Podsjetnik na h r v a t s t v o Splita između dva svjetska rata (26)

P političkom raspoloženju Splićana godine 1935. svjedoče i ova dva članka iz dnevnog lista Jadranski dnevnik. Jedan je bio objavljen povodom rođendana dr. Mačeka, a drugi u prigodi proslave 100. godišnjice Lijepe naše. U oba slučaja autor članaka iznosi negodovanje pučanstva jer se nije vijala hrvatska zastava na drugom vrhu Marjana... Naime, još od vremena Austro Ugarske Splićani su običavali u svećanim prigodama na svom opjevanom Marjanu istaknuti hrvatsku trobojnicu. Međutim u Kraljevini Jugoslaviji odluku / dozvolu o isticanju bilo koje zastave na njegovom vrhu morala je odobriti uprava Društva "Marjan", a ona je tih godina (kao i Općina) bila u rukama gorljivih prorežimskih pristaša.

 JADRANSKI DNEVNIK, 22. srpnja 1935.

"U petak navečer, kad se je mrak na zemlju spustio, gorila su brda i more: na gorskim vrhuncima Kozjaka i Mosora, na glavicama obližnjih otoka Brača, Šolte i Čiova kao i na morskoj obali plamsali su krijesovi kojih se je crveni plamen poput stupa dizao put nebeskih visina i objavljivao narodu da se slavi rođendan i imendan dra Vlatka Mačeka i da je narodni praznik. U subotu grad je osvanuo u svečanom ruhu: na kućama vijale su se narodne zastave, prozori i dućani bili su okićeni narodnim trobojkama. Od Marjana do Poišana, od obale do Poljuda i Kopilice sve je plivalo u moru zastava. Neviđeni prizor pružao je stari pazar. Nije bilo dućančića ni stola na kojem nije bio zaboden štap, a na njemu zastava; na košarama seljakinja i na šatorima prodavačica krumpira, zeleni i voća lepršala je zastava. Sav pazar kao da je bio pokriven jednom zastavom koja je prodavače i kupce štitila od sunčane žege. Mali puk, siromašan svijet koji u teškom trudu i znoju svojega lica prehranjuje sebe i svoje, nije žalio da od usta otkine, da kupi zastavu i da njome okiti, svoju kućicu, dućančić i šatorčić na čast svojega spasitelja. Sve je bilo veselo i razdragano, Što se je vidilo na licu, odijelu i živom razgovoru. Ali bilo je kuća i dućana koji su ta dva dana izgledali kao svakog drugog običnog dana, na sebi nisu imali nikakovog znaka po kojem bi se moglo suditi da u njima žive i rade ljudi koji sa ostalim građanstvom osjećaju. To su većinom kuće doseljenika i onih, koji ne saosjećaju sa svojim narodom. Ovo nije bilo partijsko slavlje, već narodno, kojemu se je trebao pridružiti svaki građanin, bez obzira kako misli i osjeća. Ni na kućama domaćih bogataša kao ni na onim »velikana« nije bilo nikakovog znaka veselja ni radosti. Niti se ne pridružiše svome narodu. Između njih i naroda danas je udaljenost kao između neba i zemlje. Gospoda pak u Sarajevskoj ulici (Općina! np. F.B.) kao da zaboraviše 5 srpnja ne vide i ne čuju što se oko njih zbiva i događa. Još je jedna žalosna činjenica koja me je duboko dirnula: Tom veselju nije se pridružio naš Marjan. On je u te dane kao i u ostale bio tih, miran i žalostan. Njegovi su vrhovi tužno stršili put nebeskih visina kao da mole u Svevišnjega oproštenje. Zašto se na Marjanu nije vijala zastava? Zašto se i Marjan nije pridružio građanskom i narodnom veselju i danas, kao što se je pridruživao ranije, u svim prigodama? Zar Marjan nije svojina splitskih građana? Split se trudio i mučio, zemlju nabavljao i novac davao da se šuma sadi, redi i čuva, da se staze i putevi krče. Split je podigao Marjan do gizdavog momka da je za njim uticalo svako ljudsko oko. Kad je pun i jedar momak postao, uzoholiše ga tako da veselje naroda ne nalazi odjeka u njegovoj duši i zato se nije ne samo pridružio narodnom slavlju nego nije se ni okitio barjakom. Tužno sam promatrao te dane turobni Marjan koji mi je izgledao kao da nevidljive suze roni i nečujno jadikuje. Zamislih se i prenesoh se u daleku prošlost i sve mi pred očima uskrsne. Zamišljen silazah niz Marjan, spuštah se niz Senjsku ulicu i kad do Stagne dođoh prenu me iz tih misli turobno pjevanje: Marjane, Marjane, ča barjak ne viješ! -as. "

Marjan barjak

JADRANSKI DNEVNIK, 20. prosinca 1935.

"U prošlu nedjelju, kada je skoro cijeli Split slavio 100-god. hrvatske himne i kada je cijeli grad bio pokriven narodnim barjacima, činio je naš Marjan iznimku. On, koji redovito barjak vije za svakoga i za sve. jučer ga nije vijao. Ovo je sasma prirodno izazvalo u građanstvu veliko negodovanje, koje se jače ispoljilo na večernjoj priredbi u kazalištu prigodom pjevanja pjesme »Marjane, Marjane, ča barjak ne viješ.« Marjan je svojina grada Splita i on ne može i ne smije da se odvoji od Splićana u nijednoj njihovoj ni tužnoj ni veseloj zgodi. Niko nije ovlašćen da raspolaže sa Marjanom po svojoj volji, nikako pak društvo »Marjan« u kojemu je začlanjeno par tuceta gospode koja se utvaraju da pomoću novaca što ih Split i Splićani direktno ili indirektno davaju, mogu njima i prkositi. Ovaj odnos treba konačno urediti, pa na brdu Marjanu i u društvu »Marjan« stvoriti prilike koje odgovaraju volji i osjećajima Splita. Ovakovim izazovima, propustima i demonstracijama se samo jača i širi nezadovoljstvo i neraspoloženje, a mi ne razumijemo komu to ide u račun. Gospoda nisu smjela zaboraviti da je hrvatska himna sastavni dio državne himne."

Jadranski dnevnik

NAPOMENA:

Za vrijeme FNRJ stihovi iz domoljubne pjesme Marjane, Marjane.,. "milu trobojnicu, crven, bijeli, plavi, to je barjak pravi." izbačeni su, a ubačeno je "ime druga Tita, naprid partizani, zvizda petokraka... " Svako javno pjevanje izvornih stihova izlagalo vas je opasnosti da budete procesuirani i strog kažnjeni! Vrijedi podsjetiti na posljednje isticanje hrvatske trobojnice bez zvijezde koje se dogodilo 10. travnja 1947. Dvojica mladih Splićana potajno su za olujne noći skinuli jugoslavensku zastavu s petokrakom te izvjesili veliku hrvatsku trobojnicu... Događaj je odjeknuo među "šutljivom većinom", a izazvao zaprepaštenje među komunistima... OZNA (koja sve dozna!) ubrzo je pronašla počinitelje, a zatim razotkrila skupinu od desetak mladića i djevojaka koji su bili umiješani u taj izazovni pothvat. Optužili su ih i za druga ilegalna djelovanja (bacanje letaka, pisanje parola po gradu itd.) te osudili na teške kazne od tri do deset godina strogog zatvora! Potresne pojedinosti o tome vidi na poveznici.

Frano Baras

 

HKV.hr - tri slova koja čine razlikuAgencija za elektroničke medijePrilog je dio programskoga sadržaja "Događaji i stavovi", sufinanciranoga u dijelu sredstvima Fonda za poticanje pluralizma i raznovrsnosti elektroničkih medija.

 

Naš portal rabi kolačiće radi funkcionalnosti i integracije s vanjskim sadržajima. Nastavljajući samo pristajete na tehnologiju kolačića, ali ne i na razmjenu osobnih podataka.