GM - Gender Mainstream - put u sekularno jednoumlje? (1. dio)

Katoličkom vjerniku svojstveno je da sva veća događanja aktualnog razvoja društva promatra u prizmi znakova koji mu nose određene poruke Božjeg plana spasenja. Rekli bismo u običnom govoru: katolik zapaža znakove „iz onoga svijeta“ u svakidašnjem životu i pokušava shvatiti i otkriti njihovu poruku za putovanje svijeta i čovjeka prema svom cilju: prema vječnom životu. Ta metoda promatranja svoga vremena uključuje prije svega otkriti duhovno-idejni razvoj današnjeg društva i onih grupacija društva koje su nositelji toga razvoja. Vjernik zna da smo i mi katoličko-kršćanski vjernici također samo jedna od grupacija modernog društva koja ima svoj svjetonazor, svoje gledanje na zbivanja u društvu - katoličko gledanje - i koja se zalaže svojim djelovanjem, svojim životom za usmjerenje razvoja društva u duhu kršćanske katoličke kulture. Već dulje vrijeme svjesni smo činjenice da danas nemamo više samo jednog ideološkog protivnika ili neprijatelja. Za vrijeme komunizma bilo je jasno: s jedne strane stoje komunisti kao profesionalno-politički ateisti, s druge strane Katolička Crkva sa svojim vjernicima. Pojam „katolička Hrvatska“ imao je svoju životnu težinu. Ima ju i danas, i to ne samo kulturološku, nego i političku. Katolički vjernik danas mora misliti i djelovati politički. Politički djelovati jest dio evangelizacije u današnjim uvjetima.

Što je ono bitno što trebamo spoznati kao „znak vremena“ u razvoju današnjeg društva? Bilo bi od velike koristi kada bi svaki katolik i svaki sugrađanin imao spoznaju o bitnim linijama duhovno-političkog razvoja posljednjih dvaju stoljeća u Europi. Tu bi doznao o ulozi marksizma i današnjeg post-marksizma i modernizma u razvoju kulture i civilizacije u Europi. Upoznao bi time temelje današnje rodne ideologije, globalizma, materijalizma, sekularizma. Doznao bi o tome da su ateističke ideologije - političke i kulturološke - na određenoj točki razvoja uzroci milijuna ubijenih ljudi u Europi i svijetu. Određene ideologije - danas se radije govori o „projektima“, o „agendama“ - i danas su pokretači razvoja društva u određenom smjeru. Takozvana „gender-ideologija“ ili rodna ideologija jest glavni radikalni nositelj i pokretač idejnog usmjerenja današnje civilizacije. Na nama je da prepoznamo u njoj znakove koji naviještaju razvoj određenog smjera današnje civilizacije.Na nama je da otkrijemo što se sve poučava u visokom školstvu o braku, o obitelji, ljudskoj naravi, seksualnosti, o religiji, i kakve zakone donose države u svezi s nerođenim i s rođenim životom. Katolici su pozvani da ta događanja u društvu prepoznaju kao „znakove vremena“ u povijesti spasenja, da ih ispravno interpretiraju u svjetlu objave kršćanske katoličke vjere i da o toj tematici vode raspravu u javnosti. Bilo bi apsolutno pogrješno slušati one glasove u Crkvi koji upravo agresivno traže da se Crkva, da se mi vjernici moramo prilagoditi „duhu vremena“ pa čak i tako da se oprostimo od nekih bitnih istina vjere i morala Katoličke Crkve kako bismo stekli izvjesnu naklonost današnjeg sekulariziranog čovjeka i društva.

Čovjek našeg vremena tako je zaljubljen u „slobodu“ da neprestano „izmišlja“ nove slobode koje želi konzumirati i tako sve jače povećavati sreću koju mu pružaju već postojeće slobode. Primjerice: današnji ljudi - naravno, ne baš svi od reda - ostvaruju „slobodan izbor“ što se tiče vlastite seksualne orijentiranosti; slobodan izbor u tzv. reproduktivnom zdravlju; uživaju slobodu za bilo koji oblik zajedničkog života; slobodu za svaku vrstu odgajanja djece; slobodu za ubojstvo nerođenog čovjeka; slobodu za samoubojstvo – eutanaziju - po želji uz asistenciju države; slobodu za poricanje bračnog ugovora po svojoj volji. Imaju slobodu nijekati da su stvorenja jednog Stvoritelja; slobodu određivati što je dobro, a što je zlo; ostvaruju slobodu postavljati nova prava čovjeka iako time poništavaju druga već postojeća prava... Prirodoslovne znanosti nisu više vrhovni autoritet u određivanju istine i moralne dobrote stvarnosti ljudskog bića. To nije ni država. Izvor svega je „sloboda“ koju određeni pojedinci i grupacije konzumiraju. Oni se smatraju posebno „prosvijećenima“ i „poslanima“ u specijalnu misiju stvaranja „novog čovjeka“, novog svijeta, nove prirode, nove evolucije, „novog raja“.

Cinički rečeno: prvi čovjek nije prihvatio raj pod Božjim uvjetima. Zbog toga je bio istjeran iz raja. I započela je povijest čovječanstva. Sve do danas. Znamo njezine strahote! Danas određeni ljudi stvaraju „projekt novog raja“ pod uvjetima čovjeka, čovjeka kako ga oni zamišljaju: ni muško ni žensko nego otvoren za mnoge vrste „čovjeka“ ili gendera ili čega. Svakako ne onoga čovjeka kakvog je Bog stvorio: na svoju sliku. Ovaj novi gender-čovjek nema svoj identitet. Stvara se odnosno stvaraju ga profesorice (profesori) na Gender Studies na sveučilištima u SAD-u, u Njemačkoj... Uz potporu milijardera, lobija u svim važnim ustanovama svijeta: UN, SAD, EU - ali ne u Rusiji, u islamskim državama i Kini... - širi se civilizacija LGBTQ pod teorijom gender-ideologije po cijelom svijetu. Dakle, treba naglasiti i čuditi se: na tlu (nekada) kršćanske Europe stvara se - pokušava se stvoriti - nova vjera, novi svjetonazor kao apsolutni kontrast, kao negacija kulture, životnog osjećaja, svega lijepog i dobrog, logičnog i punog smisla.

Čudno je i to da mnogima sve to nije poznato, osobito intelektualcima. Mi današnji ljudi - vjernici i nevjernici - ubačeni smo u bujice djelovanja „treće revolucije“; prva je bila Francuska (1789.), druga Oktobarska (1917.) Prva se boriIa s uspjehom za „slobodu“, druga s neuspjehom za „jednakost“ . Treća, danas na djelovanju već s velikim uspjehom, ali i dalje u snažnom zamahu kao revolucija uništavanja, destrukcije, preziranja svega što je normalno, što ima iza sebe stoljeća i tisućljeća: trajanja lijepog, dobrog, hvalevrijednog, naravnog, a i ružnog, ali s osjećanjem krivnje i grijeha i time s voljom vratiti se na lijepo i dobro, usavršavati se. Novi misionari ne poznaju pojam krivnje, grijeha, obraćenja, kajanja. Oni ne misle da čovjek dolazi na ovaj svijet kao muško i žensko. Budući da oni vjeruju u tu dogmu - za nas neistinu - slobodne su im ruke za stvaranje iz realno postojećeg čovjeka - muško i žensko - nekoga bića bez identiteta, nekog „gendera“: društveno stvorenoga po prisili društva - vladajućih - odnosno sada oslobođenog od tog prisilnog društvenog stvaranja bit će stvarano u slobodi - i to individualnoj slobodi – neko novo biće, nazovimo ga gender po receptu gender-teorije. G-Mainstream uvjerava nas da nekog biološkog roda uopće nema. Konačno: sve je pitanje odnosa moći i diskursa. Stoga postoji mnoštvo rodova, i svatko si može jedan izabrati odvojeno od biologije.

Gender-vjernici ili stručnjaci uvjeravaju nas da za sada postoji više od 60 rodnih identiteta odnosno identiteta kao društvenih konstrukta. I nastavljaju: u međuvremenu postoje barem 173 gender-profesora na području duhovno-humanih znanosti na sveučilištu u Njemačkoj, u SAD-u vjerojatno još više. U pozi pobjede ističe se da su gotovo sve katedre u rukama žena. Nadodajmo u smislu gender-teorije: mogu sutra biti većinski u rukama muškaraca jer iz žena mogu po volji postati muškarci po principu „tekućeg roda“ pod nazivom „muško-žensko“ danas odnosno „žensko-muško“ sutra... Taj naziv za novi rod nije još ratificiran.

dr. Josip Sabol

Prilog je dio programskoga sadržaja "Događaji i stavovi", sufinanciranoga u dijelu sredstvima Fonda za poticanje pluralizma i raznovrsnosti elektroničkih medija.

…