Zgrozio sam se pročitavši izjavu gosp. Kajina (omen est omen) o njegovom stavu prema održavanju Thompsonovog koncerta u pulskoj Areni te njegovo razmišljanje o hrvatskom Mandeli, Zvonku Bušiću (http://www.domovinskirat.hr/content/view/8981/1430/lang,hr/). Tolika količina mržnje u tom čovjeku zahtjeva psihijatrijske seanse, premda je moje uvjerenje da bi za njega bilo najbolje podvrgnut se egzorcizmu. Kako je Kajin nije ateist nego antiteist ostavio bi ga u rukama psihijatrije. Kako se uopće mogla nakupit tolika količina negativne energije u tom sitnom kržljavom tijelu je čudo, a možda baš zbog toga. Čudim se isto kako ga mržnja više nije pojela. Skrivajući se iza istarskog antifašizma on je satelit iredente. Otkriva ga mržnja prema domoljubima i njihovom nastojanju da povrate pjesmom nacionalni ponos, a koji se sustavno obezvrjeđuje od 2000. godine. Hrvatski nacionalni ponos nije bez podloge i nije sagrađen na mitovima.(O. Šarunić)

 

 

Danas više nitko nebi znao pouzdano reći jesu li Hrvati zločinački ili human, plemenit narod. Jesu li nacisti, fašisti, desničari (ako baš moramo...), ili boljševici, komunisti i demokrati (u nekom novom ruhu). Nameću se takva pitanja, napose kad se svoj na svome svelo na ukrcavanje u neki Mesićev vlak ili se zaostaje zauvijek, ili pak na, tko je jamio, jamio je (bez ikakvih osobnih insuinacija na račun autora ove satirične upute vlastodršcima ili komu je već išla ali nek se ni to ne zaboravi...). Moj je otac govorio, dijete kad si meni lijepo kako si tek ostalom svijetu, pred svaku Polnoćku. Spartansko-romanski kućni odgoj ima časti, dostojanstva, ali i malo filozofije. Dokuči se kad se odraste. Diskretan je i skroman, pruži toplu riječ ali ukaže i na moguću subjektivnost. Nepopustljiv i tvrd u bitnim stvarima, ali nikad toliko da se od njega puca.(I.Arapović)

 

 

Članovi Koordinacije braniteljskih udruga hrvatskog kraljevskog grada Knina i članovi HKD Napredak predvođeni fra Petrom Klarićem hodočastili su 27. srpnja, u Drvar, gdje se obilježavao Dan molitvenog sjećanja na mučenike i žrtve Banjalučke biskupije, kao spomen na 27. srpnja, 1941. g. kada je među prvim nevinim žrtvama iz drvarske župe pao vlč. Waldemar Maximilian Nestor kada se u rano nedjeljno jutro šumskom uskotračnom željeznicom vraćao s hodočašća Sv. Ani u Kosovo kod Knina, kamo je tradicionalno hodočastila njegova župa. Istog dana skupa sa njim ubijen je još nepoznat broj njegovih župljana. Istog dana odveden je i ubijen župnik Bosanskog Grahova vlč. Juraj Gospodnetić a dva tjedna kasnije župnik u Krnjeuši vlč. Krešimir Barišić. Kao spomen na njih te još 36 svećenika i oko 15. 000 katolika banjalučke biskupije ubijenih u Drugom svjetskom ratu i poraću, te tri svećenika i jedne časne sestre te oko 760 katolika nevino ubijenih u Domovinskom ratu utemeljen je Dan molitvenog sjećanja. Na svečanosti se okupilo oko 1000 vjernika, kako iz Drvara, tako i hodočasnika iz raznih dijelova RH i BiH. (T. Čolak)

 

 

Bombastični naslov u hrvatskim medijima, «Hrvatska primljena u mediteransku uniju», nije za Hrvate nikakva invokacija Europe koju su im političari preko deset godina obećavali. Nije to niti izborna platforma za koju su glasovali. U ime oca i sina i svetoga duha, što je to, nitko ne zna u Hrvata. Bolje da ne znate, nova je, htjeli ili ne, službena deviza hrvatske vanjske politike, a druge znane nam hrvatske politike odavno niti nema. Zna se tek da je Mediteranska inicijativa bila jedna od nebrojenih iz 90-tih koje je predsjednik Tuđman odbacio jer su zahtijevale sve a nudile ništa: primjerice, «stručnu potporu» osiguravale bi ili moćne sile pa čak i zemlje po naprednosti daleko iza Hrvatske, poput Rumunjske, a Hrvatska i BiH bi bile zadužene – tek za «resurse», uložiti svoj teritorij, svoje izvore energije, telekomunikacije, prometnice, financije, itd.(I. Arapović)

 

 

Koliko li samo uzbuđenja u našem svakidašnjem životu, Lijepa Naša domovino, oj junačka zemljo mila, koje li tragikomedije u hrvatskom tisku, u medijima javnog priopćenja, u Hrvatskom saboru prigodom donošenja Zakona o diskriminaciji. O kojoj diskriminaciji – neljudskoj, nečovječnoj diskriminaciji, gdje je Hrvatski sabor odgovoran, koji je donio taj zakon, ne pitajući svoju savijest o toj već unaprijed osuđenoj djeci pravo na slobodu odlučivanja na život, s kim će ga i na koji način odabrati i dijeliti u budućnosti. Ovoga puta njihova sloboda pojedinoj toj već osuđenoj djeci uskraćena je. Gospodo tko je kriv za ovaj kriminalni akt i tko će za njega odgovarati? Evropa to traži od nas, žalasno je da se ponovo radi bez većinske volje hrvatskih građana, gdje se moralo o ovoj temi provesti referendum.(P.Gelo)

 

 

Apsurdna je situacija u kojoj bismo, primjerice, pokušali zabraniti diskriminaciju “u svim pojavnim oblicima” po “dobi”. Idemo redom. “Dob” je navedena kao jedna od osnova po kojoj je zabranjena diskriminacija (čl. 1.) – diskriminacija je “stavljanje u nepovoljniji položaj bilo koje osobe” (čl. 1.) – “diskriminacija u svim pojavnim oblicima je zabranjena” (čl. 9.) – primjenjuje se na svim područjima, a osobito u područjima “javnog informiranja i medija”, “pristupa dobrima i uslugama te pružanju istih” (čl. 8.), itd. Ni u jednom članku nije jasno navedeno izuzeće koje djecu sukladno dobi promatra kao bića u procesu kojima ne mogu u svakom trenutku biti dostupne sve medijske “blagodati”, pa čak nije navedeno ni to da se “po dobi” događa jedna od najvećih i najlegitimnijih diskriminacija – a to je dioba ljudi na maloljetne i punoljetne! A to, između ostaloga, za sobom povlači i pravo glasa na izborima! Stručnjaci preporučaju roditeljima da odabiru “informacije” djeci prema “dobi” te da im ne dopuste “slobodan pristup” internetu, što je svakako “stavljanje u nepovoljniji položaj”, a što bi uskoro u Hrvatskoj moglo biti kažnjivo – za roditelje.(I. Relković)

 

 

Pitate li pravnike kako će se ponašati sudovi kada je riječ o određenim nejasnim i široko postavljenim definicijama (čak ih ni predlagatelj ne zove definicijama!), oni odgovaraju da će ih tumačiti u skladu s Ustavom, međunarodnim ugovorima, ali i teleološki. Kako to može izgledati u Hrvatskoj kada se predlagatelj u Zakonu o suzbijanju diskriminacije neispravno pozvao na Ustav, a međunarodne standarde smo nadišli čak i u onome što smo od međunarodnih ugovora potpisali!? Teleološko tumačenje je pak ono kada Zakon gledamo prema njegovu duhu i cilju (koji je upravo problematičan jer je širi od Ustava!) te svakako prema “trenutačnom shvaćanju” i “duhu vremena”. I baš prema ovom posljednjem, “trenutačnom shvaćanju” i “duhu vremena”, danas je zaista moguće svašta. U skladu su s “duhom vremena” danas i neki apsurdni pokušaji da se iz školske prakse isključe pojmovi “mama” i “tata”, jer oni navodno diskriminiraju djecu iz istospolnih zajednica, kako to (prema pisanju medija) vidi filmski poznati kalifornijski guverner!(I. Relković)

 

 

U nabrajanju različitih oblika “rodnih identiteta” na internetskoj se stranici www.obitelj-bez-predrasuda.info (lezbijska udruga LORI) navode mnogi “identiteti” s tvrdnjom da su to “tek neki od njih”. Tako se spominju “Drag King” i “Drag Queen” osobe. Za pouku se navodi da se “Drag King” osobi obraćamo s “On” kad je u “dragu”, a s “Ona” kad nije, dok se “Drag Queen” osobi obraćamo s “Ona” kad je u “dragu”, a s “On” kad nije. Ako predloženi Zakon nije stavio “rodne identitete” i “izražavanja” samo “reda radi”, nego radi potpunog poštovanja osoba koje pripadaju tim “rodnim identitetima” i “izražavanjima” (što se očekuje, jer im se u suprotnom i predlagatelj Zakona izruguje), onda ih mi moramo prihvaćati u skladu s njihovim “definicijama-osjećajima” (jer drugih relevantnih definicija nemamo), a ne onako kako to ja hoću (jer ja to ili ne znam ili sam možda potencijalni diskriminator). Zanima nas, stoga, kako je predlagatelj Zakona mislio sankcionirati one koji se ne će htjeti “Drag King” osobi svaki put obraćati onako kako se ona toga dana osjeća i odijeva? Što će biti ako poslodavac otpusti takvu osobu jer narušava komunikaciju sa strankama, ili ako je čak i ne primi na natječaju (iako ima jednake ili čak veće kvalifikacije od protukandidata, no uočio je po njezinu ponašanju da mu ne će odgovarati)?(I. Relković)