Portal Hrvatskoga kulturnog vijeća donosi niz tekstova posvećenih povjesničaru umjetnosti, arheologu, muzeologu, kolekcionaru, darovatelju i utemeljitelju muzeja, galerija i drugih kulturnih ustanova u Republici Hrvatskoj dr. Antunu Baueru (Vukovar, 18. kolovoza 1911. – Zagreb, 9. travnja 2000.) koji su objavljeni u knjižici „Život i rad dr. Antuna Bauera – prema kazivanju dr. Antuna Bauera“ (Đakovo, UPT, 1994.) autorice Nevenke Nekić. Neka ovi prilozi budu skroman doprinos čuvanju uspomene na osobu koja je svojim radom silno oplemenila i nemjerljivo zadužila hrvatsku kulturu, a prepuštena je – kao i toliki drugi naši velezaslužnici – potpunomu zaboravu. (hkv)
Život i rad dr. Antuna Bauera (8)
Direktor Hrvatskog školskog muzeja – kolekcionar
Moja supruga vodila je bibliografiju za umjetnost i srodne struke. Skupljali smo godinama podatke u NSB-u i izdali 30 svezaka. Tu cijelu ekipu preuzeo je Leksikografski zavod za bibliografski posao. Tako je i moja supruga napustila Gipsoteku zajedno sa mnom. To je ipak izazvalo skandal jer sam bio poznat po svojoj ustanovi.
* * *
Primio sam se radnog mjesta u Masarykovoj ulici – crtač u ćilimarskoj zadruzi za 32 dinara po satu. To se pročulo. Tada me je pozvao ministar prosvjete i postavio pitanje: »Što se to događa?« Objasnio sam i izišao s dekretom o novom mjestu: direktor Hrvatskog školskog muzeja. To je ustanova koju je trebalo stvarati. Temelji su bili u zbirci Hrvatskog pedagoškog zbora iz 1901. Tu sam ostao 1952. – 1964. Skupio sam građu o povijesti školstva Hrvatske koja je složena i izdana u ograničenom broju primjeraka kao rukopis. Zamislio sam da stvorim ustanovu koja bi radila na povijesti školstva i kulture s vrlo širokim temama. Bile su priređivane izložbe s tim temama: dječji radovi, likovna nastava, oprema škole. Surađivao sam s kolegom Glihom-Selanom koji se bavio pedagoškom aktivnošću. Počeo sam se zanimati za prezentaciju numizmatike u muzejima. Uopće je to doba bilo prožeto mojom vizijom muzejsko-dokumentacijskog centra.
Antun Bauer u stanu
* * *
Ono što je pedagogija za školstvo, to je muzeologija za muzeje. Stoga sam u okviru Muzejskog društva osnovao Muzeološku sekciju. Bio sam i pročelnik. Bio je to pionirski rad. Ideju za to dobio sam u Parizu gdje sam došao u kontakt s Germainom Bazinom koji je bio predavač muzeologije.
Donio sam iz Pariza za studente publikaciju toga autora i to je bila jedina literatura za muzeologiju. Kasnije je u Mesničkoj 5 osnovan Muzejski dokumentacioni centar. Tu smo imali prostor, a ja sam davao svu dokumentaciju koju sam skupljao o muzejima. Trebalo je napisati publikaciju o muzejima u Hrvatskoj: »Muzeji i arhivi u Hrvatskoj«. Ja sam obradio temu muzeja. Skupio sam podatke iz svih muzeja i to je bila dragocjena građa za ono vrijeme. Zajedno smo radili u ekipi gđa Mira Heim, Branka Šulc i ostali. Dobivali smo građu iz svijeta i izdavali časopis »Muzeologija«. Uspostavljale su se veze sa svim muzejima u Jugoslaviji i, uz časopis s ozbiljnim člancima, izdavao se i bilten »Informatica museologica« koji je obuhvaćao informacije iz cijele Jugoslavije. Pojedini svesci bili su posvećeni samo jednom muzeju i opširno izvještavali o njemu. Tako su svi bili zainteresirani za časopis.
U sklopu Sveučilišta osnovan je interfakultetski postdiplomski studij muzeologije. Tu sam držao predavanja koja su već započela u sekciji Društva muzealaca. Također je postojao studij bibliotekarstva i informatike. Na toj katedri za muzeologiju radili su uz mene gđa Zdenka Munk, Ivica Bach i drugi. Promovirali smo 87 magistara muzeologije i 9 doktora. Upravo te magistarske i doktorske radnje bile su prvi fundus MDC-a. Sadržavale su studijski obrađenu problematiku djelovanja muzeja kod nas i u svijetu.
HAZU u dijaspori
* * *
Godine 1948. osnovao sam Gradski muzej u Vukovaru. Temelj za muzej bila je sačuvana dokumentacija o životu u Vukovaru kroz 300 godina što se našla u našoj obitelji. Osim toga tu je bila i vrijedna zbirka trofejnog oružja obitelji Boričević (to jest bake po ocu) koja se kod nas sačuvala. Obitelj Boričević posjedovala je kao leno posjed Rakovicu kroz 300 godina. Plemstvo su dobili u borbi s Turcima.
Muzej je bio smješten u bivšoj osnovnoj školi Vukovara, a postavila ga je gospođa Antonija Bauer. Odmah je postavljena i zbirka od 60 slika. Tu je sudjelovala i obitelj Kramer (s mamine strane) koja je darovala eksponate za muzej. Izumrćem obitelji Bauer u Vukovaru, uzeo sam sav stilski namještaj i vrijedne predmete i darovao muzeju. Bilo je dosta etnografskog materijala.
Onda sam započeo rad na osnivanju galerije u Vukovaru. Godine 1955. darovao sam u tu svrhu više od sto slika. Galerija je bila postavljena u staroj gradskoj vijećnici kamo je već prešao i muzej. Toj donaciji dodavao sam vremenom još djela. Zato je trebalo proširiti prostor galerije. Stoga je grad dao dvorac grofa Eltza za prostor muzeja, a u njegove prostore uselila se galerija. Na gornjem katu bio je stalni postav, a u prizemlju je bio prostor za izložbe. Kustos je bio gospodin V. Marenić. Bio je vrlo aktivan – priređivao je izložbe, izdavao kataloge. Tako je galerija dobila veliku frekvenciju i postala kulturni centar Vukovara.
Izlagali su i mnogi zagrebački umjetnici: Babić, Becić, Miše, Hegedušić, Radauš, Motika, pa onda srijemski slikari i kipari. Tada su se javili i vukovarski slikari Filakovac, Renarić, te Kopić iz Vinkovaca. Kustos Marenić poticao je vukovarske slikare da iziđu iz anonimnosti.
Tada me je pozvao i predsjednik Vinkovaca da osnujem i tamo galeriju. Slikar Kopić pokupio je po Vinkovcima stare majstore i tako stvorio prvu kolekciju. Zanimljivo je da se našlo dosta tih slika, jer su Vinkovci bili nekad vojni centar i slikari su bili pratnja kao što su danas fotografi. Oni su bili i portretisti. Tako je osnovana galerija u Vinkovcima.
* * *
Godine 1952. iskopavao sam u Iloku. Tamo sam otkrio temelje bazilike s tlocrtom 50x70 m. Bila je nekada gotička, trobrodna, a našli smo i fragmente prozora i vrata. Iz starih crteža bio je vidljiv njezin oblik. Nažalost bila je srušena u doba Turaka. Uspjeli smo rekonstruirati temelje. Arhitektica gospođa Greta Jurišić iz Zavoda za zaštitu spomenika izradila je sve nacrte i dokumentirala to iskopavanje. To je bio povod da osnujemo muzej grada Iloka. Ilok je stari rimski grad, grad plemića Nikole i Lovre Iločkoga.
Za taj muzej dobivao sam kopije kapitela iločke katedrale koji su se nalazili u Arheološkom muzeju u Zagrebu. Zatim smo izradili kopije nadgrobnih spomenika Nikole i Lovre Iločkog. Kod otvorenja muzeja dr. Vlado Horvat postavio je tursko razdoblje, kao što je to učinio i u Vukovarskom muzeju. To mu je bila magistarska radnja. Tu je bila i galerija slika s fundusom iz ostavštine dvorca za vlasnika Odescalchija što je bilo sačuvano u samostanu i po kućama.
U gornjem gradu bila je barokna jednokatna kurija plemenitih Brnjakovića. Oni su 1683. za vrijeme Eugena Savojskog došli iz Bosne u Ilok i sagradili kuriju. Ova je bila 1945. temeljito opljačkana. U njoj smo osnovali muzej. Ali kad je muzej prerastao taj prostor, uspjeli smo uz pomoć predsjednika Iloka prof. Zvonka Špoljara sanirati dvorac i preurediti za muzej i galeriju. U prizemlju je uređen ugostiteljski objekt koji je u bivšoj kraljevskoj dvorani bio reprezentativni prostor za prijem. A danas se taj grad zove Sremska Palanka! Užas!!!
Godine 1968. proširio sam donaciju za Vukovar. Sklopio sam ugovor s Općinom o osnivanju galerije »Zbirka Bauer i Galerija umjetnina«. Trebala se zvati »Zbirka Bauer – galerija umjetnina«. Ali oni su crticu izbacili da ne dobijem previše publiciteta. O vrijednosti te zbirke najbolje svjedoči onaj mali dio koji je bio izložen u Zagrebu pod nazivom »Zbirka Bauer« u Muzejskom prostoru na Jezuitskom trgu. Tu su bili autori: Kerdić, Mücke, Gecan, Tomašević, Babić, Kopić, Čikoš-Sesija, Mašić, Šeferov, Reiser, Ferdo Kovačević, Krušlin, Račić, Vidović, Uvodić, Rački, Šulentić, Krizmanić, Kraljević, Vučetić, Šimunović, Udatny, Globočnik, Rein, B. Ružić i mnogi drugi.
Nevenka Nekić
(nastavlja se)
____________
Prijepis novinskoga članka
(E. Cvetkova, »Velik dar i u Zagrebu«, »Večernji list«, 19. veljače 1989., str. 28.)
JUČER U MUZEJSKOM PROSTORU OTVORENA IZLOŽBA VUKOVARSKE ZBIRKE IZ BAUEROVE DONACIJE
VELIK DAR I U ZAGREBU
ZAGREB – Jučer je u muzejskom prostoru u prisutnosti brojne publike otvorena prva u nizu izložbi kojima je cilj da se pokažu privatne zbirke i donacije u našoj republici. Predstavljena je, naime, zbirka – donacija dr. Antuna Bauera, povjesničara umjetnosti, arheologa i uglednog muzeologa koji je ostavio dubok trag u organizaciji i unapređivanju muzejskog života naše zemlje. Zbirka koju je dr. Bauer darovao Vukovaru još 1948. godine, dopunjavana i poslije novim darovnicama, danas ima više od tisuću djela, pa je za zagrebačku izložbu selektor i pisac teksta u katalogu dr. Vinko Zlamalik izabrao oko 220 djela 115 slikara i 26 kipara kako bi se najširoj publici predstavile iznimne vrednote koje ona sadrži, posebice ostvarenja moderne hrvatske umjetnosti.
Donja je granica izloženih umjetnina druga polovica 19. stoljeća – to su djela slikara Franje Ksavera Giffingera i Josipa Franje Mückea. Među kiparima ćemo vidjeti i radove Ivana Rendića, Roberta Frangeša Mihanovića i Rudolfa Valdeca. Kako izbor seže do 1948. godine, izložba je i svojevrsni panoramski pregled slikarskog i kiparskog stvaralaštva gotovo sedam desetljeća, pa kako naglašava dr. Vinko Zlamalik, unatoč segmentarnoj prezentaciji pojedinih autora, ipak omogućava prepoznavanje bitnih odrednica i stilskih značajki likovne evolucije u tom opsežnom vremenskom rasponu u nas.
Drugim riječima, dr. Antun Bauer uspio je skupiti djela svih relevantnih umjetnika, stvaralaca koji su se na bilo koji način afirmirali u našoj sredini i izvan nje. Vrlo je važno da je Bauer okom pravog muzealca i povjesničara znao prepoznati i vrijednosti umjetnika koji su djelovali u regionalnim centrima, pa njegova zbirka i donacija, uz slavna imena kao što su Bukovac, Crnčić, Ferdo Kovačević, Račić, Kraljević, Herman, Babić, Becić, Uzelac, Gecan i mnogi drugi, sadržava i niz vrijednih djela manje afirmiranih umjetnika.
Izložba, o kojoj su jučer govorili Ante Sorić, dr. Vinko Zlamalik, a otvorio je Zvonko Špoljar iz Vukovara, također je prilika da se nešto više kaže o samoprijegornu radu toga našeg jedinstvenog muzeologa, uz čije je ime vezan osnutak i djelovanje nekoliko bitnih likovnih ustanova. Pun ideja, on je još 1937. godine osnovao u Zagrebu »Gipsoteku« i vodio je do 1952. godine, zatim Hrvatski školski muzej u Zagrebu, na čijem je čelu bio od 1952. do 1968, a 1968. osniva i Muzejski dokumentacijski centar, te pokreće postdiplomski studij muzeologije na zagrebačkoj katedri povijesti umjetnosti, gdje je i sam predavao.
Uz sav taj samoprijegorni rad, dr. Bauer je stizao pratiti likovna zbivanja i skupljati umjetnine. Donacija Vukovarskoj galeriji, koju od jučer imamo prilike razgledati u Muzejskom prostoru, samo je dio njegovih donatorskih pothvata, jer upravo Antunu Baueru dijelom duguje svoje osnivanje Osječka galerija umjetnina (1941), a Bauerovim donacijama značajno su dopunjene galerije u Vinkovcima, Iloku, i Šarengradu.
E. Cvetkova
Povezano
N. Nekić: Život i rad dr. Antuna Bauera (1)
N. Nekić: Život i rad dr. Antuna Bauera (2)
N. Nekić: Život i rad dr. Antuna Bauera (3)
N. Nekić: Život i rad dr. Antuna Bauera (4)
N. Nekić: Život i rad dr. Antuna Bauera (5)
N. Nekić: Život i rad dr. Antuna Bauera (6)
N. Nekić: Život i rad dr. Antuna Bauera (7)