Članak 8. Zakona o suzbijanju diskriminacije određuje područje njegove primjene, kao i subjekte koje obvezuje. Tako stoji: “Ovaj Zakon primjenjuje se na postupanje svih državnih tijela, tijela jedinica lokalne i područne (regionalne) samouprave, tijela s javnim ovlastima te na postupanje svih pravnih i fizičkih osoba, osobito u područjima...” (slijedi nabrajanje područja počevši od “rada i radnih uvjeta”, “obrazovanja, znanosti i športa”, “socijalne sigurnosti”, “zdravstvene zaštite, pravosuđa i uprave”, “stanovanja”, “javnog informiranja i medija”, “pristupa dobrima i uslugama te pružanju istih”, “članstvu i djelovanju u sindikatima, organizacijama civilnog društva, političkim strankama ili bilo kojim drugim organizacijama”, pa sve do “sudjelovanja u kulturnom i umjetničkom stvaralaštvu”). Budući da je u tekstu istaknuto “osobito u područjima”, znači da se Zakon primjenjuje i u svim drugim područjima života. Budući da je diskriminacija zabranjena “u svim pojavnim oblicima” (usp. čl. 9.), da je pri tome zabranjena sukladno najšire tumačenim osnovama, da se primjenjuje u svim područjima života i da obvezuje sve subjekte (od države do fizičke osobe), očito je da se predlagatelj Zakona odlučio umiješati u sve pore života svih ljudi.(I. Relković)

 

 

Zakon o suzbijanju diskriminacije toliko odskače od ambijenta hrvatskoga društva da je odlučio suzbijati čak i ono čega jednostavno nema. Odlučio je suzbijati čak i segregaciju. A segregacija je “prisilno i sustavno razdvajanje osoba” po svim osnovama nabrojanim u prvom članku (čl. 4.). Segregacija (lat. segregare – razlučiti, rastaviti) je razdvajanje ljudi na osnovi određenih kriterija kojima se krše temeljna prava i slobode. Prisilna i sustavna segregacija kao pravni oblik razdvajanja ljudi nepoznata je u suvremenom hrvatskom društvu i kulturi. Takvu segregaciju prate kaznene mjere prekršitelja, a provode je državne institucije. Nepoznato je da se u dosadašnjoj sudskoj praksi u Republici Hrvatskoj ijedan predmet odnosio na segregaciju. Čak ni u vrijeme Domovinskog rata nije bilo takve “pravne segregacije”.(I.Relković)

 

 

Posebno je u Zakonu o suzbijanju diskriminacije široko i neprecizno postavljeno pitanje “poticanja na diskriminaciju”. Poticanje je u članku 4. stavku 1. bez ikakva izuzetka izjednačeno s činjenjem. Međutim Kazneni zakon to promatra drukčije: “Tko drugoga s namjerom potakne na počinjenje kaznenog djela kaznit će se kao da ga je sam počinio. (...) U slučaju nepodobnog pokušaja poticanja poticatelj se može osloboditi kazne” (čl. 37., st 1. i 3.). Iz teorije kaznenoga prava poznato je da je poticanje psihički utjecaj na počinitelja kako bi ga se navelo na donošenje odluke da počini neki prijestup. No, poticanje je kažnjivo samo ako je počinjeno s namjerom i to kad je poticatelj svjestan svojega djela i želi njegovo počinjenje (izravna namjera), odnosno kada je svjestan da djelo može biti počinjeno te na to pristaje (neizravna namjera). To se u Zakonu o suzbijanju diskriminacije ne razlikuje, a njegova nejasnoća u drugim pitanjima može prouzročiti vrlo široka tumačenja, što je sve poticaj na diskriminaciju. Posebno je to osjetljivo zbog vrlo samovoljnih mogućnosti tumačenja što je sve diskriminacija, a posebno prema onim osnovama za koje sudska praksa ne postoji, ali postoje vrlo borbene i radikalne skupine koje svaki kritički govor o vlastitom ponašanju javno proglašavaju diskriminacijom.( I.Relković)

 

 

Nejasno je što Zakon o suzbijanju diskriminacije misli pod “definicijom” “stavljanje neke osobe u nepovoljniji položaj temeljem pogrešne predodžbe o postojanju osnove za diskriminaciju” (čl. 1. st. 3.). Je li to pogrješna predodžba o osnovi kao takvoj, pa se ponašanje prema toj “pogrešnoj predodžbi” treba sankcionirati. Je li “pogrešna predodžba” to što se možda ne slažem s nametnutom i strukovno neusuglašenom teorijom - “predodžbom” o, primjerice, rodnim identitetima ili izražavanjima? Ako imam drukčiji pogled na pojam spola i roda, hoće li tko taj moj pogled moći nametnuto proglasiti “krivom predožbom”? Dakle, svima će nam biti propisano što o kome i čemu trebamo misliti...? Ili je “pogrešna predodžba” to kada se za određenu osobu pogrješno misli da pripada nekoj od skupina prema osnovama navedenim u Zakonu (dakle, zabuna o nečijoj pripadnosti nekoj skupini), pa je se onda diskriminira kao što bi ju se diskriminiralo da zaista pripada toj skupini? Dakle, mislio sam da si “to i to” pa sam te zbog toga diskriminirao, ali inače ne bih da sam znao da ti nisi “to i to”. Tada je “pogrešna predodžba” isto što i zabuna o identitetu prema određenoj osnovi. Tada počinitelj jest diskriminator, ali je diskriminirao “krivu” osobu. I treća je mogućnost da se pod “pogrešnom predodžbom” misli na procjenu ima li uopće osnove za kakvu diskriminaciju – dakle, baš kako i piše, “temeljem pogrešne predodžbe o postojanju osnove”.

 

 

Zakon o suzbijanju diskriminacije obiluje široko i nejasno postavljenim pojmovima koje nigdje jasno ne definira. Kad su k tome ti pojmovi u Zakonu međusobno upućeni jedni na druge, tada je velika opasnost slobodnih i samovoljnih potpuno različitih, pa čak i suprotnih tumačenja Zakona. Time je on u suprotnosti s načelom određenosti zakona “nullum crimen sine lege certa” (nema krivnje bez jasnog/određenog zakona). Nejasan zakon stvara pravnu nesigurnost građana, a ne bolju zaštitu. Ovakav Zakon o suzbijanju diskriminacije upravo je primjer propisa koji će uzrokovati pravnu nesigurnost građana na svim područjima života, a pogodovat će zapravo samo određenim radikalnim ideologijama koje se za “prava” “pojedinca” bore i protiv volje toga istoga “pojedinca” koji im, usput rečeno, nikada i nije dao mandat da ga predstavljaju. Ovaj je Zakon bjelodani primjer zakonodavnog nasilja nad građanima u čije se ime i za čiju korist on tobože donosi.(I.Relković)

 

 

Prema zadnjim dostupnim podatcima njemačkog Statističkog ureda iz Wiesbadena broj hrvatskih državljana u Njemačkoj 31.12.2007. godine iznosio je 225.309 tj. 3,1% svih stranaca. U odnosu na predhodnu godinu smanjen je za 2.201. U braku se nalazi 72.226 osoba, od tog broja 16.659 je s jednom/jednim njemačkim državljaninom, dok ih 113.604 navedeno kao neoženjen/neudana. 12.968 živi rastavljeno, a 5.870 je udovac/udovica. 21,8% svih Hrvata rođeno je u Njemačkoj, tj. 49.117. Kod muških ta je kvota 22,6%, a kod ženskih 21,1%. Prosječna starost iznosila je 43,9 godine, a dužina boravka s 26,2 godine je jedna među najvećom među strancima.

 

 

O novim stranicama i web dizajnu Hrvatske televizije nedavno je, zbog sličnosti s jednom drugom televizijskom postajom, bilo puno govora. Nekima se sviđa, a nekima manje. Naravno stvar ukusa. No jedno je doista zanimljivo. U izborniku nailazimo na posebnu kategoriju “Manjine” u kojoj se donose vijesti i video zapisi o djelovanju istih. Čak i Vlasi, kojih je, kako tamo piše, bilo na popisu 2001. slovima i brojkama samo 12 (dvanaest) su navedeni, odnosno posvećuje im se prostor. Na prvi pogled sve dobro i lijepo. Ali iseljenim Hrvatima , njihovoj svakidašnjici, životu i problemima se (osim jednog skrivenog priloga) nažalost na tim stranicama nije ostavilo zasebnog prostora. Stotine tisuća iseljenika za tu televiziju ne igraju izgleda značajniju ulogu. Sve kao u duhu “neplaćaju pristojbu - nisu zanimljivi”.

 

 

Donosimo komentar autora Rudija Tomića, koji je pristigao u redakciju Portala, a pisan je in memoriam na prof. Zlatka Tomičića, poznatog hrvatskog književnika, pjesnika i rodoljuba. Izdvajamo: "Dobio sam tužnu vijest od zajedničkog prijatelja, da je u Zagrebu 16. lipnja 2008., u 79. godini života, blago u Gospodinu preminuo prof. Zlatko Tomičić. Pritom sam osjetio ne sam osobni gubitak nego me je još više ražalostila činjenica da je Hrvatska izgubila književnoga giganta stoljeća. Što se još može reći o pjesniku, književniku, putopiscu, novinaru, filozofu, rodoljubu, robijašu i mučeniku Zlatku Tomičiću , a da to nije rečeno? Nakon što je utemeljio Nezavisnu književnu grupu ''TIN'', u Zagrebu 1965., u Ohridu je 1966. napisao stihove Hrvatska, ljubavi moja, koja je uz Lijepu našu… kao najljepša hrvatska pjesma i najviše puta bila citirana, a prevedena je gotovo na sve jezike svijeta."