Od mitova nije imuna ni znanost

Ustrajanje na mitologijama bilo koje vrste, tj. na izmišljenim, krivotvorenim „istinama“, bez Kutlešaobzira da li se one nude svjesno kao laži ili nesvjesno kao neistine, jest veliki društveni problem. Radi se o obmanjivanju koje se vrlo često teško ispravlja i ljudi čak čitav život žive u zabludama i neznanju koje im je nametnuto. Od mitova nije imuna ni znanost. Među mitovima u znanosti svakako su najpoznatija tri slučaja vezana uz Kopernika, Galileia i Darwina. Ali to nisu jedini slučajevi koji govore o odnosu znanosti i religije, točnije Katoličke Crkve. Gotovo da nema ni jedan negativan slučaj koji govori o odnosu znanosti i neke druge religije, kao npr. pravoslavlja ili protestantizma (iako i oni, uz katoličanstvo, pripadaju kršćanstvu), židovstva ili islama, budizma, hinduizma ili bilo koje druge religije.

U slučaju Katoličke Crkve do današnjeg dana provlače se i ponavljaju ustaljene neistine i mitovi iako su mnogi od njih, gledano znanstveno, prilično dobro raščišćeni, tj. nove spoznaje daju sasvim nove uvide i korigiraju stare „neupitne istine“. Ali ne pomaže: opet se, slučajno iz neznanja ili neslučajno s namjerom, čitateljima nude te očito nekima poželjne stvari.

U slučaju Galilei radi se o nekoliko stvari. Na koncu drugog sudskog procesa Galileiu u Rimu 1633. on se, navodno, s prezirom obratio tadašnjim crkvenim autoritetima s vrlo poznatom izrekom: „Eppur si muove“ („Ipak se kreće“). Za to nema nikakva dokaza i nevjerojatno je da bi oslobođenik u procesu, i prije napuštanja sudnice, izrekao tako drsku Galileiizjavu. Trebalo je čekati nekoliko stoljeća da se koliko-toliko opovrgne da je on to izrekao, tj. bilo je potrebno da se u novije vrijeme dio povijesti toga slučaja revidira. Dakle, toliko omraženi revizionizam na djelu!

Nitko se prije nije usudio reći da je „slučaj Galilei“ u velikoj mjeri napuhan. Čak je i jedan papa, još živući papa emeritus, Benedikt XVI, platio cijenu ponavljajući izjavu nekoga drugoga (ne svoju vlastitu), da je „crkveni proces protiv Galileia bio opravdan i pošten“. Cijena je bila protest nekolicine (manjine su uvijek glasnije i moraju biti u pravu radi političke korektnosti) koja je tražila da se tadašnjem papi Benediktu XVI. zabrani predavanje povodom početka akademske godine na Sveučilištu La Sapienza (sapienza znači mudrost), nekada papinskom, sada državnom sveučilištu. Izjavu koju je papa izrekao prije nekoliko desetljeća prije nego je postao papom, rekoh nije njegova, nego jednog austrijskog filozofa znanosti Paula Feyerabenda. Nakon što je ta misao javno objelodanjena, filozofu se nitko nije usudio prigovoriti zbog iznesene „hereze“. Ali papi jest.

Za kritičare Katoličke Crkve veliki grijeh Galileia nije u tome što on nije znao (u to doba nije ni mogao znati) znanstveno dokazati Kopernikovu heliocentričnu teoriju (nedostatak dokaza bi morao biti glavni znanstveni grijeh jednog znanstvenika), nego u tome što nije bio „shvaćen“ kada je podržavao „novu“ sliku svijeta koja je rušila dotadašnju sliku svijeta, kako kažu, utemeljenu na Bibliji, a to znači da je Zemlja u središtu svijeta, a oko nje se okreću druga nebeska tijela. Zbog svoje svjetonazorske naprednosti on je, tako kažu, bio je optužen, suđen, mučen, nad njim je provedena tortura, kažu da je stenjao u lancima, čak su ga u lancima odveli na suđenje i sl. a u to neki Kopernikvjeruju čak još i danas, pa čak i da je završio na lomači. Tako je Galileo Galilei postao „žrtvom“ znanosti. Ta se priča s vremena na vrijeme ponovi. Da se ne zaboravi. Sve su to obične krivotvorine koje demantira arhivska građa. Za svaku takvu tvrdnju trebalo bi navesti nepobitnu argumentaciju.

Kao prvo, kod Kopernika se ne radi o posve novoj slici svijeta. Uz sve zasluge i izuzetnu poniznost i mudrost tog poljskog katoličkog svećenika Kopernika to nije istina. Ovo „katolički svećenik“ se najčešće i sustavno izbjegava spomenuti. Kako bi neki svećenik, k tome još i „zatucani“ katolički svećenik, mogao doći do takve revolucionarno napredne ideje? Ideja heliocentrizma nije izvorno Kopernikova nego postoji još u staroj Grčkoj (astronom i matematičar Aristarh s otoka Samosa, 4/3. st. pr. Kr.), a nije bila strana ni katoličkim teolozima prije Kopernika. Jedan od najvećih kršćanskih filozofa i teologa Toma Akvinski (13. st.) dopuštao je mogućnost sustava koji nije geocentrični. I zbog toga nije završio na lomači; nije ni ekskomuniciran iz Crkve.

Drugo, astronomska slika svijeta srednjovjekovnih teologa, filozofa i znanstvenika nije bila utemeljena na Bibliji, kako se podmeće, nego prvenstveno na grčkoj astronomskoj slici svijeta čiji su glavni nositelji bili Aristotel i Ptolemej. Biblija se, naime, ne bavi astronomijom ni astronomskom slikom svijeta nego vjerom i vjerskom porukom čovjeku. Katolička Crkva u to doba, ne da je bila nazadna, nego sasvim suprotno, bila je napredna jer je prihvatila najveće domete prijašnje i tadašnje znanosti i filozofije, čak i poganske, nekršćanske starogrčke provenijencije. I svi drugi znanstvenici su se držali takve slike svijeta. Ne samo prije Kopernika nego i dugo poslije njega. Kopernikova ideja nije odmah usvojena u znanstvenim krugovima, kako se može steći dojam. Trebalo je nekoliko ne desetljeća nego stoljeća da bude prihvaćena i od znanstvenika, ali i od Crkve, ali tek kada je znanstveno dokazana. Kopernik i Galilei u svoje doba nisu imali nikakve objektivne prigode ni šanse da je dokažu. Upravo je zato Feyerabend smatrao da je postupak prema Galileiu bio pravedan i pošten i da je u tom slučaju u pravu bila Katolička Crkva, a ne Galilei. Napomenimo da je Feyerabend bio ateist.

Svejedno se opetovano prigovara da je Kopernik inicirao „novu“ teoriju „čije su spoznaje dovele u pitanje crkvene dogme“. Bilo bi zanimljivo čuti o kojoj ili kojim se to dogmama Katoličke Crkve radi, a koje su dovele u opasnost vjeru. Zanimljivo bi bilo pitanje: zašto Crkva nije Kopernika, barem posthumno, osudila za herezu ako je to smatrala krivim naukom i herezom? I Galilei je, navodno, osuđen kao heretik. Heretike su obično spaljivali, pa kako to da se Galilei uspio izvući od lomače, pogotovo nakon što je crkvenim autoritetima u lice sprašio poznatu i nimalo utemeljenu frazu „Eppur si muove“?

Biti heretik znači otpad od vjere. To bi značilo odbacivanje nekih dogmi. To dalje predpostavlja da je Katolička Crkva Križimala dogmu (ili dogme) o koju / koje se Galilei ogriješio. Inače ne bi bio mogao biti proglašen heretikom. Bez daljnje detaljne rasprave valja napomenuti i podsjetiti samo to da Crkva ne donosi dogme o znanstvenim pitanjima nego samo o vjerskim. Kopernikov sustav nije vjersko nego znanstveno, astronomsko pitanje. Biblija, na kojoj se temelji nauk Crkve, nije znanstvena knjiga. Bilo bi zanimljivo znati kada i tko je u Katoličkoj crkvi donio dogmu o geocentričnom sustavu. Nitko i nikada. Ali ta „istina“ još uvijek prevladava i još se uvijek podmeće Crkvi.

Valja manje upućene podsjetiti i na to da se u slučaju Galilei radi o dva sudska crkvena procesa, jedan 1616, a drugi 1633. godine. U prvom slučaju pritužba protiv Galileia nije upućena inkvizicijskom sudu, kako je to bila uobičajena praksa. Galilei nije službeno pozvan u Rim nego je svojevoljno otišao. Osim toga on nije poricao autoritet sv. Pisma da bi se radilo o većem vjerskom prekršaju, kamoli herezi. Od tadašnjeg pape Pavla V. bio je dočekan s poštovanjem prema već tada poznatom znanstveniku. Galileo se nadao da će rimska znanstvena zajednica prihvatiti novu teoriju, a ne da će ga osuditi.

U drugom procesu Galilei je doista pozvan u Rim, ali ne zato što se ogriješio o vjerske i znanstvene istine nego zato što je formalno prekršio zabranu naučavanja toga sustava iz 1616.

Kao i prvi puta i sada je srdačno dočekan od pape, ovaj puta Urbana VIII, svog studentskog kolege i prijatelja. Za to vrijeme boravio je ne u pritvoru nego u šesterosobnom apartmanu državnog tužitelja, a sluga toskanskog poslanstva u Rimu svakodnevno ga je posluživao hranom (Galilei je bio građanin Firence, tj. države Toskane koja je u Rimu imala svog veleposlanika). Nakon završetka drugog procesa Galilei je živio u vilu Medici u Rimu, a nakon toga pet mjeseci u Sieni, u „kućnom pritvoru“ u palači kod svog prijatelja tamošnjeg nadbiskupa Piccolominija. Koncem 1633. vratio se u svoju vilu u Arcetri u blizini Firenze. Tu je ostao do smrti 1642. s izuzetkom 1638. godine kada je živio u samom gradu Firenzi. Ukratko, ni nakon toga nije osuđen za herezu niti je završio na lomači nego u „pritvoru“ u kojemu je proveo ostatak života uspješno se baveći znanošću. Eto o kakvoj se „torturi“ radilo. „Istina“ o Galileievu boravku u tamnici nije se odmah pojavila u javnosti nego tek oko 150, a „istina“ o njegovu mučenju oko 250 godina nakon drugog procesa Galileiu.

Što se površne i nimalo utemeljene tvrdnje da bi nova znanstvena teorija poljuljala autoritet Katoličke Crkve valja reći da pitanje geocentrizma i heliocentrizma za običnog vjernika tada, a ni danas, nema nikakvo značenje pogotovo što obični, uglavnom nepismeni, vjernici tada nisu pojma imali o astronomiji, a takvim astronomskim i drugim znanstvenim pitanjima bavili su se samo rijetki pojedinci u Crkvi, pogotovo svećenici. Takva tvrdnja je toliko besmislena kao kad bi danas tvrdili da je npr. otkriće Božje čestice (Higgsova bozona) u 20. st. (i dodjela Nobelove nagrade za to u 21. st.) smanjilo broj vjernika i povećalo broj ateista u svijetu.

Stipe Kutleša
Kana

 

Pon, 26-10-2020, 03:06:37

Komentirajte

Zadnji komentari

Kolumne

Telefon

Radi dogovora o prilozima, Portal je moguće kontaktirati putem Davora Dijanovića, radnim danom od 17 do 19 sati na broj +385-95-909-7746.

Poveznice

Snalaženje

Kako se snaći?Svi članci na Portalu su smješteni ovisno o sadržaju po rubrikama. Njima se pristupa preko glavnoga izbornika na vrhu stranice. Ako se članci ne mogu tako naći, i tekst i slike na Portalu mogu se pretraživati i preko Googlea uz upit (upit treba upisati bez navodnika): „traženi_pojam site:hkv.hr".

Administriranje

1 klik na Facebooku za hkv.hr

Pretraži hkv.hr

Kontakti

KONTAKTI

Telefon

Telefon Tajništva
+385 (0)91/728-7044

Elektronička pošta Tajništva
Elektronička pošta Tajništva
Ova e-mail adresa je zaštićena od spambota. Potrebno je omogućiti JavaScript da je vidite.

 

Elektronička pošta UredništvaElektronička pošta Uredništva
Ova e-mail adresa je zaštićena od spambota. Potrebno je omogućiti JavaScript da je vidite.

Copyright © 2020 Portal Hrvatskoga kulturnog vijeća. Svi sadržaji na ovom Portalu mogu se slobodno preuzeti uz navođenje autora i izvora,
gdje je izvor ujedno formatiran i kao poveznica na izvorni članak na www.hkv.hr.
Joomla! je slobodan softver objavljen pod GNU Općom javnom licencom.

Naš portal rabi kolačiće radi funkcionalnosti i integracije s vanjskim sadržajima. Nastavljajući samo pristajete na tehnologiju kolačića, ali ne i na razmjenu osobnih podataka.