razarajuća ljudska volja protiv objave i temelja tisućljetne kulture mnogih naroda, a ne samo kršćanskih. Posebno ističemo da je gender-ideologija prekinula surađivati sa znanstvenim traženjem istine biologije, medicine, neurologije proglašavajući ove znanosti manipuliranim od društva. Genderisti pokazuju sklonost da se znanstvene institucije zloupotrebljavaju za njihove agendu. Aktivisti rado prakticiraju manipulaciju i totalitarne metode na putu do uspjeha. O tome govore pokušaji juridičkog ograničavanja slobode mišljenja, slobode religijske djelatnosti i seksualiziranje djece kroz državu obvezatnim seksualnim odgojem. Situacija je izrazito teška za pojedine roditelje i obitelji da se suprotstave ovom nesretnom naletu. Teško je ne samo za njih nego i za Crkvu.

Katolička Crkva je bila do nedavno jedina ozbiljna utvrda u obrani moralnoga reda protiv „seksualne revolucije“ prije pedesetak godina. Ona bi trebala biti to i danas protiv gender-ideologije. Nažalost, baš u ovom vremenu velikih izazova stanje u Katoličkoj Crkvi je zabrinjavajuće. Nije tome kriv II. vatikanski sabor, nego njegova percepcija sa strane mnogih teologa i crkvenih dostojanstvenika. Početak cjelokupne krize je bila reakcija na encikliku Humanae vitae (1968.) pape Pavla VI. od strane mnogih teologa i osobito bolno od strane episkopata u državama na području njemačkog jezika. Naziv te reakcije glasi: kontestacija, neposluh, neprihvaćanje doktrine pape sadržane u toj enciklici. Danas možemo reći: papa je bio u pravu. Kriza u Crkvi neposluhom biskupa i teologa olakšala je negativni razvoj pitanja o ljudskoj seksualnosti koji danas također propagira gender (rodna)-ideologija. Naime, prava alternativa rodnoj ideologiji i genderizmu može biti samo doktrina pape Pavla VI.u enciklici Humanae vitae. (Glasine: u Vatikanu se radi na dokumentu kojim bi Humanae vitae postala prošlost). Ta alternativa glasi iz enciklike Humanae vitae: postoji neuništivi egzistencijalni smisao seksualiteta čovjeka-žene i čovjeka-muškarca u pravnom redu stvorenoga svijeta: rađanje novoga života.

Razdvajanje seksualiteta različitim sredstvima od sudjelovanja u stvaranju novoga čovjeka rađanjem je nepoštivanje volje Božje, grijeh.

Važno zastranjivanje gender-ideologije u vezi s ljudskim seksualitetom je pitanje koliko ima spolova. Biologija jednoglasno odgovara: samo su dva spola. Međutim, postoji veliki biološki varijabilitet. Ima tzv. interseksualnih pogrešnih tvorevina. Ali to nisu zasebni spolovi. Ima ljudi koji se ne osjećaju dobro sa svojim spolom iako je on biološki čist. Kod transseksualiteta radi se o različitim genetskim uzrocima. O tome govori i Biblija. Ne živimo u savršenom svijetu, nego u pomućenom svijetu stvorova, u genetici na svim područjima naših gena. Stoga realno gledano postoje interseksualni ljudi. Oni su znak nesavršenog svijeta. Njih ne smijemo smatrati grešnicima. Važno je znati da jedinstvo tijela i duha čini osobu čovjeka. Od nje polazeći spoznajemo da tjelesne spolne značajke muškarca i žene nisu samo čisto biološke činjenice. One imaju kod čovjeka značenje koje prožima njegovu cijelu egzistenciju. Pravilno govoriti o čovjeku glasi: „Mi smo žene, mi smo muškarci“, a ne „Mi smo ljudi (čovjek) i imamo tijelo-žene i tijelo-muškarca.“

Točno taj izričaj ne priznaje gender-teorija jer zastupa tezu: nema po naravi oblikovanog spola koji prožima cijelu osobu u njezinoj psihi, nego to čini društvo, kultura.Tijelo nema vrijednosti za gender-teoriju. Današnje vrijeme s prihvaćanjem gender-ideologije nam poručuje kako je također izgubljena orijentacija javne svijesti bez poznavanja objavljene kršćanske vjere koja nam otkriva istinsko uređenje stvorenoga svijeta. U tom uređenju – naravnom pravu i zakonu – ima čovjek svoje mjesto, svoj identitet i smisao života na njegovo zadovoljstvo ovdje na zemlji i na spasenje u vječnosti. Gender-ideolozi nas odvraćaju od tog Božjeg prava i zakona nudeći nam ili bolje rečeno prakticirajući određenu prisilu da prihvatimo njihovo uvjerenje da je čovjek samo neka masa za manipuliranje po svojoj volji odnosno po volji i planu društva. To se ostvaruje u od države dobivenom pravu na slobodni izbor svoga gendera: danas biti muškarac, sutra biti žena, prekosutra neutrum, transgender ili nešto posve drugo. Zanimljivo: homoseksualac ne smije postati nešto drugo. Da bi se sva ova „sloboda“ mogla ostvarivati, traže gender-aktivisti da država uvede gender-mainstream u plan obrazovanja u školama i u koncepte odgoja za dječje vrtiće i dječje jaslice. Traže reedukaciju. Mislim da se većina ljudi na svijetu slažu s papom Franjom i ponavljaju njegovu izreku: Ovi zahtjevi genderista su „najveći skandal“ našeg vremena. Oni predstavljaju ugrozu čovječanstva na koju mora Crkva odgovoriti svim sredstvima otpora. Govoriti djeci da moraju tek otkriti svoj spol i da ga mogu slobodno birati: tu se radi o zločestoći i podlosti, kaže papa i nadodaje: to je neprijateljska kolonijalizacija obitelji. Zaista: ako netko traži najučinkovitije oružje za napad i za konačno rušenje istine kršćanske katoličke vjeroispovijesti u našem vremenu, neka se upiše na fakultet za Gender Studies u Njemačkoj, Americi i drugim državama EU. Tamo će sigurno biti osposobljen za najradikalniju pobunu protiv Božjeg plana vladanja i spasenja ovoga svijeta i čovjeka kojeg je čovjek - stvor Božji – ikada zamislio. To je plan borbe protiv Boga Stvoritelja, protiv Boga otkupitelja i protiv samog čovjeka koji se time odriče obećanog spasenja za cijelu vječnost. Naziv toga plana jest: rodna- ideologija. Cilj njezin je: iz glava ljudi eliminirati kroz re-edukaciju sve ono što je tisućama godina vrijedilo, što je bio običaj ili navika u gotovo svim poznatim kulturama, a to je: da postoji razlika između muškog i ženskog, da naizmjenična seksualna privlačnost spolova počiva na naravnom zakonu u svrhu očuvanja egzistencije i opstojanja ljudskog roda, i da se muška i ženska privlačnost razlikuje od svih drugih oblika nagona. Ona je institucionalizirana u braku i u obitelji u vrhu sustava vrijednosti društva. U EU su već godinama od strane vlada, medija, sveučilišta, ljudi i društva podvrgnuti projektu preodgoja Gender Mainstreaming-a, to će reći rušenju naravnog bogatstva muškog i ženskog spola i time braka i obitelji. Otpor tome je zahtjev Božji i savjest svakog čovjeka s osjećajem dostojanstva ljudskog bića.

dr. Josip Sabol

Prilog je dio programskoga sadržaja "Događaji i stavovi", sufinanciranoga u dijelu sredstvima Fonda za poticanje pluralizma i raznovrsnosti elektroničkih medija.