Razvojna strategija 2030. Gdje su konkretne mjere potrebne hrvatskoj zbilji?

Nacionalna razvojna strategija hoće 2030., između ostalih lijepih nakana, inovativnu Hrvatsku. Kao i ostalo to je jako poželjno, tko može biti protiv inovativnosti. Lako je reći, ali kako do toga doći NRS ne nudi konkretne mjere. Hrvatska politika trebala bi biti inovativna, ali nije. Istinski stvaralački čin hrvatske politike i hrvatskog naroda bio je akt njenog samoostvarenja i Domovinski rat tijekom i nakon rata. Zadnja dva desetljeća nema u Hrvatskoj politici inovacija bilo zbog neznanja političara i političarki, straha, otuđenosti njene od nacionalnog identiteta, sluganskog mentaliteta, kukavičluka ili čega drugoga. Ulazak u EU i NATO naizgled važni čini i velike novine nisu rezultirali ničim vrijednim spremna, a što bi se moglo nazvati inovativnim bilo da mislimo na inovacije u domovini bilo da je Hrvatska bila predlagatelj novina na razini UN (nestalna članica Vijeća sigurnosti), EU i NATO. Čini se da NRS poima novo kao preuzimanje gotovih obrazaca: „...Pritom uzeti su u obzir ciljevi postavljeni u okviru Europskog zelenog plana i Europskog teritorijalnog programa 2030. Sve to bit će temelj održivom i inovativnom razvoju Hrvatske,“ str. 5. Malo dalje stoji: „Snažniji razvoj Hrvatske u narednom desetljeću znatno će ovisiti o njezinoj NRSsposobnosti prepoznavanja i prilagođavanja europskim i globalnim trendovima. Prilike treba prepoznavati, prilagođavati im se i kroz tu prilagodbu pronalaziti načine za ostvarivanje vlastitog razvojnog potencijala i unaprjeđenja životnog standarda cjelokupnog stanovništva.“ str.6. Snažniji razvoj, zapravo bilo kakvi razvoj i napredak, ako i polazi od prepoznavanja EU ili globalnih trendova nikako se neće desiti prilagodbom tim trendovima. Inovacija nije moguća prilagođavanjem već stvaralačkim inovativnim činjenjem u samoj Hrvatskoj počevši od politike preko kulture, državnih, znanstvenih i obrazovnih institucija i poduzetništva... No kad je riječ o inovativnosti čitamo: „Ukupni izdaci za istraživanje i razvoj (GERD) tijekom proteklih deset godina ostali su na razini nižoj od 1 % BDP-a. Pad ulaganja poslovnog sektora u istraživanja i razvoj naročito je nepovoljan za ukupnu inovativnost ... Stoga će u narednom desetljeću biti ključno povećati ulaganja poslovnog sektora u istraživanje i razvoj kako bi se ojačao kapacitet gospodarstva za iskorištavanje prilika na području digitalnoga gospodarstva i novog vala tehnološke transformacije i tehnološkog napretka.“ str. 14. Valjda će se desiti čudo i ovo promijeniti na bolje!

NRS pod naslovom Globalni kontekst spominje potres u Zagrebu! Ovo poglavlje sročeno na predloženi način je suvišno jer ponavlja općepoznate teze o klimi, migracijama, tehnologiji itd.

U potpoglavlju Povećanje kvalitete javnih institucija čitamo: „Osim toga, iako je velikim naporima znatno poboljšano funkcioniranje pravosudnog sustava, brzina donošenja pravosudnih odluka, učinkovitost stečajnih postupaka i naročito povjerenje u nepristran rad sudstva i dalje nisu na zadovoljavajućoj razini. Stoga će se reforme započete u proteklom razdoblju, u sljedećem desetljeću intenzivirati, posebice kad je riječ o pravosudnom sustavu i borbi protiv korupcije, digitalizaciji javnog sektora te unaprjeđenju i standardiziranju kvalitete pruženih javnih usluga na lokalnoj razini. Stvaranjem boljeg, bržeg i modernijeg pravosuđa te efikasnije javne administracije znatno će se unaprijediti poslovno okruženje i povećati povjerenje u institucije.“ str. 16. Opisa stanja imamo previše, ali kako do efikasnijeg pravosuđa ostaje neodgovoreno. Povećanje izvoza robe i usluga je potpoglavlje puno fraza kojima vrvi ovaj dokument, a završava: „Rastući izvozni sektor i promjena njegove strukture prema proizvodima više dodane vrijednosti predstavljaju najveći potencijal hrvatskog gospodarstva za brži rast u narednom desetljeću.“ str. 17. Potpoglavlje na str 18. Demografski izazovi, tržište rada i jačanje ljudskog kapitala zapravo bi trebalo biti naslovljeno Demografska katastrofa, tj. izumiranje naroda... jer podaci koji su tamo predočeni to i opisuju, ali ovaj dokument vješto izbjegava pojave nazvati pravim imenom pa je to još jedna njegova loša karakteristika. Najbolji primjer je slika na str.19. NRS naziva ju piramida. Na žalost to nije epiramida. To je u najboljem slučaju amfora! Sintagma ljudski kapital razobličava NRS kao tipični tehnokratski dokument bez nužne humanističke osnove a on to nikako ne bi smio biti. Na str 22. čitamo: „Potrebno je smanjiti podjele i izbjeći marginalizaciju u društvu te postići društvenu koheziju koja je osnovni uvjet za socijalnu pravdu, demokratsku sigurnost i održiv razvoj, partnerstvom dionika iz javnog, poslovnog i civilnog sektora, kako bi se osigurala dobrobit svih građana Hrvatske te osigurala zaštita ljudskih prava, demokracija i vladavina prava.“ !? još jedna fraza kakvima vrvi ovaj dokument koji hoće biti NRS jer njome aktualna vlast ne želi smanjiti takve nejednakosti, posebno klasne koje postaju sve veće. Vlast bi i te kako trebala smanjiti barem one nejednakosti koje proizlaze iz velikog nerazmjera u primanjima korisnika sredstava državnog proračuna, a ovima bi se mogli pribrojiti i tzv. menadžeri u državnim poduzećima (JANAF!). Neka se uzme s jedne strane plaća čistačice u bolnici ili školi s jedne ili plaća predsjednika države ili direktora JANAF-a s druge strane, jer je hrvatska u usporedbi s razvijenim članicama EU siromašno društvo u kojem bi takve razlike trebale biti manje nego u najbogatijim državama. „U 2017. godini BDP po stanovniku u Zagrebu je iznosio 20.850 eura ili 75 % više od hrvatskog prosjeka. S druge strane, u pet slavonskih županija BDP po stanovniku kretao se između 6.445 eura u Virovitičko-podravskoj i 9.069 eura u Osječko-baranjskoj županiji, odnosno između 55 % i 75 % hrvatskog prosjeka.“ Ovo je skandalozno! Ali NRS to tako ne naziva pa ni ne kani primjerenim sredstvima i u razumnom roku to otkloniti. Dakako da je to u svezi s onim JANAFprije rečenim jer su u Zagrebu koncentrirani najveći potrošači državnog proračuna. Skandalozno je da su, prema predočenim podacima, područja stradala u Domovinskom ratu izložena najvećem siromaštvu i izumiranju! Skandalozno je da za opis toga stanja NRS koristi podatke Svjetske banke str. 23. Ta valjda je Svjetska banka dobila te podatke iz nekog primarnog hrvatskog izvora?

Predlažem promjenu redoslijeda u poglavlju 5. tako da prvi strateški cilj bude: „Odgojeni, obrazovani i zaposleni ljudi.“, a ne da kao u Nacrtu na drugom mjestu bude strateški cilj: „Obrazovani i zaposleni ljudi.“ Ako se nekome na prvi pogled čini da je neprimjereno uvoditi riječ odgoj u ovaj dokument, onda se polazi od prešutne pretpostavke da su odrasli ljudi samim tim i odgojeni, a da se samo djecu treba odgajati, pa da je samo u dokumentima koji se bave djecom mjesto za riječ odgoj. Očito je obrnuto: neki odrasli Hrvati i Hrvatice gori su od njihove djece. Pojasnimo to na primjeru korupcije. Tko su nosioci korupcije djeca ili odrasli? Ili drugi primjer: U godini korone 2020. uporno se apelira na građane da budu odgovorni. Ovdje nije mjesto objašnjavati pojam odgovornosti i od koga se ona očekuje u najvećoj mjeri. Doista, samo odgojeni odrasli ljudi biti će odgovorni, te neće širiti zarazu, poštovati će preporuke za očuvanje zdravlja itd. Da li je odgovorna osoba rezultanta obrazovanja ili odgoja i obrazovanja. Bit će prvo ovo drugo! Potreba za odgojem osobe nikad ne prestaje. Moramo se odgajati i samoodgajati dok smo živi. Ako smo ljude obrazovali, a to se u konačnici svodi na usvojenost golema mnoštava zakonitosti, činjenica i podataka, bilo općeznanstvenih ili specijalističkih i osposobili mlade da preuzmu radne uloge to je tek jedan lakši dio procesa izgradnje osobnosti, drugi mnogo teži je odgajanje. Ako smo sve koji su se obrazovali uspjeli u Hrvatskoj zaposliti to je veliko i hvalevrijedno postignuće, ali ako će nekolicina onih na odgovornima mjestima ili većina tzv. prosječnih građana biti neodgovorni, skloni korupciji, potkradanju, laganju, ako su egoistični i narcisoidni pojedinci, bez suosjećanja za druge, nerodoljubivi i u konačnici nehumani nikad nećemo ostvariti neki viši i spomena vrijedan cilj. Hrvatska nasušno treba osobe sa značajem. Osoba je naš najviši cilj. Biti obrazovan, biti zaposlen i imati dobra novčana primanja je tek sredstvo za onaj krajnji cilj, a to je biti osoba, biti netko i nešto, biti duša, a ne tma i tmuša.

NRS bi da naša djeca u osnovnoj školi u nastavnom procesu, koja sada u školi borave 1890 sati, a u srednjoj školi 2651 sat, da borave više i da se izjednače s prosjekom EU. Koliki je taj prosjek nije točno navedeno, a i čemu to? Djeca već previše borave u školi, a kad dođu kod kuće za razliku od roditelja nastavljaju rad u drugoj smjeni rješavajući domaće zadaće i učeći. Djecu treba rasteretiti obveza koje proizlaze iz pohađanja nastave, a ne ih još više vezati za školu.

U potpoglavlju Prioriteti provedbe na području obrazovne politike cilj je „podizanje čitalačke, matematičke i prirodoslovne pismenosti. Važan naglasak stavit će se na razvijanje analitičkog razmišljanja, racionalnog rasuđivanja te kritičkog i kreativnog mišljenja. Isto tako, radi stjecanja vještine razumijevanja i rješavanja složenih zadataka razvijat će se kompetencije apstrakcije, algoritamskog i konceptualnog razmišljanja. Usto promicat će se kognitivni, etički, emocionalni, estetski i tjelesni razvoj učenika, uz poštovanje njihova integriteta. Njegovat će se osobne i Učenjezajedničke vrijednosti koje promiču slobodu i toleranciju.“ str. 51. Tko bi imao što reći protiv ovoga? No možda bi se ipak trebalo zapitati nije li riječ o frazama. Npr. kako razvijati analitičko mišljenje, a da se istovremeno ne razvija sintetičko? Zar ima analize bez sinteze i obrnuto? Kakvo je to racionalno rasuđivanje. Zar se može rasuđivati bez razuma? Da li se može nazvati mišljenjem mišljenje koje nije kritičko? Možda je to algoritamsko mišljenje, ali to ni nije mišljenje već postupanje po unaprijed definiranom postupku. NRS ne navodi ni jednom riječju kako podići matematičku, čitalačku i prirodoslovnu pismenost. Treba znati da postojeći nastavni plan i program najvećim dijelom ide na satnicu tih predmeta. Potom NRS predviđa potpore učenicima u učenju, posebice učenicima s teškoćama i darovitima, učenicima pripadnicima nacionalnih manjina i učenicima koji pripadaju rizičnim skupinama. NRS ne zna da se sve to već radi. Dakle ovo su samo isprazne teze. Nadalje NRS predviđa podizanje kvalifikacijskih standarda nastavnika općih i strukovnih predmeta i ravnatelja, uključujući licenciranje i unaprjeđenje sustava stručnog usavršavanja, te poticanje i nagrađivanje ... Licenciranje je bilo planirano prije dvadesetak godina. Nije provedeno. Na ovom mjestu u NRS trebalo je reći zašto nije provedeno i što će biti učinjeno da bude provedeno. Ovako nema nikakve garancije da će biti provedeno.

Strateški cilj 4. „Globalna prepoznatljivost i jačanje međunarodnog položaja i uloge Hrvatske“

„Promicati nacionalne interese u inozemstvu znači i promicati istinu o Hrvatskoj, hrvatskom narodu i njegovoj povijesti i sadašnjosti, posebno o Domovinskom ratu, o važnosti i doprinosu Hrvatske miru i stabilnosti u jugoistočnoj i srednjoj Europi te na Sredozemlju.“ str. 65. To je hvale vrijedno. Na žalost to je neodređeno, a nije ni rečeno kako to ostvariti. Planira li se reći istina Italiji da je izvršila genocid u II. sv. ratu nad hrvatskim narodom i da za to nije nitko odgovarao. Hoće li Hrvatska tražiti ratnu odštetu od Italije? Apsurdno? Ne, u mjestu u kojem sam rođen u jednom danu talijanski fašisti strijeljali su 16 muškaraca od 16 godina naviše. Od toga stradanja selo se više nikada nije demografski oporavilo. Kako to da talijanski fašizam nije bio suđen za ratne zločine? Predlažem pokrenuti ovo pitanje EUprema Italiji jer je ta zemlja domovina fašizma u kojoj žive i danas fašističke tendencije. Da li smo Italiju upoznali sa zločinima nad Hrvatima i postojanju koncentracijskih logora u Hrvatskoj za vrijeme II sv.. rata? Hoće li hrvatska politika i dalje prihvaćati tradiciju ćozota u odnosu na Italiju? Planira li se konačno reći istina EU da je suodgovorna za stradanja Hrvata u domovinskom ratu i da u skladu s tim Hrvatska ima pravo tražiti olakšice za financiranje svojih potreba? Planira li se da konačno EU sazna što je i tko je bio predziđe Europe i kršćanstva? Hoće li se tražiti ratna odšteta od Srbije i Crne Gore? NRS ne navodi prema kome će promicati istinu o Domovinskom ratu i kako će to činiti. Ta istina nije razvidna ni samim građanima Hrvatske. Da li su u Hrvatskoj stvoreni uvjeti da se napiše jedna na činjenicama temeljena hrvatska povijest, osobito ona od 1918.? Da li ova strategija planira skinuti ljagu sa hrvatskog imena? Hoće li biti donesen Zakon o reviziji sudskih procesa u doba komunizma na kojima su suđeni vrlo često i nevini ljudi? Hoće li Hrvatska reći konačno samoj sebi istinu o povijesnom genocidu kojima su Hrvati bili izloženi počevši od Turaka, Nijemaca i Italije u II. sv. ratu, Srbijanaca u II. sv. ratu i Domovinskom ratu?

 Strateški cilj 5. „Zdrav, aktivan i kvalitetan život”

Da je ovo ozbiljan dokument u njemu bi bili navedeni podaci o rasprostranjenosti alkoholizma i droge i što će se poduzeti da se počne smanjivati pojavnost tih ugroza života hrvatskih građana? A što biva sa samoubojstvima?
Prioriteti provedbe politika na području znanosti i tehnologije:

„Reforma sustava znanosti i akademskog znanstveno-istraživačkog sektora radi dostizanja svjetskih standarda izvrsnosti i stvaranja inovacija, razvoj istraživačkih kapaciteta, s naglaskom na ljudske potencijale u STEM područjima.“ str.42. Neka se radi na tome. Zašto nema ni riječi o kulturnoj baštini? Zar tamo nema prioriteta? NRS ni riječju ne spominje da bi trebali izdati sabrana djela u izvorniku i hrvatskom prijevodu barem u digitalnoj formi npr. Frane Petrića, Matije Vlačića, Marka Antuna de Dominisa i drugih hrvatskih renesansnih mislilaca. Kada ćemo dobiti sabrana djela Ruđera Boškovića, Jurja Križanića, Ante Starčevića, Stjepana Radića, Milana Šufllaya, Ive Pilara i mnogih književnika. Krajnje je vrijeme da se objave djela donedavno zabranjenih ili prešućivanih književnika, publicista, sociologa, teologa, filozofa, povjesničara...

Strateški cilj 6. „Demografska revitalizacija i bolji položaj obitelji”

„Negativni demografski trendovi kojima je Hrvatska pogođena u posljednjih nekoliko desetljeća čine jedan od najvećih problema suvremene Hrvatske. Smanjivanje i starenje stanovništva može imati velike gospodarske i društvene posljedice na koje moramo zajednički pronaći djelotvoran odgovor, uključujući i aktiviranjem potencijala hrvatske dijaspore, ali i drugih demografskih resursa. Odlučno će se nastaviti postojeće i oblikovati nove mjere i politike...“ str. 82. Teško se nakon ovog finog, birokratskog, nerodoljubnog fraziranja suzdržati od teških riječi. Ova NRS trebala bi, kad je o ovome riječ, poći od uvida da je uništavanje narodne supstance Hrvata bila sustavna politika neprijatelja Stanovništvohrvatskoga naroda stoljećima. Kulminira u genocidu nakon II sv. rata, podlo i prikriveno se provodi za trajanja čitave SFRJ i nastoji ostvariti osvajačkim velikosrpskim ratom. Skrb za duhovnu i materijalnu supstancu naroda mora biti primarni zadatak vlasti. Nije mjesto ni vrijeme da birokratski odmjereno i fino u rukavicama fraziramo služeći se eufemizmima negativni demografski trendovi... smanjivanju. Nazovimo pojavu pravim imenom: Hrvatski narod izumire u svojoj državi. To nije jedan od najvećih problema nego je najveći problem, ali malo je reći problem to je prava katastrofa, a u katastrofi se treba ponašati drugačije. Kaže se da će se: odlučno nastaviti postojeće mjere...da, ali isto tako i da se u skladu s tim donose nove mjere i politike. Da li je ova hrvatska vlada tome dorasla jer to ne prepoznaje. Netko će reći da su ove riječi preoštre. Ne, njima se samo pravim imenom naziva ono što se desetljećima zbiva jer ove riječi su napisane na otoku Visu u studenom 2020. Od kad sam došao živjeti prije 40 godina i raditi u otočkim školama na ovu „predivnu čest hrvatske domovine“ svjedočim neprestanom smanjivanju broja učenika u osnovnim i srednjoj školi. Od razreda s 20-ak učenika početkom osamdesetih sada osnovna škola Komiža ima desetak učenika po razredu, a grad manje od tisuću stanovnika. Otok golemih potencijala (kao i cijela Hrvatska) ali u hrvatskoj državi njemu prvi put u povijesti prijeti izumiranje.

NRS u ovom poglavlju ni riječju ne spominje problem velikog postotka razvoda brakova i trauma kroz koje prolaze oni kojima se to desi pa u skladu s tim niti ne spominje to kao problem. To je reći će netko izvan domene države i ovoga dokumenta, jer to je stvar intime bračnih partnera. Jest, ali to je samo na prvi pogled točno. Naime, onda bi trebalo ukinuti ministarstvo obitelji, a NRS ne bi ni trebala imati ovo poglavlje. Ako se ovo zadnje neće desiti onda NRS mora imati prijedloge kako bi što manje djece i bračnih partnera prolazilo kroz traume razvoda jer to bi pomoglo demografskoj obnovi zemlje. Nadalje, NRS bi morala imati stav i prijedlog o mjerama koje bi vodile smanjenju rastućeg broja samačkih domaćinstava. NRS ne prepoznaje kao demografski problem nasilne prekide trudnoće. „Vizija razvoja i opredijeljenost za ulaganje u ljude znači i ustrajan rad na stvaranju društvenih odnosa i društvenog razumijevanja važnosti obitelji i roditeljstva.“ str. 83. Ovo je fraza i poruga jer smo nedavno imali referendum za definiciju obitelj. Hrvatska politika zazire od rodoljublja pa prema tome ona nema nužni senzibilitet, senzibilitet za obitelj. U ovaj kontekst ulazi skrb za stare. Odstranjivanje starih iz obitelji, iz socijalne sredine, iz života i njihovo izoliranje u domove za stare počelo je u doba socijalizma propadanjem sela. Zbijanjem obitelji u gradovima mahom u obiteljdvosobne stanove u kojima su se jedva mogli smjesti bračni par i dvoje djece. Nije bilo mjesta za djedove i bake. NRS morala bi predlagati načine za stvaranje boljih stambenih uvjeta bračnim partnerima da mogu živjeti u većim stanovima u kojima bi mogli smjestiti svoje roditelje, te uz pomoć patronažne službe za njih skrbiti. NRS ne nudi tu ništa novo kao da je sadašnje smještanje starih u staračke domove odlično rješenje. NRS je dana na uvid hrvatskoj javnosti u godini 2020. u kojoj je desetak starih ljudi izgorjelo u staračkim domovima, ali tko se više toga sjeća. NRS ne nalazi potrebe o ovome progovoriti ni u ovoj godini korone kada je bjelodano vidljivo da su institucije za smještaj starih i nemoćnih osoba neodržive i nehumane te treba ići u postupno smanjivanje broja starih „zbrinutih“ u staračkim domovima. Smještaj bi trebao biti omogućen samo onima koji doista nemaju nikakve druge mogućnosti, nemaju svoju djecu, nemaju prihode, nemaju nikakvu imovinu i sl. Nekad su se takve institucije zvale ubožnice. Razobličavanje domova za stare i nemoćne kao neprihvatljivih institucija pokazuje se bjelodano u ovoj 2020., godini korona virusa, jer su postali zatvori sa strogom zabranom pristupa „štićenicima“. Tako su u njima od zajednice izolirani naši stari da umiru sami. NRS ne prepoznaje ovu populaciju i njene očajne prilike, a sve će više biti sugrađana koji će biti smješteni u staračke domove. NRS ne navodi koliko je starih u domovima. Taj broj bi 2030. morao biti samo manji od postojećeg i to bi bio sigurni znak humanizacije hrvatskog društva. Ovim propustom NRS pada na ispitu iz skrbi za ljudskost.

Strateški cilj 7. „Sigurnost za stabilan razvoj”

„...Uvest će se programi osposobljavanja i aktivnosti koji će razvijati sigurnosnu kulturu u široj populaciji, posebno u mladih osoba, te jačanje svijesti o tome da su sigurnost i sudjelovanje u obrani pravo i obveza svakog državljanina i cjelokupne zajednice.“ Ovo je puka fraza. Predlažem uvesti obvezu osposobljavanja mladih u kampovima gdje bi živjeli nekoliko mjeseci tijekom školovanja od osnovne škole do fakulteta. Sadržaji bi bili odlasci na pješačenja po domovini, pomoć seoskom stanovništvu...usvojiti vještine korištenja pružanja prve pomoći, ovladavanje vještinama pomoći u slučaju potresa, poplave, požara, pošumljavanje...osnove samoobrane, osnove rukovanja osobnim naoružanjem itd.

U potpoglavlju Borba protiv radikalizma, ekstremizma i terorizma: čitamo „...jačanje zakonodavnog okvira i suradnje s javnošću i relevantnim akterima na uklanjanju govora mržnje iz javnog prostora te radikalnih i ekstremističkih sadržaja s interneta.“ NRS predviđa uvođenje cenzure na Internetu. Ništa novo na ovim prostorima za nas koji smo odrasli u socijalizmu. Kako je malo trebalo tzv. hrvatskoj demokraciji da zadnjih desetljeća sve jasnije pokazuje svoje autokratske odnosno partitokratske ambicije. Saborski zastupnici promicali su govor mržnje i institucije nisu ništa poduzele. Što reći za izjave Milorada Pupovca. Npr. onu o Srbima kao zečevima. Je li to govor ljubavi li je to perfidna velikosrpska propaganda. Suzbijanje takvog diskursa iz javnog prostora hvale je vrijedna nakana, ali ako je prethodno rečeno točno onda vlast treba početi od sebe prakticirati govor odmjeren, govor koji promiče istinu, govor snošljiv, govor koji ne huška, govor koji ohrabruje za dobro.

Strateški cilj 8. „Ekološka i energetska tranzicija za klimatsku neutralnost”

Neprihvatljivo je da 2030.

1. emisija stakleničkih plinova bude 66% u odnosu na baznu godinu 1990.
2. stopa recikliranja bude samo 55%.
3. udio obnovljivih izvora energije u ukupnoj potrošnji energije bude 36%.

Sve to je preskromno za zemlju koja hoće biti vodeća u tzv., zelenoj tranziciji. Za ta postignuća ne treba strategija nego kampanja.

Npr.NRS trebala je planirati postavljanje solarnih panela za grijanje tople vode za domaćinstva na krovove kuća i Solarna energijazgrada. Osobito na obali i otocima što bi rezultiralo golemim uštedama električne energija. Sada se grade solarne elektrane, ali besmisleno je da se tako dobivena struja koristi za grijanje tople vode! Postavljanje solarnih panela za grijanje tople vode trebalo bi biti osmišljano na državnoj razini na način da se ugrađuje oprema koja bi bila proizvedena u Hrvatskoj. Njeno održavanje i proizvodnja značilo bi otvaranje velikog broja radnih mjesta. Osobito ako se ovome doda postavljanje solarnih panela na kućama radi proizvodnje električne energije.

NRS ne zna da održivi razvoj nije „ekonomski, ni ekološki niti znanstveni koncept nego etički zahtjev.“ I. Cifrić, Ekskurs o održivom razvoju, Socijalna ekologija 3/2018. str. 253.

 Strateški cilj 9. “Samodostatnost u hrani i razvoj biogospodarstva”

„Hrvatska bilježi vanjskotrgovinski deficit u gotovo svim poljoprivrednim proizvodima osim žitarica i uljarica, dok u trgovini ribom bilježi suficit.“ str. 101. Nema podataka o proizvodnji sjemena. Poznato je da uvozimo i izmet za gnojidbu. Da li bi do 2030. trebali prestati uvoziti gnojivo. Osobito ono dozvoljeno u ekološkoj proizvodnji? Može li se uopće ozbiljno planirati bilo što u poljoprivredi, a da nema planova glede rečenoga?

„U skladu s javnim politikama usmjerenima na regionalni razvoj i razvoj „pametnih sela“ povećavat će se investicije u javnu infrastrukturu i usluge uključujući i širokopojasni internet.“ str. 103, a sela naseljavaju mahom stariji ljudi. Kakvo je glede toga stvarno stanje NRS ništa ne navodi, tako da se ovo što se planira čini posve neutemeljenim, jer strategija ne planira mjere poticanja mladih obitelji da žive i rade na selu. Mrtvo selo ne može postati pametno.
Prioriteti provedbe politike na području oživljavanja ruralnih područja i unaprjeđenju kvalitete života na ruralnim i obalnim područjima su:

„ ubrzavanje prijelaza na pametno i zeleno ruralno gospodarstvo i razvoj biogospodarstva“. str. 107.
Jako poželjno, ali kako to ostvariti o tome nema riječi. Koristi se izraz biogospodarstvo, a ne spominje obiteljsko poljoprivredno gospodarstvo odnosno ekološko gospodarstvo, ili održivo gospodarstvo. Što je biogospodarstvo, to nije jasno.

Strateški cilj 10. „Održiva mobilnost”

Ostaje nejasno da li NRS planira gradnju dvokolosječne pruge Rijeka-Zagreb-Budimpešta. „Pretjerano oslanjanje na automobilski prijevoz, osobito u gradovima, rješavat će se promicanjem održivog integriranog prijevoza putnika u okviru koncepta pametnih gradova. Ulagat će se u prigradski željeznički promet, širenje pješačkih i biciklističkih zona u gradovima,“ Ovo izgleda prihvatljivo, uostalom a što u ovoj NRS nije prihvatljivo? Ali nema podataka od čega se Prugapočinje i gdje se želi stići. Tako pisci NRS ne navode koliko ima kvalitetnih i sigurnih biciklističkih staza i cesta u RH, a posebice u gradovima Zagrebu, Varaždinu, Osijeku, Vinkovcima, Vukovaru... Zadru itd. Mnogi naši gradovi i sela pogodni su za korištenje bicikla kao alternative automobilu. Zagreb, tj. Novi Zagreb i Donji grad je idealan prostor za biciklizam u kojem bi trebalo biti izgrađeno bar jedna natkrita biciklistička magistrala koja bi omogućavala vožnju po kiši poledici i snijegu. I to bi za građane bilo neusporedivo korisnije zbog zdravlja i financijskih koristi nego gradnja žičare, a troškovi bi vjerojatno bili podjednaki. NRS ne navodi ni okvirno da li će se išta izgraditi. Ovo je primjer puke deklarativnosti, općenitosti i beživotnosti ove NRS.

Pametni gradovi, pametna sela, pametni otoci, pametna mobilnost izjednačava s digitalnim. Nije prikladno pametno svoditi na digitalno.To je humanistički deficit ove NRS.

Razvoj pametnih i održivih otoka

Živim na otoku Visu. NRS trebala je preuzeti iz baštine otočkog života one vreline koje su na njima donedavno bile življenje, a to su razboritost, umjerenost, marljivost. Globalni konzumerizam i masmediji koji ga promiču razaraju to nasljeđe nametanjem lagodnog i potrošačkog života i zabave ... NRS trebala bi predložiti mjere očuvanja od betonizacije, prevelike najezde vozila, brodova, turista. Otočani su ovo ljeto odahnuli, jer gužve nisu bile nesnosne. NRS treba predlagati načine kako sanirati posljedice najezde. Oni koji dolaze na otok investiraju u zgradurine koje su krajnje neukusno građene po šabloni, ne uklapaju se u ambijent. Grade zdanja da bi brzo i mnogo zarađivali iznajmljivanjem apartmana. Grade bazene na otoku koji jedva podmiruje svoje potrebe za vodom. Država i lokalna zajednica grade malo, bez mjere i ukusa. Zanimljivo je da su mnogo kuća kupili stranci osobito Englezi i da oni poštuju tradicionalnu arhitekturu i prostor, ali time se prazni jezgra mjesta. U nju dolaze drugi ljudi, a naša kultura, običaji i baština nestaju. Cijene straih zgrada i građevinskog zemljišta su previsoke da bi u njih ulagali otočani, a Otociosobito oni koji su došli živjeti na otok. Čitajući fraze u ovom podpoglavlju stječe se dojam da je sve to poželjno, ta tko bi htio da se nepametno upravlja otočnim resusrsima i okolišem, tko bi podržavao klimatske promjene, tko ne bi želio održivi razvoj otočnog gospodarstva. No pisci NRS ne primjećuju da na otocima praktički nema gospodarstva. Npr. na Visu „gospodarstvo“ čine privatne sobe i apartmani, dva hotela iz osamdesetih. Nekoliko desetaka profesionalnih ribara u Komiži, nekoliko u Visu i destak poljoprivrednika. Tu se nema s čim upravljati jer gospodarstva nema. Gospodarstvo tek treba stvoriti, jer je ono koje je bilo u doba socijalizma propalo. Čak i čuvena industrija prerade ribe u Komiži. Na otoku nema ljudi koji bi bili nosioci promjena. Ovdje dolazi na vidjelo potpuno nepoznavanje otočke zbilje. Npr. otok je dostigao maksimalni broj mogućeg prijema brodova u nautičkom turizmu, te već sada ima previše brodova u lukama, marinama i na pučini, no strategija predviđa: „....Posebno će se razvijati nautički turizam, kroz razvoj novih marina i mega marina za velike jahte,“ str. 44.

Dalje: „Posebna pozornost posvetit će se dostupnosti medicinskih usluga na otocima i na ruralnim područjima koristeći se između ostalog i mogućnostima telemedicine odnosno digitalnih tehnologija.“ str. 73. O tome se samo govori već dvadesetak godina ali nema pomaka. Npr. ako Vas u Visu zaboli zub i idete potražiti pomoć na ordinaciji će te naći natpis da je dežurna ambulanta na Mertojaku u Splitu, a kad tamo dođete onda se oni čude otkud vi s otoka i što će te tamo? Ako tražite pregled kod okuliste, možete biti upućeni kod specijaliste u Sinj.

Što reći za jezik ovoga dokumenta? Npr uporaba tuđica: brownfield i greenfield turističkih projekata bogatih sadržajima visoke dodane vrijednosti. str. 43. „...gourmet turizam, eko-turizam, outdoor turizam,...“str. 44.

NRS ne spominje stradavanje u prometu. Godišnji broj poginulih je znatno veći od EU prosjeka. Ovdje je trebalo točno navesti hitne i nužne mjere da godišnje nemamo više od 300 poginulih i to mahom mlađih osoba. Za deset godina imamo na cestama skoro 4000 mrtvih. To je bojišnica na kojoj se dnevno pogiba tako da je zbog ovoga, bez iseljavanja i rata ovaj narod osuđen na izumiranje.

NRS ni riječju ne spominje iskustva s funkcioniranjem politike, višestranačja, demokracije i političkih institucija. Kao da smo u tom području ostvarili savršenstvo! Hrvatska tek od 1990. prakticira demokraciju. Nema ni jedne riječi o HSdosadašnjim iskustvima i političkoj praksi. Ne planira se jačanje neposredne demokracije u obliku referenduma, korištenje savjetodavnih referenduma, lokalnih referenduma, stručnih referenduma... Danas je to lako izvedivo putem e-tehnologije. Hrvatski narod konačno ima mogućnost prakticirati ove oblike neposredne demokracije u svojoj državi i željan je toga, ali ova hrvatska vlast to mu čak uskraćuje. NRS to ne vidi kao problem. Vlast bi se mogla nazivati demokratskom ako bi nastojala ostvariti demokratsku participaciju čitavog naroda u odlučivanju, ali ona to ne želi, nego je otuđena od naroda i prakticira samovlađe. Za njeno legitimiranje kao demokratske vlasti nije dostatno redovito održavanje višestranačkih lokalnih, parlamentarnih i predsjedničkih izbora.

Veliki nedostatak ovog dokumenta je njegova zbrkanost. U njemu nema kratko i jasno opisanog stanja, potom isto tako jasno i točno definiranih ciljeva i mjera i načina kako će se do tih ciljeva doći. Tko će biti glavni i odgovorni izvršitelji planiranoga i potrebna novčana sredstva. Ništa manji nego možda najveći nedostatak ovog dokumenta je izostanak njegove mobilizacijske i motivacijske komponente koje bi proizlazili iz istinskog humanizma i rodoljublja, koje je primjereno zemlji koja je nedavno stvorena u ratu i koja još uvijek vida ratne rane. Ovaj dokument bi trebao zračiti optimizmom i pozivom svima da se uključe u njegovo ostvarenje, da bi sudjelovali u stvaranju bolje, bogatije, uljuđenije i napredne Hrvatske koja iako mala, hoće biti uzorno uređena europska država, jer Hrvatska ima za to sve pretpostavke.

Ako je točno da je za ovaj dokument plaćeno tridest dva milijuna kuna i da je rađen od 2018. godine, onda je to nevjerojatno.

Mladen Živković

Sub, 16-01-2021, 13:13:46

Komentirajte

Zadnji komentari

Kolumne

Telefon

Radi dogovora o prilozima, Portal je moguće kontaktirati putem Davora Dijanovića, radnim danom od 17 do 19 sati na broj +385-95-909-7746.

Poveznice

Snalaženje

Kako se snaći?Svi članci na Portalu su smješteni ovisno o sadržaju po rubrikama. Njima se pristupa preko glavnoga izbornika na vrhu stranice. Ako se članci ne mogu tako naći, i tekst i slike na Portalu mogu se pretraživati i preko Googlea uz upit (upit treba upisati bez navodnika): „traženi_pojam site:hkv.hr".

Administriranje

1 klik na Facebooku za hkv.hr

Pretraži hkv.hr

Kontakti

KONTAKTI

Telefon

Telefon Tajništva
+385 (0)91/728-7044

Elektronička pošta Tajništva
Elektronička pošta Tajništva
Ova e-mail adresa je zaštićena od spambota. Potrebno je omogućiti JavaScript da je vidite.

 

Elektronička pošta UredništvaElektronička pošta Uredništva
Ova e-mail adresa je zaštićena od spambota. Potrebno je omogućiti JavaScript da je vidite.

Copyright © 2021 Portal Hrvatskoga kulturnog vijeća. Svi sadržaji na ovom Portalu mogu se slobodno preuzeti uz navođenje autora i izvora,
gdje je izvor ujedno formatiran i kao poveznica na izvorni članak na www.hkv.hr.
Joomla! je slobodan softver objavljen pod GNU Općom javnom licencom.

Naš portal rabi kolačiće radi funkcionalnosti i integracije s vanjskim sadržajima. Nastavljajući samo pristajete na tehnologiju kolačića, ali ne i na razmjenu osobnih podataka.