Britanski multikulti eksperiment

Začetak modernih migracija u Veliku Britaniju i ujedno s tim stvaranja tamošnjeg multikulturalnog društva mi nalazimo u 1948. godini kada prvi karipski migranti na brodu Empire Windrush dolaze u PowellLondon. U određenom smislu potomci tih migranata danas imaju u svojoj zajednici isti status kao što u Americi sada imaju potomci s broda Mayflower koji je u 17. stoljeća doveo prve Engleze na područje današnjeg SAD-a.

Točno dvadeset godina kasnije Enoch Powell, bivši ministar konzervativne vlade i jedini Britanac koji je tokom Drugog svjetskog rata napredovao od običnog vojnika do generala održava govor „Rijeke krvi” o posljedicama migracija po Veliku Britaniju. U svom govoru Powell je ustvrdio da će na području Velike Britanije 2000 godine živjeti 5 do 7 milijuna migranata porijeklom iz Azije, Afrike ili Kariba kao i da će biti stvoreno multikulturalno društvo. Powell je istovremeno bio u pravu i u krivu. Bio je u pravu po pitanju te dvije tvrdnje, a bio je ujedno u krivu zbog te dvije tvrdnje. Bio je u pravu jer su bile istinite i jer su uživale apsolutnu podršku Britanaca, a Britanijabio je u krivu jer su je vodstvo konzervativne (i laburističke) stranke kao i svi mediji osudili kao rasističku. U tjednima nakon govora britanska pošta je bila prisiljena nekoliko puta dnevno dostavljati kamione pisama podrške koje su mu poslali Britanci dok je on sam bio javno i politički eliminiran.

Powell je bio samo prvi od onih koji će tokom sljedećih desetljeća biti na sličan način eliminiran kako bi se onemogućila diskusija o ovoj tematici što bi u svakom demokratskom ili čak i kvazidemokratskom sistemu moralo biti nezamislivo. Kao što je rekao predsjednik komisije za rasnu jednakost Velike Britanije, Trevor Philips, činjenica da smo zabranili ljudima da kažu što misle ne znači da su oni to prestali misliti. Taj isti Philips koji danas osuđuje moderni multikulturalizam je osoba koja se istovremeno hvali da je korištenjem državnog novca uništio British National Party, istovremeno ne shvaćajući da je to protivno zakonima svakog demokratskog sustava. Trenutačno u Velikoj Britaniji se na snazi nalazi 35 akata Parlamenta, 52 statutarna instrumenta, 13 kodeksa prakse, 3 kodeksa uputstava i 16 direktiva Europske komisije koje govore da je zabranjeno „mrziti” ikoga zbog njegove rase, boje kože, nacionalnosti, nacionalnih korijena, religije, ateizma, spola, roda, seksualne orijentacije, invaliditeta, godina starosti itd.

U ime multikulturalnosti

Bez obzira na sve te zakone, a trebali bi dodati i baš zbog njih britanski multikulturalizam predstavlja totalni promašaj u usporedbi s onim kakvim je predstavljen od strane medija i države. Terorizirani strahom da će biti proglašeni rasistima nitko u Velikoj Britaniji ne želi govoriti o problemima što je na kraju rezultiralo prihvaćanjem azijskih bandi silovatelja, šerijatskih sudova, genitalne mutilacije djevojaka, mnogoženstva (poligamije) i drugih represivnih načina ponašanja prije svega pripadnika tamošnjih sunitskih grupa migranata. To sve je bilo prihvaćeno u ime multikulturalnosti i prihvaćanja različitosti kultura što "obogaćuje društvo" u cjelini bez obzira što nitko ne pruža dokaze o pozitivnom utjecaju na autohtone stanovnike i socijalnu koheziju.

Službeno mnogoženstvo je u Velikoj Britaniji protivno tamošnjim zakonima, ali u veljači 2008 godine britansko ministarstvo za rad i mirovine donosi uredbu kojom se mnogoženstvo prihvaća tako da druga i treća žena dobivaju socijalnu zaštitu i mirovine. Trenutačno po službenim podacima u Velikoj Britaniji postoji oko 20.000 mnogoženstvenim brakova iako je mnogoženstvo protuzakonito!?

Silovanje VBVijest Jutarnjeg lista

Slično kao i mnogoženstvo genitalna mutilacija djevojaka je protuzakonita, ali između 1985. i 2018. godine britanski sudovi za ovaj zločin nisu nikoga osudili iako se žrtve ovog zločina otkrivaju svakoga sata. Sve u svemu, između travnja 2015. i ožujka 2016. registrirano je 8.656 zločina genitalne mutilacije djevojaka, a nitko nije bio osuđen vrlo vjerojatno da se ne bi nanijela šteta pravu na kulturološko samoodređenja različitih društvenih skupina.

Za razliku od ova dva primjera, šerijatski sudovi službeno postoje zahvaljujući zakonu iz 1996. godine. Sve sudske odluke nekoliko desetaka postojećih šerijatskih sudova u Velikoj Britaniji su potpuno zakonite dok se njihove odluke ne nalaze u suprotnosti s britanskim zakonom. Dok se ovi kulturološki običaji koji navodno pozitivno utiču na multikulturalnost tiču samo migranata i njihovih potomaka pa ih autohtono stanovništvo može ignorirati tako nešto nije moguće za zločine bandi silovatelja.

Silovanje bijelih djevojčica

Realno govoreći teško je naći u Velikoj Britaniji područje s većim postotkom prije svega sunitskih migranata i njihovih sudpotomaka gdje nije došlo do stvaranja ovih bandi koje su ciljano sudjelovale u silovanju bijelih djevojčica, autohtonih stanovnika. Jednostavno nema nikakvog smisla nabrajati mjesta u kojima su te grupe ciljano silovale bijele djevojčice jer mi za to nemamo dovoljno prostora. Općenito gledajući nema veze pričamo li o West Yorkshire, Buckinghamshire, Greater Manchester, Oxfordshire ili nekoj drugoj regiji jer je priča uvijek ista. Prije svega pakistanske ,a ponekad kao u Bristolu i druge bande su ciljano silovale bijele djevojčice.

Državni organi su u većini slučajeva znali što se događa, ali su više od 15 godina odbijali zaštiti silovane i uhiti silovatelje. Jedino razlog za takvo ponašanje se nalazio u činjenici da su silovatelji bili neeuropski migranti, a silovane bijelkinje što samo po sebi predstavlja zavisno od interpretacije policijski rasizam ili državni aparthejd. Na kraju kada se slegla prašina oko svega najbolji prikaz situacije o ovim događajima je dao sudac Penny Moreland koji je u svojoj presudi azijskoj silovateljskoj bandi iz Newcastlea presudio da su oni ciljano silovali bijele djevojčice, ali da to ne predstavlja rasizam.

Stvaranje novoga čovjeka

U današnjoj Velikoj Britaniji masovna silovanja bijelkinja jer su bijelkinje ne predstavlja rasizam, ali izjava policajca Marcusa Tysona na povike prokurdskih demonstranata “ovo je moja država, pa obavite ono što trebate” predstavlja rasizam koji zaslužuje policijsku istragu. Kao što je Staljin prisilnom edukacijom stvarao novog sovjetskog čovjeka danas se stvara novi multikulturalni čovjek na praktički isti način, putem lažiranja povijesti i u pravom smislu te riječi prijetnje državnim nasiljem. Kako bi se stvorio taj novi čovjek BBC izmišlja povijest multikulturalne Engleske putem crnog rimskog generala koji nikada nije postojao, dok povjesničari iskapaju antičke grobove tražeći također crnce.

Po riječima Nassima Nicholasa Taleba: “Tipični britanski akademik radi na osnovu petogodišnjeg radnog ugovora koji se obnavlja pa kao ostali članovi srednje klase živi u konstantnom strahu da će biti uhvaćen kršeći pravila. On je ranjiv na na najmanju optužbu tako da imamo izgrađen cijeli sustav koji terorizira njegov znanstveni rad”.

London Pakistanci

Prizor iz Londona

Bez obzira na sve to državno prisiljavanje i reeduciranje ovaj sustav ne funkcionira kao što nije funkcionirao niti Staljinov novi socijalistički čovjek. Prvi dokaz toga je samozatvaranje pripadnika nacionalne/vjerske zajednice u vlastita geta, drugi predstavlja činjenica da se samo 4 % bijelaca oženilo za migranta ili njegove potomke dok posljednji dokaz predstavlja bijeg bijelaca iz “multikulturalnih” kvartova i gradova. Samo iz Londona se iselilo 1.400.000 bijelih Britanaca u 20 godina što tamošnji mediji pokušavaju objasniti na bezbroj načina samo s ciljem da se ne spomene multikulturalizam. Realno govoreći nije uopće čudno da ljudi koji mogu napuštaju Veliku Britaniju u kojoj poziv “britanski poslovi za britanske radnike” (bili oni bijeli, crni, žuti ili zeleni) biva proglašavan fašizmom. Poruka koju autohtoni britanci već desetljećima dobivaju od britanske vlade je jednostavna: "ti si užasan. Ti si nitko."

Osnovna laž britanskog multikulturalizma

Dok vlada tako svojim rasističkim potezima napadala vlastite autohtone državljane i nagrađuje prije svega sunitske migrante ona nije uspjela dobiti, kupiti njihovu lojalnost jer ipak je riječ u njihovim očima o nevjerničkoj vladi. Kada govorimo o lojalnosti migranata i njihovih potomaka europskim državama u kojima žive dovoljno se sjetiti argumenta predsjednika Trump u izbornoj kampanji kada je ustvrdio da se više muslimanskih britanaca bori u vojsci Islamske države nego što ih se nalazi u britanskoj vojsci. Ta njegova tvrdnja koja otkriva osnovnu laž britanskog multikulturalizma je bila od medija lažljivo dočekana na nož kao neistinita iako je realno govoreći bila istinita. Po britanskim službenim podacima u njenim vojnim snagama se nalazi 640 muslimanskih pripadnika dok se u snagama Islamske države i Al Kaide/Al 850 britanskih državljana.

Sada na kraju ovog teksta vrijeme je da se vratimo na početak na 1948. godine. Kada te godine na svoj put u Veliku Britaniju kreću prvi karipski migranti na njenom teritoriju živi samo 30.000 pripadnika etničkih manjina. Do 1980. godine broj pripadnika entičkih manjina ili ako želimo biti precizniji migranata i njihovih potomaka će porasti na 1.5 milijuna, a 2011. godine će ih biti 11.5 milijuna. Migranti (i njihovi potomci) bili oni iz Europe, Afrike, Azije ili Amerike će svojim brojem nadmašiti broj autohtonih Britanaca (i njihovih potomaka) u Londonu tako da će oni činiti tada samo 44.9 % stanovnika, a slično će se dogoditi nekoliko godina kasnije i u drugom po veličini britanskom gradu Birminghanu.

Današnju britansku situaciju je još prije 10 godina najbolje opisao dr. Mohammed Naseem, predsjednik Središnje džamije Birminghama koji je izjavio da ako ”vlada smatra da su migranti problem onda bi prije svega trebali gledati sebe budući da su oni svojim odluka dopustili dolazak tih ljudi.”

Robert Jurčić

 

Pon, 18-11-2019, 16:13:39

Komentirajte

Zadnji komentari

Kolumne

Telefon

Radi dogovora o prilozima, Portal je moguće kontaktirati putem Davora Dijanovića, radnim danom od 17 do 19 sati na broj +385-95-909-7746.

Poveznice

Snalaženje

Kako se snaći?Svi članci na Portalu su smješteni ovisno o sadržaju po rubrikama. Njima se pristupa preko glavnoga izbornika na vrhu stranice. Ako se članci ne mogu tako naći, i tekst i slike na Portalu mogu se pretraživati i preko Googlea uz upit (upit treba upisati bez navodnika): „traženi_pojam site:hkv.hr".

Administriranje

1 klik na Facebooku za hkv.hr

Pretraži hkv.hr

Kontakti

KONTAKTI

Telefon

Telefon Tajništva
+385 (0)1/481-0047

Elektronička pošta Tajništva
Elektronička pošta Tajništva
Ova e-mail adresa je zaštićena od spambota. Potrebno je omogućiti JavaScript da je vidite.

 

Elektronička pošta UredništvaElektronička pošta Uredništva
Ova e-mail adresa je zaštićena od spambota. Potrebno je omogućiti JavaScript da je vidite.

Copyright © 2019 Portal Hrvatskoga kulturnog vijeća. Svi sadržaji na ovom Portalu mogu se slobodno preuzeti uz navođenje autora i izvora,
gdje je izvor ujedno formatiran i kao poveznica na izvorni članak na www.hkv.hr.
Joomla! je slobodan softver objavljen pod GNU Općom javnom licencom.

Naš portal rabi kolačiće radi funkcionalnosti i integracije s vanjskim sadržajima. Nastavljajući samo pristajete na tehnologiju kolačića, ali ne i na razmjenu osobnih podataka.