Znak iracionalne političke volje

Kada mislimo o posljedicama ateističkog usmjerenja života, onda imamo u vidu najprije Sabolcjelokupno društvo. Sociološka istraživanja se odnose na jednu cjelinu, a ne na pojedince. Stoga nikako ne tvrdimo da nema određeni broj ljudi ateista s visokim etičkim usmjerenjem života. Ovdje zastupamo tezu da je društvo s ateističkim usmjerenjem života gotovo po zakonomjernosti ugroženo negativnim posljedicama u svom razvoju. Razlog tome leži u činjenici da moralnost i smisao za sistem etičkih vrednota nema izvor u strukturi čovjeka nego izvan nje. To potvrđuje znanost iako ona nije u stanju reći što je to što treba doći „izvana“ čovjekove strukture da bi čovjek mogao živjeti kao moralno biće. Za teologiju i za kršćanstvo je to „izvana“ Bog s kojim čovjek živi u uskoj povezanosti vršeći Božje zapovijedi. Bitno je ovdje spomenuti da te zapovijedi, koje dolaze od Boga, jesu potpuno u skladu sa spoznajom ljudskog razuma koja potvrđuje da sadržaj Božjih zapovijedi - Deset zapovijedi - odgovora volji i osjećaju čovjeka da bude pravi istinski čovjek na putu k zadovoljstvu i sreći života.

Sekularizacija kao uzrok sve slabijeg morala društva

Iskustvo bezbrojnih pojedinaca u životu potvrđuje znanstvenu spoznaju: etika, koja nije podupirana dubokom normativnom snagom jedne obvezatne religije, teško će biti prihvaćena od društva i biti će kratkoga vijeka. Apelirati na razum i na odgovornost čovjeka, i ne reći kome odgovarati i zašto baš njemu, naime Bogu, ostati će bez sekularizacijaučinkovitosti. Nije čudo da mudri atesti radije žive u društvu gdje su kršćani većinsko stanovništvo, nego gdje su sekularistički ateisti u većini. Dakle, razum i iskustvo potvrđuju tezu: kršćanstvo nije samo korisno za društvo nego je ono element za izgradnju dobrog društva i svestranog razvoja čovjeka kojega se društvo ne smije odreći.

Znanstveno osigurana spoznaja glasi: postoji korelacija između vjere, religije i duševnog zdravlja, između moralnog stila života i poštivanja čovjeka kao osobe utemeljene u odgovornosti pred Bogom jer je čovjek biće na sliku Božju. Istraživanja su pokazala da postoji pozitivan utjecaj kršćanske katoličke vjere na moralno oblikovanje ljudske osobe i društva. Kakav utjecaj ima sekularizacija, shvaćena kao život bez kršćanske vjerske svijesti, na moralno-etički profil ljudi i društva? Dokazuju li istraživanja opravdanost teze da sekularizacija u koaliciji s ateizmom vodi k padu morala društva i da je prema tome krivac za različite krize i konflikte u današnjem društvu? Jest, tako je. Sekularizacija društva je uzrok sve slabijeg morala društva. U kriznu sliku današnjeg društva ubraja znanost nasilje i kriminalitet mladeži, ubojstva i brutalno nasilje prema običnim građanima, ritualni vandalizam, nepoštivanje državnih vlasti, mobing na radnom mjestu, agresivne i lažne reklame, korupciju svake vrste, varanje na sportskim natjecanjima, doping i droga u sportu, izbjegavanje obrazovanja, aktivna eutanazija i masovni pobačaji po dopuštenju države, promiskuitet, masovne rastave braka, nespremnost na rađanje djece, veliki porast duševnih poremećaja i bolesti, samoubojstva, dramatičnu kriza financija većine država, lijevi i desni ekstremizam, netolerantnost, nezanimanje za politiku, traženje užitka pod svaku cijenu, širenje praznine i besmislenosti života. Naravno, da ne postoji stopostotna sigurnost imaju li svi ovi fenomeni direktni uzrok isključivo u svjetonazoru sekularizma i ateizma. Jedno je sigurno: ovaj sklop zaista zabrinjavajućih pojava u društvu nastajao je u svjesnom mijenjanju tradicionalnog sistema kršćanskih vrednota u korist takozvanih vrijednosti napretka i sloboda čovjeka. To se događalo i to se i danas događa agresivnom propagandom internacionalnih agencija i udruga uz pobačajpomoć novčanog kapitala postojećih milijardera i njima bliskih centara znanstvenika. Tko ne može prepoznati u ovim zastrašujućim pojavama propadanje i raspad morala, za koji su se borili najsvjetliji umovi čovječanstva, i to ne samo kršćanske provenijencije, taj je postao sam osobno simptom toga raspada. Naravno, on će argumentirati dijalektički i ustvrditi da je po njegovim mjerilima i kriterijima više manje sve u redu s „naprednim“ sistemom vrednota. Još će nadodati staru izreku da ukus svakog pojedinca treba poštivati kada se radi o vrijednostima u demokraciji.

Ako je tome tako, onda spadaju borci za ideal arijske rase (nacionalsocijalisti), borci za svetost vlastite nacije (fašisti), borci za diktaturu proletarijata (komunisti) u ovaj „sistem vrednota napretka i sloboda čovjeka“. Po ovoj paradigmi propagatori sekularizma i ateizma nemaju nikakvog problema staviti sistem vrednota majke Tereze s njegovom vrhovnom vrednotom, služiti umirućima, brinuti se za napuštenu djecu po ulicama.... rame uz rame pokraj ovog spomenutog „naprednog sistema vrednota“. Naime, po toj paradigmi svi sistemi vrednota su jednako vrijedni jer je svaki za sebe samo izbor osobnog ukusa, kojega treba poštivati ili barem tolerirati. Ovdje pamet stane i srce zaboli čovjeka što ima takvih ljudi koji tako misle. Ima ih, i oni su naši suvremenici. Ima ih, i oni se stavljaju u red „moderne elite“ Europe na visokim položajima. Zašto je moguće tako misliti, dajmo se poučiti od znanosti kako sam gore prikazao.

"Ako Bog ne postoji, čovjek smije sve činiti po svojoj volji"

Nepriznavanje postojanja objektivnog moralnog reda, a to je posljedica nijekanja Božje egzistencije, izvor je i uzrok ispovijedanja „morala po ukusu“. Lapidarno je to izrekao Dostojevski: "Ako Bog ne postoji, čovjek smije sve činiti po svojoj volji". Odatle postaje jasno zašto se razlikuju vjernici i nevjernici u poštivanju različitog sustava vrednota i u zagovaranju različitog morala i različite etike. Znanstvena istraživanja to potvrđuju.

„Ima jasnih mjerila što je dobro i što je zlo. Ta mjerila vrijede za svakoga čovjeka bez obzira pod kojim okolnostima se nešto događa“, glasilo je pitanje istraživača. Preko polovice vjernika prihvaća to stajalište dok samo jedna trećina kod nevjernika to prihvaća. Tvrdnju: da nikada ne može biti jasnih mjerila za dobro i za zlo; da što je dobro i što zlo ovisi uvijek i jedino od postojećih okolnosti, prihvaća kao ispravno 49% ljudi nevjernika dok od vjernika to prihvaća istraživanjesamo 18% ispitanika. Ova razlika u moralnom uvjerenju dolazi do izražaja i u bio-etičkim pitanjima. Europska studija o tim pitanjima, primjerice, izvještava da 59% kršćanskih vjernika smatra zaštitu svakog nerođenog ljudskog života „vrlo važnom“, kod nevjernika zastupaju 43% tu poziciju. Sličan odnos je i kod pitanja o zabrani pobačaja i zabrani aktivne eutanazije kao i zabrane eksperimentiranja na embrijima (65% vjernika prema 47% nevjernika).

Zaključak sociologa glasi: „Religioznost djeluje trajno u zaštiti života.“ Ljepše priznanje za plemenitost kršćanske vjere i za moralnu orijentaciju vjernika kršćana se jedva može poželjeti. Iz te spoznaje se razumije po sebi da kršćani prianjaju mnogo više uz one kreposti i vrednote koje služe nastajanju, razvoju i opstojanju života općenito, u prvom redu ljudskoga života. Na pitanje „što vam je važno u životu, odgovori glase: pravednost (67% vjernika prema 54% nevjernika); „ljudima pomoći u svakoj nezgodi“ (72% vjernika: 44% nevjernika); „preuzeti odgovornost za drugoga“ (47% vjernika: 28% nevjernika); „uvijek biti spreman novo učiti“ (66:55%); “biti kreativan“ (48:34%); „zalagati se za obitelj“ (84% vjernika prema: 66% nevjernika); „aktivno sudjelovati u politici“ (14:5%); „imati djecu“ (67:44%).

Zanimljiv je i ovaj podatak iz kojeg slijedi zaključak: onima, kojima religija nije važna, traže u životu zabavu, jake doživljaje, pustolovine; visoke prihode za materijalno blagostanje. Jednom riječju: svoj život izgrađuju i orijentiraju materijalistički i hedonistički, dakle suprotno životu u kojem prvo mjesto zauzimaju duhovne i kulturne vrijednosti, idealističke i humane vrednote.. Te spoznaje iz znanstvenih istraživanja opravdavaju slijedeću tvrdnju: raditi na slabljenju ili čak sprečavanju utjecaja kršćansko-katoličkog načina života i djelovanja Katoličke Crkve u društvu je torpediranje sveopćeg intelektualno-duhovnog i humanog razvoja čovjeka i svjetskog društva. Odakle to da se o tim činjenicama u javnosti jedva raspravlja? Tematika te rasprave bi imala naslov: Ateističko usmjerenje života i sveopća moralno-kulturna kriza Zapadnoga svijeta. U teološko-filozofskoj perspektivi bi ta tematika imala naslov: Duhovno-etička korupcija društvenih elita i grijeh struktura. Katolički vjernik će često tražiti utjehu i snagu u molitvi za što veći broj kreposnih i Božjim zapovijedima vjernih političara, državnika, znanstvenika, odgojitelja, roditelja….

dr. Josip Sabol

Naš portal rabi kolačiće radi funkcionalnosti i integracije s vanjskim sadržajima. Nastavljajući samo pristajete na tehnologiju kolačića, ali ne i na razmjenu osobnih podataka.