Rodna ideologija: Znanost ili vjerovanje? (2. dio)

Svaka ideologija, jer ima u pozadini određeni svjetonazor, objavljeni je ili neobjavljeni „rat“ protiv postojeće kulture. Kako je jezik važan sastavni dio kulture, nova revolucionarna ideologija pokušava što prije stvoriti svoj jezik, svoju abecedu, svoj idejni i pojmovni svijet. To je učinila i to čini gender-ideologija. Ovdje želimo pobliže objasniti neke od važnih pojmova, riječi, kategorija, uvjerenja kojima se služi gender-ideologija u svojem djelovanju, konkretno u ostvarivanju svjetskog projekta izgradnje novoga društva, novog čovjeka, nove kulture...

Kada govorimo o kulturi, obično povezujemo tu riječ s nečim pozitivnim, lijepim i dobrim. Reći za nekog čovjeka ili za neki narod da je nekulturan znači ustvrditi da ne stvara ono što je dobro za život, za sigurnost budućnosti, za napredak. On svojim radom onemogućuje duhovno-duševno i materijalno blagostanje, blokira usavršavanje životne okoline i društva. Time on ne gradi nego ruši. Ima znakova da baš to radi rodna ideologija premda se u njezinu rječniku nalaze pojmovi koji čine temelj naše civilizacije i današnje kulture: pojmovi kao pravo, pravo čovjeka na dostojanstvo, na slobodu govora, na jednakost, na sigurnost...

Što treba razumjeti pod „Gender Mainstreaming“ (GM)? Neki razumiju pod tim pojmom pravno izjednačenje spolova. Misle da se tu radi prije svega o nastojanjima da se uklone prikraćenja i nepravde žena i muškaraca. Pogrješno - jer GM misli time nešto posve drugo što već daje naslutiti njegovo podrijetlo, a ono je u svjetskoj konferenciji žena u Pekingu 1995. Na toj konferenciji je feministički pokret pokušao progurati Gender teorije (GT) u svijest svjetskoga društva. Za feministički pokret znači GT radikalnu teoriju o spolu, o biti muškarac i biti žena. Kao prvi korak prema toj materiji jest tvrdnja GT da ne postoje nikakve bitne razlike između muškarca i žene. Stoga ne smiju postojati nikakve razlike u ulogama muških i ženskih: ni u zaposlenju, ni u podjeli rada u obitelji. U drugom koraku nameću GT tvrdnju: kategorije „muž“ i „žena“ treba načelno staviti u pitanje. Odatle zahtjev: „čovjek“ mora biti oslobođen od „nasilne kategorije spol“. Vanjske spolne značajke čovjeka - kao muško i žensko – proglašavaju se slučajnima. Čovjek može samo onda biti slobodan kada može on sam birati svoj spol ili, još bolje, kada se potpuno odrekne kategorije „spol“.

Širitelji GM zastupaju uvjerenje da su sveukupne psihičke razlike, kao i razlike u ponašanju i ulogama između muža i žene samo socijalne i kulturalne konstrukcije. One su plod nepravednog društva koje su muškarci izmislili sa svrhom da ženu vežu za obitelj i djecu i na taj način ženi onemoguće da sudjeluje u obavljanju političkih ili gospodarskih službi. Time se oduzima ženama mogućnost utjecanja na razvoj društva i svoga osobnog razvoja. Povezivanje žene na obitelj i djecu smatraju genderisti podčinjavanjem žene. To se zastupa u GT kao temeljno uvjerenje o kojem se ne raspravlja. Sumnja nije dopuštena kao ni empirijsko istraživanje o istinitosti njihova uvjerenja. Rezultati znanstvenog istraživanja o tome njih ne interesiraju. Naravno jer rezultat glasi: postoje razlike u spolnim ulogama između muške i ženske osobe koje nisu konstruirane od društva nego koje su utemeljene u različitoj biti muškarca i žene. (Studija provedena u Kibbucima,Izrael). Dakle, u spolu (sex), a ne u društvenom spolu (gender).

Čovjek je biće kojemu pripadaju tijelo i duša pa se u engleskom upotrebljavaju sex i gender kao sinonimi. Genderisti razdvajaju sex i gender. Na „genderu“ stvaraju svoju političku ideologiju: biološke elemente - sex - proglašavaju slučajnim privjescima bez značenja. Jednostavno tvrde da socijalno obličje od „biti žena“ nema nikakve veze s biologijom. Društvo si stvara lik, oblik žene po svojim željama određujući ženi posebne uloge. Od svake takve uloge žele genderisti osloboditi ženu. Politički plan glasi: ženu osloboditi od kategorije „ženski spol“. Da po znanosti to nije moguće, to ih ne zanima. Oni hoće dati, pokloniti ženama „slobodu“ da čine iz sebe što hoće. Takve slobode čovjek nema. To nije sloboda nego uništenje samog sebe. Čovjek-žena i čovjek-muškarac mogu postati pravi čovjek samo tako da usavršavaju svoj potencijal darovan im od Stvoritelja - od evolucije - po naravnom zakonu „biti žensko“ i „biti muško“. Zašto se to nekim „ženama“ – ili pak one nisu žene? - ne sviđa, to je njihova tajna. Još veća je tajna da su gender-teorije i Gender-Mainstreaming postali ne samo tako atraktivni, nego iznenađujuće shvaćeni kao dužnost države da budu ostvareni. I to snagom prisile zakona kako se već događa svuda u svijetu, osobito u EU-u.

Što se dogodilo i što se događa s ljudima – političarima – da su spremni ostvarivati one ideje, ona uvjerenja koja su upitna svakom prosvijećenom „razumu“ i modernoj iznad svega obožavanoj znanosti? I još više: da su spremni izvršavati obrazovne i odgojne zadatke u suprotnosti vrjednotama razvijanim i stvaranim kulturom kroz tisuće godina, ne samo pod utjecajem kršćanstva, nego i pod utjecajem religija poznatih visokih kultura? Politička strategija institucija UN-a, SAD-a i EU-a za uspješno djelovanje gender-teorija danas u svijetu neshvatljiva je čovjeku klasične kulture, čovjeku znanstveniku i čovjeku kršćanske katoličke vjere. Svi smo mi za ukidanje nepravde koja se čini iz razloga nepoštivanja muškog i ženskog spolnog određenja čovjeka. Ali smo odlučno protiv ideologije genderizma koja traži ukidanje spola. To nije lijek nego otrov. To je iluzija koja otuđuje čovjeka od samog sebe i ruši temelje za budući razvoj civilizacije.

Biološka znanost govori o postojanju muškog i ženskog principa s različitim funkcionalnim ciljem. Isto tako nas znanost poučava da postoji „muško“ i „žensko“ u svakom čovjeku. Kod odraslog čovjeka nisu „muško“ i „žensko“ strukturirani po principu „ili to ili ono“ nego po principu „nešto više i nešto manje“. Naravno je tako da težišta leže kod muškarca drukčije nego kod žene. Ali svaki muškarac mora također svoj ženski udjel integrirati u svoj „biti muškarac“ i svaka žena mora integrirati svoj muški udjel u svoje „biti žensko“. Znanost nam otkriva da postoje slučajevi u kojima jedna osoba nije čisto jasno „muško“ ili „žensko“. Nekada se to zvalo hermafroditizam, danas interseksualitet. Ovu pojavu tumače gender-teorije kao dokaz da postoji mnogo spolova. Znanost to odbacuje kao zabludu braneći znanstvenu istinu: postoje samo dva spola: muško i žensko.To je prirodna norma – dakle normalno, naravno. Različiti oblici interseksualiteta predstavljaju bolesti ili nedostatke koje u najviše slučajeva čine pogođene ljude neplodnima.

Gender-teorije i ovdje griješe u svojim stajalištima da postoji „treći ili četvrti ili x-ti“ spol, tj. da gender-teorije čine iz bolesti normu što je protiv logike života. Po toj logici imamo danas problem „homoseksualnosti“. Prije oko pedeset godina  homoseksualnost je bila upisana u leksikone medicine kao bolest koja se treba i može liječiti. A danas?

Zar je moguće da su ti ljudi toliko zaljubljeni u svoju ideologiju da unatoč odlučnoj potvrdi znanosti da se različitosti „muško-žensko“ ne mogu uništiti, i dalje dociraju suprotno? Imaju li neki tajni cilj? Imaju: politički cilj preodgajanja djece i mladeži u smjeru njihove ideologije: novi svijet s novom sviješću i novim načinom života. Ljudi Gender Mainstreaminga pomoću politike i države doduše ne mogu izbrisati bitne razlike između mladića i djevojaka, ali mogu teško naštetiti njihovu životu ponavljanjem i propagiranjem tvrdnji i „istina“ gender-teorije da su bitne razlike između mladića i djevojaka samo stereotipi starog vremena koje se moraju što prije ukinuti. Stoga je već uvedena sloboda u zapadnim zemljama za promjenu seksualnog i društvenog identiteta. Na slobodnom izboru stoje seksualni identiteti: homoseksualni, biseksualni, te spolni identitet: transgender, transseksualni. Ti su identiteti izjednačeni braku između jednog muškarca i jedne žene. GT odbijaju kategorički brak između muškarca i žene kao normu. Isto tako odbijaju heteroseksualnost kao normu. Traže ista prava za sve vrste spolnog identiteta: dakle pravo na brak homoseksualnih, biseksualnih, transseksualnih i transgenderskih oblika života. To razara temelje života.

Heteroseksualitet i zajedništvo u braku muža i žene najvažniji su preduvjeti za dobru budućnost jednog društva. Upravo njih odbacuje gender-teorija i propaganda. Prava djece na zdrav i uspješan odgoj i razvoj tu se ne poštuju. Bez obitelji s tatom i mamom nema dobre budućnosti za društvo.

dr. Josip Sabol

Prilog je dio programskoga sadržaja "Događaji i stavovi", sufinanciranoga u dijelu sredstvima Fonda za poticanje pluralizma i raznovrsnosti elektroničkih medija.