Zašto memoari?

Ne zbog umišljaja da je moj život bio značajan za sudbinu Hrvatske ili svijeta, ne zbog oholosti koja bi hotila podariti mi neku slavu, ne zbog isticanja neke možebitne žrtve ili darovitosti… najviše mi se učinilo da sam vođena rukom Duha Svetoga upravljena putem kojim je išao u velikim i malim zbivanjima moj narod i da smo Nekić memoarizajedno proživjeli sva zla, tuge, ratove, nade, časti i nečasti, pobune i hrabrosti, tragali za istinom, sanjali slične snove, sačuvali duše, pobjeđivali i nakon poraza. Mislim da je traganje za istinom jedino oružje slabih, a moj je narod bio često u poziciji unterhunda, to jest onoga slabijega u borbi za preživljavanje, opterećenoga nesigurnošću, strahom, ali i nadom. Otrovani suvremenim žargonom prema samima sebi već uporabom jezika pomodnih birokrata, gubimo svoj uporišni identitet baš u jeziku koji nam je bio oslonac tolika stoljeća. On nam je omogućavao da budemo prisutni na ovome svijetu čvrsto vjerujući u onaj drugi. On je bio u molitvi neprihvaćanje beznađa, bio je tiha sloboda iza zatvorenih vrata, vlastitost Božjega prisustva prije svih koncila, osloboditelj od straha u mraku koji je često prekrivao mnoga „malena mjesta srca moga“.

Onaj tko je vidio sadašnjost, vidio je i budućnost, a i prošlost, kazao je Marko Aurelije. Mi smo civilizacija koja više ne vjeruje riječima i zato je smrtno bolesna. Možda sam zato htjela reći što mislim i raditi ono što kažem. Branila sam se pisanjem od suvremenoga barbarstva koje se zove ravnodušnost, površnost, laž, prljavština, bogoubojstvo. Tražila sam na tom putovanju srodne duše. Jedan je bio irski pjesnik Pearse koji je sudjelovao u domoljubnom ustanku protiv Engleza, na Uskrs 1916. u Dublinu i kojega su Englezi smaknuli nakon što je predsjedavao Irskoj Republici koja je trajala samo nekoliko dana, a napisao je: „I rekoh svom narodu učinit ćete što i ja/Sve ćete staviti na kocku da sve ne izgubite“. Nisam bila nikakva heroina ni politička djelatnica, nikakva me moć ili položaj nije privlačio, nisam prošla kazamate ni mučilišta, a opet je toliko povijesnih zajedničkih nam događaja oblikovalo ne samo spoznaje moga racija, nego i duše: sjećamo se zajedno moj narod i ja 1953. kad su ruski tenkovi u Istočnom Berlinu gazili, strijeljali ustanike, a nije prošlo ni osam godina od naših neprebrojanih pogubljenih stotina tisuća Hrvata i Hrvatica; spominjem se u knjizi i 1956. u Mađarskoj, vezane i uz moju obitelj, ali ne samo poradi toga; kobne 1968. u ČSSR, 1981. u Poljskoj… Njih se spominju gotovo sve enciklopedije svijeta, ali našega „Hrvatskoga proljeća“ 1971. gotovo nitko. To je taj položaj unterhunda koji smo hrvatski jezikpodnosili duga stoljeća, ali u novijoj povijesti stotinu godina. Od onoga kobnoga „do istrage vaše ili naše“, koji je prethodio još kobnijem prosincu 1918. kada su nam se ugasile zvijezde nad Europom, a upalile one nad Balkanom.

Sve je to zgusnuto u knjizi koja bi mogla imati nekoliko tisuća stranica. Sigurno je prožeta osobnim pogledom na vlastiti život kao i onaj sredine u kojoj si rastao i od djeteta postajao odrastao čovjek. Uvijek sam mislila da nitko ne bi smio obnašati visoke dužnosti u vlasti tko ne pozna povijest kao ni vlastiti materinski jezik. Moja muza Klio grčevito me držala čini se od rođenja, a danas gubeći pomalo stotine tisuća stranica koje je ispisala, stoji preda mnom s onom pločicom s kojom sam krenula u školu u potragu za istinom i beskrajnim raznolikim svijetom koji me čekao. Vjerujem da Istina postoji i to ona koja glasi: Ja sam Put, Istina i Život. Dakako da postoji i laž, a slavna Disraelijeva dosjetka ne gubi na snazi: “Postoji laž, đavolska laž i statistika.“ Stoga nam svakoga dana mediji daju statističke podatke kao da su istina, tko je na ljestvici slave porastao, tko je potonuo. To je sistematsko korištenje brojki i činjenica u političke svrhe, nacisti i sovjeti bili su u tome velemajstori, a sadašnje vlasti i emisari na medijima naučili su zanat. Mi mali dižemo pogled na zvjezdano nebo i vidimo samo dvanaest zvijezda, ali one više nisu iz zastave Paneurope 1922. godine, kada su bile zvijezde Djeve Marije, ne, one su roba, ideje i razmjena ljudi, bankovni računi, natjecanje u nekakvom BDP, sudjelovanje u kalkulacijama MMF, Svjetlo i tamatrčanje za novim tehnikama i politikama i još koješta. Zaista, ne jedan Bog, nego panteon mnogoboštva ravna našim malim životima.

Smrću naših prijatelja i svakoga čovjeka ponaosob gasi se čitav jedan svemir. Jedni smo drugima najbliži u posve apstraktnim pojmovima: prijateljstvu, idejama, ljubavi, nesreći, sreći, patnji i radosti. Zato je moguće biti u tuđem životu čim pronađeš transcendentalni dodir u njegovim riječima. Tome služe memoari ako su sazdani od istine, koja je također apstraktna. I postoji samo jedna. Kao i čast koja se može izgubiti u jednom trenutku.

Čovjek je ponajviše sam - rođen, umire i često stoji posve sam na vjetrometini ako brani moral, humanost, vjernost. Najveći dio života proživjeli smo u režimu koji najbolje sažimaju riječi druga Đeržinskog: „Za one koji se ne slažu s našim sustavom mišljenja, od četiri zida tri su suvišna“. Pristaše toga režima nisu izumrli. Oni su duboko ukorijenjeni u našem društvu, oni ismijavaju sve što je nama vrijedno: branitelje, njihove rane i smrti, obitelji, majke i žene, djecu, religiju, ljubav, život, zatajene grobove… To više nikoga ne dira. Spomeneš li anđele, rugaju se. Anđeo znači glasnik. Glasnici koji ne poštuju Glase od Boga zovu se demoni. Glasnik koji ne priznaje da je u početku bila Riječ prozvan je Zloduhom. Bitka Dobra i Zla ne prestaje i nadam se da će ju nastavljati oni koje smo odgajali i voljeli.

Uzdam se u činjenicu da će svatko tko čita o tuđem životu, pronaći dio sebe. Ovo je i kenotaf za duše nestalih, pokojnih, svih nepoznatih i bliskih.

Nevenka Nekić

Ned, 16-02-2025, 06:47:32

Potpora

Svoju članarinu ili potporu za Portal HKV-a
možete uplatiti i skeniranjem koda.

Otvorite svoje mobilno bankarstvo i skenirajte kod. Unesite željeni novčani iznos. U opisu plaćanja navedite je li riječ o članarini ili donaciji za Portal HKV-a.

barkod hkv

Komentirajte

Zadnji komentari

Telefon

Radi dogovora o prilozima, Portal je moguće kontaktirati putem Davora Dijanovića, radnim danom od 17 do 19 sati na broj +385-95-909-7746.

AKT

Poveznice

Snalaženje

Kako se snaći?Svi članci na Portalu su smješteni ovisno o sadržaju po rubrikama. Njima se pristupa preko glavnoga izbornika na vrhu stranice. Ako se članci ne mogu tako naći, i tekst i slike na Portalu mogu se pretraživati i preko Googlea uz upit (upit treba upisati bez navodnika): „traženi_pojam site:hkv.hr".

Administriranje

Pretraži hkv.hr

Kontakti

KONTAKTI

Telefon

Telefon Tajništva
+385 (0)91/728-7044

Elektronička pošta Tajništva
Elektronička pošta Tajništva
Ova e-mail adresa je zaštićena od spambota. Potrebno je omogućiti JavaScript da je vidite.

 

Elektronička pošta UredništvaElektronička pošta Uredništva
Ova e-mail adresa je zaštićena od spambota. Potrebno je omogućiti JavaScript da je vidite.

Copyright © 2025 Portal Hrvatskoga kulturnog vijeća. Svi sadržaji na ovom Portalu mogu se slobodno preuzeti uz navođenje autora i izvora,
gdje je izvor ujedno formatiran i kao poveznica na izvorni članak na www.hkv.hr.
Joomla! je slobodan softver objavljen pod GNU Općom javnom licencom.

Naš portal rabi kolačiće radi funkcionalnosti i integracije s vanjskim sadržajima. Nastavljajući samo pristajete na tehnologiju kolačića, ali ne i na razmjenu osobnih podataka.