Portal Hrvatskoga kulturnog vijeća donosi niz tekstova posvećenih povjesničaru umjetnosti, arheologu, muzeologu, kolekcionaru, darovatelju i utemeljitelju muzeja, galerija i drugih kulturnih ustanova u Republici Hrvatskoj dr. Antunu Baueru (Vukovar, 18. kolovoza 1911. – Zagreb, 9. travnja 2000.) koji su objavljeni u knjižici „Život i rad dr. Antuna Bauera – prema kazivanju dr. Antuna Bauera“ (Đakovo, UPT, 1994.) autorice Nevenke Nekić. Neka ovi prilozi budu skroman doprinos čuvanju uspomene na osobu koja je svojim radom silno oplemenila i nemjerljivo zadužila hrvatsku kulturu, a prepuštena je – kao i toliki drugi naši velezaslužnici – potpunomu zaboravu. (hkv)
Život i rad dr. Antuna Bauera (12)
Pozlaćena kruna
Godine 1925. slavila se 1000. obljetnica Hrvatskog kraljevstva. Don Frane Bulić želio je da ostane uspomena na to naše slavlje i dao je da se napravi kruna po uzoru na najstarije kneževske simbole. Skica je napravljena prema originalnoj kacigi koja je nađena u Vidu kod Metkovića. Taj je nalaz iz doba ranohrvatske povijesti. Skicu je napravio slikar Parać. Po tome je kipar Ivo Kerdić načinio krunu. Bila je od bogato pozlaćene bronce. To se izradilo poslije smrti don Frane Bulića. Sav taj rad forsirao je ban Ružić. Kruna je trebala biti postavljena kao simbol banske vlasti. Nažalost, došlo je do rata i ta se kruna nije predstavila javnosti. Kad se uspostavila NDH kanilo se načiniti krunu koja bi imala izvor u starohrvatskom reljefu iz krstionice u Splitu. Do realizacije nije došlo. Tada je prihvaćena Kerdićeva kruna s tim da se doda oplata na rubu krune sa svim grbovima hrvatskih pokrajina. To je izradio slikar Kukec koji je inače radio i za Braću hrvatskog zmaja. No, ni taj projekt nije se dovršio, došao je kraj rata i Kerdić je skrio krunu. Pustili smo vijesti da je krunu odnio Pavelić, da se nalazi negdje vani. Htjeli smo da se na nju zaboravi. Ipak je bilo premetačina, pitanja i istraga. Tada smo Kerdić i ja inscenirali nesporazum kako bih ja dobio alibi da kruna nije kod mene. A dogovor je bio da ja sačuvam krunu i kad prestane hajka na Stepinca, predam ju u riznicu katedrale. Ja sam ponudio nadbiskupu Šeperu da krunu preselimo u riznicu, ali on je odbio bojeći se pretrage UDBE. Tako sam ja dugo čuvao krunu u podrumu u sandučiću ispod hrpe ugljena. Za to je mjesto znala samo moja supruga Antonija.
Uoči propasti komunističkog režima, kad se već osjećao dolazak demokracije, izvadio sam krunu i pokazao onima koji su bili moji prijatelji. Tako ju je vidio i gospodin Žarko Domljan i mnogi posjetitelji. Konačno se pružila prilika da se kruna preda u prave ruke: predsjedniku Tuđmanu nosio sam Testimonium HAZU-a u dijaspori iz Basela. On je još prije deset godina bio izabran za člana HAZU-a kad je bio samo povjesničar kojeg su progonili. Tom sam prilikom ponio i tu krunu i predao ju dr. Radiću. Međutim dr. Radić je brzo donio krunu natrag i tražio da se to svečano uruči. Tako je dogovoren službeni posjet i tom sam prilikom predao krunu predsjedniku Tuđmanu da ostane za sva vremena u predsjedničkom posjedu, a to znači kod onoga koji će obnašati tu čast. Tako je ona ostala kao simbol hrvatske državnosti.
Nevenka Nekić
(nastavlja se)
Povezano
N. Nekić: Život i rad dr. Antuna Bauera (1)
N. Nekić: Život i rad dr. Antuna Bauera (2)
N. Nekić: Život i rad dr. Antuna Bauera (3)
N. Nekić: Život i rad dr. Antuna Bauera (4)
N. Nekić: Život i rad dr. Antuna Bauera (5)
N. Nekić: Život i rad dr. Antuna Bauera (6)
N. Nekić: Život i rad dr. Antuna Bauera (7)
N. Nekić: Život i rad dr. Antuna Bauera (8)
N. Nekić: Život i rad dr. Antuna Bauera (9)
N. Nekić: Život i rad dr. Antuna Bauera (10)
N. Nekić: Život i rad dr. Antuna Bauera (11)