Poštovani gospodine uredniče,
Saša Jadrijević Tomas očito je nehotice zbog ograničenoga novinskoga prostora, skratio moje shvaćanje masonstva izneseno u telefonskom razgovoru, koji sam vodio s njim dana 10. prosinca o. g., a u povodu utemeljenja masonske lože u Splitu. Zbog takva kraćenja, tekst koji je objavljen u Slobodnoj Dalmaciji 11. prosinca o. g. pod naslovom Masonska loža traži nove članove po Splitu ne precizira točno moje istraživanje te problematike, koje u biti i najkraće izraženo izgleda ovako:
Između dva svjetska rata u Hrvata su postojale istodobno dvije slobodno-zidarske organizacije, što je posebno važno, a što je u Jadrijevićevu osvrtu ispušteno. Masonske lože koje su bile hijerarhijski podređene Beogradu vodile su jugoslavensku unitarističku politiku, koja je zatirala hrvatski nacionalni i duhovni identitet. Pripadnici tih loža vladali su utjecajnim političkim pozicijama. Masoni okupljeni pod okriljem Velike lože Libertas sa sjedištem u Zagreb djelovali su isključivo u hrvatskom državotvornom smislu. U ovoj zagrebačkoj Velikoj loži zajedno su djelovali hrvatski nacionalisti i hrvatski Židovi, a jedni i drugi zadužili su hrvatsku kulturu i gospodarstvo.
Djelovanje današnjih hrvatskih loža može se pozdraviti samo ako nastave djelovati u duhu nekadašnjega rada Velike lože Libertas. Ovo moje shvaćanje prošlosti hrvatskoga masonstva ocijenili su (u objavljenim recenzijama) kao jedino objektivno i dva moja prijatelja masona najviših stupnjeva: prof. dr. Leo Magnino i dr. Eugen Laxa. Upravo na njih se i odnosi moja misao da „o njima imam samo riječi pohvale jer su učinili puno dobra“.
U Splitu, 11. prosinca 2007.
Ivan Mužić
{mxc}