Ako što čovjek želi u svom životu, želi ostaviti nešto iza sebe. Svakako se misli na dobro: dobru djecu, steći imovinu, i poslovica kaže da čovjek u svom životu mora roditi sina, napraviti kući i zasaditi drvo. Postavila je narodna poslovica da se ostvari ono što će ostaviti budućnost i život i čovjeku i prirodi. Što se dogodi da čovjek ne ispuni te znake budućnosti ? Što se dogodi da učini sve suprotno? Što ostavlja general Korade iza sebe? Stvarao je i sina i kuću i domovinu sigurno je posadio i drvo? Sve što je stvorio nema budućnost kao ni ljudi kojima je uskratio život?
Vjerujem da čovjek svjesno stvara. Nemam odgovor zašto uništava? Zato se ovih dana pitam i ni trenutka ne pomišljam da je svijest o budućnost upravljala s postupcima generala Koradea. Nitko pri zdravoj svijesti, baš nitko na ovom svijetu nije tako moćan da može uzeti oružje u svoje ruke i bilo što rješavati a da misli da će mu sutra svanuti miran dan. Danas je pokojni Korade krvnik, zločinac, ubojica, a nije to sve postao u jednom danu. Pokopan je i kažu Zagorje je odahnulo a valjda i Hrvatska, još samo da se riješi što mu oduzeti od činova i odlikovanja i riješen je slučaj. Tog se bojim.
Od samih početaka rata bila sam s mladićima koji su išli u obranu zemlje, pratila sam njihov nasilno izmijenjeni život. Potpuno nepripremljeni s mladim srcima odlučni da brane napadnutu zemlju, postajali su branitelji. U strašnim uvjetima prolazili su strašne stvari. Slabo opremljeni i naoružani, uz zajedništvo morali su prolaziti i kroz brojne gubitke svojih suboraca. Puno toga se u njima punilo, jedino je bila važna obrana i sloboda.. Kasnije, kasnije je trebalo, mnogo toga staviti na svoja mjesta, liječiti, zaliječiti, osposobiti. A nije, nije se mnogo toga učinilo. Naprotiv ponižen je uspjeh obrane, ponižena je pobjeda, oni su poniženi i ja se tako osjećam. Koji ponos predstavlja hrvatski general ? Haag, umirovljenje, sud, zločin, kriminal? Gdje su generali pobjednici, gdje je pobjednička vojska, gdje je narod koji je pobijedio? Previše pitanja.
Kako s tim živjeti? Teško bi mogli i oni koji nisu ratom iscrpljeni. Broj samoubojstava hrvatskih branitelja nikoga nije zabrinuo. A to je trebao biti znak uzbune i zračne i opće opasnosti. Danas nakon sprovoda hrvatskog generala opet je vrijeme za uzbunu. Nikome u ovoj zemlji ne pada na pamet tražiti posebne privilegije za branitelje. Štitite ih u njihovoj nasilnosti, bahatosti, alkoholizmu, poremećenom ponašanju. Zaštititi njihov život i živote drugih, to da ! Oni su svjesno stvarali budućnost, ulažući i svoje živote, nisu to radili da bi danas imali moć uskratiti bilo kome život. Vi branitelji to znate, vi koji imate snage ne gledajte bespomoćno što se događa. Zaštitite dostojanstvo svojih sada, slabijih suboraca.
Žene u Domovinskom ratu
Marija Slišković, predsjednica
{mxc}