Trijumf volje

Poslužit ćemo se ovdje odlomkom iz jedne knjige:

„… Sve do 14. srpnja 1944. zadržavao se Hitler na području donje vile u Obersalzbergu ili je boravio na Kehlsteinu. Sablasna atmosfera Kehlsteina, koji je često okružen samo oblacima, izazivala je kod posjetitelja divljenje i strah. Dok bi ih vozili na kosini, pod kojom je zijevala provalija 1700 metara duboka, a potom zatvarali u neobično dizalo koje je usađeno u srce planine, mnogima je bilo vrlo neugodno. Taj putni scenarij služio je često u političke svrhe, jer bi političar bio ostavljen na čekanju i više sati kako bi ga Hitler omekšao u zahtjevima.

Ipak, najveći broj posjeta održavao se u donjoj vili na Obersalzbergu, zvanoj još i Wachenfeld, ili pak u salzburškom dvorcu Klessheim. U popisu posjetitelja, koji danas možete kupiti zajedno s knjigom o Kehlsteinu, naći ćete gotovo sve europske političare: od Lloyda Georgea, vojvode windsorskoga, talijanskoga princa Umberta, rumunjskoga kralja Karola, slovačkoga predsjednika J. Tiszoa, pa do više stotina imena među kojima je i hrvatski vođa Pavelić, srbijanski vođa Nedić, srbijanski knez Pavle, srbijanski ministar Cincar-Marković, Mađar Horty, lider iz SAD John Cudahy, Japanac general Oshima itd…itd.

Od svih posjetitelja čini se da je Hitler najviše ponizio austrijskoga kancelara Kurta Schuschnigga. Iživljavao se na njemu i zbog svoje stare mržnje na Beč i Bečane. Sjećao se svoga jadnoga boravka u tome gradu, odbijenice na Likovnoj akademiji, lutanja, bijede, svoje beznačajnosti.

Tada u Obersalzbergu, 12.veljače 1938., uoči Anschlussa, odlučio je poniziti i zaplašiti mrskoga kancelara. Odredio je da ga dovedu u 11 sati u vilu da bi organizirao predigru: najprije su ga proveli kroz veliki špalir oduševljenih Hitlerovih pristaša, gromkih povika, oružja i uniformi među kojima je bilo i generala. Onda su ga polako provezli između netom sagrađenih zdanja, vila SS-ovih čelnika koje su čuvali odredi 2000 SS-ovaca. Stajali su zastrašujuće ukrućeni, do zuba naoružani i nisu treptali očima.

Tako je Schuschnigg dovezen do podnožja stuba gdje ga je čekao Hitler. Uveli su ga naglo u radnu sobu i on je mislio da može govoriti. No, Hitler je mahnuo rukom da ne želi slušati. Može govoriti samo salonske beznačajnosti, o politici govori samo Fürer. Opomenut je da može oslovljavati Fürera samo titulom Herr Reichkanzler, a potom je Hitler jadniku odvraćao bez ikakve titule – jednostavno Herr Schuschnigg. Hitler mu je kratko rekao da će kao proljetni vjetar, oluja, osvanuti uskoro u Beču i izbrisati te smiješne austrijske granice. Jadni kancelar Schuschnigg bojažljivo je uzvratio da bi to moglo značiti rat. Tada se veliki vođa nasmijao: Zar bi on, Austrijanac, žrtvovao tisuće života za to, a vani, eto, pod prozorima, tisuće istih Austrijanaca stoje i pozdravljaju njega, Hitlera.

Poslije toga je Hitler otišao ručati i ostavio Schuschnigga s pratnjom da čekaju puna dva sata. Poslije ručka vratio se s ministrom vanjskih poslova Von Ribbentropom, koji je držao neki papir u ruci. Dali su Schuschniggu neka potpiše! Ovaj je odbio. Potom se Hitler izderao i poslao ga van kao balavca.

U međuvremenu je došao general Keitel i pozvali su nesretnika natrag te mu priopćili: ili mirni potpis ili vojna intervencija, krv i rat! Potom su ga zatvorili još jedan sat čekanja. Na koncu su otvorili vrata i pozvali u prostoriju s Fürerom: daju mu tri dana da odluči. Otpustili su ga kao kućnu pomoćnicu, posjeli u auto i opet provezli kroz naoružane SS-trupe i masu koja je skandirala Hitlerovo ime. 

Na putu za Salzburg postalo je sve jasno: mora potpisati.

Za mjesec dana Austrija je prestala postojati, pripala je Trećem Reichu uz gromoglasno klicanje milijuna Austrijanaca. Bio je to Fürerov trijumf volje.“

(Odlomak iz knjige Nevenke Nekić: Tajne sfere, Kehlsteinhaus ili tri korbača, Split, Naklada Bošković, 2004.)

Čini se da je moguće naći usporedbe s opisanim u političkom svijetu ovih dana godine Gospodnje 2025. Ima li ponovno sila, koja sliči u trijumfu volje onodobnoga vođe, samo jedno lice ili više? Kako su se ponovno posložile karte na stolu svijeta?

U nadi pobjede prijateljske Ukrajine!

Nevenka Nekić