Podsjetnik na h r v a t s t v o Splita između dva svjetska rata (28)

Danas kad velikosrpski научници ponovo mlate praznu slamu te bezobrazno i nasilno trpaju dubrovačke autore u korpus srpske književnosti, vrijedi podsjetiti kako su splitski Hrvati na slična drska krivotvorenja uzvraćali prije osamdesetak godina. Navodim odlomak iz esejističkog zapisa prof. Ante Belasa u kojem on dokumentirano piše o h r v a t s t v u dubrovačkih pisaca...

Jadranski dnevnik 26. listopada 1935.

NA GROBU MARKA MARULIĆA

"...Najedanput neobična svijetlost zasja. Električne žarulje zasvijetle jakim sjajem. Kao da mi se snaga poveća. Crkva se rasvijetli. Vidi se kao u sred bijela dana. Snaga mi se povrati. Pogledam desno. Uza zid ugledam ploču. Na njoj natpis: »Marco Marulo magno Patruo . . .« Nadgrobna ploča Marka Marulića! Splitski patricij ovdje, u ovoj crkvi odabra vječno počivalište. Mlad. Ponosit. Gizdav. Bogat. Učen. Šuljao se je noću po gradskim ulicama. Kroz prozore se je noću u kuće uvlačio. Brao je voće sa zabranjenog stabla, sa kojega njegov prijatelj Papalić mrtav na ulični pločnik pade. I to mu otvori oči. On uvidi da je sve: »Tašćina od tašćina i sve je tašćina / Ovi svit je osin i magla i tmina.« Iz kruga šumnog gradskoga života povuče se. Ostavi grad. Ode na osamljeni otok na kojemu pčele zuje i med sakupljaju. U tišini, miru i samoći da se kaje i skrušeno moli. Ali razočaran je, jer i tu nađe ono što ga od svijeta otjera: »Jer ča god obajdoh od moje mladosti nigde ne najdoh gdi nije zavidosti.« Vlastelin splitski prvi hrvatski pjesnik! Vlastelin, ali narodni čovjek. Humanist, ali ljubitelj svog hrvatskog jezika. Hrvatski jezik u Splitu u to doba! Da, hrvatski jezik govori se po gradu Splitu. Ozvanja po vlasteoskim palačama. Odjekiva po građanskim kućama. Ori se po pučkim, kolibama. Venecija vlada. Hrvatski jezik gospoduje. Vlast Venecije još ne okrnji njegovo gospodstvo. Pa, razumljivo je. Ono je bilo jako i čvrsto. Hrvatski jezik još prije od Venecije Splitom je zagospodovao. Doseljeni Hrvati u VII v. prodirahu u Split, utemeljen u VII v., malo po malo. Od vijeka do vijeka njihov se je broj povečavao. U XIII v. zagospodovaše Splitom:

Judita str1

Split posta hrvatski grad. Gotovo se sve porodice pohrvatiše. U XIV v, još je malo stranih vlasteoskih porodica. U XV v. od 348 plemićkih porodica 328 je hrvatskih, a istom 20 stranih doseljenika. U takovoj sredini rodi se Marko Marulić. U takovoj sredini odraste. U takovoj sredini život sprovađao. Marulić je dakle bio sin hrvatskog grada. Član hrvatskoga plemićkog tijela. Sin hrvatskog naroda piše na hrvatskom jeziku g. 1521 svoje djelo »Libar Marca Marula Splichianina uchomse usdarsi Istoria Svete udovice Judit u versih haruaccki slosena« Marko Marulić svoj jezik nazivlje hrvatskim. Ne boji se strane vlasti. Ne srami se kulturnog svijeta. Tuđa vlast mu ne zamjera. Ne priječi širenje njegove knjige. Ne pada moćnoj Veneciji na pamet da u tom djelu izbriše ili izostavi riječ »haruaccki« Gosp. Pavle Popović, profesor beogradske univerze, u svojem djelu »Jugoslavenska književnost« ne citira naslovni list Marulićeve Judite. On veli samo da je Marulić napisao Juditu. Gosp. profesor nije htio da reče da je Marulić napisao to djelo na hrvatskom jeziku. Bit će zato da ne bi svijet doznao da su Hrvati živjeli i u XVI v. kao i danas na obalama ovoga mora, da su imali svoju vlastitu književnost. Njegova je namjera jasna. Ali ni to nije jedino prešućivanje. Pavle Popović napisao je g. 1931 djelo »Pregled srpske književnosti (stara književnost, narodna književnost, dubrovačka književnost)«. Popović je realan čovjek. On ne piše na temelju fantazije ili tuđeg mišljenja. On radi samo na temelju razloga i vlastitog proučavanja. U uvodu citiranog djela piše: »Dubrovačka književnost je vrlo važna oblast srpske književnosti (str. IX)«; pak dalje: »Ja smatram, po razlozima a ne po šovinizmu ... i da se dubrovačka književnost može nazvati srpskom bar onako kao i hrvatskom (str. XIII).

Frane crkva

Pa dobro. Ali gdje su razlozi? Te ne navađa. Dakle ih nema. Gdje su dubrovački pisci koji svoj jezik nazivlju srpskim? Popović ih u tom svojem djelu ne nabraja. To znači da ih nema. Ali ima razloga da se dubrovačka književnost mora nazivati hrvatskom. Ima pisaca koji su svoj jezik nazivali hrvatskim. Svaki vijek ima svojeg pisca. Evo ih: Nikola Nalješković (1510-1586) poručuje na 16 XI 1564 korčulanskom vlastelinu Vidalu : »Slavni moj Vidale... Tim narod Hrvata vapije i viče da s' kruna od zlata kojom se svi diče.« Viđale odmah na 9 XII 1564 otporučuje Naiješkovlću: »Časti izabrana Niko i hvala velika Hrvatskoga diko i slavo jezika.« Vidale pjeva o Dubrovniku: »Dubrovnik grad svitli i slavan zadost; svuda ga jes puna slava, svud on slave, hrvatskih ter kruna gradov se svih zove.« Vidale u XVI v. proglašuje Nalješkovića hrvatskim pjesnikom, a Dubrovnik u XVI v. hrvatskim gradom. Gosp. Popović pak u XX v. piše da je Nalješković srpski pjesnik, a Dubrovnik u XVI v. srpski grad. Dominik Zlatarić napisao je djelo: »Elektra, tragedija u harvacki izložena. U Mletcih pri Marku Grimanu 1621.« Bernardin Pavlović, franjevac, napisao je: »Pripravljanje za dostojno reći svetu misu ... u hrvatski jezik pomljivo i virno privedeno. U Mletcih pri Stipanu Monti 1747.« Marko Bruerović (1774- 1825) u svojem. »Satiru« jadikuje: »S Pivnice jer svako do glasovitog Pregata slavne bi se lako hrvatske odreko starine?« Eto iz svakog vijeka po jednog pisca koji nazivlje jezik u Dubrovniku hrvatskim. To su razlozi da se dubrovačka književnost nazivlje hrvatskom. Nek navede gosp. Popović i jednog književnika iz te dobi koji nazivlje dubrovački jezik  srpskim, pa će onda i on imati pravo da dubrovačku književnost nazove srpskom. Dok pak to ne učini, ne može mu se priznati, da »po razlozima« piše onako kako piše..." PROF. ANTE BELAS

Dubrovnik3

NAPOMENA:

Uporna i podmukla rabota negiranja hrvatskog kulturnog i nacionalnog identiteta Dubrovnika nastavlja se do naših dana. Osobito je perfidna knjiga Zlate Bojović "Istorija dubrovačke književnosti", Beograd, 2014. vidi poveznicu.

Opširnije o drskom posrbljivanju hrvatski autora vidi i poveznicu.

Pavle Popović (1868.- 1939) srpski akademik, profesor, rektor Univerziteta u Beogradu. Utemeljitelj Društva za srpski jezik i književnost. Tvrdio da Srbi, Hrvati i Slovenci imaju jedinstvenu zajedničku književnost.

Ante Belas (1880.-1963.) profesor, publicist, znanstvenik. Tridesetih godina prošlog stoljeća, člancima i javnim predavanjima isticao se kao zauzetni domoljub i predstavljač hrvatske povijesti i kulturne baštine. U Socijalističkoj Jugoslaviji u nemilosti te prešućivan zbog svog naglašenog "hrvatstva". Opširnije vidi poveznicu.

Frano Baras

Sri, 16-10-2019, 00:37:47

Komentirajte

Zadnji komentari

Kolumne

Telefon

Radi dogovora o prilozima, Portal je moguće kontaktirati putem Davora Dijanovića, radnim danom od 17 do 19 sati na broj +385-95-909-7746.

Poveznice

Snalaženje

Kako se snaći?Svi članci na Portalu su smješteni ovisno o sadržaju po rubrikama. Njima se pristupa preko glavnoga izbornika na vrhu stranice. Ako se članci ne mogu tako naći, i tekst i slike na Portalu mogu se pretraživati i preko Googlea uz upit (upit treba upisati bez navodnika): „traženi_pojam site:hkv.hr".

Administriranje

1 klik na Facebooku za hkv.hr

Pretraži hkv.hr

Kontakti

KONTAKTI

Telefon

Telefon Tajništva
+385 (0)1/481-0047

Elektronička pošta Tajništva
Elektronička pošta Tajništva
Ova e-mail adresa je zaštićena od spambota. Potrebno je omogućiti JavaScript da je vidite.

 

Elektronička pošta UredništvaElektronička pošta Uredništva
Ova e-mail adresa je zaštićena od spambota. Potrebno je omogućiti JavaScript da je vidite.

Copyright © 2019 Portal Hrvatskoga kulturnog vijeća. Svi sadržaji na ovom Portalu mogu se slobodno preuzeti uz navođenje autora i izvora,
gdje je izvor ujedno formatiran i kao poveznica na izvorni članak na www.hkv.hr.
Joomla! je slobodan softver objavljen pod GNU Općom javnom licencom.

Naš portal rabi kolačiće radi funkcionalnosti i integracije s vanjskim sadržajima. Nastavljajući samo pristajete na tehnologiju kolačića, ali ne i na razmjenu osobnih podataka.