Zuroffov povjerenik Jazbec moli: Neka Republika Srpska odlikuje Alena Budaja

Mnogi su se u Hrvatskoj snebivali agresivnom retorikom dvojice predstavnika Efraima Zuroffa iz Zagreba, Salamona Jazbeca i Alena Budaja, i to povodom koncerta Marka Perkovića Thompsona u Maksimiru. Najprije su tražili da ne pjeva neku tuđu pjesmu, koju on i inače na svojim koncertima na pjeva, a potom su, kada je sve prošlo u miru, žurno javili Zuroffu da je 60 tisuća ustaša divljalo u Maksimiru. Zuroff, ne budi lijen, odmah piše Mesiću, traži ostavke ministara, zabrane koncerata, okupljnja i sl. Budaj opet javno govori kako bi tih nekoliko dječaka i djevojčica koji su imali kape sa znakom u na glavi valjalo preodgajati, odnosno kako bi mogli naučiti da to nije u redu: uzeti nož u ruke, te potom… (nije za napisati u ozbiljnim novinama). Navodno bi tek tako naučili da te kape i košulje nisu dobre. Zu sveopću konsternaciju našao se i jedan njihov istomišljenik u Hrvatskoj, koji je također uznastojao štogod ušićariti: Milorad Pupovac. Drznuo se i on tražiti ostavku ministra Primorca, jer da su pravoslavni u logoru Jasenovac nosili, slično Židovima, oznaku P. O srpskim koncetracijskim logorima za Hrvate u Srbiji, "Krajini“ i "Republici Srpskoj“ za Domovinskoga rata ne reče, naravno, ni riječi. O tisućama tamo ubijenih i(li) nestalih ne govori Pupovac, a kamo li da bi tražio ratne zločince među svojim sunarodnjacima.

Molbeno pismo "ekselenciji" Čaviću

Slično Pupovcu ni Jazbec ne vidi druge žrtve doli one iz 2 svjetskoga rata, ali i tada samo židovske i srpske, hrvatske ne. U pomoć je stoga još u rujnu 2006. pozvao “precednika” Republike srpske Čavića. Kako piše banjalučki list Patriot, s kojim surađuje Jazbec (naslovnice su redovito okićene slikama Mladića, Karadžića, Šešelja, Martića i sl.), njima je isti dostavio kopiju pisma koje je uputio “ekselenciji” Čaviću. U tom pismu epskoga stila stoji i ovo:

“Smatram da bi srpski narod i Republika Srpska trebali odati priznanje građaninu Budaju za sve što je učinio u svrhu privođenja pravdi jednog ratnog zločinca koji je progonio Srbe tijekom 2. svjetskog rata. Umoljavam Vas stoga, Vaša ekselencijo, da odlikujete Alena Budaja za sve što je u tom smislu učinio najvišim odlikovanjem koje možete dati. Taj simbolički čin pokazao bi da srpski narod ne zaboravlja zločine koji su nad njim počinjeni i zločince koji su ga progonili, ali ne zapostavlja niti one koji ovdje i sada pomažu da se o tome zna širom svijeta i da se pravedno kazni, pa i nakon šest i pol desetljeća, koliko je prošlo od zločina nad srpskim građanima Slavonske Požege što ih je počinio predstojnik predstojništva ustaškoga gradskog redarstva u Požegi Milivoj Ašner“.

Kako dalje navodi Patriot „u januaru 2005. godine Salamon Jazbec je prijedlog za odlikovanje Alena Budaja uputio i hrvatskom predsjedniku Stjepanu Mesiću, ali do danas nije dobio povratnu informaciju o (ne)prihvatanju tog prijedloga. Zbog toga, kako kaže, vjeruje “kako aktualna hrvatska vlast ne prepoznaje Budajev angažman kao humanistički čin bez presedana - o čemu su afirmativno pisali gotovo svi svjetski mediji - već tek kao smetnju vlastitim partikularnim interesima i čin razaranja revizionističkih iluzija za uljepšavanjem hrvatske povijesti iz razdoblja Holokausta i ratnog genocida nad srpskim življem, a što je svakako ispod državničke razine i izvan političke mudrosti”. “Takvi nazori zaustavljaju se na površini deklarativnog žongliranja antifašističkim tekovinama, no bez ikakvog stvarnog smisla i uvjerljivosti – te željenog odjeka u zemlji i inozemstvu”. Potom nastavlja Jazbec: "U proljeće 2004. Alen Budaj prijavljuje ratnog zločinca Milivoja Ašnera Centru Simona Wiesenthala iz Jeruzalema, a izvršni direktor Centra dr. Efraim Zuroff 30. lipnja 2004. prijavljuje Ašnera glavnome državnom odvjetniku RH Mladenu Bajiću te upoznaje s cijelim slučajem iscrpno i predsjednika RH Stjepana Mesića. Iako dobiva visoke garancije da će Milivoj Ašner biti u najkraćem roku uhićen i da neće napustiti zemlju, isti ipak bježi na područje Savezne Republike Austrije, koja ga je pod lažnim identitetom (Georg Aschner) šezdeset godina skrivala u koruškom Klagenfurtu. Kao pisac knjige Slučaj Ašner , slobodan sam predložiti Vam da kao Predsjednik Republike Srpske odlikujete hrvatskog građanina Alena Budaja zbog njegovih presudnih zasluga u razotkrivanju, prijavljivanju i procesuiranju ustaškoga ratnog zločinca Milivoja Ašnera, s obzirom da je Ašner na mjestu predstojnika predstojništva ustaškoga gradskog redarstva u Požegi nesmiljeno progonio 1941. i 1942. godine srpske građane iz Požege i požeškog kotara, a odgovoran je i za uništenje čitave požeške židovske zajednice od 150 duša“.

Nazi-Jäger i nova inkvizicija

Zanimljivo je da je Jazbec, izopćenik iz Židovske općine Zagreb, na brzinu osnovao nekakav famozni institut (institut nije zaštićeno ime), a glavni istraživač je Budaj, dočim će knjigu (u nastajanju) objaviti sam Jazbec, dočim bi Budaj dobio odličje. Konačno, on da je već danas na razini najpoznatijih "Nazi-Jäger-a": "U studenom 2004. Alen Budaj imenovan je istražiteljem Centra Simona Wiesenthala. Smatraju ga nasljednikom misije samoga austrijskog lovca na nacističke zločince pokojnog Simona Wiesenthala, izraelskog lovca na nacističke zločince Efraima Zuroffa, te francuskih lovaca na nacističke zločince bračni par Sergea i Beatte Klarsfeld, koji su se nedavno povukli iz te djelatnosti“.

Kada bi Jazbecu uistinu bilo iskreno stalo samo do žrtava i istrage ratnih zločina on bi, naravno, znao da tražiti odličje za svoga suradnika od onih koji su tek nedavno zajedno s najpoznatijim suvremenim ratnim zločincima ubijali i proganjali Hrvate, stvarali koncentracijske logore iz kojih često nije bilo povratka, ne samo može jako pogoditi sve Hrvate, nego da i dovodi u duboku sumnju iskrenost svih njegovih nakana oko (selektivnog) progona ratnih zločinaca. Po srijedi će stoga biti, za pretpostaviti je, tek osobna promocija gospode Jazbeca i Budaja na "planetarnom planu“, dočim su stvarne žrtve, bilo židovske, bilo srpske, tek dobar povod za vlastitu promociju. Kako se hrvatske žrtve nigdje ne spominju, pogotovo ne one za srbočetničke agresije na Hrvatsku, onda se i Milorad Pupovac slaže sa smjenama hrvatskih ministara, zabranom koncerata, uvođenjem nove i suptilnije inkvizicije u novinske i televizijske kuće gdje se to već nije dogodilo, općom kontrolom nosača zvuka i slike, prisluškivanjem mobitela, e-maila i telefona, uličnom kontrolom odjeće. Pisanje udžbenika povijesti u međuvremenu je i onako, poznato je, već „objedinjeno“ na balkanskim prostorima, pa valja očekivati da će uskoro biti osnovana i jedna nadregionalna središnja institucija koja bi "koordinirala“ kontrolu načina školovanja, politički korektnoga razmišljanja i pisanja, i, poglavito, suptilnu kontrolu medija (media controll systems). Jazbec i Zuroff su se sa svojim fantomskim institutom već pripremili za te krupne izazove u budućnosti, barem kada je Hrvatska u pitanju. Pomoć Srbije i Republike Srpske ne će izostati. Ipak, Patriot još nije objavio koji je to “najviši orden” koji će Budaj dobiti od “ekselencije Čavića”. U obzir dolaze “Karađorđe I. klase”, “Ratko Mladić s lentem” i “Radovan Karadžić Osloboditelj”.

Zvone Drinovac
Fokus

{mxc}