Potonuće hednonistički prežderanog Zapada

Jurimo u sretnu budućnost po svaku cijenu. Ta se već ostvarila u svojoj punini osobito na NekićZapadu. Ugledajmo se na njihovu naprednost! O tome piše Douglas Murray u knjizi “Čudna smrt Europe/Imigracija, identitet, islam“. Mislim da se treba složiti s auktorom i njegovom ironijom, kako je Nizozemska postigla konačni cilj savršenoga vrhunca povijesnoga razvitka i to zahvaljujući ljevičarima, antifama, homoseksualcima i ostalim naprednim udrugama.

Pristigli imigranti muslimani imaju povlašteni položaj koji se ne dodiruje jer, kako navodi auktor, onda se skidaju glave-nije važno gdje, najčešće na kućnome pragu s dva-tri metka u glavu. Poimence navodi sve te nesretne konzervativce koji se nisu mogli složiti s novonastalim odnosima u društvu, ali ne poradi domaćih zakona i grijeha, ne, to su progutali šutke, nego poradi položaja imigranata koji su nedodirljivi.

"Eksplozivni govor?!"

Začudno je kako se poneko od pristiglih imigranata pojavi kao tumač nakaznih pojava u samoj zemlji primateljici, unatoč prikrivanju od strane svih državnih službenih ustanova!!! U slučaju koji zapisuje Murray radi se, između ostaloga, o pristigloj djevojci Hirsi Ali, koja je uspjela pobjeći od prisilne udaje i nasilja u Somaliji. Inteligentna i marljiva završila je školovanje i pojavila se kao ozbiljni korektor sablažnjivoga zakonom odobrenoga morala i hirsialidruštvenoga stila u Nizozemskoj, pa je napisala Autobiografiju koja dramatično svjedoči o Somaliji i tamošnjim običajima kao i o novoj domovini.

Na početku javnoga djelovanja upitao ju je prijatelj zna li koliko je ta zemlja Nizozemska mala, a njeno govorenje eksplozivno?! Odgovorila mu je:„Eksplozivno? U zemlji u kojoj su prostitucija i lake droge zakoniti, koja dopušta eutanaziju i pobačaj, u kojoj „ muškarci“ na televiziji plaču, ljudi goli šeću plažom, a na javnoj se televiziji zbijaju šale na papin račun? U kojoj se glasoviti pisac Gerard Reve slavi zbog fantaziranja o vođenju ljubavi s magarcem, životinjom koju upotrebljava kao metaforu za Boga? Doista u takvom kontekstu ništa što bih ja mogla reći ne bi se moglo doživjeti ni izbliza eksplozivnim.“

Još uoči ove izjave ubijeno je niz osoba koje su se suprotstavile zakonima i ponašanju vlasti, a isto tako i pristigle muslimanske zajednice u koju je spadala i hrabra Hirsi Ali. Kao žrtva genitalnoga sakaćenja (tema koju vrlo zorno opisuje u svojoj Autobiografiji) i osoba koja je uspjela pobjeći pred nasilnim vjenčanjem, odlučila je ukazati i na demonsku nakaznost nizozemskih društvenih ponašanja i zakona, ali isto tako i na nedopustivu agresivnost muslimanskoga imigrantskoga stanovništva koje se ne integrira u taj sustav, i na svako dodirivanje-usmeno ili pisano-njihove vjere i običaja, odgovara ubojstvom i prijetnjama. Kad se jednom baci fetva na protivnika islama, gotovo nema načina da se spriječi njegova smrt. Auktor Murray navodi niz primjera.

Tragedije političara

Tragedije političara počinju čim bi u javnost iznijeli mišljenje kojim pokušavaju ukazati na potrebu integracije došljaka u društveni sistem Nizozemske. Hans Janmaat, Pima Fortuyn, Theo van Gogh i drugi koji su bili ubijeni čim bi iznijeli u javnost kako ne povlađuju muslimanskoj zajednici, najprije su doživjeli prijetnje i bacanje fetve kojom su osuđeni na smrt. Tako se za Van Gogha navodi kako je u zajedničkoj emisiji na TV s muslimanskim prvakom A. Jahjahaom nasilniislam(kojega je prije nazvao Prorokovim svodnikom) ostao sam, jer je ovaj napustio studio uz povike svoje pratnje: „Sredit ćemo tu debelu svinju i zaklati je!“ Nije to bila isprazna fetva: 2. studenoga 2004. presreo je Van Gogha u Amsterdamu, dok se biciklom vozio na posao, Mohammed B., najprije ga ustrijelio, zatim mu prerezao grlo i na kraju mu zarinuo nož u prsa kojim je pribio prijeteće pismo upućeno Hirsi Ali!

Hrabra Hirsi Ali nakon smrti Van Gogha odgovorila je:“ Neke je stvari potrebno izreći, a šutnja katkad postaje suučesnica nepravde.“

E, sada treba odlučiti između Scile i Haribde: što je gore-nasilje nad ženama i svim nemuslimanima koji su se usudili nešto reći, napisati ili pomisliti o vjeri, postupcima i tradiciji muslimana, ili prihvatiti sveopću slobodu od svakoga morala i poštenja, zabranu ukazivanja na trulu lešinu koja zaudara i nadaleko se širi kao zarazni virus bez granica.

Sloboda bez ograničenja

Opća sloboda i sreća bez ograničenja zahvatila je već više zemalja EU, samo neke „konzervativne“ i svjesne potrebe čuvanja svoje kulture i civilizacije, danas se bore izložene prozivkama činovnika iz Bruslja-zovu ih hitlerovskim, nacističkim, fašističkim, ognjištarskim i jednom riječi-nedostojnim nove ekskluzivne razine u kojoj se valjaju te smrteunapredne zapadne izumiteljice sodomskoga i gomorskoga, babilonskoga morala, uživajući još neko vrijeme u blatu, dok ih ne porazi svojom brojnošću islamska zajednica koja rađa djecu.

U te zemlje braniteljice dostojanstva čovjeka i obitelji spada i Hrvatska, iako novim zakonima i adligatima tih zakona nagrizaju zdravo tkivo ovoga naroda upravo vlasti koje donose takve zakone.

Knjiga Douglasa Murraya sa svojih 360 stranica detaljno raspravlja o tim pitanjima, koristeći isključivo činjenice koje se mogu provjeravati. Zajednički nazivnik bio bi onaj isti koji je početkom osmoga stoljeća izrekao vladar Tarik koji je ušao na europsko tlo i naredio da se spale sve lađe rekavši: Nismo došli da bismo otišli, nego da ostanemo ovdje. Ili nas ne će biti.

Sve to nisu detalji, nego duboka i strašna istina potonuća Zapada koji se odrekao svoga kršćanstva, dostojanstva i tradicije. Zakoni se okreću protiv onih koji ukazuju na uzrok smrti naših temelja, dokidanje Boga, civilizacije koja tone u vlastiti gnjili ponor, oblaporna i prežderana u materijalističkim i hedonističkim kupkama.

Svatko može blatiti Hrvatsku ako pokuša zaštititi svoje svetinje, od nepismenih nažalost naših zastupnika u EU parlamentu, (osim časnih iznimaka) kojekakvih našom krivicom izabranih skorojevića i gotovo balavaca, do istih takvih i u našem najvišem časnom Saboru.

Još uvijek na braniku kršćanstva...

Nitko u Turskoj ne osjeća krivicu kao uteg iz prošlosti poradi prvoga velikoga genocida u novijoj povijesti-onoga nad Armencima. Zato je Turska hrabro uvela članak 301. Kaznenoga zakona, koji kaže da je zločin „uvrijediti tursku Kavkasi ratnaciju“. Svako spominjanje zločina turske vlasti tretira se kao zločin i takav npr. novinar mora u zatvor. (U isto vrijeme Turska je zauzela i krvlju oprala polovicu Cipra i do danas ostala tu unatoč EU kojoj Grčka pripada, a Velika Britanija poziva Tursku neprekidno u EU! Sada na drugi način!)

Ne znam koliko bismo mi trebali remetinaca da se uvede ovaj članak u naš Zakonik. Možda bi neki uvukli pandže i ušutjeli, jer sada je ipak najvažnije da dobiju mirovine budući da su „njiove“ zasluge za razaranje Hrvatske u Domovinskome ratu neosporne.

Mi još ne idemo goli po običnim plažama, još ne općimo sa životinjama u javnim mislima kao uzoriti nizozemski kulturtregeri, (iako smo imali i toga uprizorenja na kazališnim daskama!), još se odupiremo eutanaziji i pobačaju, još se okupljamo u crkvama koje nismo pretvorili u koješta i svašta, pa čak i u gostionice (kao crkvu Sv. Petra u Kopenhagenu pa na mjestu gdje je nekada stajao oltar s Presvetim, danas je – zahod), još imamo ponosa i časti, još ostajemo na braniku kršćanstva.

Nasrću na nas razne antife, gejovi i gejovice, nasrću na granice imigranti, počeli komšije bacati opet bombe na Križnenaoružane Hrvate, pljuju i tuku navijače, ali još uvijek se nekako održavamo nauzgor, što bi rekli moji iz Jasenica.
U Nizozemskoj i Danskoj i drugim zemljama Europe političari koji se protive masovnoj imigraciji, žive pod stalnom policijskom zaštitom, većinu večeri odlaze na spavanje na drugo mjesto i kadkad moraju živjeti u vojnim bazama.

Srećom nemamo vojni obvezni rok pa ima mjesta u vojarnama za slučaj smještaja hrabrih političara. Onih koji su se prvi cijepili, iako mnogi gotovo balavci (kako bi to rekao Milanović ili Plenković, više se ne sjećam), pa i golemi i snažni za koje bi virus trebao biti dimezije uhranjene mačke ako ga želi savladati.

Do sredine ovoga stoljeća Kina će vjerojatno izgledati kao Kina, Rusija kao Rusija, Indija kao Indija, Istočna Europa možda kao danas, ali ostatak EU ne ćemo moći prepoznati. Bit će to ...demografija će odlučiti...

Nevenka Nekić

 

Uto, 18-02-2025, 23:41:39

Potpora

Svoju članarinu ili potporu za Portal HKV-a
možete uplatiti i skeniranjem koda.

Otvorite svoje mobilno bankarstvo i skenirajte kod. Unesite željeni novčani iznos. U opisu plaćanja navedite je li riječ o članarini ili donaciji za Portal HKV-a.

barkod hkv

Komentirajte

Zadnji komentari

Telefon

Radi dogovora o prilozima, Portal je moguće kontaktirati putem Davora Dijanovića, radnim danom od 17 do 19 sati na broj +385-95-909-7746.

AKT

Poveznice

Snalaženje

Kako se snaći?Svi članci na Portalu su smješteni ovisno o sadržaju po rubrikama. Njima se pristupa preko glavnoga izbornika na vrhu stranice. Ako se članci ne mogu tako naći, i tekst i slike na Portalu mogu se pretraživati i preko Googlea uz upit (upit treba upisati bez navodnika): „traženi_pojam site:hkv.hr".

Administriranje

Pretraži hkv.hr

Kontakti

KONTAKTI

Telefon

Telefon Tajništva
+385 (0)91/728-7044

Elektronička pošta Tajništva
Elektronička pošta Tajništva
Ova e-mail adresa je zaštićena od spambota. Potrebno je omogućiti JavaScript da je vidite.

 

Elektronička pošta UredništvaElektronička pošta Uredništva
Ova e-mail adresa je zaštićena od spambota. Potrebno je omogućiti JavaScript da je vidite.

Copyright © 2025 Portal Hrvatskoga kulturnog vijeća. Svi sadržaji na ovom Portalu mogu se slobodno preuzeti uz navođenje autora i izvora,
gdje je izvor ujedno formatiran i kao poveznica na izvorni članak na www.hkv.hr.
Joomla! je slobodan softver objavljen pod GNU Općom javnom licencom.

Naš portal rabi kolačiće radi funkcionalnosti i integracije s vanjskim sadržajima. Nastavljajući samo pristajete na tehnologiju kolačića, ali ne i na razmjenu osobnih podataka.