Kako je došlo do obrane Dubrovnika od agresora 6. prosinca 1991.g. na dan sv. Nikole

vlahoSvjedočenje je opisano u odlomku „Rušenje mita o „plaćenicima„ u obrani od agresora“ u knjizi autora Hrvoja Kačića (tada na dužnosti predsjednika Odbora za vanjsku politiku Hrvatskog sabora) pod naslovom „U službi domovine, Croatia rediviva“, strana 266 – 274. Iz odlomka se navode samo bitni dijelovi, koji daju približno uvid u dramatičnu i složenu situaciju, koja je zahtjevala domišljatost, brze reakcije, upornost, požrtvovnost i nada sve hrabrost svih učesnika u obrani svog doma na hrvatskom jugu.

Nakon zauzeća Močiljskog brda sa zapada (iznad Lozice) sredinom listopada, 1991.g. te zaposjedanja Žarkovice dana 28. listopada s istočnog prilaza Dubrovnika, gradska jezgra s Gružem i Lapadom nalazi se u obruču i bila je opkoljena od agresorske Jugovojske. Početkom studenoga obruč se još više steže tako da se Dubrovnik nalazi pod opsadom. Dana 7. studenog JNA upućuje poziv građanima Dubrovnika da bez odlaganja razoružaju "hrvatske paravojne formacije", s prijetnjom da će uslijediti napad iz svih oružja na Grad i predgrađe... ...Srpski i crnogorski mediji intenzivno svijetom lansiraju neistine kako je zaustavljena ofenziva hrvatskih "paravojnih" jedinica na Prevlaku, i spriječeno daljnje topovsko bombardiranje gradova u Boki Kotorskoj, te kako u sastavu tih paravojnih jedinica znatno prisustvo predstavljaju strani plaćenici....

... Gosp. Cyrus Vance, bivši ministar vanjskih poslova USA, dobio je mandat da na čelu izaslanstva Ujedninjenih naroda zaustavi oružane sukobe na prostoru tadašnje Jugoslavije, vjerovao je Kadijeviću da on ima pozitivne i iskrene namjere u odnosu na Dubrovnik.... 20. studenog 1991. Cyrus Vance, znajući da je prilikom prvih demokratskih izbora na prostoru bivše Jugoslavije moja (odnosi se na autora knjige H. Kačića, op. pisca teksta) izborna jedinica bila Dubrovnik, i da sam na tom području stekao povjerenje i već u prvom izbornom krugu bio izabran za zastupnika u Hrvatskom saboru, zatražio je u Zagrebu sastanak sa mnom upravo u vrijeme zasjedanja Hrvatskog sabora. Unaprijed nije bila najavljena tema sastanka, ali kako sam u tom trenutku obnašao i dužnost predsjednika Odbora za vanjsku politiku Hrvatskog sabora nije bilo neuobičajeno da se sa stranim dužnosnicima sastajem bez prethodne najave teme razgovora. Ipak sam bio iznenađen što nitko s naše strane ne može prisustvovati uz mene i što se inzistira da ja trebam biti sam prisutan s hrvatske strane....

...Nakon uvodne izmjene mišljenja o mogućnostima za prekid neprijateljstava unatoč brojnim obostrano potpisanim primirjima koja se nisu poštivala, ...skrenuo sam pažnju da je potrebno u jednom od slijedecih primirja precizno utvrditi obvezu da ni jedna od strana neće napredovati od linija na kojima se njihove snage nalaze u trenutku potpisa primirja. Naime, promatrači europske zajednice, koji su već bili rasprostranjeni po terenu, mogli su utvrditi na kojim se pozicijama nalazi linija fronte, ali nisu mogli sa sigurnošću utvrditi s koje strane dolazi do prekida primirja. ...Gosp. Vance je prešao na problem i stanje u kojem se Dubrovnik nalazi. Nakon što je naglasio da osobno neće štedjeti svoje snage ni nastojanja da se zaustavi kritično stanje s obzirom na opsadu Dubrovnika i opasnosti kojima je taj grad izložen zbog oružano nadmoćnog okruženja, izričito je rekao da prenosi poruku i obvezu gosp. Kadijevića, komandanta JNA, da će prestati s napadima na Dubrovnik ako se iz Dubrovnika povuku plaćenici. Gosp. Vance je doslovno upotrebio izraz "plaćenici" (na engleskom jeziku "mercenaries").

... Ja sam odgovorio gosp. Vance-u da u Dubrovniku plaćenika nema, te sam nastavio: "Mi na tom području imamo više ljudi i mladića spremnih za borbu u obrani svojih domova i Hrvatske nego što imamo oružja i cijevi... ... Međutim gosp. Vance je nastavio i izričito rekao da ima na tom prostoru stranaca, koji ne mogu biti tretirani da brane svoje domove, nego da su na drugi način upućeni, i da zbog toga mi ne možemo negirati da na dubrovačkom području nema plaćenika. Ja sam na to odgovorio da priznajem da među braniteljima ima nekoliko stranih državljana, ali sam odmah nastavio identifikacijom istih zamolivši sve prisutne da mi vjeruju da govorim istinu. Počeo sam s dragovoljcem Zdenkom Baričevićem, koji je došao iz Finske, gdje je živio i gdje je bio oženjen i otac dvoje djece, koji je dobrovoljno stigao u Dubrovnik kada je saznao u Finskoj da je krajnji hrvatski jug napadnut od Jugovojske. ...

... Naveo sam da sam siguran da stranih državljana, ali koji su osjećajima odani Hrvatskoj, nema više od ukupno deset. Tom prilikom sam se zakleo da plaćenika sigurno nema. Gosp. Vance me je pitao odakle su ti podaci meni poznati. Na to sam mu odgovorio da sam ja svakim danom više puta na radio-telefonskoj vezi sa Dubrovnikom, i to s velikim brojem ljudi iz kriznog štaba, a i mnogim drugim koji su angažirani u obrani grada. Gosp. Vance mi je na to primjetio da ne vjeruje da ja o tim pojedinostima razgovaram putem radio-telefonske veze, kada mi mora biti poznato da se to može u eteru snimiti. Na to sam mu rekao da sam bio već u Dubrovniku pod opsadom da sam bio sve do prvih crta obrane. Ali i na to mi je gosp. Vance odgovorio da nisam mogao pregledati i provjeriti sve ljude koji se pod oružjem nalaze a Dubrovniku.

Kada sam shvatio da sve to nije dovoljno uvjerljivo, rekao sam gosp. Vanceu doslovno i slijedeće: "Moj sin je u Dubrovniku na prvim linijama obrane. Pošao je iz Zagreba, kao student dobrovoljac 4. listopada 1991. i stigao dolje preko Slovenije, Rijeke, Paga, Zadra, Splita, Metkovica i Stona, pa zatim morem preko Šipana. Nalazi se dolje već dva mjeseca i ja sam ga sreo već u Dubrovniku, i budite uvjereni da on točno zna i pozna sve momke koji su na prvim linijama obrane." Gosp. Vance je bio zaista iznenađen i impresioniran ovakovom mojom ispoviješću. Kasnije tijekom razgovora upitao sam gosp. Marrack Gouldinga da li je bilo primjereno i nisam li pogriješio što sam ovako sentimentalno i osobno reagirao. Na to mi je gosp. Goulding doslovno uzvratio: "Reagirali ste sasvim primjereno i dobro ste učinili. To je bilo uvjerljivo objašnjenje".

Utjeha mi je bila da se nakon ovoga iskustva prestaje u svjetskoj javnosti vjerovati vijestima iz Beograda i Titograda da na strani Hrvatske u oružanim borbama sudjeluju "strani plaćenici" . Pri kraju toga razgovora gosp. Vance me je izričito zapitao: "Recite mi koliki broj ljudi sudjeluje u obrani grada ?" Na to sam odgovorio: "Gosp. Vance, teško bi vam bilo povjerovati kada bi Vam rekao točan broj branitelja, ali morate znati da svi koji su fizički sposobni dolje u Gradu sudjeluju intenzivno i punim srcem u obrani grada." 4. prosinca 1991. dobio sam iz Dubrovnika alarmantnu vijest da se vrše intenzivna pregrupiranja agresorske armije na svim obroncima s kojih se kontrolira prostim okom stara jezgra grada. Također su me obavijestili da su upućeni i tenkovi preko Brgata na Bosanku i Žarkovicu, ali i jedinice specijalno opremljenih vojnika za posebne ciljeve.

Pouzdavajući se u uspostavljeno osobno poznanstvo sa gosp.Vanceom, ja sam istu večer toga dana uspio dobiti gosp. Vancea na telefon, te sam mu prenio posljednje vijesti sa terena, s molbom da generalu Kadijeviću prenese upozorenje da prestanu s ofenzivnim napadima na Dubrovnik. On mi je odgovorio: "Let me see what I can do." (pustite me da vidim što mogu učiniti). Ne znam koji je bio sadržaj razgovora između gosp. Vancea i Kadijevića, ali mi je već slijedećeg dana bilo dojavljeno da je general Kadijević rekao da nije izdan nikakav nalog od Generalštaba za napade na Dubrovnik i da se obvezao da će dati nalog za pokretanje istrage.

Unatoč tako preuzetoj obvezi JNA pod komandom Kadijevića, u zoru 6. prosinca, na dan Sv. Nikole, poduzimaju se ofenzivne operacije u pokušaju osvajanja tvrđave "Imperijal" na Srđu i artiljerijskom paljbom granatira se stara gradska jezgra Dubrovnika. Uspješan otpor branitelja odbacio je agresore, a istodobno i značajno podigao moral cijelom stanovništvu Grada. Ostaje na savjesti generala Kadijevića da objasni je li pokušao bilo što napraviti u sprječavanju ove posljednje ofenzive u nastojanjima da se osvoji, Dubrovnik. On je i dalje nekoliko tjedana još uvijek na istom položaju, za vrijeme prihvaćanja Sporazuma o prekidu neprijateljstava potpisanog u Sarajevu 2. siječnja 1992, a to je bilo prvo primirje koje je generalštab JNA u odnosu na Hrvatsku poštovao. U Sarajevu se Kadijević pokušavao opravdati za rušilački napad na dan sv. Nikole na Dubrovnik objašnjavajući da su napade izvršile paravojne formacije a ne redovne snage JNA....

pripremila dr.sc. Inga Lisac, Zagreb

{mxc}


Sri, 3-06-2020, 05:25:39

Najave

Pon Uto Sri Čet Pet Sub Ned
1
2
3
4
5
6
7
8
9
10
11
12
13
14
15
16
17
18
19
20
21
22
23
24
25
26
27
28
29
30

Komentirajte

Zadnji komentari

Kolumne

Telefon

Radi dogovora o prilozima, Portal je moguće kontaktirati putem Davora Dijanovića, radnim danom od 17 do 19 sati na broj +385-95-909-7746.

Poveznice

Snalaženje

Kako se snaći?Svi članci na Portalu su smješteni ovisno o sadržaju po rubrikama. Njima se pristupa preko glavnoga izbornika na vrhu stranice. Ako se članci ne mogu tako naći, i tekst i slike na Portalu mogu se pretraživati i preko Googlea uz upit (upit treba upisati bez navodnika): „traženi_pojam site:hkv.hr".

Administriranje

1 klik na Facebooku za hkv.hr

Pretraži hkv.hr

Kontakti

KONTAKTI

Telefon

Telefon Tajništva
+385 (0)91/728-7044

Elektronička pošta Tajništva
Elektronička pošta Tajništva
Ova e-mail adresa je zaštićena od spambota. Potrebno je omogućiti JavaScript da je vidite.

 

Elektronička pošta UredništvaElektronička pošta Uredništva
Ova e-mail adresa je zaštićena od spambota. Potrebno je omogućiti JavaScript da je vidite.

Copyright © 2020 Portal Hrvatskoga kulturnog vijeća. Svi sadržaji na ovom Portalu mogu se slobodno preuzeti uz navođenje autora i izvora,
gdje je izvor ujedno formatiran i kao poveznica na izvorni članak na www.hkv.hr.
Joomla! je slobodan softver objavljen pod GNU Općom javnom licencom.

Naš portal rabi kolačiće radi funkcionalnosti i integracije s vanjskim sadržajima. Nastavljajući samo pristajete na tehnologiju kolačića, ali ne i na razmjenu osobnih podataka.