Detalji

Objavljeno: 26. svibnja 2008.

U Argentini, časnik u hrvatskoj odori Predrag Matić-Fred predstavio je zapise o obrani Hrvatske i danima zatočeništva u srpskim koncentracijskim logorima. Udruga Žene u Domovinskom ratu i ove godine iseljenim Hrvatima u Argentini predstavila prijevod na španjolski jezik knjige o Domovinskom ratu. Predsjednica udruge Marija Slišković naglasila je da je prošlogodišnje predstavljanje knjiga svjedočanstava žena bio uvod u naredne posjete i da ove godine donosimo knjigu jednog od hrvatskih branitelja i zatočenika srpskih koncentracijskih logora s vukovarskog područja. Podsjetila je na činjenicu da su hrvatske žene 1991.g. obišle mnoge međunarodne političke moćnike s molbom da zaustave rat i agresiju na Hrvatsku, što nisu učinili i sada nemaju moralno pravo suditi Hrvatskoj za obranu, temelj Hrvatske države je obrana, Hrvatsku su branili mladići u trapericama i tenisicama i da nije obranjena ne bi je bilo.

Detalji

Objavljeno: 06. svibnja 2008.

U Splitu su od 20. do 23. travnja održani Marulićevi dani gdje sam, u okviru znanstvenoga programa, govorio o novootkrivenim, odnosno novoatribuiranim rukopisima Marka Marulića (1450-1524). Kako su mediji već prije upozorili na nove rukopise to je zanimanje za iste bilo priličito. Sama diskusija na skupu je pokazala da će tema novih hrvatskih rukopisa Marka Marulića i nadalje ostati aktualnom, i to sve do kritičkoga objavljivanja istih, budući da svako proširenje „paradigme Marulić“ nužno dovodi u pitanje neke starije, po mom sudu neodržive teorije. Moje izlaganje i čitav, ne mali, dokazbeni postupak objavit će, po običaju, za sljedeće Marulićeve dane časopis Colloquia Maruliana (XVIII). Ovdje ću pak, udovoljavajući željama mnogih koji su me u posljednje vrijeme o ovome priupitivali, tek ukratko i za širu publiku razumljivim jezikom pojasniti o čemu je zapravo riječ, i zašto je tema Marulićevih hrvatskih rukopisa još uvijek vrlo aktualna.(Z. Pandžić)

Detalji

Objavljeno: 23. travnja 2008.

Objavio sam blizu 90 svezaka iz povijesti hrvatskog naroda u Hercegbosni, odnosno Bosni i Hercegovini. Sad je na redu prijevod knjige fra Petra Bakule "I Martirii della missione francesca osservatne in Ercegovina, 1862." (Mučeništva u Hercegovini do 1862. godine). Možda Vam je poznato da je fra Petar Bakula (1816.-1873.) bio u svoje vrijeme višestruki preporoditelj Hercegovine. Vršio je u svoje vrijeme gotovo sve svećeničke služe i bio dušobrižnik u gotovo cijeloj ondašnjoj Hercegovini. Vodio je gradnju Biskupske rezidencije i crkve Sv. Petra i Pavla u Mostaru, sagradio je s narodom crkvu Sv. Stjepana u Gorici. Na poseban način bio je prosvjetitelj. Odgajao je mladež u školama i pisao knjige. Sa svojih 38 napisanih a 19 objavljenih knjiga najplodniji je hercegovački i franjevački pisac 19. stoljeća. Pisao je na hrvatskom, talijanskom i latinskom jeziku. Prije 12 godina započeo sam objavljivati Izabrana djela fra Petra Bakule u deset (10) svezaka i objavio četiri knjige. Posljednjih godina sam uspio prevesti i znanstveno prirediti (predgovor, proslov, bilješke i pogovor) jedne od ponajboljih Bakulinih knjiga, Patnje u Hercegovini iz 1862. godine.(A. Nikić)

Detalji

Objavljeno: 20. travnja 2008.

Marija Slišković, predsjednica Udruge Žene u Domovinskom ratu, poslala nam je razmišljanje trinaestogodišnje Zadranke Ane-Marije uz popratno pismo: "Kako se naša udruga bavi prikupljanjem i objavljivanjem svjedočanstava žena iz Domovinskog rata pristižu nam i različiti zapisi i misli. Zapis i misli ove djevojčice rado bih podijelila sa ostalim stanovništvom Lijepe naše. Posebno onima kojima je svugdje ljepše, svugdje uspješnije, s onima koji život u vlastitoj domovini gledaju samo kroz negativu. Svima bi dobro došlo ovo pozitivno i poticajno razmišljanje. Nadam se da ćete pronaći prostora za ovu važnu poruku." Naravno, mi smo našli prostora, pa tekst Ane-Marije objavljujemo u nastavku šaljući joj srdačne pozdrave.

Detalji

Objavljeno: 10. travnja 2008.

Ako što čovjek želi u svom životu, želi ostaviti nešto iza sebe. Svakako se misli na dobro: dobru djecu, steći imovinu, i poslovica kaže da čovjek u svom životu mora roditi sina, napraviti kući i zasaditi drvo. Postavila je narodna poslovica da se ostvari ono što će ostaviti budućnost i život i čovjeku i prirodi. Što se dogodi da čovjek ne ispuni te znake budućnosti ? Što se dogodi da učini sve suprotno? Što ostavlja general Korade iza sebe? Stvarao je i sina i kuću i domovinu sigurno je posadio i drvo? Sve što je stvorio nema budućnost kao ni ljudi kojima je uskratio život? Vjerujem da čovjek svjesno stvara. Nemam odgovor zašto uništava? Zato se ovih dana pitam i ni trenutka ne pomišljam da je svijest o budućnost upravljala s postupcima generala Koradea. Nitko pri zdravoj svijesti, baš nitko na ovom svijetu nije tako moćan da može uzeti oružje u svoje ruke i bilo što rješavati a da misli da će mu sutra svanuti miran dan. Danas je pokojni Korade krvnik, zločinac, ubojica, a nije to sve postao u jednom danu. Pokopan je i kažu Zagorje je odahnulo a valjda i Hrvatska, još samo da se riješi što mu oduzeti od činova i odlikovanja i riješen je slučaj. Tog se bojim.

Detalji

Objavljeno: 08. travnja 2008.

Domaći javni mediji su prvi pravi državni posjet američkog predsjednika Hrvatskoj ispratili uglavnom negativno, a teško se oteti dojmu da je isticanje i ismijavanje "gafova" Georga Busha bilo nenamjerno, poglavito nakon njegovog govora na Markovom trgu u Zagrebu, u kojem je, među inim rekao i ovo: "Ima i onih koji se pitaju nije li ljudima bilo bolje u vrijeme tiranije." Nema dvojbe da je mislio na vrijeme Josipa Broza Tita, tu tako dragu ikonu javnih medija (i poznatih političkih krugova) u Hrvatskoj. Nadalje, dok Eurobska unija protjeruje Boga iz Ustava, prvi čovjek velesile ističe u svom službenom govoru i ovo: "Ova krasna crkva koja na ovom trgu stoji od srednjeg vijeka kroz stoljeća je bila svjedokom dugih hladnih zima okupacije, tiranije i rata, ali proljeće je ovamo konačno stiglo. Ovo je povijesno razdoblje za koje su se molili naraštaji Hrvata. To je razdoblje koje je predvidio papa Ivan Pavao Drugi kada je stigao na ovu zemlju, molio s hrvatskim narodom i pozvao na kulturu mira. Danas na ovom trgu pred ovom krasnom crkvom možemo ponosno reći - te su molitve uslišane. Bog blagoslovio Hrvatsku i hvala vam.". Mora se doista priznati da u državnički govor nije uobičajeno stavljati vjeru u Boga. Mnogima to u Hrvatskoj jako smeta!(LjS)

Detalji

Objavljeno: 03. travnja 2008.

Mi, članovi nevladine udruge Uzdoljani za svoje poginule, s tugom i ponosom čuvamo spomen na nevine žrtve koje su na blagdan Uzvišenja svetoga Križa, 14. rujna 1993., u naselju Uzdol, masakrirali pripadnici Armije BiH u sklopu akcije „Neretva '93“. Zločinačku akciju izveo je, za načelnika Glavnog štaba Armije Bosne i Hercegovine generala Sefera Halilovića, „Samostalni prozorski bataljun“ pod izravnim vodstvom komandanta Envera Buze. U podlom jutarnjem napadu na stanovnike hrvatske nacionalnosti zaklano je ili strijeljano 29 civila, među kojima troje djece i 26 starijih i nemoćnih osoba, te 12 pripadnika Hrvatskoga vijeća obrane, premda su neki bili ratni zarobljenici. Ovo otvoreno pismo upućujemo javnosti protiv najnovijega poniženja nevinih uzdolskih žrtava, koje je formalno potvrđeno oslobađajućom presudom Međunarodnoga haaškog suda protiv generala Sefera Halilovića, optuženoga zbog pokolja hrvatskih civila u Grabovici i Uzdolu u rujnu 1993. Dižemo svoj glas protiv političkog omalovažavanja uzdolskih žrtava, medijskoga zatiranja i ignoriranja od strane institucija, i državnih i federalnih, te protiv šutnje nevladinih udruga. Skoro će petnaest godina nakon zločina pripadnika Armije BiH na Uzdolu, još nisu pozvani na odgovornost kamoli pravedno kažnjeni nalogodavci i izvršitelji zločina, premda su javnosti poznati.(K. Zelenika)

Detalji

Objavljeno: 24. ožujka 2008.

U kršćanskome se vjerovanju kaže, da je Isus Krist „mučen pod Poncijem Pilatom“, i zbog toga mnogi Pilata smatraju zločincem, sadistom i okrutnim čovjekom. No, psihologija Pilata se mnogo jasnije može uočiti iz njegovog upita koji je postavio nevinome. Kada mu je Krist rekao, da je došao svjedočiti za istinu, Pilat ga je upitao :“Što je istina?“ U tome se pitanju ne nazire žeđ, ili čak rezignacija, tragača za istinom, nego cinizam lukavog političara i sudca. Pilat nije vjerovao u istinu, nego u pragmatičnost. A pragmatika je tražila da osudi nevinoga, da on, rimski namjesnik, ne bi izgubio svoj položaj. I kroz koridore povijesti, od Pilatovog vremena sve do današnjih tribunala, poput onoga u Haagu, iz usta mnogih Pilatovih nasljednika, političara i sudaca, odzvanja to cinično Pilatovo pitanje upućeno pravedniku. Poput Pilata oni sumnjaju da je moguće saznati istinu čak kada bi ona i postojala, a kamo li da je moguće živjeti u istini. Ti Pilatovi nasljednici vjeruju, da moć diktira što je istina i pravda, i često citiraju englesku izreku, da „might makes right“. Da bi sačuvao privid savjesti Pilat tada čini drugu pogrješku; on ide na nagodbenjaštvo, na kompromis između pravde i pragmatike. On predaje pravednika na bičevanje, da bi pokušao zadovoljiti one koji traže osudu i krv nevinoga. Pilat nije smogao hrabrosti, da bude dosljedan i da brani svoje uvjerenje o optuženome, da se usprotivi tužiteljima. I doista, povijest se ponavlja. Zar se, na primjer, današnji Pilati u Haaškome tribunalu ne opredjeljuju za politički pragmatizam umjesto za istinu? Zašto, na primjer, imaju različite aršine za granatiranje Vukovara i Knina?(B. Lukšić)