Četiri jahača apokalipse jašu… i s njima jašu, hrvatske Jude!

Domovinski, obrambeni i oslobodilački rat još uvijek traje. Prije dvadeset i osam godina doživjeli smo ga sa svim mogućim posljedicama – silovitom oružanom agresijom od dojučerašnjih djelitelja jednog štefprostora nazvanog Jugoslavija, tzv. zajednice naroda i narodnosti, koju sada mnogi, na razne načine, pokušavaju obnoviti tepajući joj Region.

Jedan narod iz te zajednice, uz svesrdnu pomoć JNA, u ljudstvu i naoružanju, pokušao je ostvariti nedosanjani san o Velikoj Srbiji. Također, uz pomoć, a s izlikom ugroženosti velikog broja domicilnog stanovništva srpske nacionalnosti – dojučerašnjih susjeda, prijatelja i kumova, koji su živjeli s nama i među nama. Čast i dužno poštovanje svima onima koji su ostali i dijelili gorku stvarnost, a osobito onima koji su zajedno s našim braniteljima, rame uz rame, branili Domovinu.

U dvadeset i prvom stoljeću, u srcu Europe, vodio se nesmiljeni rat. Bili smo izloženi nezapamćenom krvoproliću. Smrtno je stradalo preko petnaest tisuća boraca, preko dvije tisuće još uvijek se vode u evidenciji nestalih, a ubijeno je četiristo dvoje djece… Samo u Vukovaru pedeset i jedno, od toga šestomjesečna beba, a ostali u Slavonskom Brodu i ostalim mjestima diljem Domovine.

Nezacijeljena rana

Vukovar – ostaje do danas nezacijeljena rana Hrvatske!

Ovih dana pojavljuje se ime Martine Štefančić, djevojčice od četiri godine koja je ubijena zajedno s bakom u Vuobiteljskoj kući 1991. u Borovu Selu.

Zločin bez kazne!

Ovih dana, ponovno, ciklički, kao naručeno, da bi se neutraliziralo ili potpuno gurnulo pod tepih, otvara se od srpskih predstavnika pitanje ćirilice u Vukovaru, uz podršku i blagoslov Ustavnog suda Hrvatske!!! Vrhovni zakon bez prava na prigovor i bez odgode! Zar samo za jednu kategoriju prava?!

Gledam i slušam gradonačelnika Vukovara, gospodina Penavu, i vidim novovjekog raspetog Isusa. Duboko osjećam bol njegove duše i krik srca, krik koji svjedoči nemoć jednog, većinskog naroda, koji se herojski obranio u nametnutom ratu, ratu koji se i dalje vodi drugim sredstvima, ali ništa manje ubojitim od onih iz 1991. godine, vidim nemoć ljudi Vukovara, vidim nemoć hrvatskog čovjeka obespravljena u svojoj vlastitoj državi.
Vukovaru treba mir, Hrvatskoj treba mir! Bojim se… rekao je Penava.

Personifikacija stradanja Hrvatske i njenog naroda

Pred očima mi ponovno slika razrušenog Vukovara, slika kolone ljudi koji gmile iz podruma, iz tromjesečnog života krtice… Pred očima mi lice nedužnog djeteta – Martine… pred očima mi razrušena Hrvatska. I kako je ubojstvo djevojčice Martine prošlo bez kazne, jednako tako prolaze i svi oni koji pokušavaju izokrenuti povijesnu istinu, VUopravdati krvavu agresiju, lobotomizirati zdrav razum i sjećanje – sve do otvorenog djelovanja protiv vlastite Domovine, unutar i van njenih granica.

Martina postaje personifikacija stradanja Hrvatske i njenog naroda, jednako kao što je i Ana Frank, personifikacija stradanja židovskog naroda u II. svjetskom ratu.

Možda će za nekoga ovo biti pretjerano ili presmiono, ali tako u srcu osjećam dok gledam kako se iz dana u dan rastače krvava stečevina slobode.

Nameće se pitanje i zaključak: Do kada će nas jedna osoba i pomagači iz njegova i našeg naroda držati kao taoce laži na kojoj se gradi stoljetna povijest hrvatsko – srpskih odnosa i truju generacije i generacije?! Zar Hrvatska, hrvatski narod i svi drugi koji u njoj žive, ne postaju Martina Štefančić?! Ona je hladnokrvno ubijena na mah, a ovdje se jednako hladnokrvno, iz dana u dan, iz godine u godinu, ubijaju već ubijeni i mi, živi, svjedoci vremena i događaja! Vodi li sve ovo što nam se događa k samo jednom jedinom cilju – ovakva nam država ne treba!? Četiri jahača apokalipse jašu… i s njima jašu, hrvatske Jude!

Što hoće takozvani moćnici, lokalni i svjetski?

Vječnost postoji, tijelo umire ali duša ostaje živa i susreće se sa svojim Stvoriteljem. Vidimo, maske padaju, autoriteti se urušavaju, čovjek na čovjeka nasrće, brat na brata, otac na sina, sin na oca, majka na kćerku, nevjesta na svekrvu… sve se uskomešalo, tlo se ljulja pod nogama, Sodoma i Gomora na svakom kutku ove Zemlje za koju se „brinemo“ a na sve načine dovodimo u pitanje ono što nam je darovano – život svoj i njezin!

Živjeti po Božjim zakonima

Što nam preostaje, svima, bez obzira na vjeru i naciju? Preostaje nam mijenjati srce, živjeti po Božjim zakonima, evanđeoskim mjerilima vrijednosti. Preostaje nam pokajati se osobno i kao narod za sve svjesno i nesvjesno počinjene grijehe, zatražiti oprost od Onoga koji vodi povijest svijeta, Stvoritelja Neba i Zemlje, - svi! Žurno nam je otvoriti se ljubavi Onoga koji je Put, Istina i Život – Trojedinom Bogu i dopustiti da nas On zahvati u svojoj punini. Samo je u Njemu Pravda, samo je u Njemu Mir, samo On je Sudac bez mane i grijeha!

A, vi, braćo u Kristu, pripadnici srpskog naroda, ne dopustite da vas Zlo zavodi i upravlja vašim životima – mislima, Križriječima i djelima. Obraća vam se, u ime svog naroda, jedna pomalo ostarjela žena, predstavnica one plemenite, vjerujem istinoljubive, Hrvatske, Bogoljubne i domoljubne Hrvatske – većine, uz sve zlo koje nam je stoljećima učinjeno. Usuđujem se reći: Oprostite za svaku bol koja vam je od nas došla! A, vi, kad uspijete izreći: Oprostite, braćo Hrvati, za sve ono što smo vam samo u Vukovaru učinili, naći ćete mir i naš suživot bit će moguć. On je i sada na djelu, makar se neki uporno trudili dokazivati suprotno. Dokle god se krijete iza vaših političara i njihovih opakih planova, bit ćete uznici jedne propale ideje, mitologije, bit ćete šahovske figure koje oni pomiču kako žele hoteći vas uvjeriti da rade za vaše dobro.

Bogu hvala, naš narod budi se oda sna, doduše, još uvijek uspavano, presporo, ali zora sviće, sviće dan kad će zasjati Istina o nama, Istina koja oslobađa i daje nam da dišemo punim plućima. S Bogom sve je moguće – toliko da i naš svetac Alojzije Stepinac bude i vaš svetac, vaš, jer živimo u jednoj državi Hrvatskoj, u jednoj Domovini, za koju se vrijedi boriti. Ovdje je vaš dom, ovdje živite i umirete.

Vjerujem da će moj narod ustrajati u vjernosti Isusu i Mariji, Bogu Svemogućem, Gospodaru nad gospodarima, Gospodaru vremena i prostora, Njemu koji je pomoćnik u svakoj nevolji! Naša vjernost zalog je i vašeg opstanka, a s Bogom i naš suživot i tako željeni mir nama i vama, Vukovaru i Hrvatskoj!

Nastradali s obje strane, počivat će u miru!

 Gordana Ležaja

 

Čet, 12-12-2019, 10:32:45

Najave

Pon Uto Sri Čet Pet Sub Ned
1
2
3
4
5
6
7
8
9
10
11
12
13
14
15
16
17
18
19
20
21
22
23
24
25
26
27
28
29
30
31

Komentirajte

Zadnji komentari

Kolumne

Telefon

Radi dogovora o prilozima, Portal je moguće kontaktirati putem Davora Dijanovića, radnim danom od 17 do 19 sati na broj +385-95-909-7746.

Poveznice

Snalaženje

Kako se snaći?Svi članci na Portalu su smješteni ovisno o sadržaju po rubrikama. Njima se pristupa preko glavnoga izbornika na vrhu stranice. Ako se članci ne mogu tako naći, i tekst i slike na Portalu mogu se pretraživati i preko Googlea uz upit (upit treba upisati bez navodnika): „traženi_pojam site:hkv.hr".

Administriranje

1 klik na Facebooku za hkv.hr

Pretraži hkv.hr

Kontakti

KONTAKTI

Telefon

Telefon Tajništva
+385 (0)1/481-0047

Elektronička pošta Tajništva
Elektronička pošta Tajništva
Ova e-mail adresa je zaštićena od spambota. Potrebno je omogućiti JavaScript da je vidite.

 

Elektronička pošta UredništvaElektronička pošta Uredništva
Ova e-mail adresa je zaštićena od spambota. Potrebno je omogućiti JavaScript da je vidite.

Copyright © 2019 Portal Hrvatskoga kulturnog vijeća. Svi sadržaji na ovom Portalu mogu se slobodno preuzeti uz navođenje autora i izvora,
gdje je izvor ujedno formatiran i kao poveznica na izvorni članak na www.hkv.hr.
Joomla! je slobodan softver objavljen pod GNU Općom javnom licencom.

Naš portal rabi kolačiće radi funkcionalnosti i integracije s vanjskim sadržajima. Nastavljajući samo pristajete na tehnologiju kolačića, ali ne i na razmjenu osobnih podataka.