KROKODIL sa svojim partnerima na novom projektu „Ko je prvi počeo?“

Zaneseni lakoćom postignutoga „znanstvenog rješenja“ o uspostavi zajedničkog jezika Krokodil„zapadnobalkanskih plemena“ preko projekta „Jezici i nacionalizmi“, iz Udruženja KROKODIL novim projektom „Ko je prvi počeo – istoričari protiv revizionizma“ žele bivši jugoslavenski komunistički totalitarizam osloboditi njegove komunističke totalitarne naravi i time za tu propalu državu i sve države nastale njezinim raspadom proglasiti nevažećom onu treću komponentu, komunističku iz svih europskih i domaćih postojećih rezolucija. Tim činom želi se bivši komunistički sustav, njegovi nositelji i njihovi nasljednici zauvijek rehabilitirati i nastaviti vladati po modelu nasljednika Pola Pota iz Kambodže s istim sadržajem i neznatnom promjenom retorike.

Tko je prvi počeo? – povjesničari protiv revizionizma

Ali neka nam o projektu preko svojega portala točan opis dadne sam KROKODIL iz zamućenih zapadnobalkanskih voda:

„Nakon projekta 'Jezici i nacionalizmi', koji se bavio kompleksnim pitanjem realnosti postojanja četiri politička jezika u regionu, kao i nakon njegovog velikog finala – Deklaracije o zajedničkom jeziku, na kojoj je radilo 30 lingvista i drugih eksperata i koju je svojim potpisima podržalo oko deset hiljada ljudi iz čitavog regiona Zapadnog Balkana – Udruženje KROKODIL je od 2018. godine realizovalo projekat pod nazivom 'Ko je prvi počeo? – Istoričari protiv revizionizma'. U toku ovog dvoipogodišnjeg projekta organizovane su dve velike konferencije u Beogradu i Novom Sadu, dvonedeljni rezidencijalni boravci za istoričare iz regiona, seminari za nastavnike i profesore istorije u Subotici, Novom Pazaru, Leskovcu i Beogradu kao i tri letnje škole namenjene studentima iz regiona.

Projekat 'Ko je prvi počeo – Istoričari protiv revizionizma' okupio je neke od najistaknutijih regionalnih istoričara s Ko je prvi poceonamerom da se aktivno bore protiv revizionističkih tendencija u regionalnim istoriografijama, a za jednu moguću zajedničku multiperspektivnu istoriografiju.

Glavni cilj ovog projekta je stvaranje prostora za istorijski i inter-kulturalni dijalog kroz kreiranje mreže istoričara, pisaca, novinara, studenata i šire publike koja će doprineti rešavanju konflikta, uzajamno poštovanim istorijskim narativima, i inkluzivnijoj kulturi sećanja. CIlj je da projektne aktivnosti rezultiraju stvaranjem održive platforme koja će omogućiti prihvatljive interpretacije događaja iz bliže i dalje prošlosti korišćenjem metoda multiperspektivnog istorijskog narativa.

Projekat 'Ko je prvi počeo – Istoričari protiv revizionizma' finansiran je od strane Delegacije Evropske Unije u Srbiji. Implementiran je u bliskoj saradnji s organizacijom forumZFD Srbija. Projekat su podržali Ministarstvo kulture i informisanja Republike Srbije kao i Kancelarija za saradnju sa civilnim društvom Vlade Republike Srbije.

Ovaj program proizveden je uz finansijsku podršku Evropske unije. Njegov sadržaj isključivo je odgovornost Udruženja KROKODIL i ne odražava nužno stavove Evropske unije.“

Deklaracija „Obranimo povijest“ („Odbranimo istoriju“)

Završna konferencija projekta „Tko je prvi počeo? – povjesničari protiv revizionizma“ održana je u Centru za kulturu dekontaminacije u Beogradu 13. lipnja 2020. Na konferenciji su govorili članovi radne grupe Dubravka Stojanović i Milivoj Bešlin kao i predsjednik Udruženja KROKODIL Vladimir Arsenijević, a obratili su se i regionalni članovi radne Odbranimo istorijugrupe Božo Repe (Slovenija), Husnija Kamberović (BiH) i Tvrtko Jakovina (Hrvatska). Tom je prigodom objavljena i Deklaracija „Obranimo povijest“ („Odbranimo istoriju“).

Navodi se:

„Tekst Deklaracije „Odbranimo istoriju“ na svim varijantama zajedničkog jezika kao i na makedonskom, slovenačkom i engleskom jeziku može se pogledati na poveznici.
Nova deklaracija nastala je po istom principu kao i ona jezična i rezultat je projekta „Ko je prvi počeo? – istoričari protiv revizionizma“ (https://kojeprvipoceo.rs/).“

Da bi pojačali važnost te Deklaracije, uz povjesničare potpisale su ju, kako oni navode, i neke utjecajne osobe iz akademskog, političkog i kulturnog života, kao npr. Florijan Biber, Aleksandar Hemon, Dubravka Ugrešić, Ida Prester, Lana Bastašić, Hrvoje Klasić, Igor Štiks, Svetlana Slapšak, Andrej Nikolaidis, Ivan Čolović, Filip David, Ivo Goldstein i dr.

Tekst Deklaracije objavljen na hrvatskom jeziku

OBRANIMO POVIJEST

- DEKLARACIJA -

U državama nastalima raspadom SFRJ snažan je revizionistički odnos prema prošlosti. Povijesni revizionizam zloupotreba je historijske znanosti, namjerno i zlonamjerno iskrivljavanje slike o prošlosti. On podrazumijeva prilagođavanje prošlosti suvremenim političkim potrebama, izdvajanje i naglašavanje poželjnih i fabriciranje nepostojećih podataka, selekciju povijesnih izvora, izbacivanje svega što ne odgovara vladajućim političkim idejama i programima. Nasuprot tome stoji poželjno napredovanje znanstvenih spoznaja, otkrivanje novih povijesnih izvora i nova tumačenja onih već poznatih, primjenjivanje novih metodologija i paradigmi, stalno preispitivanje i rekontekstualizacija, koji su sastavni dijelovi istraživanja povjesničara.

Sve države imaju određene politike povijesti, ali su nacionalističke ideologije i ratovi doveli do toga da su zloupotrebe historijske znanosti u državama nastalim raspadom SFRJ posebno izražene. Ta se znanost koristila kako bi se ratovi psihološki pripremili, kao i da se poslije ratova održavaju politike temeljene na iskorištavanju nacionalističkih strasti.

Zloupotrebljavali su je političari, mediji, različite interesne skupine, ali i sami povjesničari.

Povijesni revizionizam koristi se kako bi se održavali stari i stvarali novi mitovi, jačali stereotipi, razvijale predrasude i mržnja prema susjedima. „Mi“ smo uvijek žrtve, „drugi“ su krivi za sve. Na samoviktimizaciji se stvara paranoidna svijest o povijesti, koja žrtvu oslobađa svih moralnih obzira i potiče želju za osvetom. Na samosažaljenju se homogenizira nacija, zbijaju se njezini redovi, potire se pluralnost, a pojedinci i društvene skupine utapaju se u zamišljeni biološki ili „duhovni“ kolektiv. Uloga žrtve okamenjuje nas u prošlosti i ne dozvoljava nam da krenemo naprijed.

U svim državama nastalima nakon raspada SFRJ najviše se manipuliralo s poviješću Drugoga svjetskog rata. Revizionističkim postupkom iz povijesti su izbačene znanstvenom metodologijom utvrđene činjenice, a u nju su unesene one za koje nema podloge u povijesnim izvorima. Time se u našim društvima brišu jasne moralne koordinate, gubi se granica između fašizma i antifašizma te stvara opasnost da se zločini poput onih iz prošlosti ponove.

Danas je historijska znanost prostor u kome se ratovi 1990-ih nastavljaju „drugim sredstvima“. Ti ratovi su na najboljem putu da postanu podložni političkim manipulacijama kao što je to i Drugi svjetski rat. Godišnjice i obljetnice koriste se za nacionalističku mobilizaciju i učvršćivanje autoritarnih vlasti. Ne postoji pijetet ili empatija prema „tuđim“ žrtvama.

Nema ni pokušaja da se s distance od skoro trideset godina od početka ovih ratova svaka strana suoči s vlastitom ulogom i odgovornošću. Povijest je danas „pričuvni borbeni položaj“ na kome tinjaju neprijateljstva koja razaraju naša društva.

Zato je nužno ustati u obranu historijske znanosti i učiniti sve da bi se zaustavile njene zlouporabe.

Mi, potpisnici ove Deklaracije, zastupamo ova načela:

1. Historija je znanost.

Ona nije plod proizvoljnog mišljenja i mora se zasnivati na istraživanju povijesnih izvora, njihovom provjeravanju i uspoređivanju, utvrđivanju preciznih i provjerljivih činjenica, njihovoj analizi i sintezi.

2. Historijska znanost je dinamična.

Kao i svaka znanost, historijska se znanost stalno obogaćuje novim spoznajama, pronalazi nove povijesne izvore, povezuje ih i reinterpretira. Revizija reprezentacija prošlosti rezultat je novih istraživanja. Nasuprot tome, povijesni revizionizam je manipuliranje povijesnim činjenicama zbog postizanja zadanog političkog cilja.

3. Historijska znanost je disciplina kritičkog mišljenja.

Ona nije tabu koji služi snaženju nacionalnih osjećanja i politikama identiteta, širenju stereotipa i predrasuda. Ona nas treba učiti kako se provjerava vjerodostojnost podataka o prošlosti, kako se prepoznaju manipulacije i zlouporabe prošlosti.

4. Historijska znanost je multiperspektivna.

Povijesne činjenice utvrđuju se znanstvenom metodologijom, ali interpretacije tih činjenica mogu biti različite, jer ovise o motrištu iz kojeg se gledaju. To ne znači da se prošlost smije relativizirati, ali znači da je interpretacija prošlosti područje rasprave u kojoj se moraju uzeti u obzir relevantne činjenice i suprotna mišljenja, bez prikrivanja podatka koji se ne uklapaju u politički poželjnu sliku.

5. Historijska znanost je cjelovita.

Iz prošlosti se ne smije uzimati ono što nam se sviđa i izbacivati ono što ne odgovara trenutnim političkim potrebama! Ne smije biti politički i ideološki uvjetovanog izbora, podobnih i nepodobnih povijesnih razdoblja, država, naroda, društvenih skupina, ideja, pokreta…

6. Historijska znanost je nadnacionalna.

Historijska znanost ne može se ograditi etničkim granicama. Ne možemo se baviti isključivo sobom, jer tako gubimo kontakt s realnošću. Prošlost je isprepletana, povezana i međuzavisna. Nacije, države i društvene skupine nastaju, postoje i razvijaju se kroz međusobne kontakte. Samo u toj složenosti i međuovisnosti možemo razumjeti i prošlost i sadašnjost.

7. Historijska znanost je kontekstualna.

Prošlost, kao ni sadašnjost, ne mogu se razumjeti izolirano, izdvojeno iz konteksta, svedene na neki uski problem. Na prošlu stvarnost utjecali su različiti čimbenici, zbog čega je zatvaranje u uske okvire manipulacija historijskom znanošću, čime se sprečava razumijevanje prošlosti i suradnja između povjesničara.

8. Historijska znanost je racionalna.

Povijest nije mit, dogma, religija, ideologija, emocija. U nju se ne vjeruje, njoj se ne sudi, ona se ne optužuje, za nju se ne navija. Historijska znanost istražuje prošlost, nastoji je razumjeti i objasniti. Ona nas uči da razumijemo složenost prošlosti kako bismo se racionalno suočili sa sadašnjošću i realno procjenjivali budućnost.

9. Historijska znanost je slobodna.

Kao i svaka znanost, historijska znanost može napredovati samo ako su istraživanja slobodna od bilo kakvih političkih, ideoloških, vjerskih ili materijalnih pritisaka. Ne mogu postojati podobni i nepodobni povjesničari, „domoljubi“ i „izdajnici“!

10. Historijska znanost je odgovorna.

Sadašnjost se gradi na osnovu predodžbi o prošlosti. Sadašnjost je ugrožena ako se prošlost zloupotrebljava, ako se prešućuje, ako se u nju dopisuje ono čega nije bilo, ako se „zaboravlja“ i relativizira ono što je bilo. Time stvaramo lažnu viziju sadašnjosti, čije probleme ne možemo razumjeti, pa tako niti riješiti. Povjesničari moraju biti društveno odgovorni.

Zbog svega navedenog, mi, sastavljači i potpisnici ove Deklaracije, tražimo:

1. Od povjesničara: da se čvrsto drže najviših standarda u utvrđivanju činjenica i da se bore za primjenu znanstvenih historiografskih metoda, posebno kada su u pitanju osjetljive i kontroverzne teme iz prošlosti;

2. Od političkih elita: da vode odgovorne politike povijesti, da prestanu sa zloupotrebljavanjem prošlosti i da se ne oslanjaju na povjesničare, intelektualce i interesne grupe koji potpiruju nacionalističke strasti, međusobno nas sukobljavajući radi jačanja svoje političke pozicije;

3. Od parlamenata, domaćih i europskih: da prestanu donositi zakone, rezolucije, preambule i druge akte kojima se nameće „povijesna istina“ i podobna interpretacija prošlosti jer se tako izravno uključuju u prekrajanje povijesti i opasne manipulacije prošlošću;

4. Od sudskih vlasti: da prilikom primjene revizionističkih zakona vode računa o utvrđenim povijesnim činjenicama kako ne bi doprinosili snaženju pseudopovijesti i rehabilitaciji dokazanih kolaboracionista iz Drugoga svjetskog rata, kao i svih odgovornih za ratne zločine u nedavnoj prošlosti;

5. Od ministarstava znanosti: da potiču i financijski podržavaju projekte koji će slobodno i kritički istraživati sve teme od znanstvenog interesa, pa i one o tamnim, kontroverznim stranama vlastite prošlosti; da financijski podrže zajedničke znanstvene projekte između susjednih zemalja kako bi razvijali multiperspektivni pristup prošlim događajima.

6. Od ministarstava obrazovanja: da nastavu povijesti ne pretvaraju u predmet koji služi isključivo formiranju nacionalnog identiteta i širenju mržnje. Povijest treba biti vodeći školski predmet za stjecanje kritičkog mišljenja, zasnovan isključivo na suvremenim pristupima obrazovanju bez tabua. Ministarstva trebaju podržati razmjenu sveučilišnih profesora i nastavnika u školama;

7. Od ministarstava kulture i svih tijela vlasti koji se bave politikom sjećanja: da prestanu s praksom podizanja spomenika i otvaranja novih muzeja posvećenih pojedincima ili organizacijama koji su sudjelovali u širenju mržnje i zločinima. Takva politika sjećanja služi samo širenju i održavanju mržnje, napetosti i ostrašćenih homogenizacija;

8. Od medija: da se odgovorno odnose prema prošlosti, da se kritički odnose prema nadripovjesničarima i povjesničarima koji promiču netoleranciju i iskrivljavaju prošlost, da ne preuzimaju neprovjerene podatke, prešućuju povijesne činjenice i da ne koriste prošlost za raspirivanje antagonističkih politika;

9. Od lokalnih vlasti: da škole, ulice, studentske domove i druge javne objekte ne imenuju po osobama koje su tijekom Drugoga svjetskog rata i u posljednjim ratovima pozivale na etničku mržnju i antisemitizam te bile odgovorne za ratne zločine;

10. Od nastavnika povijesti: da prate nove metode poučavanja povijesti, da vježbaju s učenicima praktične vještine i kritičko mišljenje, da potiču učenike na rad s povijesnim izvorima i da preispituju svaku tvrdnju o prošlosti. Bez kritičkog mišljenja u nastavi povijesti osnažuju se autoritarna svijest i isključivost kod mladih.

U cilju formiranja tzv. zapadnog Balkana

Sadržaj i ciljevi iz Deklaracije dio su projekta Republike Srbije i njihovih sponzora iz svijeta u cilju formiranja tzv. zapadnog Balkana prema stoljeće i pol starim projektima „Velike Srbije“, a na štetu svih susjednih naroda. Cilj toga i sličnih projekata, od propasti komunističke Jugoslavije pa do danas, jest izjednačavanje krivnje žrtve i agresora u prošlim ratovima s početka devedesetih godina. Cilj je klasificiranje tih ratova građanskim, a proglašavanje svih sudionika žrtvama. Da bi se to postiglo, potrebno je prebrisati sve istine o osamostaljenju i uspostavi novostvorenih država i napisati neku novu „povijest“ o prošloj državi i okrenuti se „svjetlijoj budućnosti“ u novodolazećem tzv. zapadnom Balkanu. Sve se to radi prema stoljećima primjenjivanim imperijalnim politikama i načinima upravljanja malim narodima s mnogo neriješenih pitanja na način da ih se utjera u isti tor, a onda međusobno sukobljava metodom mrkve i batine, s tim da „upravljači“ uvijek imaju „u regionu“ jednoga kojemu je dodijeljen deblji kraj batine. Žrtve se mogu jedino zaštititi obranom istine o sebi i čuvanju vlastitog dostojanstva i nikada ne dopustiti da ih se natjera da se isprljaju u zajedničkom brlogu pa onda na kraju ispada da su svi jednako nečisti i jednako odgovorni.

Tvrtko Jakovina - sudionik konferencije u Beogradu

Poslije donesene Deklaracije u Beogradu, Večernji list od 18. lipnja 2020. objavio je razgovor Denisa Derka s Tvrtkom JakovinaJakovinom.

U uvodu stoji:

„Hrvatski povjesničar i profesor na zagrebačkom Filozofskom fakultetu Tvrtko Jakovina jedan je od autora Deklaracije 'Obranimo povijest' koja je predstavljena prošlog vikenda u Beogradu kao plod višegodišnjeg rada povjesničara iz regije.“

Na pitanje novinara o pokušajima povijesnog revizionizma, Jakovina je odgovorio:

„To su i političari s imenom i prezimenom, ali i institucije, one koje financiraju revizionistička društva, parlamente, organizacije koje današnje stanje učitavaju u prošlost i na taj način žele opravdati ili potvrditi sebe. To se ne odnosi samo na parlamente u zemljama bivše Jugoslavije nego i na parlamente u istočnoj Europi, ali i na neke zapadne parlamente.“

Na pitanje polemizira li Deklaracija i s Europskim parlamentom i njegovom rezolucijom od 19. rujna 2019., Jakovina odgovara:

„Kako da ne, i s europskim i svim političkim tijelima koje interveniraju u nešto što bi trebalo manje politizirati, a ne utapati u političke odluke i stranačke politike. Tako se ne raspravlja o prošlosti. Politički forumi ne trebaju donositi mišljenja o nečemu što se dogodilo. Istraživanju prošlosti ne pomaže ako se određujete prema zbivanjima otprije stotinu ili (kao u makedonskom slučaju) prije više tisuća godina, a bez pozivanja na utvrđene rezultate historijske znanosti. Politički forumi najčešće ne koriste pomoć povijesne struke, nego slijede možda segmente struke, a najčešće nameću jedno gledanje na prošlost u skladu s jednom, dominantom ideologijom. To je loš put. Takve parlamentarne deklaracije nastoje betonirati određeno stanje i zapravo zaustavljaju raspravu. Pogledajte naše povjesničare i naše političare – koliko su se puta pozvali na saborsku Deklaraciju o Domovinskom ratu i isticali da nešto nije u skladu s njom. Ili još gore; što je učinilo Povjerenstvo za suočavanje s nedemokratskim režimima, koje je formirao predsjednik Vlade Plenković? To je iz kabineta premijera rukom izabran skup pojedinaca, koji je donio preporuke koje su onda stavljene iznad Ustava, zakona, znanosti pa bismo ih svi valjda trebali poštovati. To povjerenstvo ima veće značenje i od suda, na preporuke se pozivaju novinari premda je riječ o potpuno neobvezujućem mišljenju. Doduše, nešto to govori i o sudovima.“

Vezano uz saborsku Deklaraciju o Domovinskom ratu iz 2000. godine, Jakovina kaže:

„Mi nemamo mogućnost mijenjati ono što je doneseno. Ta je saborska deklaracija slika Hrvatske otprije deset ili petnaest godina kada je donesena, kao što je slika Plenkovićeve Hrvatske rad njegova povjerenstva. Odluke tobože o povijesti i odluke tobože o Thompsonu i “za dom spremni” slika su današnje Hrvatske. Atmosfera otežava rad povjesničarima. Ima načina da se političari konstruktivno bave prošlošću. Mi smo ih naveli u našoj deklaraciji. Omogućite istraživanja i financirajte ih. Milijuni odlaze na besmislene projekte. Zaista otvorite arhive, osnujte zajedničke projekte i tražite da se na kraju ciklusa proizvedu članci i knjige, objavi građa. Organizirajte velike izložbe na temelju kojih bi se moglo polemizirati. Ovako imamo političke forume koji donose deklaracije, koje se pretvaraju u markere dokle se u nekoj interpretaciji može otići. Tako je u Turskoj s Atatürkom, tako je u Hrvatskoj s Deklaracijom o Domovinskom ratu i drugim temama. Deklaracija vjerojatno najviše ima utjecaj na podučavanje u školi, ustrašenost nastavnika koji neće ulaziti u bilo kakvu polemiku da ne bi prešli te markirane točke. To je širenje prostora neslobode.“

Tko su najvažniji financijski podupiratelji?

Na kraju je potrebno donijeti informaciju o dvije najvažnije zaklade koje financiraju takve projekte, uz sve ostale financijske podupiratelje:

1. Allianz Kulturstiftung je neprofitna kulturna zaklada za Europu. Cilj Zaklade je jačanje kohezije u Europi pomoću umjetnosti i kulture. Sjedište je u Berlinu. Zaklada je posvećena translokalnim projektima umjetnosti i kulture u Europi i mediteranskoj regiji. Promiče otvoreno društvo uz usvajanje decentraliziranog pristupa Europi i pokretanje digitalizacije za opće dobro.

Allianz Kulturstiftung
Pariser Platz 6
10117 Berlin
PHONE: +49 (0) 30 20 91 57 31-30
FAX: +49 (0) 30 20 91 57 31-40
e-mail: Ova e-mail adresa je zaštićena od spambota. Potrebno je omogućiti JavaScript da je vidite.

2. Aktivistička organizacija za mir i ljudska prava - forumZFD
Forum Ziviler Friedensdienst e.V.
Am Kölner Brett 8, 50825 Köln
Tel.: 0221 91 27 32 - 0
Ova e-mail adresa je zaštićena od spambota. Potrebno je omogućiti JavaScript da je vidite.

Ante Beljo, predsjednik Hrvatskoga žrtvoslovnog društva

A. Beljo: Kako je hrvatski jezik završio u košari 'jedinstvenoga službenog jezika zapadno-balkanskih plemenskih zajednica'

Čet, 26-11-2020, 05:10:55

Komentirajte

Zadnji komentari

Kolumne

Telefon

Radi dogovora o prilozima, Portal je moguće kontaktirati putem Davora Dijanovića, radnim danom od 17 do 19 sati na broj +385-95-909-7746.

Poveznice

Snalaženje

Kako se snaći?Svi članci na Portalu su smješteni ovisno o sadržaju po rubrikama. Njima se pristupa preko glavnoga izbornika na vrhu stranice. Ako se članci ne mogu tako naći, i tekst i slike na Portalu mogu se pretraživati i preko Googlea uz upit (upit treba upisati bez navodnika): „traženi_pojam site:hkv.hr".

Administriranje

1 klik na Facebooku za hkv.hr

Pretraži hkv.hr

Kontakti

KONTAKTI

Telefon

Telefon Tajništva
+385 (0)91/728-7044

Elektronička pošta Tajništva
Elektronička pošta Tajništva
Ova e-mail adresa je zaštićena od spambota. Potrebno je omogućiti JavaScript da je vidite.

 

Elektronička pošta UredništvaElektronička pošta Uredništva
Ova e-mail adresa je zaštićena od spambota. Potrebno je omogućiti JavaScript da je vidite.

Copyright © 2020 Portal Hrvatskoga kulturnog vijeća. Svi sadržaji na ovom Portalu mogu se slobodno preuzeti uz navođenje autora i izvora,
gdje je izvor ujedno formatiran i kao poveznica na izvorni članak na www.hkv.hr.
Joomla! je slobodan softver objavljen pod GNU Općom javnom licencom.

Naš portal rabi kolačiće radi funkcionalnosti i integracije s vanjskim sadržajima. Nastavljajući samo pristajete na tehnologiju kolačića, ali ne i na razmjenu osobnih podataka.