Zlatko MilišaZlatko Miliša karikatura

Šutnja je zlo

 Političku, kulturnu ili medijsku hegemoniju provodi manjina nad većinom

[dropGRG]P/dropGRG]arafrazirajući misli mog omiljenog ex profesora Đ. Šušnjića, iz knjige Ribari ljudskih duša, Ribari ljudskih dusakonstatiram da na području ekonomije manipulacija potrošačima uzima oblik reklame, na području politike manipulacija biračima postaje indoktrinacija, a na području slobodnoga vremena post(je) industrija zabave ili "zavodljiva prijevara" (S. Alić). U svojoj knjizi K filozofiji odgoja M. Polić objašnjava relaciju odgoja i manipulacije: "Odgoj je emancipacija, svekoliko oslobođenje od svih vrsta ovisnosti i podčinjenosti, dok manipulacija ide za tim da tuđe biće instrumentalizira, da mu oduzme dostojanstvo i vjeru u vlastite mogućnosti". Izmanipulirani na na svijet ne gledaju svojim očima, jer im je sve servirano (kao istina) te nisu sposobani odvojiti zabludu od smisla života. Njemačka poslovica kaže: "Istina je kao sveta voda: svatko je hvali, ali nitko ne voli da mu je u oči prskaju". Jedan od najpriznatijih Britanskih sociologa Antony Gidennse u "ravikanoj" knjizi Sociologija o tome ni rječi! Zato mi si se čini zgodnim ovdje navesti anegdotu o cariniku kojemu mjesecima postaje sumnjivi jedan vozač kamiona. Brojne provjere sadržaja kamiona nisu cariniku otkrile što vozač krijumčari. S vremenom je bio sve uvjereniji da je on vješt švercer. Umoran od sumnji, jednog dana vozača upita: "Nešto skrivate, ali nikako da otkrijem što. Odgonetnite mi, molim vas, o čemu je IndoktrinacijaIntelektualci sumnjaju, propituju i nikada ne kažu "nemam(o) izbor(a)"! Kada se kaže da EU nema alternative, to je zorni dokaz indoktriniranja, jer "biranjem manjeg od dva zla još uvijek birate samo zlo" (Jerry Garcia). Tada sam pozvao građane da se na referendumu očituju protiv ulaska Hrvatske u (nadnacionalnu) zajednicu država članica EU, konstatirajući da su u Vladi RH i Saboru, izuzev rijetkih pojedinaca, svi redom europoltroni koji će jednom morati odgovarati hrvatskom narodu kada se suočimo s posljedicama ulaska u EU. Dodao sam kako se (provo)vodi indoktrinacija ulaska Hrvatske u Uniju, neviđena i u ranijoj tzv. socijalističkoj Jugoslaviji.riječ? Neću vas kazniti, samo želim shvatiti u čemu je trik svakodnevnog prometa." Vozač odgovori: "U pravu ste. Krijumčarim." "A što to?", nestrpljivo upita carinik. "Kamione!", spremno će vozač.

Tri primjera medijskih indoktrinacija

Na posljednim američkim izborima plasirane su dvije dezinformacije, prva da je agent američkog FBI-a istražuju EUslučaj elektroničke pošte Hillary Clinton ubijen te da je papa Franjo podržavao aktualnog predsjednika Trumpa. Jestin Coler ne skriva da kao vlasnik internetske kompanije (disinformedia.inc) godinama namjerno obmanjuje građane/ke SAD-a. Njegov glavni moto je: "Na lažima se dobro zarađuje!" Zato Noël Coward rezignirano konstatira: "Obeshrabrujuće je vidjeti koliko se malo ljudi čudi kada čuju istinu, a koliko ih malo šokiraju laži."

Drugi primjer: Eurofobi se ciljano poistovjećuju s eurealistima i/ili euroskepticima. Euroskepticizam jača jer podrazumijeva sumnje u političku (nad)tvorevinu koju su smislili globalisti, korporatisti i "bankaroidi." (D. Pavuna) U siječnju 2012. sam sudjelovao na okruglom stolu, gdje smo (tek nekolicina) konstatirali kako postoji veliki raskorak između političkih elita koje zagovaraju ulazak Hrvatske u EU i raspoloženja građana. Nenad Zakošek u tome nije vidio u tome nikakav problem, već jedinu alternativu EU?!

Intelektualci sumnjaju, propituju i nikada ne kažu "nemam(o) izbor(a)"! Kada se kaže da EU nema alternative, to je hrvatska euzorni dokaz indoktriniranja, jer "biranjem manjeg od dva zla još uvijek birate samo zlo" (Jerry Garcia). Tada sam pozvao građane da se na referendumu očituju protiv ulaska Hrvatske u (nadnacionalnu) zajednicu država članica EU, konstatirajući da su u Vladi RH i Saboru, izuzev rijetkih pojedinaca, svi redom europoltroni koji će jednom morati odgovarati hrvatskom narodu kada se suočimo s posljedicama ulaska u EU. Dodao sam kako se (provo)vodi indoktrinacija ulaska Hrvatske u Uniju, neviđena i u ranijoj tzv. socijalističkoj Jugoslaviji. Moje teze je (o)branio i Branimir Lukšić tvrdnjom kako treba razlikovati "EU-skepticizam od euroskepticizma, jer je Europska unija federalna diktatura koja pogoduje političkim elitama, a ulaskom u nju Hrvatska će postati periferija."

Netko je jednom dobro komentirao da bi političari imali štošta naučiti o lažima iz svijeta marketinga. U medijima Crnodobro plaćeni manipulatori sustavno zatupljuju mase pomno insceniranim planom dezinformiranja, zaglupljivanja i zavođenja od važnih problema na nevažne poplavom nebitnih vijesti, tako da manipuliranima ne ostaje vremena za kritičko razlučivanje bitnog od trivijalnog. Turska narodna OrbanOrban se prvi suprotstavio raljama stranog kapitala. Mađarska danas postiže izvrsne rezultate na putu je izlaska iz dužničkog ropstva. I on ima brojne "gafove" kao premijer, ali bi takvog poželio u Hrvatskoj. Orban je prvi premijer u EU koji je razotkrio namjere vladara kaosa.izreka kaže: "Da nema laži, istina ne bi bila dragocjena". Skrivanjem onog bitnog, ljudi (p)ostaju robovi svoje ravnodušnosti na patnje drugih, postajući ovisni o odnarođenim političarima. "Kada ljudi verbalno napadaju političare ili ljude na vlasti, vjeruju da time pokazuju kako ne dopuštaju da se njima manipulira. Često vrijedi upravo suprotno. Ljudi mogu napadati političare kao beskorisne ili bankare kao pohlepne parazite, no što se događa ako nešto pođe po zlu? Kome se ti isti ljudi obraćaju za rješenja i preuzimanje odgovornosti? Samima sebi? Ne. Političarima i bankarima" (D. Icke). Pogubno je kada dajemo povjerenje onima koji ne odgovaraju za preizborna obečanja ili svoje postupke kada dođu na vlas. "Kada ljudi strahuju od vlasti, u pitanju je tiranija. Kada vlast strahuje od naroda, radi se o slobodi." (Th. Jefferson)

Treći primjer: Mađarski premijer Orban je prije nekoliko godina izjavio: "Birokrati iz EU-a troše vrijeme na nevažne Orbanstvari, dok tisuće ljudi ostaju bez posla. Bruxelles propisuje kolika treba biti veličina kokošinjca, dok je zajednička valuta pred kolapsom." EU-birokratima važniji su birokratski propisi, primjerice, nego interes za čovjeka koji živi u nametnutim okovima agonije preživljavanja. Po scenariju dirigiranog kaosa, treba stvoriti kolektivnu depresiju i ponuditi lažni izlaz - ekonomski bankrot. Tako se ruše temeljni postulati državnosti. Orban se prvi suprotstavio raljama stranog kapitala. Mađarska danas postiže izvrsne rezultate na putu je izlaska iz dužničkog ropstva. I on ima brojne "gafove" kao premijer, ali bi takvog poželio u Hrvatskoj. Orban je prvi premijer u EU koji je razotkrio namjere vladara kaosa: "Invaziju su vodili krijumčari ljudima i aktivisti za ljudska prava koji podupiru sve što slabi državu", Sorosprozvaši Sorosa kao predvodnika i jedne i druge invazije. Od tada je na udaru medija, EU birokrata i EU poltrona. P. Bourdieu, istaknuti francuski sociolog, je svojevremeno ustvrdio kako novinari rade (kao nikada ranije) pod pritiskom vlasnika medija i tako provode simboličko nasilje. Za njega kvalitetan novinar je onaj novinar koji budi "uspavanu savjest" građana. Drži da novinar, kao i svaki intelektualac, mora biti angažiran u davanju doprinosa "javnom zdravlju nacije".

N. Chomsky navodi primjere sustavnog izazivanja (i medijskog prenošenja) sukoba i nasilja s namjerom da javnost prihvati ograničavanje slobode i/ili ekonomsku krizu kako bi vladajući lakše opravdali represiju. U tim situacijama kritičku svijest zamjenjuju nametnuti emotivni impulsi (bijes, strah itd.), pa se ljudi odlučuju za znakovitu inverziju riječi: "Bolje rob nego grob!" Pitam, da ne kažem provoviram pitanjem svoje čitatelje: Nije li prirodnija reakcija crvenilo od stida (zbog manjih laži), nego lice bez emocija, ili kada se problijedi iz očaja, straha, nemoći ili šoka...? Na ovo ovo pitanje moj (od nedavno) ex student, Nemanja Spasenovski (jedan od najboljih u mojoj dugogodišnjoj akademskoj karijeri) prije neki dan (mi) bez sustezanja odgovora: "Na Vaše pitanje odgovoriti ću politizirajućom konstatacijom: "Mi u Hvatskoj imamo političare koji se nikada nisu zacrvenili, ali su zato uvijek (spremo) blijedi."

Moć izbora

Kao nadopunu odgovora mog ponajboljeg studenta uzimam citat meni omiljenoga psihologa Ch. Thurmana, koji u Lazi u koje se uvjeravamoknjizi Laži u koje se uvjeravamo navodi posljedice izbora dvaju prijatelja. "Kad su SAD KorporacijeMoćne korporacije su vlasnici državotvornih medija. One ignoriraju moralne stečevine, obezvređuju etičke i nacionalne vrednote. Njima nije stalo do slobode izražavanja, istraživačkog novinarstva, autonomije novinara, nego (do profita) il' zavođenja masa. Žele nametnuti svoja mjerila poimnja sloboda kako bi zadovoljili svoje interese za profitom. George Orwell istima odgovara: "Ako sloboda išta znači, onda je to da je u pitanju svačije pravo reći svakome ono što ne želi čuti!"zaratile s Meksikom, David je bio toliko protiv toga da je odbio plaćati poreze. Primjerom je pokazao kako se boriti protiv porezne presije. Odlučio se suočiti s posljedicama. Uhitili su ga i zatvorili. Njegov se prijatelj Emerson isto protivio ratu u Meksiku, ali nije reagirao ni prosvjedovao. To je bio njegov izbor. Jednog dana Emesron je posjetio Davida u zatvoru i upitao zašto se našao s onu stranu zakona. David mu spremno odgovori: 'Bolje je pitanje, Emersone, što ti radiš vani'."

Trebamo otkrivati sve one koji obmanjuju ili zatupljuju puk. Koliko se puta ne usuđujemo "činiti nešto zato što mislimo da nema smisla pokušavati jer da se tu nema što učiniti" (Jorge Bucay). Pascal Mercier u romanu Noćni vlak za Lisabon provocira svoje čitetlje konstatacijom da sve što činimo činimo iz straha zbog izopćenja i usamljenosti, a čija je cijena šutnja i moć prešućivanja laži u koje nas uvjeravaju. Kada nasuvjeei da se prilagodimo nekome ili nečemu, a Ispricat cu ti pricu(š)to se kosi s našim životnim načelima, onda to nije kompromis nego vlastito kompromitiranje. "Bolje biti omražen zbog onoga što jesmo, nego biti voljen zbog onoga što nismo" (André Gide).

Ne znamo što će se sve dogoditi s našem životima, ali je važnije to da sami odlučujemo kako se postavljamo pred ljudima, situacijama i događajima. Jorge Bucay u knjizi Ispričat ću ti priču navodi ovaj poučan primjer suočavanja s istinom. "Neki je čovjek šetao uličicama grada. Imao je vremena i zato bi zastajao pred svakim izlogom, pred svakom trgovinom, na svakom trgu. Iznenada se našao pred skromnim dućanom bez ikakva natpisa. Znatiželjan, odluči ući. Ugleda pult na kojemu je stajala tabla s rukom pisanim natpisom Dućan istine. Čovjek je bio iznenađen. Prišao je gospođici koja je stajala za pultom i upitao: ‘Oprostite, ovo je dućan istine?’ ‘Da, gospodine. Kakvu istinu tražite? Djelomičnu istinu, relativnu istinu, statističku istinu, potpunu istinu?’ ‘Potpunu istinu’, odgovori bez razmišljanja. ‘Toliko sam umoran od laži i krivotvorenja. Ne želim više generalizacija ni opravdanja, laži ni prijevara. Čistu istinu želim.’ ‘Dobro, gospodine. Ali, oprostite, znate li koja je cijena?’ ‘Ne. Koja je?’ ‘Ako je kupite’, rekla mu je, ‘cijena je da više nikada nećete biti mirni!’ Čovjekovim su leđima prošli trnci. Nikad nije ni pomišljao da je cijena toliko velika. ‘Hvala, hvala... Oprostite’, promucao je. Okrenuo se i izašao iz dućana. Osjećao se postiđen kad je shvatio da još nije spreman za potpunu istinu, da mu treba još nekoliko laži, idealizacija ili opravdanja kako se ne bi morao susresti sa sobom. ‘Možda poslije’, pomislio je." Zar nije točna spoznaja da većina radije odabire upakiranu laž nego neugodnu istinu?

Zaključno

Moćne korporacije su vlasnici državotvornih medija. One ignoriraju moralne stečevine, obezvređuju etičke i Gramscinacionalne vrednote. Njima nije stalo do slobode izražavanja, istraživačkog novinarstva, autonomije novinara, nego (do profita) il' zavođenja masa. Žele nametnuti svoja mjerila poimnja sloboda kako bi zadovoljili svoje interese za profitom. George Orwell istima odgovara: "Ako sloboda išta znači, onda je to da je u pitanju svačije pravo reći svakome ono što ne želi čuti!"

Na zasadama političke teorije A. Gramscija o kulturnoj hegemoniji, danas uočavamo (dokazano) sve njene negativne posljedice na politiku, školstvo, znanost i/ili (eu)ropski kontekst. Političku, kulturnu ili medijsku hegemoniju provodi manjina nad većinom. Uspijevaju kada svoje interese pretvaraju u društvene odnose u kojima vlada ravnodušje prema promjenama. Osvajanje i/ili održavanje kulturne il' političke hegemonije provode oblikovanjem javnog mišljenja koje odgovara politici jednog svjetonazora. Tako se poništava pluralizam ideja. Tragedija je da se isti (u medijima) predstavljaju liberalnom opcijom. Takvu političku hegemoniju predvodi samozvana "elita" sklona jednoumlju - EU poltroni, financijski oligarsi i arhitekti "ispiranja mozgova".

prof. dr. sc. Zlatko Miliša

Pon, 23-09-2019, 18:28:13

Komentirajte

Zadnji komentari

Kolumne

Telefon

Radi dogovora o prilozima, Portal je moguće kontaktirati putem Davora Dijanovića, radnim danom od 17 do 19 sati na broj +385-95-909-7746.

Poveznice

Snalaženje

Kako se snaći?Svi članci na Portalu su smješteni ovisno o sadržaju po rubrikama. Njima se pristupa preko glavnoga izbornika na vrhu stranice. Ako se članci ne mogu tako naći, i tekst i slike na Portalu mogu se pretraživati i preko Googlea uz upit (upit treba upisati bez navodnika): „traženi_pojam site:hkv.hr".

Administriranje

1 klik na Facebooku za hkv.hr

Pretraži hkv.hr

Kontakti

KONTAKTI

Telefon

Telefon Tajništva
+385 (0)1/481-0047

Elektronička pošta Tajništva
Elektronička pošta Tajništva
Ova e-mail adresa je zaštićena od spambota. Potrebno je omogućiti JavaScript da je vidite.

 

Elektronička pošta UredništvaElektronička pošta Uredništva
Ova e-mail adresa je zaštićena od spambota. Potrebno je omogućiti JavaScript da je vidite.

Copyright © 2019 Portal Hrvatskoga kulturnog vijeća. Svi sadržaji na ovom Portalu mogu se slobodno preuzeti uz navođenje autora i izvora,
gdje je izvor ujedno formatiran i kao poveznica na izvorni članak na www.hkv.hr.
Joomla! je slobodan softver objavljen pod GNU Općom javnom licencom.

Naš portal rabi kolačiće radi funkcionalnosti i integracije s vanjskim sadržajima. Nastavljajući samo pristajete na tehnologiju kolačića, ali ne i na razmjenu osobnih podataka.