Maruševec

Prof. dr. sc. Vitomir Belaj, poznati etnolog, proučavao je prošlost ovih krajeva i o tome objavio više znanstvenih studija. On navodi da su prvo imenom poznato stanovništvo ovih krajeva činila panonska plemena, u prvom redu pleme Jasa. Prije 2400 godina prodrla su na ove prostore plemena Kelta, koja su se izmiješala sa starosjedilačkim plemenima Jasa i Ilira. Nakon njih, a prije oko 2200 godina, ovi prostori su potpali pod vlast Rimljana, čija je dobro organizirana država zapremala veliki dio današnje južne i srednje Europe.

Marusevec1

Rimljani su ovdje zatekli brojno seljačko stanovništvo sa relativno naprednom poljoprivredom i uzgojem vinove loze. Rimska uprava donijela je na ove prostore novu strukturu vlasti i latinski jezik kao jezik uprave. Rimljani su počeli s gradnjom dobrih putova, koji su prolazili ovim prostorima i povezivali Europu te kretali prema rimskoj prijestolnici. Čvrsta vojnička rimska uprava u prvim stoljećima ovog vijeka postupno je slabila, a veliko Rimsko Carstvo propadalo je zbog stalnih najezda “barbarskih plemena”. Barbarski narodi su se na ovim prostorima smjenjivali svakih nekoliko desetljeća, sve dok se prije nešto više od 1300 godina nisu ovdje doselile brojne slavenske skupine.

Starosjedilačke seoske mase postupno su se stopile s novodoseljenim slavenskim življem. Novim stanovnicima prenijeli su ratarsku panonsku kulturu prilagođenu ovim podnebljima. Došlo je do tihe slavenizacije ovih prostora. Posljednji „slavenski val” zapljusnuo je ovaj kraj u 16. stoljeću, kada je brojni hrvatski narod bježeći pred nadirućim Turcima, doselio u ove krajeve. Od 18. stoljeća razni seoski obrtnici, trgovci, pučki umjetnici doseljavaju u ove krajeve iz mađarskog i njemačko-austrijskog prostora prenoseći kulturne i druge inovacije na ova područja.

Prvi spomen Maruševca nalazimo već 1351. godine u dokumentima kojima je hrvatsko-ugarski kralj Ludovik I. Anžuvinski dodijelio plemstvo Gregoru od Maruševca (u listini „od Marjaševca”). Plemstvo je Gregor stekao za zasluge u Mletačkom ratu i u borbama pri osvajanju grada Zadra. Istim dokumentom spominje se i mjesto Marjaševac kod Svetog Jurja, što se mora odnositi na župnu crkvu Svetoga Juraja u Maruševcu. Drugi dokumenti spominju istoimenu crkvu već 1334. godine, pa čak 1269. godine.

Gregor od Maruševca je uz plemićku titulu, od kralja Ludovika I. dobio zemljište koje je bilo omeđeno velikim imanjem grada Bela i rječicom Plitvicom, a protezalo se duboko u bednjansku dolinu i pitome obronke Ivanšćice. Njegova imanja Marjaševac kod svetog Juraja, Kerestur (Križovljan kod Drave) i Volinec bila su oslobođena „od podaničkog odnošaja i dužnosti spram Varaždina”. Gregor i njegovi sinovi početak su loze obitelji Vragovića od Maruševca. Oko 1400. spominju se kao gospodari Maruševca, Otlin i Andrija „koji kao vragovi življaše u strašnoj pravdi i svađi”. Neke povijesne listine ističu da su prvi vlasnici Maruševca bili obitelj Erdoegh. U madžarskom jeziku „erdo” označava šumu, a „ordok” vraga pa je stoga razumljiva transkripcija Erdoegha u Vragovića.

U 15. stoljeću posjedi Vragovića prelaze u ruke obitelji Urlika Celjskog, da bi 1504. godine po kralju Vladislavu bili vraćeni ponovno obitelji Vragović, a istom listinom potvrđena su i poimence njihova imanja Marjaševac, Sveti Juraj, Selnica, Čalinec, Brezje, Križovljan, Selce, Volinec i Virjevo. Povijesni dokumenti navode da je često dolazilo do zemljišnih razmirica između građana Varaždina i plemića Vragovića, a 1435. spominje se spor u kojem su građani Varaždina fizički napali „plemića Erdogha”. Posljednji Vragović bio je Franjo Adam Vragović, carski pukovnik i zapovjednik kostajničke krajine. Grb obitelji sačuvan je na pročelju starog župnog dvora crkve Svetog Juraja u Maruševcu, a isto tako u crkvi se nalazi nadgrobna ploča Baltazara Vragovića koji je 1618. godine dogradio polukulu u gradu Maruševecu. Kao vlasništvo obitelji Vragović spominje se već od 16. stoljeća i dvorac Maruševec i to kao zidani kaštel. Prije toga povijesni izvori dvorac spominju kao utvrđeni “wasserburg”, drvenu utvrdu zaštićenu vodenim kanalom.

U 17. stoljeću grad je dograđivan, a svoj sadašnji izgled dobio je u 19. stoljeću, kada ga je novi vlasnik grof Schilippenbach upravo sjajno restaurirao i dogradio velikim tornjem. Ubrzo potom novi vlasnik dvorca postaje plemić Oskar Pongratz. On je bio veliki ljubitelj slikarstva, pa je obogatio postojeću galeriju slika velikom zbirkom slika sa motivima cvijeća (Blummenstücke) od kojih su neka i danas sačuvana u varaždinskom muzeju.

Dvorac Maruševec je nakon II. svjetskog rata bio devastiran, gotovo uništen, a iz njega su nestale mnoge dragocjenosti. Nacionalizacijom 1945. oduzet je vlasnicima, nakon čega oni sele u Austriju. Poslije rata dvorac Maruševec pretvoren je u dječji dom, a od 1969. uzima ga u najam na 30 godina Kršćanska adventistička crkva u Hrvatskoj, nakon čega ga Republika Hrvatska ponovno vraća obitelji Pongratz, u čijem se posjedu i sada nalazi.

 Marusevec2

Dvorac Maruševec
(u pozadini dvorca vidi se najviša planina Sjeverne Hrvatske Ivanščica, te u njenom sjevernom podnožju grad Ivanec)

Bitka s Turcima kod Maruševca

Prije 478 godina odnosno točnije 1542. godine neposredno kod Maruševca došlo je do velike bitke između Turaka i hrvatske vojske koju je predvodio hrvatski ban Nikola Zrinski. Podatke o tome iznosi nam povjesničar prof. Rudolf Horvat u svojem dijelu “Povijest grada Varaždina”. Istočna Slavonija tada je bila pod turskom vlašću i odanle su Turci često upadali u naše krajeve. Turski velikaš Ulamabeg osvojivši Viroviticu, Čazmu i Križevce kreće prema Kranjskoj i Koruškoj paleći sve pred sobom.

Marusevec4

Ban Nikola Zrinski prikupio je više tisuća vojnika i 700 konjanika te se utaborio u gradu Maruševcu. Turska vojska ne mogavši osvojiti utvrđeni i opkopima zaštićeni grad Varaždin utaborila se kod Biškupca odakle provaljuje u varaždinsko polje paleći i razarajući sve pred sobom. Sva sela oko Varaždina bila su popaljena. Turska vojska krenula je prema Vinici i Zavrću kako bi prešla Dravu i upala u Štajersku. Ban Zrinski je iz zasjede dočekao tursku vojsku nedaleko Maruševca u varaždinskom polju. U tom boju mnogo je Turaka poginulo, a još više je zarobljeno. Turci su nakon poraza svoje vojske kod Maruševca napustili ove krajeve te se preko Ludbrega i Koprivnice razbijeni vraćali prema Virovitici. Prilikom uzmaka palili su redom sela u Podravini kako bi se osvetili za poraz. Ban Nikola Zrinski nakon pobjede uputio je kralju Ferdinandu izvještaj u kojem kaže: „Turci su provalili u varaždinsko polje i učinili nalet sve do grada Vinice i do prijelaza na Dravi Zavrč. Tu u varaždinskom polju dočekao sam Turke i po svojim silama i Božjoj pomoći poslužio Vašem veličanstvu i ovom tužnom kraljevstvu koliko je do mene bilo. Zarobljenici kažu da je Turaka bilo preko 6 tisuća. Možemo reći da neprijatelj iz vaše Kraljevine nije odnio mnogo plijena, a niti je sa sobom poveo odviše robija. On je doduše razorio sela i imanja oko Varaždina i u prigorju tlo grada Vinice, ali danas ujutro (4. listopada 1542.) je uzmaknuo i pošao prema Ludbregu i Koprivnici. Kako će kroz ona mjesta proći i koliko će štete nanijeli, o tome ne možemo sada ništa pisati.” (Barabaš: „Codex Zrinianus”, svezak I.)

Na ta vremena „turskog ratnog pohoda“ varaždinskim krajem danas nas prisjećaju imena sela Cerje Tužno u kojem su Turci pobili mnogo naših ljudi, Cerje Nebojse koje su Turci u svojem pohodu zaobišli, kao i selo Turčin udaljeno svega 4 km južno od grada Varaždina u kojeg nikada nije kročila „turska čizma“.

Pripremio: Ivan Jaklin
povjerenik HKV-a za Hrvatski sjever - Varaždin

Pet, 28-02-2020, 00:20:25

Najave

Pon Uto Sri Čet Pet Sub Ned
1
2
3
4
5
6
7
8
9
10
11
12
13
14
15
16
17
18
19
20
21
22
23
24
25
26
27
28
29

Komentirajte

Zadnji komentari

Kolumne

Telefon

Radi dogovora o prilozima, Portal je moguće kontaktirati putem Davora Dijanovića, radnim danom od 17 do 19 sati na broj +385-95-909-7746.

Poveznice

Snalaženje

Kako se snaći?Svi članci na Portalu su smješteni ovisno o sadržaju po rubrikama. Njima se pristupa preko glavnoga izbornika na vrhu stranice. Ako se članci ne mogu tako naći, i tekst i slike na Portalu mogu se pretraživati i preko Googlea uz upit (upit treba upisati bez navodnika): „traženi_pojam site:hkv.hr".

Administriranje

1 klik na Facebooku za hkv.hr

Pretraži hkv.hr

Kontakti

KONTAKTI

Telefon

Telefon Tajništva
+385 (0)1/481-0047

Elektronička pošta Tajništva
Elektronička pošta Tajništva
Ova e-mail adresa je zaštićena od spambota. Potrebno je omogućiti JavaScript da je vidite.

 

Elektronička pošta UredništvaElektronička pošta Uredništva
Ova e-mail adresa je zaštićena od spambota. Potrebno je omogućiti JavaScript da je vidite.

Copyright © 2020 Portal Hrvatskoga kulturnog vijeća. Svi sadržaji na ovom Portalu mogu se slobodno preuzeti uz navođenje autora i izvora,
gdje je izvor ujedno formatiran i kao poveznica na izvorni članak na www.hkv.hr.
Joomla! je slobodan softver objavljen pod GNU Općom javnom licencom.

Naš portal rabi kolačiće radi funkcionalnosti i integracije s vanjskim sadržajima. Nastavljajući samo pristajete na tehnologiju kolačića, ali ne i na razmjenu osobnih podataka.