Na Hrvatskom Jadranu prije sto godina…

Makijavelistička igra diplomacije i vojnih snaga Kraljevine Italije oko Zadra počela je u studenome 1918. Talijanska manjina okupljena oko gradonačelnika Ziliotta, koja je vješto prekrivala svoje aspiracije posljednjih godina austrougarske vladavine, tada postaje sve nasrtljivija. U svakodnevnoj agitaciji osobito iskorištavaju teško ekonomsko stanje, pa gladne pučane kupuju šačicom riže. Za one upornije ubrzo počinju primjenjivati terorističke metode Zadranima dobro poznate još iz autonomaških dana zloglasnog Lapenne.

U toj lukavoj i drskoj farsi određenu epizodnu ulogu odigrao je i korifej talijanskog iredentizma, poeta laureatus i fašistički condottiere Gabrielle D'Annunzio (1863.-1938.) - inače rođen kao Gaetano Rapagnetta! lako se talijanska vojna posada s guvernerom Millom na čelu nalazila u Zadru već punu godinu dana, sudbina Dalmacije još nije bila riješena. Naime, tokom Prvog svjetskog rata saveznici su tajnim Londonskim sporazumom obečali Talijanima velika proširenja na teritoriju Austro-Ugarske Monarhije, i to baš na istočnoj obali Jadrana. Sada se mlada diplomacija novoosnovane Države SHS zdušno trudila pokušati spasiti što se spasiti dade.

Dann1

Podsjetit ću da o toj kišovitoj i vjetrovitoj zadarskoj «danuncijadi» saznajemo mnoštvo manje poznatih činjenica iz osobnog dnevnika Antuna Kisića (1876.-1952.)

Dakle, posrćući po valovima orkanskog juga uplovio je u zadarsku luku 14. studenoga 1919. oko 10 sati razarač Nullo, a na njemu sa stožerom i arditima već spomenuti poeta i kondotjere, idol gospođa i gospođica, blagoglagoljivi D' Annunzio. Dolazio je ubrzati pripajanje Zadra ltaliji, kao što je dva mjeseca ranije pokušao s Rijekom. Glavne zadarske ulice osvanule su tog jutra okićene talijanskim zastavama. Na pročeljima zgrada bio je izlijepljen patetični proglas gradonačelnika Ziliotta koji je u prijevodu glasio:

«Sugrađani! Gabrielle D'Annunzio je ovdje! Nijedne riječi! Nastavite plakati od radosti. Dalmacija ostaje zauvijek talijanskom!»

Poslije razarača uplovio je brod Cortelazzo s riječkim i dalmatinskim ‘dobrovoljcima’ koji su na rukavima nosili talijansku trikoloru s natpisom ‘O ltalia o morte’ (Italija ili smrt). Dok je D' Annunzio zasipan cvijećem odlazio automobilom u posjet guvemeru Millu, zvona Sv. Stošije neprekidno su slavila. ‘Dobrovoljci’, zapravo arditi, bersaljeri, grenadiri i karabinijeri iskrcavahu s broda mitraljeze i sanduke sa strjelivom. Na malom trgu ispred guvemerove palače već se okupila svjetina. Evo kako taj prizor opisuje Kisić:

«Zadarski 'dobrovoljci' postaviše se u redove. Svi su bili tu, počam od goba Mandela do Giggi-Longa, od sina Ziliottova do Steekera i Fattovicha. Na balaustri palače pojavi se D'Annunzio u društvu Milla, Ziliotta i časnika. Tad dobrovoljci i svjetina prodru u Vrtal. Kad se malko stiša vikanje, Ziliotto došav do ograde poviče:

“Građani, guverner Millo dao je svoju poštenu riječ da “će sva Dalmacija Londonskog pakta pripasti Italiji.»

D Annunzii

D' Annunzio održi kraći govor i pozove svjetinu neka ponovi zakletvu ‘Italija ili smrt’, a Milla nazove guvernerom della Dalmazia redenta (oslobodene Dalmacije). Poslije izvrše smotru na obali postrojenih ‘dobrovoljaca’. Millo ih preuzme i uputi u vojarne. Redovita talijanska vojska koja se tamo već nalazila morala im je osigurati smještaj.

Oko tri sata poslije podne organizirane grupice predstavnika raznih udruženja (Fascio Femminile, Societta Ginastica. Juventus Jadertina itd.) okupe se ispred guvernerove palače gdje uz svirku glazbe i veliku galamu nastave manifestirati. D' Annunzio sa stožerom posjeti općinu. S balkona opet održi govor okupljenoj svjetini. Evo kako ga prepričava Kisić:

Kisic

«… D' Annunzio reče, da je jutros vraćajući se pješce na lađu osjetio drhtaj jadranske zemIje, jer da i ona drhće kao kakavo veliko srce (...) Spominje se one epizode, kad je jednoj riječkoj maloj curici kazao: 'Pazi da te ne naprave Hrvaticom' da mu je ona odgovorila: 'Gospodine, to se može dogoditi samo tada kad Monte Maggiore (Učka) siđe u more.' Stalno je da i Zadrani neće se dati učiniti Slavenima, neće se pustiti da postanu robovima, već tek onda kad Dinara siđe u more...» Na kraju zatraži da se još jednom zakunu ‘Italija ili smrt!’ Razdragana svjetina pozdravljala ga je fašističkim poklikom Eja, eja, alalà!.

Poslije D'Annunzio posjeti gradski muzej i neke crkve. Na vratima Sv. Stošije «dočekao ga je pop Ballarin, te ga poljubi». U međuvremenu zbio se incident u nadbiskupskoj palači. Budući da na prozorima nije bila izvješena talijanska zastava, a glavna se vrata nisu otvarala unatoč žestokom lupanju, nekoliko ardita provali u palaću preko pročelja. Nadbiskup im, tobože iznenađen, reče da mu nije poznato da je D' Annunzio stigao u Zadar i da ga se ne tiču političke stvari. Zastave budu nasilno izvješene, a rulja se s ulice derala: «Laže! Lažac!» Arditi također nasilno izvjesiše zastave po župnim uredima, hrvatskoj gimnaziji i kućama nekih privatnika. U Arbanasima provale vrata crkve i izvjese zastavu na zvoniku.

Navečer je u D'Annunzijevu čast priređen koktel i svečani banket. U zdravicama se isticalo da će se poduzeti sve “da bi se nadvladale zapreke po pitanju talijanstva Dalmacije i Rijeke». Unatoč neprekidnoj kiši, glavne ulice i prozori talijanskih kuća bili su rasvijetljeni. Svjetina je s arditima sjedila po kavanama, a gradonačelnik Ziliotto pozivao je s kavanskih stolova «zadarski puk neka iskaže svoje veselje što su Zadar i Dalmacija napokon posvećeni Italiji od strane najvećeg vojnika i pjesnika...»

U zgradi staroga casina okupila se talijanska elita. Prisutne gospođice D'Annunzio je poticao neka se natječu koja će bolje uzviknuti arditski pozdrav Eja, eja, alalà. Najbolje nagradi «zvjezdicama sa sabaudskim orlom».

Čitave večeri skupine ardita obilazile su gradom. Evo kako ih opisuje Kisić:

«D'Annunzijevi vojnici su većinom maleni, crnomanjasti Sicilijanci. Nose veliku kosu i putem se igraju poput djece. Inače imaju bahat izgled, kao da svojim ponašanjem hoće da uvale strah i trepet. Oficiri su im viši stasom, ali i oni imaju nešto masnadijerskog (razbojničkog). Loše su odjeveni. Priča se da je D' Annunzio predstavio Millu jednog ardita, koji da je dao devetnaest uboda nekom crncu, francuskom vojniku prigodom nereda u Rijeci, i da je to junačko djelo! Među arditima ima ih priličan broj onih koji su bili u Zadru u redovima redovite vojske (…) «Nose male crvene ili plave vrpce sa tri leopardove glave i natpisom Dalmazia o morte, a pokoji i razglednicu Splita!» Te večeri neki od ardita šetali su Širokom ulicom s bodežima u ruci, a drugi su opet ulazili u kavanu Central s bombama u rukama. Bili su to prvi predznaci većeg terora koji će idućih dana ugroziti slavensko stanovništvo Zadra.

Arditska oznaka

Sutradan «najveći pjesnik i najveći vojnik» spremao se natrag put Rijeke. U Zadru je ostavio polovinu svojih arditskill trupa. Okupljena svjetina razdragano ga je pozdravljala, dok je s palube Cortelazza svirala fanfara ardita. Djevojčice su, naravno, željele izljubiti velikog pjesnika i umalo neke od oduševljenja nisu upale u more. D'Annunzio održi kraći govor i razarač Nullo isplovi vijući na krmi veliku dalmatinsku zastavu. Dok su glazbe ispraćale preostale vojnike u vojarne, ulicama su se pjevale iredentističke pjesme, «čulo se poklika proti Slavenima», izvikivale su se i «pogrde protiv Hrvata». Već istog dana počinju tvorni napadaji na hrvatska društva. Predvođeni djevojčicama (!) arditi provale u prostorije Sokola, a zatim i pjevačkog društva Zoranić. počinjao je sablasni teror nad slavenskom većinom Zadrana, koji će - sankcioniran 12. studenoga 1920. Rapalskim ugovorom - potrajati još pune dvadeset i četiri godine…

 NAPOMENA:

Antun Kisić (1876.-1952.) administrativni činovnik, publicist (brat novinara Vinka Kisića). Dio njegove Zadarske kronike 1919.-1920. (rukopis je u splitskoj Sveučilišnoj knjižnici) objavio je prof. Hrvoje Morović u splitskim Magućnostima 1979. Kisić je također autor Ljetopisa grada Splita 1941.-1945. koji se čuva u Muzeju grada Splita.

Borbeni fašistički poklik "eja, eja, alalà" (zapravo inačicu engleskog uzvika "hip, hip, hurrah") sročio je D'Annunzio od talijanske poticajne dijalektalne riječice "eja" i starogrčkog ratničkog poklika "alalà".

Frano Baras

 

HKV.hr - tri slova koja čine razlikuAgencija za elektroničke medijePrilog je dio programskoga sadržaja "Događaji i stavovi", sufinanciranoga u dijelu sredstvima Fonda za poticanje pluralizma i raznovrsnosti elektroničkih medija.

 

Uto, 10-12-2019, 01:54:50

Najave

Pon Uto Sri Čet Pet Sub Ned
1
2
3
4
5
6
7
8
9
10
11
12
13
14
15
16
17
18
19
20
21
22
23
24
25
26
27
28
29
30
31

Komentirajte

Zadnji komentari

Kolumne

Telefon

Radi dogovora o prilozima, Portal je moguće kontaktirati putem Davora Dijanovića, radnim danom od 17 do 19 sati na broj +385-95-909-7746.

Poveznice

Snalaženje

Kako se snaći?Svi članci na Portalu su smješteni ovisno o sadržaju po rubrikama. Njima se pristupa preko glavnoga izbornika na vrhu stranice. Ako se članci ne mogu tako naći, i tekst i slike na Portalu mogu se pretraživati i preko Googlea uz upit (upit treba upisati bez navodnika): „traženi_pojam site:hkv.hr".

Administriranje

1 klik na Facebooku za hkv.hr

Pretraži hkv.hr

Kontakti

KONTAKTI

Telefon

Telefon Tajništva
+385 (0)1/481-0047

Elektronička pošta Tajništva
Elektronička pošta Tajništva
Ova e-mail adresa je zaštićena od spambota. Potrebno je omogućiti JavaScript da je vidite.

 

Elektronička pošta UredništvaElektronička pošta Uredništva
Ova e-mail adresa je zaštićena od spambota. Potrebno je omogućiti JavaScript da je vidite.

Copyright © 2019 Portal Hrvatskoga kulturnog vijeća. Svi sadržaji na ovom Portalu mogu se slobodno preuzeti uz navođenje autora i izvora,
gdje je izvor ujedno formatiran i kao poveznica na izvorni članak na www.hkv.hr.
Joomla! je slobodan softver objavljen pod GNU Općom javnom licencom.

Naš portal rabi kolačiće radi funkcionalnosti i integracije s vanjskim sadržajima. Nastavljajući samo pristajete na tehnologiju kolačića, ali ne i na razmjenu osobnih podataka.