Preminuo prof. dr. sc. Vinko Buj, akademik

U subotu 2. listopada umro je, a u petak 8. listopada sproveden na vječni počinak na groblje u rodnoj Jelsi, na Otoku Hvaru prof.dr. sc. Vinko Buj. Facebok je bio mreža na kojoj smo se cyber sprijateljili, a realno prijateljstvo se razvilo uz kave, po njegovoj želji, u Kavani zagrebačkog hotela Dubrovnik. Želio je uvijek u susretima naglasiti da je specijalist za kliničku psihologiju i književnik. Bio je erudit, intelektualac par exellence. Tomu bih, osobno, dodao da je iznimno volio pse, ali i ostale životinje. Ponosan sam što sam ga upoznao i poznavao.Iz njegovog stvaralačkog fundusa je i Himna Otoka Hvara. Počivaj u miru, Vinko. Bila Ti laka tvoja hvarska i hrvatska zemlja.

Što reći u ovom trenutku tuge? Prepustit ćemo to Vinku Buju.

Na našem Portalu sam, naime, prije četiri godine, 2017. godine, objavio intervju s njim. Povod za intervju bila je afera u Zagrebu s velikim psom opasnog izgleda, koji je, kako su tvrdili mediji „izgrizao“ dijete u dječjim kolicima. Bilo je to predstavljanje pokojnog Vinka Buja ukratko, jednostavno, ali u punom opsegu. Evo intervjua:

Razgovor s prof. dr. sc. Vinkom Bujom, specijalistom za medicinsku psihologiju

MOŽE LI PAS BITI – KRIMINALAC?

„Jadranski je galeb kralj visina / iznad mora sinjeg i dolina / sletio je u Jelsu kraj mora / i tu osta da ga ljubi zora.“( (uklesano na bijelu mramornu ploču).

Nedavno je, medijski, našu pozornost zaokupljao pasji ugriz, ugriz velikog psa opakog izgleda kojim je ozlijeđeno malo dijete, gotovo novorođenče. O psu se u raspravama i komentarima govorilo i pisalo kao o malone najgorem kriminalcu kojeg treba drastično kazniti. Iznašana su različita mišljenja. Osim što je zvučalo vrlo grubo prema inače „čovjekovom najboljem prijatelju“, ipak se, naše je mišljenje, radilo o psu, a ne čovjeku. I da pas ne može biti kriminalac. Može li, ipak, pas biti kriminalac? O tomu razgovaramo s prof. dr. sc. Vinkom Bujom, specijalistom za medicinsku psihologiju. Zašto smo kao sugovornika izabrali dr. Buja? Zato jer je psiholog Buj svojedobno na svojem FB statusu napisao da je na temelju vlastitog znanstvenog istraživanja, kao prvi na području psihologije ustanovio da se pasja inteligencija, uspoređena s ljudskom, može označiti kao prosječna inteligencija četverogodišnjeg djeteta.

S obzirom na vaša istraživanja, profesore Buj, može li se psa, ne znam koliko velik bio i kako izgleda, kao i činjenicu da je ugrizao dijete, tretirati kao kriminalca?

Moram naglasiti, da sam veliki ljubitelj pasa i svih životinja, osim muha i komaraca, ali ću ipak pokušati biti objektivan. Ni u kom se slučaju ne može tretirati psa kao kriminalca! Psi se kao i ljudi ne rađaju zli ili agresivni. Tijekom odgoja, tj. dresure, moguće je od psa učiniti „stroj za ubijanje“. Zar nije tako moguće i od čovjeka? Doduše, postoje urođene predispozicije koje utječu na razvoj ličnosti, ali je pravilnom dresurom (kod djece, dakako, odgojem) moguće i „najopasnijeg“ psa socijalizirati.

Vinko Buj

Moja osobna razmišljanja potaknuta činjenicom ugriza išla su prema činjenici da pas nema ruke u ljudskom smislu i da se za hvatanje predmeta i u igri i pomoći pri izvlačenju iz nezgodnih situacija i sl., ne koristi šapama, nego zubima. Naravno da mu čeljusti i zubi služe u borbi za opstanak. Uostalom, psi i svoje štence prenose zubima. Što je veliki pas htio?

Ovo ste izvanredno naglasili: pas nema ruku, stoga u svakoj prigodi koristi svoje zube. Nije isključeno da je veliki pas htio prenijeti dijete, ali nije bio u stanju odgovarajuće koristiti svoj ugriz. Dakle, tu se ne bi radilo o agresivnosti ili zloći. Zar nije pas najbolji čovjekov prijatelj? Koliko je pasa spasilo život svome gospodaru ili njegovoj djeci? Zar nije pas Hachiko u Japanu čekao svoga preminulog gospoda-prijatelja punih devet(!) godina? „Jer ne voli nitko tako, Neka jasno sazna svatko! Tko bi za te život dao? Pas tvoj vjerni, nisi znao?“ Ovo je iz moje pjesme „Žalopojka za Majom“.

Ostavljamo još nedovršenu premda i dalje aktualnu priču o psu, koja je ionako nestala s naslovnica, i zanima nas kakvi su rezultati vaših u istraživanja ljudske inteligencije?

Prilično davno sam kao prvi, zvuči neskromno, zar ne, ali to je činjenica! došao na pomisao istražiti prosječnu inteligenciju pučanstva različitih europskih zemalja. Tako sam sa svojim suradnicima davne 1981.godine tijekom trogodišnjeg istraživanju uspio ustanoviti prosječni IQ u 21 europskoj zemlji. Među prvima su bile Nizozemska i Njemačka, tadašnja Zapadna Njemačka, potom Poljska i Švedska. Hrvatska je tada još bila u sastavu Jugoslavije, osvojila, poslužimo se sportskim izričajem, visoko peto mjesto. Istraživanje su proveli moji suradnici u Zagrebu. Nakon ovog istraživanja, i drugi su istraživači testirali prosječnu inteligenciju ne samo u Europi, nego i u Aziji i Africi. Njihovi rezultati uglavnom korespondiraju. Ove razlike pripisujem proteklom vremenu: oni su istraživanja proveli 25 – 30 godina poslije mene, stoga su i se mogle očekivati određene razlike.

Gdje smo tu mi Hrvati?

Dakle, kao što sam kazao, bili smo na petom mjestu između 21 europske zemlje! Neki su istraživači poslije mene ustanovili da se prosječna inteligencija kod Hrvata, ali i u nekim drugim državama – smanjila. Nitko do sada nije uspio objasniti zašto je to tako, iako postoje mnogobrojne hipoteze.

Ima li još Vaših rezultata istraživanja zanimljivih čitateljima?

Vjerujem da ima. Ja bih ovdje, ukratko, prikazao samo one rezultate svojih originalnih istraživanja, gdje sam, kao prvi, ustanovio određene činjenice. Već sam spomenuo istraživanje opće inteligencije u različitim europskim zemljama, a kao drugo sam već naveo istraživanje inteligencije pasa različitih pasmina. Dakle ponavljam, prosječna je inteligencija odraslih pasa jednaka prosječnoj inteligenciji četverogodišnjeg djeteta. Nažalost, pseća se ne razvije dalje, za razliku od dječje inteligencije, koja se, kako je poznato, razvija do 18 – 20 godine. Poznato je da se kod nekih i prije zaustavlja njen razvoj. Nota bene, ustanovio sam da se najveći broj shizofreničara rađa – u veljači, iako je to najkraći mjesec u godini. Za ovo nema adekvatnog objašnjenja iako postoje mnogobrojne hipoteze. Ja smatram da postoje neki negativni faktori, ne prilikom rođenja, nego devet mjeseci prije, u svibnju, mjesecu ruža. Nadalje, dokazao sam da je opća inteligencija djece pušačica – njihove su majke nerazumno pušile za vrijeme trudnoće; horribile dicctu, kazao bi veliki Čehov – statistički značajno niža nego djece nepušačica! Ovo je vrlo korisna spoznaja za buduće mamice, zar ne? I kao četvrto, dokazao sam u svojoj disertaciji na Sveučilištu u Hamburgu, da je dugotrajnim i intenzivnim treningom, tj. primjenom specifičnog vizualnog testa kod djece sa smetnjama ponašanja i poteškoća u učenju, moguće značajno povećati IQ. Bilo bi vrlo, vrlo korisno koristiti ovakav test kod djece sa spomenutim smetnjama.

Što vam u životu treba i znači intelektualni život na zasad, o ovom razgovoru, dva kolosijeka stručnom i pjesničkom, literarnom, a nazire se i cijeli kolodvor po broju kolosijeka?

Taj mi život, kako ga ispravo nazivate znači – iako to zvuči banalno – zaista sve! Doduše, zadnjih godina preferiram književnost. Uz 14 knjiga koje sam objavio (dva romana, 120 novela, 60-ak pjesma, 1 poemu, preko tisuću bujizama-sedmorizama, radi se o aforizmima od po sedam riječi i to je moja nova književna podvrsta, zatim dvije stručne knjige i tucete znanstvenih i stručnih djela, pretežno na njemačkom jeziku. Pišem najnoviji roman, kojega je naslov „Draga mala čudovišta“. Radi se o odnosu djece prema roditeljima i obrnuto. Sam Belzebub zna, hoću li ga završiti!).

Prije godinu dana promovirali ste u prostorijama Hrvatskog društva književnika svoju knjigu „ Svjetionik na vrhu svijeta“. Knjiga nije roman, nego zbirka uradaka različitih literarnih formi. Ima li sadržaj knjige neki skriveni smisao?

„Svjetionik na kraju svijeta“ - mi Dalmoši bi kazali: „Lanterna..., je zbirka probrane poezije i probrane proze. Dobro ste pogodili, bravo, knjiga ima skriveni smisao, kao i većina mojih djela, moža čak i znanstvenih. Taj smisao – sit venia verbo - ne želim otkriti: neka nešto ostane otajno.

Prijatelji, ali ne i samo prijatelji, vas znaju i prepoznaju po „BUJizmima“. Što se krije pod tim oseBUJnim terminom. BUJanje čega?

Kao što sam naglasio, bujizmi su sedmorizmi, odnosno aforizmi od po sedam riječi. Navest ću samo sedam:

1. Magarci i budale mene ne mogu uvrijediti!

2. Dok slavuj pjeva, magarci ne smiju revati!

3. Ružin grm ima više trnja, nego cvjetova.

4. Praznom se glavom lakše klima gore-dolje.

5. A lakše je voljeti more nego čovjeka.

6. Leptir je zaboravio da je bio gusjenica i

7. Vazda je lako u provinciji glumiti Hamleta!

Pitanje: Bližimo se kraju razgovora. Prigodom promocije „Svjetionika“ u javnost ste lansirali i vašu pjesmo koju ste označili kao Himnu Otoka Hvara. Izvedba se može naći na You Tube-u. Što kažu Hvarani?

Mnogima se sviđa. Ima izgleda da postane službena himna otoka Hvara, „nojlipjega škoja na muoru Jadranskom“. Dao sam ju uglazbiti, a i pjevana je po prvi put javno u povodu promocije moje posljednje knjige.

Što za vas, kao psihologa po profesiji i pjesnika po duši, rođenog u Jelsi, na Hvaru, znači biti Hvaranin?

Biti Hvaranin, znači imati modro more u žilama, a ne krv. Also, ako se Hvaranin poreže, neće poteći crvena, nego modra tekućina, ha-ha-ha...

Od plavca (hahaha...)? Predstavite se?

Mislim da sam u ovom intervju previše toga kazao o sebi, stoga ne bih dalje dosađivao čitateljima. Nota bene, ako koga to zanima, kažem, ako, tada o meni može više toga naći u mojim knjigama. Možda bih još trebao napomenuti, da su na lukobranu „Kanunu“ u Jelsi, ispod spomenika Galebu,rad kiparaJosipa Grgevčića iz Jelse, na bijeloj mramornoj ploči uklesana moja četiri stiha: „Jadranski je galeb kralj visina / iznad mora sinjeg i dolina / sletio je u Jelsu kraj mora / i tu osta da ga ljubi zora.“ Ovo je iz moje pjesme „Jadranski galeb“. Uvjeren sam da je ovo efektno za završetak intervjua...

Intervjuirao: Antun Drndelić

 

Iz Životopisa pokojnog prof. dr. sc. Vinka Buja

Rođen sam 03.02.1938.g. u Jelsi na otoku Hvaru.

1959./60.g. sam u Zagrebu,na Filozofskom fakultetu, upisao studij psihologije i filozofije i diplomirao nakon četiri i pol godine.

1964.g. sam se zaposlio u Radioindustriji (RIZ) u Zagrebu kao industrijski psiholog.

1965.g. sam se zaposlio u Neuropsihijatrijskoj klinici u Popovači kao klinički psiholog.

1967.g. sam položio državni (stručni) ispit za zdravstvenog radnika I. Klase u Zagrebu.

1968.g. sam u svojstvu visokoškolskog profesora predavao kliničku psihologiju na Visokoj zdravstvenoj školi za medicinske sestre i tehničare (Zdravstveno veleučilište) također u Zagrebu.

Iste sam godine (1968.) bio na dvogodišnjoj specijalizaciji iz kliničke psihologije u Kliničko-bolničkom centru (Rebro) u Zagrebu.

1971.g. sam se zaposlio kao dječji psiholog u specijaliziranom Pedagoškom domu (Heilpädogisches Heim) za djecu i mladež sa smetnjama ponašanja i poteškoćama u učenju, a istovremeno sam radio u Savjetovalištu za odgoj djece i mladeži u Pinnebergu u Njemačkoj.

1974.g. mi je Sveučilište u Hamburgu priznalo ekvivalentnost moje zagrebačke diplome.

1975.g. sam postao upravitelj Kotarskog savjetovališta za odgoj djece i mladeži u svojstvu savjetnika (Regierungsrat) u Nordhornu također u Njemačkoj. Na toj sam dužnosti proveo oko 10 godina.

1974.g. sam upisao postdiplomski studij (Doktoranden-Seminar) kao preduvjet za postizanje titule doktora znanosti na Sveučilištu u Hamburgu.

1977.g. nakon ispunjenih uvjeta priznata mi je specijalizacija za kliničku (medicinsku) psihologiju; iste sam godine postao član saveza njemačkih psihologa.

 07.06.1977.g. sam obranio disertaciju iz medicinsko-psihološke domene na Sveučilištu u Hamburgu i eo ipso postao doktor filozofskih znanosti (psihologija).

 1986.g. sam se vratio u domovinu i radio privatno kao samostalni psihoterapeut.

1992.g. sam otputovao u München radi vrlo ozbiljne operacije. Kada sam se oporavio, predavao sam kliničku psihologiju u svojstvu honorarnog visokoškolskog profesora na različitim fakultetima u Njemačkoj.

Napisao sam i objavio dvije stručne knjige na njemačkom jeziku (u jednoj sam iznio model rada u dječjim savjetovalištima u Njemačkoj; to je tada imalo dobar odjek i ne mali je broj savjetovališta prihvatilo moj model), osim toga, objavio sam i 12 znanstvenih i stručnih radova (na hrvatskom, njemačkom i engleskom jeziku).

Od važnijih i originalnih rezultata svoga istraživanja naveo bih samo pet:

1. Prvi sam sa suradnicima u povijesti psiholoških istraživanja ustanovio prosječne vrijednosti opće inteligencije u 21 europskoj zemlji od 1978. do 1981. Dva su prva mjesta zauzele Nizozemska i Njemačka, a Jugoslavija je (to je bilo 1978.g.!), bolje rečeno Hrvatska, budući da je ovo istraživanje provedeno u Zagrebu, zauzela visoko peto(!) između 21 europske zemlje. Kasnije je ovo istraživanje uglavnom potvrđeno od različitih istraživača.

2. Također sam prvi egzaktno ustanovio prosječnu inteligenciju pasa (različitih pasmina) s dječjim testom non-verbalne inteligencije. Odrasli prosječni pas ima non-verbalnu inteligenciju kao prosječno dijete između 3,5 i 4,0 godine. Problem je u tome, što se pseća inteligencija ne razvija dalje, za razliku od djetetove (do 18-20 godina).

3. Uspio sam dokazati (na velikom uzorku) da se najveći broj shizofreničara rađa u veljači, iako taj mjesec ima najmanje dana. Ovo je od tada također predstavljalo sasvim novu činjenicu. Nije plauzibilno objašnjeno zašto je to tako.

4. Jedno od najkorisnijih mojih istraživanja je dokazana hipoteza, da je inteligencija djece pušačica statistički signifikantno slabija(!) nego djece nepušačica.

5. U svojoj sam disertaciji dokazao (do tada prilično nevjerojatnu i neočekivanu hipotezu),da se uz intenzivni i dugotrajni trening primjenom specifičnog vizualnog testa kod djece i mladeži sa smetnjama ponašanja i poteškoća u učenju, prosječne vrijednosti opće inteligencije mogu statistički značajno(!) povećati! Bilo bi vrlo korisno ovakav trening primjenjivati kod djece sa spomenutim smetnjama.

Osim znanstvenih radova, istovremeno sam se intenzivno bavio i beletristikom: napisao sam i objavio 12 knjiga iz beletrističke domene (napominjem, plus 2 stručne knjige; dakle, ukupno 14 knjiga): 2 romana, 130 novela, 60 pjesama i poema, 500 aforizama i 1.000 sedmorizama-bujizama (što predstavlja sasvim novu književnu podvrstu) i nekoliko članaka u raznim časopisima.

Višegodišnji sam član Društva hrvatskih književnika (DHK; utemeljenog 1900.g.) i Literarnog kluba Hrvatskog liječničkog zbora (LKHLZ) u Zagrebu.

A propos, 1988.g. sam, između ostalih, bio biran od International Biographical Centre Cambridge CB2 3QP, England kao Men of Achievement, za tu godinu.

2012.g. su me uvrstili u enciklopediju WHO IS WHO IN CROATIA (Verlag Personenzyklopädien AG, Alpenstrasse 16 CH-6304 Zug in Schweiz).

Antun Drndelić

 

 

Pon, 25-10-2021, 17:43:38

Komentirajte

Zadnji komentari

Kolumne

Telefon

Radi dogovora o prilozima, Portal je moguće kontaktirati putem Davora Dijanovića, radnim danom od 17 do 19 sati na broj +385-95-909-7746.

Poveznice

Snalaženje

Kako se snaći?Svi članci na Portalu su smješteni ovisno o sadržaju po rubrikama. Njima se pristupa preko glavnoga izbornika na vrhu stranice. Ako se članci ne mogu tako naći, i tekst i slike na Portalu mogu se pretraživati i preko Googlea uz upit (upit treba upisati bez navodnika): „traženi_pojam site:hkv.hr".

Administriranje

Pretraži hkv.hr

Kontakti

KONTAKTI

Telefon

Telefon Tajništva
+385 (0)91/728-7044

Elektronička pošta Tajništva
Elektronička pošta Tajništva
Ova e-mail adresa je zaštićena od spambota. Potrebno je omogućiti JavaScript da je vidite.

 

Elektronička pošta UredništvaElektronička pošta Uredništva
Ova e-mail adresa je zaštićena od spambota. Potrebno je omogućiti JavaScript da je vidite.

Copyright © 2021 Portal Hrvatskoga kulturnog vijeća. Svi sadržaji na ovom Portalu mogu se slobodno preuzeti uz navođenje autora i izvora,
gdje je izvor ujedno formatiran i kao poveznica na izvorni članak na www.hkv.hr.
Joomla! je slobodan softver objavljen pod GNU Općom javnom licencom.

Naš portal rabi kolačiće radi funkcionalnosti i integracije s vanjskim sadržajima. Nastavljajući samo pristajete na tehnologiju kolačića, ali ne i na razmjenu osobnih podataka.