Rat na Donbasu i profašistička desnica

Ukrajinski mediji prikazuju naličje paravojnih snaga koje, uz rusku asistenciju, haraju po zaraćenom Donbasu. Inspirirana ruskim specijalnim službama, oružana antivladina pobuna na Donbasu žarko pribjegava „antifašističkoj“ retorici. Jedan od najčešćih propagandnih argumenta koji se koristi u službenim ruskim medijima – gdje je posebice poznat središnji vladin televizijskim kanal na čelu s neumornim propagandistima kakav je Kiseljev i drugi – jest tvrdnja da je u Kijevu na vlasti fašistička hunta na čelu s banderovcima. Ukrajinski nacionalist Stepan Bandera zastupao je u godinama Drugoga svjetskog rata ideju neovisne Ukrajine kojoj bi u tome pomogla Njemačka, ali ubrzo su ga upravo nacisti uhapsili jer Hitleru nije odgovarala nezavisna Ukrajina. Poslije rata Banderu je likvidirala tajna služba NKVD, a ukrajinskom narodu nametnut je imidž prohitlerovskih banderovaca, što i današnja ruska propaganda koristi u prikazu ukrajinske neovisnosti. Ruski oporbeni analitičar Andrej Bulgarov u tekstu Je li Ukrajina „fašistička država“? piše: „Ovdje me vrag povukao da se raspitam koliko li nacionalističkih (fašističkih) organizacija djeluje uopće u Rusiji. Na to što mi je dao Google nisam bio spreman! U Rusiji postoje čak 53 fašističke organizacije.“ U Ruskoj Federaciji fašističke organizacije podijeljene su na umjerene, radikalne i zabranjene, a ima ih 53! Umjerenih je - 23 organizacije. Prema medijima kao uainfo.org (Julia Davis) postoji svojevrsna „internacionala“ takvih organizacija koje su povezane, između ostalog i sudjelovanjem u ratu na istoku Ukrajine – na Donbasu. U njima se spominju i srpski dobrovoljci. Sudionici pokreta krajnje desnice iz Njemačke, Finske i Švedske prolaze obuku u ruskom vojnom kampu u blizini Sankt Peterburga i pridružuju se militantima na Donbasu. To je izvijestilo njemačko izdanje Focusa pozivajući se na obavještajne podatke iz Njemačke. Radi se o kampu Partizan kod Sankt Peterburga, koji su osnovali ruski krajnje desničarski ekstremisti i pristaše „prednosti bijele rase“. „Njemački sudionici u kampu Partizan osposobljeni su za uporabu oružja i eksploziva i za borbu uživo. Mnogi od tako školovanih 'pitomaca', uključujući Šveđane i Fince, poslije se pridružuju ruskim militantima na istoku Ukrajine“, kaže se u tom izvoru. Ako govorimo o njemačkim polaznicima „ruskih borbenih tečajeva“, govorimo o članovima dviju krajnje desnih stranaka „Mladi nacionalisti“ i „Treći put“. Ove su političke snage pod jakim nadzorom Saveznog ureda za zaštitu Ustava Njemačke. Prema njemačkim publikacijama, njemačke sigurnosne agencije bile su obaviještene o treningu mladih desničarskih ekstremista u Rusiji, ali navodno nisu mogle zabraniti ulazak u Sankt Peterburg iz pravnih razloga. Njemačke vlasti izražavaju mišljenje da ruski predsjednik zna za takve kampove i mirno doživljava njihovo postojanje. Što se samog kampa Partizan tiče, on je pod kontrolom desničarskoga ekstremističkog „ruskog pokreta Reicha“, koji tvrdi da se bori za „nadmoć bijele rase“. Deutsche Welle, pozivajući se na ruske medije, piše da je Partizan osnovan 2012. godine i dio je sustava DOSAAF (skraćenica stvorena još u sovjetsko doba - Dobrovoljno društvo za pomoć vojsci, zrakoplovstvu i mornarici Rusije). Također potvrđuje informaciju da su osobe koje su pohađale takozvane partizanske tečajeve sudjelovale u vojnim sukobima u Siriji i istočnoj Ukrajini.

Glede stanja u samoproglašenim separatističkim oblastima na istoku Ukrajine kao što su takozvane Donjecka Narodna Republika i Luganska Narodna Republika (DNR, LNR), ponekad se čini da su ih stvorili zaista vjerni lenjinisti-staljinisti, motivirani arhaičnim strahom od ukrajinskog nacionalizma i kapitalističkog sustava.

Donbas 1 1

Na prvi pogled, suprotno od omraženih ukrajinskih banderovaca i militanti i njihovi obožavatelji okreću se prikazu kultnog u ruskoj propagandi Velikog domovinskog rata i apeliraju na proletersku svijest stanovnika rudarske regije. Međutim, zajedno s ruskim i separatističkim zastavama, teroristi mašu crvenim zastavama. Suprotno logici, oni tvrdoglavo nazivaju ukrajinsku vladu „huntom“, a ukrajinsku državu u cjelini „fašističkom“.

Naravno, u općem terorističkom središtu ima puno ljevičara, ali daleko od toga da se svi borci za „Novorossiju“, kako se nazivaju ukrajinski teritoriji iz carističkog doba koje ovi teroristi žele „vratiti“ majčici Rusiji, mogu nazvati uvjerenim antifašistima. Riječ je prije svega o najistaknutijim predstavnicima „zaraćenog Donbasa“ i njihovim ruskim prijateljima.
Njihova je izričita osobina – profašističko usmjerenje, što potvrđuje velika galerija tamošnjih voždeva; svi oni su povezani s ruskim terorističkim i profašističkim organizacijama, što potvrđuju i brojne ilustracije.

Donbas 1 2Kostimografija ruskih „boraca“ – caristička, bjelogardejska, nacistička (na ruskom: Sjećam se, ponosan sam)
Zaustavimo se na osobnosti poznatog vožda Igora Girkina (Strelkov) i njegove okoline.

Budući „ministar obrane DNR-a“ Igor Girkin rođen je i odrastao u Moskvi, diplomirao je na Moskovskom državnom povijesnom i arhivskom institutu, a potom služio u ruskoj vojsci. Do 2014. godine nije imao nikakve veze s Donbasom, osim što ga je zanimala vojna obnova i povijest bijelog pokreta, posebice u Ukrajini. Poznajući ga od 1994. godine, ukrajinski vojni povjesničar Jaroslav Tinčenko kaže: „Nakon sastanka, odmah mi je rekao: Ukrajina će biti dio velikog Ruskog carstva. Sovjetskog ili monarhijskog - nije ga bilo briga. Smatrao je da je neovisnost Ukrajine i drugih republika SSSR-a nesporazum, mit koji treba popraviti - ako je potrebno, silom.“ Odgovarajući na pitanje: „Gdje će biti granice carstva?“, Girkin je rekao: „Kamo dođemo, tamo bit će i granica.“ Poslije 1990-ih „Strelkov“ je postao član ruskih bjeloglasničkih organizacija, nekoć usko povezanih s Hitlerovom Njemačkom, posebno „Ruske vojne zajednice“ (ROVS). Ta je vojna organizacija osnovana 1. rujna 1924. u Bijeloj emigraciji od strane zapovjednika ruske vojske, general-potpukovnika baruna Petra Wrangela. U početku je sjedište ROVS-a bilo u Beogradu, a njegovi odjeli i uredi u Europi, Južnoj Americi, SAD-u i Kini. Glavni tiskani časopis ROVS-a bio je Časovoj/Stražar.

Donbas 1 3

U početku je ta unija objedinila vojne organizacije i vojne saveze u svim zemljama ruske dijaspore, a sada ujedinjuje potomke sudionika u Bijelom pokretu i njihove istomišljenike. Godine 1992. ROVS je otvorio svoje predstavništvo u Ruskoj Federaciji (Moskva i Sankt Peterburg). Godine 1996. preselio je središte svojih aktivnosti iz ruske emigracije u Rusiju. Girkin, poznat kao Strelkov, jedan je od aktivista te unije.

Još jedan lik - Igor Borisovič Ivanov (rođen 1965., Lenjingrad) ruski je povjesničar, publicist, vojni vođa Donjecke Narodne Republike, pripadnik obrane grada Slavjanska na Donbasu 2014. godine. Usput, sadašnji predsjednik ROVS-a Igor Ivanov neko je vrijeme bio šef „Političke uprave Glavnog stožera milicije DNR“.

Donbas 1 4

Igor Ivanov, od listopada 2014. do studenog 2015. šef sjeverozapadne podružnice socijalnog pokreta Novorossiya.

Militanti ROVS-a aktivni su sudionici vojnih formacija „DNR“. Poznato je da su držali položaje u blizini Slavjanska i „istaknuli se u bitkama kod Nikolaevke“. Među vodstvom ROVS-a ima niz drugih Hitlerovih pristalica.

Suvremeni ROVS nije ograničen samo na odnose s bivšim suradnicima nego aktivno surađuje s mladim ruskim neonacistima. Jedan od njih, Anton Rajevskij, srdačno je zahvalio časničkom stožeru „za pomoć pruženu vojnicima vojske DNR-a, naime, za tri vojne uniforme koje su nam dane“.


Donbas 1 5

Ruska caristička i nacistička uniforma, poklonjene ruskim nacionalistima u Donbasu

Anton Rajevskij zaslužuje posebnu pozornost: ruski državljanin, aktivist nacionalističke grupe Crna stotina (Černaja sotnja), koji je sudjelovao u organizaciji Kulikova polja u Odesi, a zatim postao borac „DNR-a“.

Donbas 1 6

Anton Rajevskij

Postoje mnoge fotografije na kojima se Rajevskij predstavlja nacističkim pozdravom „Sieg Heil“. On ne krije činjenicu da je mnogo prije oružanog ustanka na Donbasu gurao militante iz Odesse da pokušaju izvršiti atentat na lokalnog vođu ukrajinskoga desnog sektora (Rajevskij se ponudio kao izvršitelj ubojstva). Sasvim otvoreno, militant pripovijeda o planovima za subverzivne aktivnosti na jugu Ukrajine: „Ponudili su mi da nastavim proruske aktivnosti u drugim gradovima Ukrajine, naime da odem u Nikolaev…“, grad na jugu Ukrajine gdje bi morao raditi na pripremi pobune.


Donbas 1 7

Borci s ukrajinskom „huntom“ na Donbasu (na tenku: Na Kijev)

U galeriju ideologa spada i poznati nekadašnji profesor Moskovskog sveučilišta Dugin koji nastupa kao obični ruski fašist. Krajnji desničarski radikalizam Dugina u bilo kojoj civiliziranoj zemlji smanjio bi njegovu ulogu na marginalnu, ali ne i u Rusiji. Od brojnih titula i radnih mjesta, Dugin je od ožujka 2012. postao član stručnoga savjetodavnog vijeća pod predsjednikom Državne dume Ruske Federacije. Tajkun Malofejev sponzorira neke projekte uz sudjelovanje Dugina, posebno kongrese Crne internacionale.

Donbas 1 8

Okultni profašist Dugin

Dugin aktivno promiče herojsku sliku Igora Strelkova unutar Ruske Federacije. Glede Ukrajine, ovaj okultni fašist zauzima krajnje neprijateljski položaj: „Postojanje Ukrajine unutar njezinih sadašnjih granica i s trenutačnim statusom“ suverene države „jednako je nanošenju monstruoznog udara ruskoj geopolitičkoj sigurnosti, što je jednako invaziji na njezin teritorij“ - ovo je jedan od citata iz Duginova opusa „Osnove geopolitike“ (1997.).

U intervjuu separatističkom televizijskom kanalu ANNA-News 6. svibnja 2014., Dugin je pozvao na „ubijanje, ubijanje, ubijanje“ onih koji dopuštaju „zločine u Ukrajini“ (podrazumijevaju se ukrajinske vlasti). Također je izravno povezan s pobunjenicima „DNR“, posebno s „narodnim guvernerom Donbasa“ Pavlom Gubarevim.

Duginov čovjek je i voditelj Južnoga koordinacijskog centra Međunarodnoga euroazijskog pokreta u Rostovu na Donu Aleksandar Proselkov koji nastupa kao Gubarev savjetnik. Ne treba zaboraviti da je Gubarev početkom 2000-ih bio član zbog ekstremizma zabranjene neonacističke organizacije „Rusko nacionalno jedinstvo“ (RNU) Aleksandra Barkašova. Poput ROVS-a, RNE je uložio napore kako bi destabilizirao situaciju na Donbasu, posebno formirao „Moskovski odred dobrovoljaca“ za zaštitu „DNR-a“ i prikupio donacije za potrebe terorista.


Donbas 1 9
Aleksandar Barkašov, na pozadini - organizacijski simboli RNE

U svibnju 2014. Ukrajinska služba sigurnosti upoznala je javnost sa zapisnikom pregovora Barkašova i Dmitrija Bojcova, jednog od vođa separatista, utemeljitelja Pravoslavnog pokreta Donbas. Sudionici razgovaraju o mogućnosti održavanja separatističkog referenduma o statusu „DNR-a“ i o tome koji bi rezultati trebali biti izvučeni nakon glasovanja. Kao odgovor na Bojcove pritužbe na poteškoće u organiziranju glasačkog procesa, vođa ruskih nacista je rekao: „Pišite otprilike ovako: za DNR je glasovalo 89 %.“ Kao što znamo, pobunjenici su slijedili Barkašove savjete, što svjedoči o znatnom utjecaju RNU-a na „politički život“ u separatističkim formacijama.

Drugi ruski pomoćnik „DNR-a“ je urednik nacionalističke mrežne stranice „Sputnjik i Pogrom“ Jegor Prosvirnin, koji dijeli stavove Dugina i, očito, također prima novac od tajkuna Malofejeva.

Donbas 1 10

Ruski nacionalist Jegor Prosvirnin

Prosvirnin smatra da je proruska pobuna na Donbasu - nastavak „bjelogardejskoga smjera“ i ruskog nacizma: „Nacizam se, na neki način, može smatrati nositeljem bakterija virusa svete ruske ludosti, ludila ljudi koji su izgubili sve, izmučeni vatrom podzemlja i iscrpljeni žegom za osvetom… Ova je osveta, ova ogorčenost, nahranila srca Bijele garde koja je postala nacistički ideolog, zakucala u venama, upisala se u postrojbe prvog reda, tog ludog, crnog, svemogućeg iracionalnog nagona u kojem osveta je izbila [...] Ruska Zvijer se na trenutak oslobodila i, što je još važnije, mene uzbuđuje uporni osjećaj da se Zvijer ponovno budi. Ovaj put - u spaljenim stepama Donbasa.“
„Na sve ovo komentari su nepotrebni...“, zaključuje jedan od ukrajinskih autora u pregledu aktivnosti pronacističkih formacija na istoku Ukrajine – na Donbasu.

Prema medijima priredio Jevgenij Paščenko

 

 

Čet, 13-08-2020, 07:40:18

Najave

Pon Uto Sri Čet Pet Sub Ned
1
2
3
4
5
6
7
8
9
10
11
12
13
14
15
16
17
18
19
20
21
22
23
24
25
26
27
28
29
30
31

Komentirajte

Zadnji komentari

Kolumne

Telefon

Radi dogovora o prilozima, Portal je moguće kontaktirati putem Davora Dijanovića, radnim danom od 17 do 19 sati na broj +385-95-909-7746.

Poveznice

Snalaženje

Kako se snaći?Svi članci na Portalu su smješteni ovisno o sadržaju po rubrikama. Njima se pristupa preko glavnoga izbornika na vrhu stranice. Ako se članci ne mogu tako naći, i tekst i slike na Portalu mogu se pretraživati i preko Googlea uz upit (upit treba upisati bez navodnika): „traženi_pojam site:hkv.hr".

Administriranje

1 klik na Facebooku za hkv.hr

Pretraži hkv.hr

Kontakti

KONTAKTI

Telefon

Telefon Tajništva
+385 (0)91/728-7044

Elektronička pošta Tajništva
Elektronička pošta Tajništva
Ova e-mail adresa je zaštićena od spambota. Potrebno je omogućiti JavaScript da je vidite.

 

Elektronička pošta UredništvaElektronička pošta Uredništva
Ova e-mail adresa je zaštićena od spambota. Potrebno je omogućiti JavaScript da je vidite.

Copyright © 2020 Portal Hrvatskoga kulturnog vijeća. Svi sadržaji na ovom Portalu mogu se slobodno preuzeti uz navođenje autora i izvora,
gdje je izvor ujedno formatiran i kao poveznica na izvorni članak na www.hkv.hr.
Joomla! je slobodan softver objavljen pod GNU Općom javnom licencom.

Naš portal rabi kolačiće radi funkcionalnosti i integracije s vanjskim sadržajima. Nastavljajući samo pristajete na tehnologiju kolačića, ali ne i na razmjenu osobnih podataka.