Razmeđe svjetova i plaćanje Hrvatskom

Je li hrvatstvo, hrvatsko zajedništvo, međusobna privrženost i sloga Hrvata važna zbog nečega ili je to samo prevladani oblik ljudskoga povezivanja, posve stran 'postmodernom' vremenu? Ako je hrvatstvo 'zastarjelo' i nevažno, odnosi li se to i na njemstvo, talijanstvo, francuzstvo, ukrajinstvo...? Je li, recimo, današnje patriotsko ukrajinstvo glas žudnje za slobodom i mirom, ili tek povijesna relikvija, uzaludno opiranje nadmoćnom osvajaču? Svijest o slobodi (o slobodi 'za nešto' i svijest o nužnosti oslobođenja od 'nečega'), svijest o dužnosti suprotstavljanja agresorskoj sili i svakom pokušaju tlačenja i obespravljivanja, utkana je u sam pojam zajednice i zajedništva o kome ovdje pišemo. Prepoznaje se po zajedničkoj povijesti, kulturi, tradiciji i jeziku, a zovemo je narodom, odnosno nacijom, kao politički organiziranim narodom.

Djelovanje sponzoriranih aktivista u Hrvatskoj sve više se usmjeruju prema elementarnim sastavnicama narodnoga identiteta. Nije više stvar u tomu što piše na ovom ili onom portalu, ili provokacijama koje objavljuju Novosti, otrov protuhrvatstva širi se našom zemljom i kroz svijet umjetnosti, romana, filmova, medijskim prostorom, sveučilišnim katedrama, estradom i na druge načine. Često smo svjedocima ponižavajućih tvrdnja na račun hrvatstva i njegovih simbola, koje ne vode računa ni o dostojanstvu njihovih autora, ni o dostojanstvu javnoga prostora. Pokušavali smo se odmicati od svega toga, zbog uvjerenja da ta razina ne omogućuje svrsishodan dijalog, ali se postupno rasvjetljuje da su to samo vrhovi jednoga velikoga vala koji sve jače zapljuskuje našu svakodnevicu.

'Izbavitelji' protiv interesa Hrvata

Nisu strani donositelji 'novosti' o hrvatskim 'zabludama', na silu ušli u našu zemlju, nisu skrivali svoje aktivnosti u korist novih svjetonazora i novih pogleda u budućnost, posve različitih od hrvatskih nagnuća i tradicija. Na njihovim su se parolama najčešće isticale riječi demokratizacija, medijske slobode i progres, a prikrivale zamisli o dekroatizaciji, i pokušajima reafirmacije jugoslavenstva (pod drugim imenima). 'Izbavitelji' nisu došli djelovati u korist, nego protiv interesa Hrvata. Hrvati su sami formulirali svoje osnovne ciljeve, pri uspostavi demokratske države. Hrvatska je država dopustila i dopušta javno djelovanje 'sponzora i donatora' i pored toga što je znala kojim putem idu, ne zbog toga što je htjela, nego uglavnom zbog toga što u onim (ratnim i poratnim) prilikama nije imala drugoga izbora. Po njihovu sudu Hrvatska se nije smjela osloboditi. Netko je vjerovao u korisnost bilo kakve Jugoslavije, a dade se vidjeti kako ta 'vjera' nije ni nestala. Nije bez veze 'zapadni' diplomat devedesetih godina prošloga stoljeća rekao: ako izgubimo Jugoslaviju, izgubili smo Prvi svjetski rat.

Jedan je medijski aktivist, a vrlo brzo će se vidjeti zašto ne možemo napisati novinar, (pa ćemo u nastavku pisati samo Aktivist) novčano podupiran iz izvanhrvatskih središta moći, u svom javnom nastupu, prije nekoliko mjeseci, napisao i objavio na svom portalu, kako nikakav uređaj za dubinsko snimanje ljudskoga tijela, ne će pomoći u potrazi za odgovorom na pitanje: "jeste li Hrvat." Prema njegovu uvidu, do odgovora ne možete doprijeti, a on zna zašto. "Jer nacije ne postoje osim u glavama". Ako je hrvatstvo fikcija, fikcija je i Hrvatska. To je pravac na koji usmjeruju, ta bi tvrdnja, tobože, trebala korespondirati s učenjem da je postojeći svijet samo ono materijalno, vidljivo i opipljivo. Onome što je 'u glavama' Aktivist ne pripisuje stvarnu egzistenciju. Ta je neukost izvorom mnogih nesporazuma, jer se slobodan čovjek nikako ne može odvojiti od svijeta simbola koje je stvorio u svom duhu. Samo po tomu, ili zbog toga, čovjek se odvaja od svijeta drugih živih bića koje ga okružuju.

Svijet duha i materije

Čovjek u svom duhu stvara kulturu, jezik, mit, simbole, religiju, umjetnost i znanost. Aktivist je saznao da taj svijet u čovjekovu biću ne mogu otkriti u ordinacijama za ispitivanje medicinske 'istine', niti u bilo kojem laboratoriju koji ispituje materijalne tragove. Po njegovom, to znači da nematerijalno, zapravo, niti ne postoji osim u 'glavama'. Iz te zamisli slijedi kako hrvatska nacija ne postoji osim u duhu, u mislima i osjećajima. A egzistencija svijeta koji je dobio imena 'u glavi', djelovanjem ljudskoga uma, prema njegovu je pogledu na svijet, potpuno nedokaziva. Pokušao je i dodatno protumačiti svoju misao: "Niste rođeni kao Hrvati, toga nema zapisanog nigdje u vašem genomu, nego kao ono što vam kažu roditelji, a roditelji kažu ono što im je rekla vlast. Hrvatska, Jugoslavija, Austro-Ugarska, Dalmacija... U jednom stoljeću ste nacionalist ako se borite za jednu, a izdajnik ako se borite za drugu. Već da živite u drugom stoljeću uvjerili bi vas da ste izdajnik ako se borite za prvu, a nacionalist ako se borite za drugu." (Index, 30.5. i 30.11.2022).

Kad bi Aktivist uspio dokazati da je materija temelj svega, a duh, mišljenje i svijest tek njezin refleks, bilo bi mu lako završiti započeti posao: Tuđmanova bi država vrlo lako izgubila boj s njegovima. Ali ta je država najprije usidrena u duhu Hrvata. U tomu je sva njezina snaga. A aktivisti su se, usput govoreći, u svoju avanturu protiv hrvatske države i uputili zbog interesa za materijalno, novac i 'upotrebljive' stvari. Na toj misaonoj razini nastupa i Aktivistov suborac u Novostima: "Između onih opranih gaća što se suše na štriku i zastave koja ponosno vijori na jarbolu, daleko je mudrije iskazati poštovanje rublju. Te izvješene gaće, naime, ljudi će sigurno upotrijebiti." (V.I., Novosti, 26.9.2021).

Pisac, bivši feralovac, eksplicite govori o vrhuncima svoje mudrosti, koja se manifestira u 'poštovanju rublja' (zapravo njegove, u ovom slučaju, simboličke važnosti). Taj je izbor odveo njega i njegove tamo gdje im je 'usluga skidanja gaća' donijela velik novac. Zato rublje na konopu izaziva njihovo poštovanje, to je znak 'žrtve'. (Na opranim gaćama, što vise na konopu, on ne vidi zašto ih je trebalo oprati.). Njihovo je agitiranje protiv Hrvatske plaćano velikim iznosima.

Milijuni za skidače gaća

“Goleme količine novca isporučili su inozemni protivnici hrvatske neovisnosti pod izgovorom borbe za demokraciju u zemlji koja je još bila u ratu, neoslobođena i čija je jedna trećina bila okupirana. Koliko su tisuća i stotina milijuna dobili, nikad se neće saznati. Otvoreno društvo, Press Now Amsterdam, Švedski helsinški odbor i drugi, bili su donatori.” (B. Tuđen: Tito, Tuđman, Hrvatska, str. 360., 361.)

“Heni Erceg i Viktor Ivančić (...). Upravo oni glavni su krivci za propast Ferala, ne samo zbog uređivačke politike, nego u prvom redu zbog mutnog financijskog poslovanja, o čemu su svi dosad šutjeli. Glavni ljudi Ferala u vrijeme najvećih kriza u tim novinama na svoje su ime kupovali vrijedne nekretnine u Zagrebu i Splitu. Riječ je o poslovima vrijednim možda i više od milijun eura, za koja sredstva se ne zna kako su ih dosadašnji šefovi Ferala stekli. Dok su svoje zaposlenike držali na minimalcu i strane donatore moljakali za ogromne donacije, varali državu na porezu i odbijali plaćati tiskanje svog lista hrvatskim štamparijama, bogatili su se izvlačeći novac iz Ferala te su stekli vlasništvo nad stanovima u užem i širem centru Zagreba i Splita, o čemu Nacional posjeduje dokaze i dokumentaciju." (Nacional, 30.6.2008.).

Ilegalno prebacivanje novca

Osim Ferala i sličnih medija, velike su novce ulagali i u zagrebački 'Radio 101'. Objavljeno je što se događalo u vrijeme prijepora oko registracije. "Prije toga je Radio 101 morao platiti visok novčani iznos, ali toga novca nije bilo na računu. Na kraju je novac osiguran posredstvom Sorosove organizacije, ilegalno prebačen u Hrvatsku i podmirene su obaveze. Rezervni plan operacije oslanjao se na Goranka Fižulića koji je tada bio dovoljno moćan poduzetnik da je mogao izdvojiti potreban iznos." (Jutarnji list, 31.7.2021.). Ostalo je "19 milijuna kuna duga, a radio je bio bez imovine". "Trošilo se bez veze, na putovanja i izvlačenje novca, dug nije bio problem." Sve su to djela zagovornika pravne države, pravednosti i poštenja u javnom životu, ljutih protivnika 'zatucanih' Hrvata.

Aktivist kaže da nije novac nego politički stav, bio glavni poticaj njegovu djelovanju. Piše da je protiv HDZ-a. Koja ga od triju sastavnica te kratice najviše uznemirava, koja od te tri komponente političkoga djelovanja, koji politički stav? Ne bi trebalo ponavljati da se za hrvatsku demokratsku državu nisu izjasnili samo hadezeovci, nego skoro cijelo biračko tijelo, na zakonitom tajnom izjašnjavanju. Zajedno su je branili i oslobađali. Što ga žulja? Hrvatstvo, demokratičnost ili zajedništvo ljudi koji su 1989. odlučili djelovati u korist postkomunističke, demokratske hrvatske države? Država, hrvatska demokratska, suverena država. Na različite su načine Hrvate pokušavali zaustaviti na njihovu putu oslobođenja. Toj su zadaći, razni agenti posvećeni i danas. Ostvarenje hrvatskih ciljeva zahtijevalo je odricanja i žrtve. Mnogi su nedužni ljudi ubijeni, mnogi su branitelji Hrvatske ostavili svoje živote na bojišnicama. Nosio ih je duh slobode. On je danas u njihovim nasljednicima, kćerima i sinovima, unucima, a sutra će biti u novim generacijama naroda Hrvata koje će, ako bude trebalo, s jednakom odlučnošću čuvati i braniti svoje. U to internacionalci ne trebaju sumnjati

Koliko ti para treba?

Nakon života pod totalitarnim režimom, Hrvati ni u svojoj slobodnoj državi nisu uvijek uspijevali onemogućiti različita nemoralna postupanja, od kriminalnoga djelovanja u privatizaciji i 'pretvorbi' do različitih oblika korupcije i drugoga štetočinstva. Ponekad su ih 'sponzori' i poticali pa i sudjelovali u takvu nedopustivom djelovanju. Hrvatska po tomu nije iznimka među drugim demokratskim državama? Ali to što korupcija postoji širom svijeta, niti malo ne umanjuje grijeh hrvatskih kriminalaca. Njihova djela nisu posljedicom ni hrvatstva, ni demokratičnosti, ni zajedništva, nego zla koje je u njima i oko njih, neovisno o političkim parolama koje izvikuju.

Pare su sjele i na Indexov račun. Spomenimo priču koju je Aktivist ranije objavio, pišući o svojoj 2000. godini: "... jedan dan nazvali su me iz Otvorenog društva i zamolili da dođem na sastanak. Pitali su koliko ti para treba. Ja sam pitao da li nešto traže zauzvrat. Oni su rekli samo radi to što radiš. Ja sam i dalje radio to što sam radio, pare su sjele." (Poslovni plus, 24.8.2011.) Pare su sjedale i s drugih strana: "Kontroverzni internetski poduzetnik ... primio je 489.000 kuna od zagrebačkog gradonačelnika Milana Bandića otkrivaju javno objavljeni dokumenti... portal Index uplate je primio uoči posljednjih lokalnih izbora u Zagrebu. Gotovo pola milijuna kuna iz gradskog proračuna uplaćeno je u tri rate... Dok je primao stotine tisuća kuna od moćnog Bandića, ... nije plaćao poreze, plaće ni doprinose, i time se hvalio u javnosti. “Ne pada mi na pamet plaćati poreze”, priznao je... prije par mjeseci. (Jutarnji, 24.1.2014).

Na razmeđu svjetova - plaćanje Hrvatskom

Hrvatska se nacija oblikovala kao 'solidarnost na višoj razini' koju čini osjećaj žrtve u prošlosti i one koju tek namjeravaju podnijeti u budućnosti. Parafrazirali smo misao jednoga čovjeka (E. Renana), koju je oblikovao koncem XIX. st., a dobro osvjetljava misao o Hrvatima kao narodu i naciji. Hrvatsko zajedništvo pretpostavlja dugu povijest, a ovdje naglasak stavljamo i na nedavnu prošlost. Druga bitna sastavnica bića hrvatske nacije je volja za zajedničkom budućnošću. O tomu svjedoči obrambeni i oslobodilački rat koji je završio pobjedom 1995. A to su, zapravo, i načela njezina opstanka. To muči aktiviste. Vidljivo je da na uporne pokušaje osporavanja prava Hrvatima da budu ono što jesu i što žele biti, ne utječe ni činjenica da su u najtežim okolnostima i s velikim žrtvama, faktički, tek stvorili suverenu državu Hrvatsku. Ili pretpostavljaju da su preumorni za nove izazove.

To što je Hrvatska na razmeđu svjetova, Istoka i Zapada, katoličanstva, pravoslavlja i islama, uz znatne blagodati naslijeđene multikulturalnosti i multikonfesionalnosti, kroz povijest je opterećivalo njezin miran život. Danas bi i Putin i zapadna alijansa htjela tzv. zapadni Balkan privezati uza se, kako bi se granice njihovih svjetova pomaknule na Istok ili na Zapad. Istok bi htio na 'toplo more', a Zapad odmaknuti osvajačke apetite što dalje od sebe. U sve to upliću i našu zemlju. Zbog svega toga, nije dovoljno konstatirati kako je Hrvatska premrežena različitim agenturama kojima je glavna zadaća destruirati njezinu homogenost, tradicije, uspomene i ciljeve. I to manje u površinskom sloju, a više na dubljim razinama.

"Da nije došlo do ujedinjavanja sa Srbijom, upravo bi Hrvatskom zapadni saveznici (mislio je na vodeće sile Antante: Francusku, Veliku Britaniju i Rusiju - op. a.) platili i Italiji i Srbiji, jer bi Dalmacija potpala pod Italiju, a Srbija bi vjerojatno dobila gotovo sve ono što je danas (riječ 'danas' odnosila se na 1991. - op. a.) htjela osvojiti." (F. Tuđman, Vjesnik, 1.3.1992.). Uz taj navod stoji novinarska bilješka da je to bila dijametralno oprečna misao u odnosu na onu dobro poznatu i raširenu hrvatsku tezu tužbalicu (koju je prvi put spomenuo HSS-ovac Stjepan Radić) da su Hrvati u Jugoslaviju pojurili, i u njoj se izgubili, kao 'guske u magli'.

Komadanje hrvatske zemlje

Londonski ugovor su u travnju 1915. potpisali predsjednici vlada i ministri vanjskih poslova Velike Britanije, Francuske, Rusije i Italije, kojim su zemlje Antante privoljele Italiju da prijeđe na njihovu stranu, u ratu protiv Središnjih sila, nudeći joj znatne teritorijalne ustupke, posebno u Hrvatskoj. Ugovor je predviđao da bi Hrvatskoj ostao dio oko Zagreba, Lika i primorje od Rijeke do sjeverne granice Dalmacije. Trst, dio slovenskog zaleđa, Istra, skoro svi hrvatski otoci, osim Krka, Raba i Brača, pripali bi Italiji. Preostale dijelove Hrvatske podijelile bi Italija i Srbija. Za taj dio Hrvatske, koji ne bi bio pripojen Italiji i Srbiji, tek je trebalo odlučiti hoće li pripasti Mađarskoj, ili će ostati u bivšoj državi.

Hrvatski politički krugovi su za sadržaj Londonskog ugovora saznali vrlo brzo; saznanje o tome što se Hrvatskoj sprema imalo je odlučan upliv na njihovu odluku da podrže stvaranja jugoslavenske državne zajednice, u kojoj će pretežni dio hrvatskog narodnog područja ostati na okupu. I ta su povijesna iskustva bila teret koji je Tuđman nosio na leđima. I onda, nakon pobjede u oslobodilačkom ratu pred svojim je suradnicima 1996. otvoreno govorio o posljedicama svih predratnih i ratnih pritisaka na Hrvatsku.

'Moram samokritično priznati da je meni bilo jasno kakva je to humanitarna pomoć', govorio je u prosincu 1996. Franjo Tuđman, dodajući da je popustljivost bila uvjetovana nastojanjima oko uspostavljanja dobrih odnosa i s europskim državama i s glavnom svjetskom velesilom. "Pri tom smo međutim, ispustili iz vida razmjere njihovih djelatnosti, dopustivši im da rade maltene što hoće, tako da su oni dobili u svoje ruke gotovo neograničene, nesmetane mogućnosti djelovanja." (F. Tuđman, 7.12. 1996.) Bilo bi bolje kad bi hrvatski ljudi, koji se odlučuju okušati i u politici, malo više znali o svemu tomu.

Vlast je rekla

S kim boj biju pripremljeni i opremljeni sorošovci u Hrvatskoj? Vidjeli smo kako se Aktivist iz ove priče muči kako bi razumio s kim je u konfliktu. Nikakva čuda suvremene tehnologije, ne mogu mu pomoći u dokazivanju da postoji i narod Hrvata. Neka je vlast, dakle, davno, prije više od tisuću i četiristo godina nekome rekla da postoje i Hrvati. Ima znakova da je ta vlast poznavala vođu naroda o kome je na kamenoj ploči ostao uklesani trag - dux Chroatorum(m), a sačuvana je i duxova prepiska s papom Ivanom VIII. koji mu 879. piše: "digosmo ruke uvis i blagoslovismo tebe i cio narod tvoj i cijelu zemlju tvoju".

Dakle, sad bi nam Aktivist trebao otkriti koja je vlast, uz one koje je nabrojio, rekla da postoji zajednica ljudi koju vodi 'dux Chroatorum', jer prema njegovoj tvrdnji, samo po tomu "što vam kažu roditelji, a roditelji kažu ono što im je rekla vlast ", jer " toga nema zapisanog nigdje u vašem genomu" taj se narod našao na sceni svijeta. Za sad nekako znamo da je 'knez Hrvata' vodio narod koji se i tada zvao onako kako se zove i danas, Hrvati. A da to i ne znamo, ništa se bitnoga ne bi promijenilo. To je zapisano u simboličkom jeziku 'genoma' o kome ni Aktivist ni njegovi sponzori nisu spremni misliti. S druge su strane dronovi i dalekometne rakete.

Europske staze Hrvata

Zašto bi spominjani pisac trebao znati da su i u davnim vremenima postojale ljudske zajednice koje su se temeljile na zajedničkom podrijetlu, sudbini i prošlosti. Te su zajednice imale svoja imena i jezike kojima su se sporazumijevali, svoja vjerovanja i običaje. Imali su i zajedničke proslave, gradili spomenike, izabirali svoje 'krpe' (zastave) i druge oznake koje su se razlikovale od susjednih, dodavali su im i slikarije (grbovi) i glazbene, simboličke posebnosti (himne). Nakon Francuske revolucije koncem 18. st. nastupaju važne promjene u (samo)razumijevanju naroda i nacija. Hrvati nisu u tom pogledu išli drukčijim stazama nego i drugi europski narodi. Nisu imali svoje države, ali Europa ih je prepoznavala kao narod koji je stoljećima, sa svojim imenom, živio u zajednicama s drugim narodima (od 1102. do 1918.).

Hrvati su, primjerice, s Mađarima živjeli blizu tisuću godina u različitim oblicima povezivanja, u zajednicama koje danas nazivamo državama, ali su i nakon toliko vremena Hrvati ostali Hrvati, a Mađari, Mađari. Na povijesnim prekretnicama Mađari su krenuli svojim, a Hrvati svojim putem. Konstituciju nacije ne definiraju samo vanjski faktori, nego ponajprije ono što je u njoj samoj. Hrvati više od četrnaest stoljeća nose u sebi svijest o vlastitoj posebnosti, identitetu, svijest o sebi samima. Kao što, pretpostavljamo, i Aktivist nosi u sebi svijest o tomu da je netko, a ne nitko, iako ni to nikakva tehnologija ne može prikazati na ekranu.

'Učenje' i djela medijskih aktivista

Ovako objašnjava mijene svijeta: "u jednom trenu bit ćete uvjereni da ima smisla dati život za krpu na kojoj su crvena, bijela i plava poredane jednim redom, da bi već par desetljeća poslije mislili da vrijedi dati život za krpu na kojoj su poredane obrnuto." Da se tako oblikovao odnos Hrvata prema svojoj zajednici, kako zamišlja Aktivist, davno bi nestala sa scene svijeta. Aktivist je taj tekst objavio u svibnju 2022., ali je 'u jednom trenu' uvidio kakva bi bila pogrješka ne objaviti ga ponovno, recimo koncem listopada 2022. Uz ponovno objavljeni tekst je i navod o stotinama komentara i odobravanja njegova 'učenja'. Stotine ljudi je dalo potporu njegovim 'uvidima', a ne treba sumnjati ni u to da su 'oni koji znaju kad i što treba učiniti' (kad su pare već sjele) dali znak da se ponovi objava iz svibnja pod naslovom "IME države i njena zastava sami po sebi ne znače baš ništa. Slova i krpa. Nacije postoje samo u glavama." (Index, 30.5. i 30.11.2022). Ista je podrivačka praksa, u odnosu na Hrvatsku, i na sceni susjednih država.

Osvajači i danas Ukrajinu nazivaju izmišljenom državom, proglašavajući nekakvu nacističnost njezinom bitnom značajkom, kao što i ustaštvo prikazuju glavnim sastojkom Hrvatske, koja za njih postoji 'samo u glavama'. "Kroz medije i javne nastupe istaknutih pojedinaca, u pojedinim državama susjedstva nastavilo se plasiranjem narativa kojim se želi osporiti legitimnost i zakonitost oslobodilačkih vojno-redarstvenih operacija tijekom Domovinskog rata, a Republiku Hrvatsku se iskrivljavanjem činjenica sustavno pokušava prikazati kao državu nastalu na zločinima te kao sljednicu politike i postupaka kvislinške NDH iz Drugog svjetskog rata", upozorila je Sigurnosno obavještajna agencija (SOA) u rujnu 2021.

Važno je to što državna agencija govori o sustavnim pokušajima. Prije spominjani navod kako 'ime države i njezina zastava sami po sebi ne znače baš ništa', sami po sebi, doista, ne znači baš ništa izvan konteksta, na koji pokušavamo upozoriti. 'Ime države i njezina zastava' simboliziraju vrlo važan sadržaj, prošlost, sadašnjost i budućnost ne samo 'neukih' Hrvata nego i svih članica UN-a i drugih narodnih zajednica koje tek nastoje stvoriti vlastite države i učiniti ih ravnopravnim dijelom ljudske obitelji na Zemlji.

Ivan Bekavac

Prilog je dio programskoga sadržaja "Događaji i stavovi", sufinanciranoga u dijelu sredstvima Fonda za poticanje pluralizma i raznovrsnosti elektroničkih medija.

*