In memoriam – Ive Livljanić (1938. – 2023.)
Izgubili smo prijatelja, intelektualca, domoljuba i diskretnoga skromnoga čovjeka. Svoj južnjački temperament krotio je promišljenim nastupima i nastojanjima da se bavi problemom, a ne čovjekom i to mu je omogućavalo slobodu izražavanja, nepristranost i pravednost prosuđivanja. Postavljao je u hijerarhijski red elemente koji su bili njegovi znakovi na putovanju kroz život: Bog, domovina i obitelj. Od skromnih Mrljana na otoku Pašmanu do Vatikana prošao je putem znakovitim za mnoge Hrvate koji su imali viziju slobodne Hrvatske u vrijeme kad je to bio samo san.
Mladost mu je obilježila tamnica i robijanje na otoku Svetom Grguru. Zajedno s pjesnikom Jojom Ricovom uhićen je u Zagrebu i prilikom stavljanja lisica na ruke, ostaje zabilježeno da su skupa zavezani, a Joja je u svom ironičnom stilu dodao: Izvolite, jedva čekamo vaše narukvice! O strahotama na robiji Ive Livljanić pisao je u knjizi znakovitoga naslova: „Od Svetog Grgura do Svetog Petra“. Samo jedan isječak iz knjige govori o zlu koje se banilo Hrvatskom: Božić je i robijaš Ive našao je jednu grančicu smreke koju je donio vjetar. Uzeo ju je i krišom objesio na krevet. Ali – zlo je vidjelo da se grančica namjerno uobličila u slovo U! Uslijedila je dodatna kazna!
Između Svetoga Grgura i Svetoga Petra postoji još jedno vrijeme, vrijeme užasa Domovinskoga rata. Ive Livljanić, po struci profesor francuskoga, talijanskoga i španjolskoga jezika, postao je gradonačelnik Zadra. Brinuo se za grad kao za dom i obitelj, dočekao slobodu i svoj san kao javu: slobodnu Hrvatsku.
Veliku i zasluženu počast doživio je postavljanjem na mjesto našega prvoga veleposlanika u Vatikanu. Svojim briljantnim znanjem i širokim duhovnim sferama dostojno je predstavljao Hrvatsku, a svojim znanjem jezika i povijesti prenosio je velikom papi Ivanu Pavlu II. činjenice koje nisu bile općepoznate. Diplomatsku karijeru nastavio je u Južnoj Americi.
Po umirovljenju djelovao je kao intelektualac u Hrvatskom diplomatskom klubu i Hrvatskoj paneuropskoj uniji. Održavao je predavanja i sudjelovao u raspravama, a posebno je zaslužio svoje mjesto u povijesti hrvatske države objavom knjige „Od Svetoga Grgura do Svetoga Petra“. To je zapis koji obuhvaća široko područje osobne i nacionalne tragične povijesti velikih sanjara slobodne Hrvatske.
Ostaje zabilježeno da je Ive Livljanić zaslužan u posredovanju prema obitelji francuskoga dragovoljca u Domovinskome ratu Jeana Michela Nicoliera. Majka Lylian bila je zahvaljujući njegovom posredovanju detaljno obaviještena o svakoj pojedinosti borbe i pogibije sina u novoj domovini Hrvatskoj. Na svim putovanjima i događanjima koja su uslijedila za majku, Ive Livljanić bio je dostojan tumač hrvatske povijesti i tragedije u kojoj je izgubila sina.
U sjećanju nam je niz zajedničkih putovanja i posjeta: stradalom Vukovaru, Ovčari, Lasinji, Zvonku Bušiću u Rovanjskoj, utamničenom Mirku Norcu, Zadru i Ivinim mladenačkim uspomenama. S njim je uvijek bila i supruga Nada koja je svojim britkim humorom razveseljavala društvo i zabilježila mnoge anegdote iz rodnih Jasenica. Tako je nastao i zapis duhovitih događaja iz nedaleke prošlosti ovoga podvelebitskoga kraja koji čeka na objavu.
Neka je laka hrvatska zemlja Ivi Livljaniću!
Nevenka Nekić