Zlatko MilišaZlatko Miliša karikatura

Šutnja je zlo

Tko širi govor mržnje u Hrvatskoj?

Wilhelm Heitmeyer, ravnatelj Zavoda za interdisciplinarno istraživanje sukoba i nasilja na Sveučilištu Bielefeld, smatra da niti jedna zemlja u Europi više nije izuzeta (i) od znatno brutalnijih nereda. Kako kaže, mladi su od odraslih vidjeli kako državne zakone pretvoriše u “zakone džungle”. Opasno je, posebno danas, u vrijeme najnovije (globalne) krize i općeg nezadovoljsva, neodgovorno, jeftino populistički, naizgled pristojno, pozivati Milišana nasilje i širiti dezinformacije koje emocionalno nestabilne osobe mogu iščitati kao "poziv da uzmu pravdu u svoje ruke", a to nevine ljude može stajati i života.

Od ekstremne desnice do ekstremne ljevice: tko sve u Hrvatskoj širi mržnju i netoleranciju?

Premijer Andrej Plenković je povodom napada Danijela Bezuka na policajce ispred zgade Vlade RH neizravno optužio Domovinski pokret za huškaču politiku, širenje mržnje i netolerancije. Suglasan sam s mišljenjem kolege Anđelka Milardovića koji ocjenjuje premijerovu poveznicu između članova Domovinskog pokreta i nasilja kao "kao dolijevanje ulja na vatru." Pojam desnice u političkom žargonu ljevičara se izjednačio s (rigidnim) konzervativizmom, kao izvorištem nacionalizma i ekstremizma. Zagovornici takve percepcije vide prijeteću konzervativnu revoluciju iako je sam pojam oksimoron.


Pored Premijera i brojni novinari i društveni komentatori požurili su dovesti u kauzalnu vezu pucnjavu ispred Vlade na Milardovićtrojicu policajaca s jačanjem desnog radikalizma. Glavna teza takvih protagonista je kako u Hrvatskoj raste desni ekstremizam i nasilje. Zašto to smatram neopravdanim generalizacijama? Suglasan sam s mišljenjem kolege Anđelka Milardovića koji ocjenjuje premijerovu poveznicu između članova Domovinskog pokreta i nasilja kao "kao dolijevanje ulja na vatru."

Pojam desnice u političkom žargonu ljevičara se izjednačio s (rigidnim) konzervativizmom, kao izvorištem nacionalizma i ekstremizma. Zagovornici takve percepcije vide prijeteću konzervativnu revoluciju iako je sam pojam oksimoron. Dobro je primijetio Ivica Šola da oni koji u Hrvatskoj vide "eskalaciju ekstremizma" sami polaze s "ekstremnih pozicija halucinirajućih umova koji zaziru od pluralizma i tolerancije."

Ekstremna ljevica se sustavno prešućuje u većini medija u Hrvatskoj… Lijeve radikalne grupe na Zapadu su bile su u prošlosti značajno aktivne i one su, između ostaloga bile nasliničke te usmjerene protiv ustavnog poretka parlamentarne demokracije. Primjer za to kolega Anđelko Milardović navodi (u nedavnom razgovoru za jedan portal) "terorističke organizacije Baader-Meinhof, Frakciju Crvene armiju u Njemačkoj ili Brigate Rosse (Crvene brigade) u Italiji."

I Anđelko Kaćunko u svojoj knjizi Raspuća blogovske (ne)ozbiljnosti demistificira ideal mladih – ljeviča revolucionara - CheChe Guevaru, koji je na Trikontinentalnoj konferenciji 1967., uputio skandaloznu poruku mladima: "Mržnja je naš element snage u svakom konfliktu, nenadmašiva mržnja prema neprijatelju, koja tjera našega borca u akciju mimo svih njegovih prirodnih granica, i pretvara ga u djelotvoran, selektivan i hladan stroj za ubijanje". Che Guevara je ubojica koji se i danas propagira kao »simbol slobode duha i romantičnog buntovništva«, te i danas stječe simpatije mladih revolucionara, koji sudjeluju u otklonu od parlamentarne demokracije do terorističkih akcija. Iako se mržnja na različite načine manifestira, svi njeni oblici su razarajući.

Crvena komunistička zastava na Filozofskom fakulteu u Zagrebu te transparent sa stisnutom šakom uz parolu: Kapović‘Proleteri svih zemalja ujedinite se‘ osvanuli su 7. studenoga 2017. na Filozofskom fakultetu u Zagrebu. Tim postupkom obilježili su krvoprolića u kojem je stradalo više ljudi nego od Hitlerovih zločina. Lenjinov režim nadmašio i Jakobince u Francuskoj revoluciji. Obljetnicu Oktobarske revolucije proslavili su 2017. samo Komunistička partija Rusije i studenti Filozofskog fakulteta u Zagrebu. Za portal dnevno.hr iste godine sam izjavio da u ovom političkom činu na Fakultetu vidim potpis članova partije Radničke fronte, čiji je predsjednik član istog Filozofskog fakulteta. Dotični profesor (Mato Kapović) je ružno govorio o žrtvama Bleiburga (‘Serem vam se na Bleiburg!’). Sada Radnička fronta ima svoju predstavnicu u Saboru za koju je "prvi hrvatski predsjednik zločinac"! E to su primjeri ljudi koji (ne)izravno šire nesnošljivost, laži i prizivaju socrealizam, a sjede u fotelji Hrvatskog Sabora.

U istom razgovoru za dnevno.hr Milardović opravdano zaključuje da "kada je riječ o lijevom ili desnom radikalizmu i lijevi i desni podjednako su opasni. Oni se razlikuju samo po svjetonazorima, a zajednička osobina im je nasilje proizvodnja straha i terora." S njegovom tezom se apsolutno slažem. Međutim, Milardović smatra kako ne postoje kod nas radikalne stranke ili pokreti koji zagovaraju nasilje i mržnju!

Opasni političari populisti: gdje se izgubila odgovornost za javno izrečenu riječ?

Ako ne postoje stranke ni pokreti koji u Hrvatskoj zagovaraju nasilje i mržnju, ali zasigurno postoje članovi stranki i pokreta koji svojim radikalizmom kaljaju ugled svojih stranki i pokreta i koji pozivaju na nasilje i mržnju. Smatram da premijer Andrej Plenković ne treba prozivati cijeli Domovinski pokret zbog pojedinaca. Ali, iako od početka javno u Krištosvim kolumnama podržavam Škoru sad mu javno zamjeram što se ne ograđuje od tih i takvih istupa Karoline Vidović Krišto (koja čak nije ni članica Domovinskog pokreta, nego nezavisna).

Ima li ikakve sumnje da izjava Karoline Vidović Krišto "Vladu od nezadovoljstva naroda neće spasiti ni tenkovi oko Markova trga" zaziva na nasilje i da se od nje trebalo ograditi? Ili se istopila odgovornost za javno izgovorenu riječ u vremenu krize i pandemije depresivnosti, anksioznosti, stresa, agresivnosti... nastalih kao posljedice zdravstvene i ekonomske krize diljem svijeta - pa spomenuta zastupnica hrvatskog parlamenta može »lupati ko Maksim po diviziji«?

Hoće li danas, kad smo gotovo dosegli eksponencijalni rast broja zaraženih od korone i kada smo pred novim lockdownom itko pozvati na odgovornost Karolinu Vidović Krišto koja od ljeta iz saborskih klupa sustavno poziva građane/ke na kršenje epidemioloških mjera? Je li posljedica njenog »anti-maska showa« u Saboru da je oboljelo, nedaj Bože umrlo, nečije imunokompromitirano dijete, majka, djed, baka… Ova saborska zastupnica tipičan je primjer osobe koja za sebe misli da ona o svemu sve najbolje zna, a saborska pozicija daje joj »legitimitet« da se i u javnosti prikazuje kao autoritet. Ona vjeruje da zna bolje i od epidemiologa ali i od drugih stručnjaka. Tpišićan primje krizizerke i "sceznadarske" o čemu sam ranije pisao, kao pošasti koja se širi u Hrvatskoj. Pored svega je kao predsjednica saborskog Odbora za obitelj i mlade optužila stručnjake i institucije koje štiti djecu od zlostavljača još od 2002. (za što su dobili i priznanje za najbolji multidisciplinarni tim na svijetu 2008. godine), da štite seksualne zlostavljače djece. Takve je optužbe u Saboru iznijela pod krinkom brige za djecu, dok je stvarne zlostavljače djece širokoj javnosti predstavila »kao mučenike i žrtve institucija«. U ovom slučaju je ta institucija Poliklinika za zaštitu djece i mladih Grada Zagreba u kojoj optužbe za seksualno zlostavljanje dijagnosticiraju, procjenjuju i vještače eksperti za to područje. Ali zastupnica smatra da ona i o forenzičnom intervjuu sa seksualno zlostavljanim djetetom zna više od njih!?

Nije upitno da svaki saborski zastupnik ima pravo propitivati rad svake institicije. Međutim, civilizirane i politički odgovorne osobe to čine na način da prije »javnog bacanja kamena« zatraže službeno očitovanje institucije o slučaju koji ih zanima kao moguće kršenje ljudskih prava, kako bi dobili osnovne informacije i s druge strane. Hoće li Karolina Vidović Krišto odgovarati kad se njene optužbe protiv institucije koja štiti djecu od zlostavljača, a koje je dva puta iznijela u Saboru, dokažu lažnima, i kad se dokaže da se svrstala uz zlostavljače djece?

E, to je opasni radikalizam i opasni jeftini populizam. Političari populisti nastoje fascinirati građane svojim manipulacijama, prozivanjem renominarinih institucija i svjetski priznatih eksperata za profesionalne greške, a bez ikakve provjere. Karolina Vidović Krišto zlorabila je časnu poziciju i imunitet saborske zastupnice kako bi otvorila linč na uglednu instituciju koja se jedina u Hrvatskoj i u regiji bavi zaštitom zlostavljane djece.

Pozivi na linč stručnjaka i odgovornost za ugrozu njihovih života

Ako je premijer Plenković mislio na takve istupe pojedinih saborskih zastupnika, onda ga u tome podupirem i Plenkvoićsmatram da se zaista može dogoditi da emocionalno nestabilni pojedinci doslovno ugroze živote članova stožera i prozvanih stručnjaka, na koje je Karolina Vidović Krišto svojim javnim istupima otvorila javni linč.

S druge strane i sam premijer Plenković snosi veliki dio odgovornosti za pozive na linč stručnjaka koji se desetljećima bave zaštitom žrtava obiteljskog nasilja. Naime, upravo je premijer Plenković ignorirao struku i znanost kad je nestručnjacima iz građanskih udruga dao prostor da kroje zakone, prozivaju i pozivaju na linč stručnjaka koji im nisu po volji, a sve to na osnovi njihovog "stručnog" mišljenja. Time je dao pljusku svim stručnjacima i znanstvenicima koji se bave zaštitom žrtava nasilja u obitelji.

Zašto se širi nasilje kod mlade generacije

Među važnije čimbenike koji potiču nasilje su: 1. nepostojanje komunikacije i koordinacije državnih institucija na svim upitnikrazinama; 2. nedostatak stručnjaka, poglavito specijalista u radu s nasilnom djecom ili zlostavljanom djecom; 3. činjenica da agresivnost u mnogim segmentima društvenoga života plijeni pozornost javnosti; 4. u svijetu politike i društvenih institucija agresivnost je (čak i) poželjna jer se njome zadobiva simbolički ili statusni simbol zaštitika građana/ki; i 5. izostanak kvalitenih i učinkovitih preventivnih programa.

Postraumatski (ratni) sindrom, nesigurnost u izboru životnoga puta, opskurne nasilničke scene na ekranima interneta i televizora, posljedice rata, sukobi među generacijama i među djecom čine mlade prognanicima života. Nasilje u školama, na ulici, sportskim terenima, zlostavljanje u obitelji, dokoličarenje i kaos u mislima mladih - samo su izvedenica agresivnosti i reakcija mladih na "datu dezorganiziranost društva po pitanjima potreba mladih". (Lj. Bavcon, u knizi Socijalna patologija).

Desetljećima akumulirani skepticizam kod mladih je stvorio izigranu – „bumerang generaciju”, koja preuzima anarhističku paradigmu društva bez hijerarhije, normi, pravila i respekta pred autoritetima.

Mladi su ogledalo odraslih, a problem je u tome što političari i/ili odrasli u tome “ogledalu“ ne žele vidjeti sebe. Mladi žive u društvu krize - koju oni nisu izazvali, društvu rizika - kojeg oni nisu proizveli, već upravo oni postaju žrtve društva krize i društva rizika. „Atmosfera u društvu je takva da tek nasiljem postaješ netko i nešto“ (psihologinja Mirjana Nazor). Zaista je opasno kad političari prozivaju jednu stranu za nasilje, osobito mladu generaciju.

Kako pravosuđe olako osuđuje mlade kao nositelje mržnje

U veljači 2011. sam napisao ekspertizu za slučaj jednog studenta- navijača koji je u prvoj presudi osuđen, između ostalog zbog “mržnje” prema navijačkoj skupini nogometnog kluba “PAOK” iz Grčke. Zar govor mržnje mladi ne DORHslušaju u Saboru, od trenera, na press konferencijama i skupštinama nogometnog Saveza, za što nikad nitko nije sankcioniran!?

Okrivljenik, M. L. je bio od jedan od devet okrivljenika koji je priznao krivnju, (u iskazu od 31. ožujka 2011). Centar za socijalnu skrb dao je izvješće po predmetu M. L. iz kojeg je razvidno kako je Markov otac bio četiri godine na ratištu, te je Marko bio (u to važno vrijeme odrastanja) na majčinoj brizi. Do ovog nemilog događaja rekao mi je da kako „raditi u interesu navijačke skupine znači graditi svoj status”. U rujnu 2011. uviđa kako se to „prijateljstvo i solidarnost brzo istopilo” i dodaje: „Uviđam kako sam svoju ljutnju krivo usmjerio prema vodećim ljudima u Dinamu koji sve rade zbog profita, a ne interesa Kluba. Na kraju sam ispao naivna žrtva.” Tadašnja premijerka Jadranka Kosor je, po pitanju tog slučaja, u svibnju 2010. najavila : „Potezi koje će Vlada povući, bit će učinkoviti i drastični“. Nije li to primjer pritiska politike na pravosuđe i druge institucije?! To je primjer demonstracije neznanja, politikantskog govora s nesagledivim posljedicama. Argumente o etiologiji nasilja nad i među mladima uzeo sam kao glavne argumente da bi se odbila glavna kvalifikacija iz optužnice Općinskog državnog odvjetnika u Zagrebu od 11. veljače 2011. godine da je M. L. počinio kazneno djelo nasilja "iz mržnje" prema navijačima kluba “PAOK” iz Grčke.

Anarhisti kao permanentni rušitelji demokracije

Posljednjih godina održavaju se diljem svijeta anarhističke manifestacije pod nazivom "Marš milijun maska". Brojni prosvjednici nosili su maske Guy Fawkesa, simbola "Anonimusa", koji je još 5. studenoga 1605. godine pokušao Crnoeksplozivnom napravom minirati zgradu engleskog parlamenta. Prosvjednici su imali transparente "Jedino rješenje – revolucija".

U knjizi, anarhističkom manifestu Nadolazeća pobuna predlažu se blokade sveučilišta, sabotiranja pruga, dalekovoda... Uzimaju kao poticajan primjer iz lipnja 2006., gdje su u pokrajini Oaxaca u Meksiku pobunjenici zauzeli važnije vladine institucije i javne zgrade, a negdje su i protjerani i gradonačelnici. Navode kao „dobre primjere“ pljačkanje trgovina i banaka gdje je god moguće. Cilj je osloboditi teritorij od okupacije policije, svrgnuti vlast na lokalnoj razini, parlamentarnu demokraciju. Zalažu se za neposrednu demokraciju koja nigdje u svijetu nije saživjela.
Aktualna kriza autoriteta, odgojna atrofija škole, kriza državnih institucija, obiteljske drame... pogoduju, procesima ugroze autoriteta. Na svu sreću anarhisti nisu uspjeli do danas u glavnom cilju "rastakanju države". Njihovo glavno sredstvo "demokracije" jest blokada javnih ustanova. Na primjer, manjina na fakutetima, koja je na tzv. plenumima odlučivala u ime većine, blokirajući nastavu, sveučilišne je profesore mjesecima terorizirala i stavljala u talački položaj. Nisu shvatili prolaznost i neoperativnost izravne akcije. Studenti nisu razmišljali o tome kako svoju energiju institucionalizirati, je studenti anarhisti tu riječ preziru kao i parlamentarnu demokraciju.

U Potsdamu, Heidelbergu, Münchenu, Berlinu i drugim većim gradovima Njemačke karakteristični su natpisi s njihovih plenuma: "Sami ćemo odlučiti kako ćemo se školovati i kako živjeti", "Tražimo nove profesore na sveučilištima", "Vrijeme je da vaša pravila prekršimo i da sada vi živite po našima pravilima".

Zaključno

Suglasan sam s kolegom Milardovićem da "kada je riječ o lijevom ili desnom radikalizmu i lijevi i desni podjednako su opasni. Oni se razlikuju samo po svjetonazorima, a zajednička osobina im je nasilje i proizvodnja straha, terora". Dok premijer Plenković smatra da kod nas postoji samo radikalna desnica, Milardović konstatira kako ne postoje kod nas radikalne stranke ili pokreti koji zagovaraju nasilje i mržnju! Možda ne postoje stranke ni pokreti, ali zasigurno postoje članovi stranki i pokreta, koji svojim radikalizmom kaljaju ugled svojih stranki i pokreta (lijevih ili desnih) a time i destabiliziraju krhku demokraciju u Hrvatskoj.

prof. dr. sc. Zlatko Miliša

 

 

HKV.hr - tri slova koja čine razlikuAgencija za elektroničke medijePrilog je dio programskoga sadržaja "Događaji i stavovi", sufinanciranoga u dijelu sredstvima Fonda za poticanje pluralizma i raznovrsnosti elektroničkih medija.

 

Pon, 26-10-2020, 02:22:00

Komentirajte

Zadnji komentari

Kolumne

Telefon

Radi dogovora o prilozima, Portal je moguće kontaktirati putem Davora Dijanovića, radnim danom od 17 do 19 sati na broj +385-95-909-7746.

Poveznice

Snalaženje

Kako se snaći?Svi članci na Portalu su smješteni ovisno o sadržaju po rubrikama. Njima se pristupa preko glavnoga izbornika na vrhu stranice. Ako se članci ne mogu tako naći, i tekst i slike na Portalu mogu se pretraživati i preko Googlea uz upit (upit treba upisati bez navodnika): „traženi_pojam site:hkv.hr".

Administriranje

1 klik na Facebooku za hkv.hr

Pretraži hkv.hr

Kontakti

KONTAKTI

Telefon

Telefon Tajništva
+385 (0)91/728-7044

Elektronička pošta Tajništva
Elektronička pošta Tajništva
Ova e-mail adresa je zaštićena od spambota. Potrebno je omogućiti JavaScript da je vidite.

 

Elektronička pošta UredništvaElektronička pošta Uredništva
Ova e-mail adresa je zaštićena od spambota. Potrebno je omogućiti JavaScript da je vidite.

Copyright © 2020 Portal Hrvatskoga kulturnog vijeća. Svi sadržaji na ovom Portalu mogu se slobodno preuzeti uz navođenje autora i izvora,
gdje je izvor ujedno formatiran i kao poveznica na izvorni članak na www.hkv.hr.
Joomla! je slobodan softver objavljen pod GNU Općom javnom licencom.

Naš portal rabi kolačiće radi funkcionalnosti i integracije s vanjskim sadržajima. Nastavljajući samo pristajete na tehnologiju kolačića, ali ne i na razmjenu osobnih podataka.