Zastarjelost i zapuštenost našeg školstva
Pitanje za milijun eura: koliko ljudi (stručnjaka i nestručnjaka) u RH uopće zna nešto o sljedećim pitanjima: tko je, gdje i kada službeno istražio i provodio neko normiranje u Hrvatskoj?
Ne znam da itko, osim rijetkih osoba, u RH zna za sljedeće aktivnosti i odluke starih Dubrovčana.
a) Kad mjerim robu, mene mjeri sam Bog
Već su stari Dubrovčani shvatili da se stvari moraju normirati.
Na palači Sponza su u 16. stoljeću u kamenu napisali (do danas vidljivo na Sponzi) -
Naši utezi ne daju da se vara i bude prevaren. Kad mjerim robu, mene mjeri sam Bog.
FALLERE NOSTRA VETANT· ET FALLI PONDERA· MEQVE PONDERO CVM MERCES· PONDERAT IPSE DEVS
Foto: Tanja Kuštović
I bili su nesmiljeni prema prekršiteljima normi!
Stari su Dubrovčani bili svjesni svih problema u trgovini s nestandardiziranim mjerama (duljinom predmeta s različitim palcima, pedljima, laktovima, stopama, masom robe itd.). Odlukom o standardizaciji su riješili problem varanja s mjerenjem.
Standardizacija je tek globalno i u moderno doba zaživjela i ozakonjena 400 godina kasnije elaboriranjem SI sustava mjera godine 1981., a u RH i Europi danas s hrvatskom (i europskom) normom.
Razina zapuštenosti i zastarjelosti školstva (koje nije niti u nekim segmentima na razini rješenja starih Dubrovčana) je i svođenje odgoja i obrazovanja na predmetne ocjene i njihovu lošu društvenu uporabu, na veliko neznanje nastavnika o sadržaju poučavanja, nedostatak kvalitetnih kadrova, ponašanje javnosti, primjerice stranih trgovačkih lanaca u RH itd.
Ocjenjivanje učenika od strane samih nastavnika kao niti u ocjenjivanju maturalnih ispita od strane ncvvo-a nikada nije standardizirano. Primjenjuju se „palci, pedlji, laktovi“ svakog pojedinog nastavnika ocjenjivača i njegove ocjene bez standardizacije. Može li se to normirati ili ne može nije u ovom trenutku u fokusu ovog teksta, nego je činjenica da tih normi nema, a testovi, znanje itd. se ocjenjuje bez tih standarda. Nakon toga se te ocjene prikazuju kao da Bog stoji iza njih i s nastavnicima mjeri znanje.
Je li itko u školstvu i naslonjenim institucijama i znanosti istražio uzroke toga? I ponudio suvremena rješenja problema? Nikada nitko! Jer to im nije u fokusu djelovanja.
* * * * *
U ovom ćemo tekstu primjerima elaborirati stanje u hrvatskom školstvu i nepoštivanju te neznanju tih normi, kao i stručnih pojmova od strane nastavnika matematike kao i trgovačkih lanaca u RH.
Na ovaj mali način ukazujemo na zapuštenost i zastarjelost hrvatskog školstva kao i neznanja, neshvaćanja i ponašanja dijela nastavnika koje službeno nitko ne sankcionira, nego dopušta pogrješno odgajanje i obrazovanje naše djece. Bez ikakve odgovornosti za svoje činjenje ili nečinjenje.
Skupina uglednih hrvatskih matematičara napisala je dokument Hrvatsko matematičko nazivlje koje je objavio 2015. godine Institut za hrvatski jezik i jezikoslovlje kako bi pružili stručnu informaciju o matematičkim pojmovima učenicima, autorima udžbenika, recenzentima, autorima kurikula, nastavnicima i ostaloj javnosti.
b) Problemi
U ovom ćemo i u smislu uporabe oznaka i nazivlja ilustrirati “stanje” svijesti i neznanja među nastavnicima i autorima udžbenika. Kao i o stanju u javnoj uporabi decimalnog znaka koji treba sukladno hrvatskoj normi i hrvatskom pravopisu biti decimalni zarez, a ne decimalna točka.
Hrvatska udruga nastavnika istraživača (HUNI) analizirala je poštivanje uporabe decimalnog zareza u današnjim dopuštenim udžbenicima matematike od 5. razreda osnovne škole do 4. razreda srednje kao i o uporabi u trgovačkim lancima u pisanju cijena.
Niti u jednom jedinom školskom matematičkom udžbeniku nije uporabljen zakoniti decimalni zarez. Svugdje je anglosaksonska norma u Hrvatskoj nezakonita – decimalna točka. U hrvatskim trgovačkim lancima uporabljuje se decimalni zarez, ali u onima stranog podrijetla (Lidl, Kaufland, Spar…) decimalna točka. To čine u svojim reklamnim materijalima (realnim i virtualnim katalozima) kao i u svojim trgovinama. Zanimljivo je da informaciju o cijeni pojedine robe u trgovini iskazuju dvojno s decimalnom točkom što je također nezakonito.
Čak izdaju i račun s decimalnom točkom.
Kako je moguće da ministarstvo financija u fiskalizaciji računa prihvaća ovaj nezakonito napisani račun? I da nitko ne snosi odgovornost!
Kad smo trgovačke lance, nakladnike, autore udžbenika, ministarstvo upozorili na te nezakonitosti predlažući da usklade svoje djelovanje sa zakonom, hrvatskom normom i pravopisom, odgovor koji smo dobili bio je – zavjera šutnje, tj. nitko se nije očitovao.
Poseban je problem i u odgojnom i u obrazovnom smislu uporaba u hrvatskom školstvu u kojem se u svim predmetima uporabljuje decimalni zarez osim u predmetu matematike.
Na ovaj način matematičari i dio stranih trgovačkih lanaca ukazuju našim učenicima i javnosti da se ne treba držati normi, zakona i pravopisa “kao pijani plota”, a institucije zadužene za nadzor da ih nije briga!
c) Anketa
Hrvatska udruga nastavnika (HUNI) analizirala je 12.000 matematičkih udžbeničkih stranica i oznaka te pojmova u njima.
Analiza je ukazala na to da nitko nije službeno ukupno pregledao/sagledao što se sve i na koji način elaborira u udžbenicima. Jedni autori pišu jedno, drugi drugo! I sve to dobiva službeno odobrenje za uporabu u školama. Za isti pojam različito, a i, ponavljamo, ne poštujući niti hrvatsku normu i Hrvatsko matematičko nazivlje.
Čak se izmišljaju (nepotrebno i “kreativno”) nova imena i novi veliki brojevi.
Kako bismo saznali što o nekim pojmovima koji se nalaze u tim udžbenicima poslali smo anketu samo s nekoliko pitanja svim školama, nastavnicima matematike i matematičkim udrugama. Ispunjavanje ankete bilo je anonimno.
Evo nekih pitanja i rezultata odgovora! Podatci koje smo dobili ukazuju na mnogo toga!
• Anketu je ispunilo 70,4nastavnika srednje škole iosnovne.
• Više od 10 godina u školi radi 69,4% nastavnika, do deset godina 16,3% i do 5 godina 14,3%.
• Na pitanje jesu li zadovoljni sadašnjim matematičkim kurikulom 67,3% nastavnika nije zadovoljno.
Naš komentar: 2/3 nastavnika je nezadovoljno postojećim kurikulom iz niza razloga.
O decimalnom znaku:
• Na pitanje o zakonskom decimalnom znaku u RH 48% nastavnika kaže da je zakonski decimalni zarez, a 52% da je to decimalna točka.
Naš komentar: Više od pola nastavnika ne zna koji je zakoniti decimalni znak. I učenike “hrabro” poučavaju svojim neznanjem! A ostali nastavnici koji znaju koji je zakoniti decimalni znak također pogrješno poučavaju djecu.
• Na pitanje o pravopisnom decimalnom znaku u RH 72% nastavnika kaže da je to decimalni zarez.
Naš komentar: Usprkos tom znanju o pravopisu svi predaju suprotno tome. A što tek reći da 28% niti ne poznaje pravopis koje je čak i ministarstvo propisalo kao službeni pravopis. Ovdje smo očekivali da 100% nastavnika zna barem hrvatski pravopis.
• Na pitanje je li službeni decimalni znak u nastavi matematike u skladu sa zakonom, hrvatskom normom i pravopisom 67,3% nastavnika kaže da nije u skladu sa zakonom, hrvatskom normom i pravopisom.
Naš komentar: A ipak poučavaju i odgajaju učenike nezakonitoj uporabi znaka.
• 68,4% nastavnika smatra, pored svega, da u nastavi matematike u RH treba uporabljivati decimalnu točku.
Naš komentar: Nemaju svijest o tome da treba poštivati norme te ako se ne slažu s normom da pokrenu argumentiranu proceduru izmjene norme. Do tada trebaju poštivati zakon. Na ovaj način pokazuju da ne znaju što piše i u Hrvatskom matematičkom nazivlju.
d) O nekim temeljnim pojmovima u nastavi matematike
• Na pitanje što je vektor 54,1% nastavnika pogrješno odgovara da je to usmjerena dužina (tj. element), a ne skup usmjerenih dužina što kaže matematika.
Naš komentar: Ovdje smo očekivali 100% točan odgovor, a ne ovo neznanje.
• Nastavnici ne razumiju (pa tako i smušeno predaju) razliku između pojmova kompozicije i komponiranja (tj. razliku između rezultata i operacije koja taj rezultat generira).
Naš komentar: Primjerice, razlikuju ove pojmove kod zbroja i zbrajanja, umnoška i množenja, a ovdje ne razlikuju. Takvo neznanje pokazuju i kod pojmova derivacija i deriviranje, integral i integriranje. Poistovjećivanje različitih pojmova ukazuje na nastavničko manjkavo educiranje, ali i na nedostatak promišljanja analogijom na koju moraju naučiti/poučiti djecu.
• Na pitanje o oznaci litre 35,7% nastavnika pogrješno odgovara da je to pisano slovo “l”, a ne veliko ili malo slovo “l” kako je to etablirano u hrvatskoj normi i kako se vidi na svim predmetima (bocama) s tekućinom.
Naš komentar: Dakle, iz neznanja i autorskih udžbeničkih “kreacija” koje uporabljuju u nastavi (valjda!) poučavaju djecu uporabi pogrješne oznake.
• Poučavaju djecu da je 1 L = 1 dm³ a ne da su to različiti pojmovi kojima je samo 1 brojčana mjera obujmova međusobno jednaka, tj. da nije moguće ovako izjednačiti različite pojmove.
• Za novokomponirane nazive velikih brojeva bilijarda, trilijarda, kvadrilijarda… od 57% do 65% nastavnika smatra da su to ispravni nazivi.
Naš komentar: Te su nazive “kreativno” i sasvim nepotrebno u svoj udžbenik uveli neki autori. Dakle, posrijedi je neznanje tih autora kao i nastavnika koji ih “propovijedaju” u svojoj nastavi i u ovoj anketi prihvaćaju kao relevantne.
• Na pitanje je li ispravan naziv kvadratni metar ili metar kvadratni 60% nastavnika smatra (i uporabljuje) pogrješan naziv metar kvadratni.
Naš komentar: Dakle, opet se pokazuje njihovo nepoznavanje hrvatskog jezika.
• Na pitanje što je simetrala kuta 47% nastavnika odgovara pogrješno da je to pravac, a ne polupravac.
Naš komentar: Što reći o znanju takvih poučavatelja kao i o znanju autora udžbenika koji su to uveli u nastavu matematike te o znanju recenzenata koji su to propustili ispraviti?
• 87,8% nastavnika pogrješno uči djecu da je:
Naš komentar: I objašnjenje! Ova tvrdnja je zastarjela, matematički netočna i zato u suvremenoj literaturi odbačena. Trebalo bi pisati da je
Odavde se dobije da postoje 2 različita broja s tim svojstvom:
e) Završni komentar
Ima toga još podosta, ali i ovo je dosta.
Mnogi su nastavnici nezadovoljni, ali i bez elementarnih znanja o kojima poučavaju djecu. Podsjećaju na slijepca koji objašnjava onima koji imaju dobar vid kako izgleda dnevna svjetlost.
“Hrabro” poučavaju djecu s pogrešnim pojmovima. Čak i s izmišljenim nazivljem bez imalo poštivanja službene i relevantne dokumentacije.
Na primjedbe koje su upućene i nastavnicima i trgovačkim lancima nema protuargumenata, rasprave ili reakcije.
Ponašaju se u stilu narodne mudrosti “Psi laju, a karavana prolazi!”
I očito nemaju znanja niti svijesti o našoj prošlosti kad su i na koji način stari Dubrovčani uveli reda među trgovcima. I održavali ga uspješno 400 godina prije svijeta.
Ovo su samo neki mali primjeri (“u detalju se vidi cjelina” rekao je davno jedan veliki antički mudrac) kojima se argumentira početna teza o zastarjelosti i zapuštenosti našeg školstva.
Kako dalje? Pitanje je retoričko. Zna se kako bi trebalo dalje, ali se zna kako se to skoro ne će dogoditi. I zašto se ne će dogoditi.
Tko njih mjeri?
Odgovorite sami na ovo pitanje! Sigurno ih ne mjeri prava struka, a još manje Bog!
Petar Mladinić