Mala zemlja malih genijalaca ili kako upisati srednju školu na hrvatski način

Ovih dana brojni osmaši i njihovi roditelji strepe zbog upisa u srednju školu koji su upravo u tijeku. Slično kao i prošle godine, u javnim je školama predviđeno 23,7 % mjesta u gimnazijama, 41,67 % mjesta u četverogodišnjim strukovnim školama, 26,74 % mjesta u trogodišnjim strukovnim i obrtničkim školama, 2,16 % Srednja skolamjesta za petogodišnje programe za medicinske sestre/tehničare te preostali postotci za posebne programe, uključujući glazbene i plesne škole.

Izbor srednje škole velika je odluka u životu naše djece jer dobrim dijelom određuje njihovo buduće zanimanje i životni put. Odgovorni i brižni roditelji dobro će se raspitati o mogućnostima i dobrobitima koje pojedina škola može pružiti njihovu djetetu. Malobrojni koji imaju uhodane obiteljske obrte bit će sretni ako je njihovo dijete spremno nastaviti obiteljsku tradiciju te će njihov izbor biti zato razmjerno jednostavan. No ostali moraju dobro izvagati interese i mogućnosti svoje djece te im pokušati pomoći u odabiru najprimjerenije škole. Teško je procijeniti u kojem će smjeru ići razvoj vašeg petnaestogodišnjaka. Neke osmaše već je dobrano „lupio“ pubertet pa trenutačno smatraju da je učenje nevažno, što ne znači da se za godinu-dvije ne će uozbiljiti i zainteresirati za neko područje u kojem, ako im se pruži prilika, mogu postati vrhunski profesionalci. S druge strane, postoje sjajni osnovnoškolci koji popuste u učenju i disciplini u srednjoj školi.

Ministarstvo ne prepoznaje interes za upis u gimnazije

Gimnazije djeluju kao logičan izbor za odlikaše i vrlo dobre učenike, ali treba biti svjestan da one služe ponajprije kao priprema za daljnje školovanje, a bez položene mature zapravo ne znače ništa. Strukovne škole, s druge strane, omogućuju odabir zanimanja završetkom srednje škole. Idealno rješenje za nekoga osrednjeg učenika na prvi pogled Ministarstvo obrazovanjamožda djeluje odabir četverogodišnje strukovne škole jer će mu omogućiti zaposlenje, a ako promijeni prioritete, omogućit će mu polaganje mature i daljnje školovanje.

Za ovu važnu odluku dobro je pogledati rezultate matura prethodnih godina, kao i dobro prekopati aplikaciju školski e-rudnik. Prošle je školske godine srednjoškolsko obrazovanje završilo 39.627 učenika, od čega 12.025 (30,35 %) gimnazije, 17.049 četverogodišnje strukovne škole (43,02 %), 1.039 (2,62 %) petogodišnje strukovne škole, 670 (1,69 %) četverogodišnje međustrukovne i likovne škole te 8.844 (22,31 %) trogodišnje (ili dvogodišnje) strukovne škole. Istovremeno je vrijedno usporediti podatke iz „Odluke o upisu učenika u I. razred srednje škole u školskoj godini 2015/2016“, objavljene u Narodnim novinama u svibnju 2015., kada je taj naraštaj učenika upisivao srednje škole: 11.747 mjesta u javnim gimnazijama, 19.819 u četverogodišnjim strukovnim školama, 13.426 mjesta u javnim trogodišnjim strukovnim i obrtničkim školama i 904 mjesta u petogodišnjim (zdravstvenim) školama. S obzirom na brojne privatne gimnazije i četverogodišnje strukovne škole u Hrvatskoj, može se zaključiti da je gotovo 300 djece upisalo privatne gimnazije dok su brojna mjesta u četverogodišnjim, a posebice trogodišnjim strukovnim javnim školama bila suvišna. Drugim riječima, Ministarstvo u upisnim kvotama nije prepoznalo velik interes javnosti za upis u gimnazije.

Zašto gimnazija?

Razlog interesa za upis u gimnazije jasno je vidljiv ako se pogledaju rezultati ljetne državne mature istoga naraštaja. UpitnikTreba naglasiti da je polaganje državne mature neophodno za gimnazijalce da bi dobili svjedodžbu o završetku školovanja, a potrebno je i za sve učenike strukovnih škola koji žele nastaviti daljnje školovanje. Prema podatcima o pristupu državnoj maturi u ljetnom roku 2019. godine za obvezne predmete državne mature iz matematike pristupilo je 28.836 gimnazijalaca i 14.832 učenika strukovnih škola, iz hrvatskoga 11.864 gimnazijalaca i 26.790 učenika strukovnih škola te iz engleskoga 11.614 gimnazijalaca i 14.057 učenika strukovnih škola. Istovremeno, prema školskom e-rudniku, državnoj maturi pristupilo je 11.639 učenika gimnazija (96,79 %).

Iz navedenih podataka vidljivo je da je čak 17.197 (59,63 %) gimnazijalaca koji su pristupili državnoj maturi iz matematike zapravo udio učenika koji su završili 4. razred prethodnih godina. S obzirom na rezultate državne mature iz prethodne, 2018. godine (ili ranijih godina), kada je prosječna ocjena za A razinu matematike bila 2,77, a za B razinu 3,54 za gimnazijalce, ne čudi odluka brojne djece da još jednom pristupe državnoj maturi u želji da upišu željeni fakultet. Iz dostupnih podataka teško je procijeniti udio učenika strukovnih škola tekuće godine na maturi, ali prema podatcima gimnazijalaca možemo zaključiti da i tu postoji dobar udio „ponavljača“, a s druge strane unatoč očiglednom velikom udjelu „ponavljača“ iz hrvatskoga i stranog jezika, maturi iz matematike nije pristupilo barem 25 % „strukovnjaka“ (vjerojatno je pristupilo znatno manje).

Kada se usporede rezultati uspješnosti polaganja obveznih predmeta državne mature gimnazijalaca i učenika strukovnih škola koji su odlučili polagati maturu, gimnazijalci znatno češće biraju zahtjevniju A razinu, imaju znatno veću prolaznost na obje razine te općenito postižu bolje ocjene. Ako usporedimo rezultate po tipu gimnazija, tu najbolje rezultate postižu učenici prirodoslovno-matematičkih gimnazija. Drugim riječima, gimnazijalci su u znatno povoljnijem položaju od učenika strukovnih škola za nastavak školovanja.

Iz svega navedenoga ne čudi da je Hrvatska prema podatcima Eurostata (Educational attainment statistics) čvrsto na začelju zemalja Europske unije prema udjelu stanovnika u dobi od 30 do 34 godine koji su završili tercijarnu edukaciju, sa samo 33 % (slabije su samo Bugarska, Italija i Rumunjska), dok susjedna Slovenija ima 45 %, a Cipar gotovo 60 % tercijarno obrazovanog stanovništva ove dobne skupine. Žalosno je da su prema ovoj statistici nešto bolje od nas rangirane čak i nama susjedne zemlje, koje nisu članice EU-a (Crna Gora, Sjeverna Makedonija i Srbija). Ako se osvrnemo na podatke o upisnim kvotama u javne gimnazije (ispod 24 %) te udjela gimnazijalaca među učenicima koji su završili srednjoškolsko obrazovanje (30%), možemo jedino biti ponosni na postignute rezultate i nadati se da uskoro ne ćemo stići na dno ove ljestvice.

Manjak mjesta i inflacija odlikaša

Iz svega navedenog jasno je da bi dijete, ako želite slijediti stremljenja stanovnika ostalih zemalja Europske unije za što duljim školovanjem i „otvoriti“ vrata svojem djetetu za polaganje mature i upis u tercijarno obrazovanje, trebalo upisati gimnaziju, a ne strukovnu školu. Sljedeći je korak provjeriti pragove upisa prethodnih godina u srednje škole kao i rezultate učenika osnovnih škola. Za one koji nisu sudjelovali u upisima prethodnih godina valja napomenuti da se tablica bodova za upis u srednju školu radi tako da se zbroje prosjeci svih ocjena na dvije decimale od 5. do 8. Obrazovanjerazreda te tome zbroju dodaju ocjene iz 6 predmeta u 7. i 8. razredu koje pojedina škola smatra važnima za upis (još maksimalno 60 bodova).

Među predmetima važnima za upis obvezno su matematika, hrvatski i strani jezik (ujedno i obvezni predmeti državne mature). Još se pokoji dodatni bod može dobiti dobrim uspjehom na državnom natjecanju iz nekog predmeta. Sada dolazimo do bizarnog podatka da je u našoj domovini čak 40 % učenika koji sve razrede od 5. do 8. razreda prolaze s odličnim uspjehom, a 11,18 % superodlikaša (znači da od 5. do 8. razreda nemaju ni jednu jedinu četvorku). Podatci su još više začuđujući za grad Zagreb, u kojem živi čak 19,2 % superodlikaša - genijalaca. Zato ne čudi da svake godine sve više gimnazija u gradu Zagrebu (posebice prirodoslovnih i prirodoslovno-matematičkih) mora uvoditi prijamne ispite za upis u srednju školu (maksimalno dodatnih 5 bodova). Pri tome, djeca iz Zagreba postižu najbolje rezultate na državnim natjecanjima i državnoj maturi, dakako ne zato što ima toliko superodlikaša, nego zato što su gimnazije u Zagrebu u odnosu na državni prosjek očito bolje.

Istovremeno, s obzirom na ovako visoke ocjene koje postižu naši mali genijalci u osmogodišnjoj školi, ne čudi da je bodovni prag za upis većine gimnazija iznimno visok. Primjerice, prošle godine u gradu Zagrebu 7 gimnazija s 80 ili više bodova te 14 gimnazija koje su prošle godine imale bodovni prag iznad 76, što znači najviše dvije četvorke iz „važnih“ predmeta i odličan opći uspjeh (barem 4,5) od 5. do 8. razreda. Štoviše, iako imamo sve manje djece, ti pragovi svake godine rastu, odnosno mali genijalci sve su genijalniji.

Čvrsto zaključana vrata za povratak mladih obitelji

EU RHZanimljivo je da u natječaju za upis u srednje škole piše kako se pod istim uvjetima (isti način bodovanja) mogu upisati i svi državljani Europske unije. Jedini problem u tom navodu jest to da u većini zemalja Europske unije vrlo rano tijekom školovanja počinju vrjednovanja znanja na razini države pa su ocjene primjereno tomu raspoređene vrlo slično kao Gaussova krivulja. U većini zemalja EU-a normalno je da najviše 15-20 % učenika završi posljednje četiri godine osnovne škole prosječnom ocjenom odličan (a ne 40 % kao kod nas). U Hrvatskoj je prva sustavna provjera znanja u školovanju djeteta državna matura pa se onda svi čude kako su rezultati katastrofalni, a zapravo su samo normalni (Gauss!). Stoga su ne samo državljani drugih zemalja Europske unije nego i eventualni povratnici čiji su roditelji trbuhom za kruhom otišli iz Hrvatske u potpuno nemogućoj situaciji kod upisa u srednju školu jer prosjek ocjena kakav je u Hrvatskoj ne postoji nigdje u svijetu. Tek onda kada ocjene postanu sustav vrjednovanja znanja, a ne skupljanja bodova za upis u srednju školu, moći ćemo se uspoređivati s ostalim zemljama.

Životna škola

Sada dolazimo do zanimljive činjenice da usprkos tomu što smo zemlja malih genijalaca na PISA testiranjima ne postižemo rezultate koji bi to potkrijepili. Važno je napomenuti da ovom testiranju pristupaju petnaestogodišnjaci bez obzira na razred u kojem se nalaze. U Hrvatskoj su to uglavnom učenici 1. razreda srednje škole.

Naša su djeca zapravo na samom početku zakinuta zbog više razloga. Prosječno školovanje naših malih petnaestogodišnjih genijalaca daleko je kraće od većine europskih vršnjaka. Kao prvo, iako prema podatcima ENIC/NARIC i NUFFIC mali hrvatski genijalci kreću u osnovnu školu sa 6 godina kao i većina njihovih vršnjaka u drugim zemljama (s iznimkom nekih zemalja poput Velike Britanije u kojoj se u školu kreće s 5 godina), to je podatak koji zavarava. Naša djeca zapravo kreću u prosjeku godinu i pol kasnije od većine zemalja. Gdje se skriva razlika? Stvar je u tome da u brojnim zemljama djeca kreću u školu u kalendarskoj godini u kojoj će navršiti 6 godina. To zapravo znači da 1. rujna kada počinje školska godina prosječno 66,6 % djece ima navršenih 6 godina, a 33,3 % zapravo ima 5 godina. S druge strane, u Hrvatskoj u školu 1. rujna kreću djeca koja su do 1. travnja navršila 6 godina, što znači da zapravo barem 25 % djece ima 7 godina, a 75 % ima 6 godina. Zaključno, većina naših petnaestogodišnjaka završila je osmogodišnje školovanje dok su njihovi vršnjaci završili devetogodišnje školovanje.

Ovomu pridodajmo činjenicu da brojni roditelji odgađaju upis svojeg djeteta u prvi razred jer male šestogodišnjake nema tko čuvati kada im škola završi prije podneva, a roditelji rade do 4 ili 5 popodne. Brojne su škole koje nemaju organiziran boravak u školi nakon nastave (jer ovaj dio nastave nije u domeni države nego lokalnih vlasti), a one koje to imaju većinom imaju samo prva dva do tri razreda. Treba naglasiti i uvriježenu izreku u našoj domovini: „Pusti ga da još malo uživa u djetinjstvu“. Umjesto da se škola prilagodi djeci mlađe dobi, djeca trebaju odrasti da bi krenula u školu? Naravno da uz nastavu prilagođenu mlađoj životnoj dobi škola nije nužno traumatično iskustvo, nego mjesto gdje se može i igrati, i socijalizirati i početi učiti za život.

Drugi veliki problem u našem školstvu jest vrlo mali broj nastavnih sati u školskoj godini. Prema podatcima Europske Školakomisije o organizaciji školovanja u Europi (The Organisation Primary and General Secondary Education 2018/19 Eurydice – Facts and Figures of School Time in Europe) Hrvatska ima 175 radnih dana u školskoj godini, što ju svrstava točno u sredinu, ali treba naglasiti da neke zemlje poput Danske i Italije imaju 200 radnih dana. Puno veći problem jest dnevni manjak školskih sati u usporedbi s drugim zemljama EU-a. Zbog iznimno loše školske infrastrukture u Hrvatskoj, mi smo jedna od rijetkih zemalja u svijetu u kojoj postoji takozvana turnusna nastava (škola ujutro i popodne). Sukladno tomu, i dnevni je program reduciran u odnosu na većinu drugih zemalja EU-a u kojima se izvodi cjelodnevna nastava (Recommended Annual Instruction Time in Full-time Compulsory Education in Europe – 2017/18). Tako smo po prosječnom broju sati održanih u tijeku prvih osam godina školovanja uvjerljivo na dnu svih zemalja EU-a, a neke zemlje poput Danske, Nizozemske i Italije imaju gotovo dvostruko više održanih školskih sati u istom razdoblju školovanja. Ako se gleda ukupna satnica materinskog jezika i matematike u ovom razdoblju, nismo na samom dnu, ali smo u petini zemalja s najmanjom satnicom. Cinično rečeno, uz natalitet kakav imamo i sve manji broj osnovnoškolaca, možemo se samo nadati da ćemo uskoro uz broj školskih zgrada kojima raspolažemo moći povećati satnicu i organizirati nastavu u jednoj smjeni na razini države. Treća otegotna okolnost za PISA testiranja jest nepripremljenost naših učenika na ovakve testove. Većina vršnjaka iz drugih zemalja već godinama do tog testiranja provodi nacionalne testove na razini svojih država koje nisu pripremili njihovi učitelji i nastavnici pa im ovakav sustav vrjednovanja nije tako neobičan.

Na kraju bi se moglo zaključiti da bi bilo bolje da odgovorni – umjesto Škole za život – za našu djecu izvuku pouku iz svoje životne škole i napokon pokrenu sustav školovanja u pravom smjeru.

Ana Barišić

 

Uto, 1-12-2020, 00:44:05

Komentirajte

Zadnji komentari

Kolumne

Telefon

Radi dogovora o prilozima, Portal je moguće kontaktirati putem Davora Dijanovića, radnim danom od 17 do 19 sati na broj +385-95-909-7746.

Poveznice

Snalaženje

Kako se snaći?Svi članci na Portalu su smješteni ovisno o sadržaju po rubrikama. Njima se pristupa preko glavnoga izbornika na vrhu stranice. Ako se članci ne mogu tako naći, i tekst i slike na Portalu mogu se pretraživati i preko Googlea uz upit (upit treba upisati bez navodnika): „traženi_pojam site:hkv.hr".

Administriranje

1 klik na Facebooku za hkv.hr

Pretraži hkv.hr

Kontakti

KONTAKTI

Telefon

Telefon Tajništva
+385 (0)91/728-7044

Elektronička pošta Tajništva
Elektronička pošta Tajništva
Ova e-mail adresa je zaštićena od spambota. Potrebno je omogućiti JavaScript da je vidite.

 

Elektronička pošta UredništvaElektronička pošta Uredništva
Ova e-mail adresa je zaštićena od spambota. Potrebno je omogućiti JavaScript da je vidite.

Copyright © 2020 Portal Hrvatskoga kulturnog vijeća. Svi sadržaji na ovom Portalu mogu se slobodno preuzeti uz navođenje autora i izvora,
gdje je izvor ujedno formatiran i kao poveznica na izvorni članak na www.hkv.hr.
Joomla! je slobodan softver objavljen pod GNU Općom javnom licencom.

Naš portal rabi kolačiće radi funkcionalnosti i integracije s vanjskim sadržajima. Nastavljajući samo pristajete na tehnologiju kolačića, ali ne i na razmjenu osobnih podataka.