Despot i Škoro

U Večernjem listu od 2. ožujka 2020. objavljen je komentar g. Zvonimira Despota u kojem se je “Bez pardona” oborio na g. Miroslava Škoru i na način osnivanja Domovinskog pokreta Miroslav Škoro. Komentar me je upravo zgranuo, ne zbog toga što je negativan za Škoru, nego zato jer obiluje insinuacijama, nerazumijevanjem, pa i zluradošću Nego, da ne ostanem na golim tvrdnjama, pođimo redom.

1. Despot proglašava prvim Škorinim političkim promašajem to što je Pokret - stranku imenovao svojim imenom i prezimenom. Navodi slučajeve Bandića i Pernara kao da su to usporedivi slučajevi. Škoro je svjestan razjedinjenosti Hrvata kad je riječ o politici, pa je shvatio da svoje ime i svoju popularnost, i zašto ne reći, i svoju karizmu, ne bi iskoristio za stvar kojoj je posvetio svoj život: učiniti sve što može za boljitak Hrvatske i Hrvata. To ograničeni umovi praznoga srca ne mogu shvatiti. Despot zlurado domeće : “… stranku poistovjetio sa sobom, sliku svoju ljubim …”.

2. Despot se pita: “… a što ju je nazvao Domovinski pokret. Kakav pokret? Za koga ?”. Despot nije slabouman da ne bi znao zašto je krenuo Škoro s pokretom. Škoro nije ni imao cilj osnovati neku svoju stranku, nego silom naših propisa nije mogao s pokretom nastupiti u svim izbornim jedinicama u Hrvatskoj. Zar nekih 160 političkih stanaka nije i tako previše za malu Hrvatsku?

3. Despotu se ne sviđa način održavanja osnivačke skupštine. Pita se : “… zašto se osnivačka skupština Škorine stranke održala bez javnosti, bez nazočnosti medija ?” Krasno pitanjež! Kao da ga je postavio politički nepismenjak. U svakoj organizaciji postoje pitanja koje su unutarnje naravi i one koje su za javnost. Kad bi se Škoro držao Despotovih pouka, nikada ne bi ni započeo svoj politički rad.

4. Despot insinuira da se oni oko Škore nadaju da će polučiti dobar izborni rezultat na parlamentarnim izborima, “pa će mnogi zasjesti u fotelje koje plaćaju porezni obveznici.” Nije li to zlobno? Podmeće drugima zle namjere. Nije se sjetio g. Kolakušića kojemu više i ne treba politički angažman u Hrvatskoj kad je zasjeo u europsku fotelju.

5. Despot dalje tvrdi da Škoro nije mogao na predsjedničkim izborima dobiti više glasova jer je pucao sam na desno biračko tijelo. Posve krivo poimanje hrvatske politike. Desno - lijevo kao izbornu alternativu je Škoro izrijekom odbio. Po njemu domoljubi mogu biti i jesu i lijevi i desni. Njegov predsjednički program nije bio ni lijevi ni desni. Izmjene Ustava, Izbornog zakona, uređenje pravosuđa, javne uprave i cjelokupno državno preustrojstvo - ne nose ni desna ni lijeva obilježja. Despotov je rječnik tipičan za partijske aparatčike. Upravo zato jer je Škoro već u predsjedničkoj pretkampanji najavio radikalne promjene u hrvatskoj politici, postao je predmet napada od strane HDZ-a, KGK i ljudi koji misle kao naš Despot. (Zanimljivo: nomen - omen).

Milanović nije trebao učiniti ama baš ništa za svoju pobjedu. Sve je odradio HDZ s Plenkovićem na čelu, koji je i KGK natjerao na kandidaturu i - potom su za sve optužili Škoru, koji je po njima odgovoran za poraz KGK. Bez ikakvih dokaza tvrdim da su Plenković i Milanović bili u dosluhu pri predsjedničkim izborima. To tvrdim samo po svojem osobnom viđenju stvari.

6. Despot je, kao brižni otac za svoju dječicu, zabrinut za mnoštvo malih strančica na desnici (citat: “tamo neki zekanovići, hrastovići, deseci pravaških strančica, neki neovisni hrvatići i hrvatićke… “ ). Despot poručuje njima da bi “trebali biti daleko više zabrinuti za svoju sudbinu jer će ih Škorina stranka prekriti, i mnoge prebrisati s političke scene.”

Svatko tko ozbiljno misli politički postavlja si samo po sebi pitanje: otkuda ta Despotova ljubav za te male, nepotrebne i štetne strančice?

7. Despot unaprijed najavljuje i osuđuje Škorinu postizbornu političku trgovinu, pa i s HDZ-om. Posve krivo. Za Despota je kao moralna trgovina s lažnim novcem. Jer upravo je to - predizborno koaliranje. Škorini razgovori o postizbornoj suradnji s drugim strankama može se nazvati i trgovinom, ali samo uvjetno. Dok se ne iznevjere temeljne vrijednosti svoga programa nema trgovine, nego o kompromisima na sporednim pitanjima. Ako se iznevjeri bitne dijelove svoga programa s kojim se osvojilo mandate u Hrvatskom (Državnom) Saboru, kao je to činio i čini Plenković. Tada je riječ o političkoj trgovini. G. Škoro nije od te sorte! Uvjeren sam.

8. Despot se je zadnjom rečenicom komentara bez rezerve svrstao uz Plenkovića: “Gdje su tu Miro Kovač i ostali iz opcije za promjene? Bome nigdje!?”.

Kakav e središnji dio komentara takav je i završetak. Bogme je, a bome i nije. Završetak je još gori.

Vinko Buretić