„Ovakav nastup nismo još čuli za našega skromnoga i vremenom ograničenoga života“

Nisam nigdje u javnim glasilima uspjela pronaći cjeloviti govor novoga američkoga predsjednika J. Bidena. No stigla sam zapisati bar dio njegova inauguracijskoga nastupa koji nije na takav način izrazio ni jedan do sada meni poznati predsjenik SAD, iako živim već podulje vrijeme. Nešto što se često ponavljalo u svjetskoj javnosti bila je sintagma ubijenoga Kennedyja: ne pitajte što Amerika može učiniti za vas, nego što vi možete učiniti za Ameriku. Po prilici tako.

U upamćenim govorima prijašnjih predsjednika najvećma se spominjalo napredovanje u bogatstvu, blagostanju materijalnih dobara, veličini Amerike kao domovine mnogih naroda svijeta, obećanoj zemlji koja brani napredak, slobodu itd...itd. S manjim ili većim razlikama to su bile osnove. Često su se izgovarale i riječi ekonomija, stabilnost, snaga vojne moći, jednakost i pozivalo se na Jeffersona, Lincolna. Ono što je bilo zajedničko svim zakletvama, bilo je polaganje ruke na Bibliju i tako mi Bog pomogao. Bog u toj sintagmi nije imao malo slovo.

U odlomcima Bidenova govora koji su se pojavili nakon svega u našim javnim glasilima, tumačenja su se bazirala na upravo ovim ranije izgovorenim tradicionalnim mislima njegovih prethodnika. Mislim da je to potpuni promašaj. Ovakav nastup nismo još čuli za našega skromnoga i vremenom ograničenoga života.

Možemo svoje impresije temeljiti na osobnom trenutnom raspoloženju, znanju ili neznanju opće političke situacije u svijetu (nemam namjeru na taj način !), a možemo i utvrditi raspon Bidenovih misli analizirajući njegove riječi, vrste riječi, učestalost njihova korištenja, poredak vrijednosti u tim riječima, boju i smisao pojedine riječi, dubinsko značenje, dakle semantiku, protežnost pojedine riječi, podrijetlo riječi koja izvire iz današnjeg globalističkoga ponora, ili možda biblijskih temelja.

Kad se ovako pristupi hladnoj racionalnoj analizi, razvidno je da 70% Bidenova govora sadrži semantički transcendentalne pojmove, spiritualne dimenzije i duboke vjerske temelje. Samo neki navodi upućuju na takav nastup čovjeka Bidena, koji je, u svojim i mojim godinama, uzeo na sebe teško breme za ovaj posao, koji će ga sigurno stajati života. On je to i rekao na jedinstven način u svom govoru.

Sukob tijela i duha

Svoj govor oblikovao je ovakvim riječima: želi obnovu u duhu, vodi ga vjera u svjetlo, želi jedinstvo nacije (ne govori o drugim suhim terminima koji su redovito surogati), jedinstvo u pomirenju, pomirba je njegova nada da se postigne jednakost, pomirba da se dosegne suosjećanje, on želi vjeru u svjetlo, svjetlo je njegova nada, on moli svom dušom za ujedinjenje podijeljene Amerike, sjeća se povijesti i vjere u toj povijesti, razuma u toj povijesti, on traži put na kojem će naći dostojanstvo, poniznost, ponos, Boga, on traga i želi istinu kao dužnost čovjeka, istinu koju treba braniti, istinu koju treba govoriti, on se nada da će kad se približe dani odlaska (s ovoga svijeta) stajati iza svojih djela, on se sjeća mrtvih iz 2. svjetskoga rata kao i onih umrlih od korone i usred govora traži molitvu u tišini za sve njihove duše. O duši još nekoliko puta govori i čitav taj nastup je kao sublimirana emanacija čovjeka koji govori o sukobu tijela i duha, svjestan svoje slabosti, a ujedno pun nade u ono što je izgovorio.

Nema tu siline, nema bahatosti, ne govori se tu prijetećim tonovima, ne govori o jednakosti u smislu da smo svi rođeni sposobni i jednaki ni tjelesno ni duhovno, jer on zna da čak ni dvoje ljudi nema iste otiske prstiju, a kamoli osobnost. On stoji pred mnoštvom svjestan da u toj masi ima onih koji ga ne žele, ali on im prilazi upravo ovim odabranim vokabularom koji seže duboko u njegovu životnu dramu koju je liječio samo vjerom. Vjerujem da govori svjestan svoje kratkotrajnosti na ovoj zemlji, a ne radi materijalne koristi; u tim godinama i s njegovim tragedijama - prva obitelj - supruga i dijete stradali u nesreći, najstariji sin umire u 46. godini od raka mozga i on izgovara nad umirućim sinom svoju senatorsku zakletvu, dakle uz sve ostalo što ga je pogađalo, u njemu još ima i brige i nade i radosti da će možda nešto popraviti, bar malo, da iza njega ne će ostati gora, nego bolja zemlja i ljudi.

Koliko je ovaj dvoboj duha i nasušnih potreba tijela prevagnuo na duhovnu stranu, ponavlja se na nekoliko načina onom jasnom mišlju - kad se približe dani odlaska. O toj činjenici nikada nisu govorili ni američki predsjednici, a ni drugi širom svijeta, pa ni naši. On je svjestan svojih mogućnosti, i baš te ograničavajuće činjenice, vode ga u vjersku sferu koja jedina daje nadu u smisao života. On nije svrgnuo Boga pa na njegovo mjesto postavio ne znamo koga, on ostaje na zemlji, pogleda uprta u nebo.

On možda ne ostvari ništa ili malo od ovih vjerskih nadanja u dobrotu čovjeka, ali on se nada i to ponosno ističe. On zacrtava otvorenim riječima svoj put, a to je rečeno kao Put, Istina i Život. Moli više puta za ujedinjenje jer zna da kaos koji uvodi nečastivi donosi nemir, jad, smrt.

U prvi protokol uveo ga je isusovac, vjerni prijatelj tijekom života. To ne mora značiti garanciju njegove kvalitete, ne, ali to je nepobitna činjenica. Drugi je čin sama zakletva nad 127 godina starom obiteljskom Biblijom, velikom knjigom u koju je na prednjim listovima zapisao svaki svoj korak u napredovanju kao čovjek, otac, suprug, službenik domovine. Kao da je tim zapisima htio provjeriti i odmjeriti s velikim i teškim riječima ove Knjige svoju dosljednost i nepromjenjivi tijek karakternih osobina. To čine ljudi koji imaju časti.

Treći čin inauguracije povjeren je pastoru kao znak želje za mirom i već do tada tradicionalnim dijelom uvođenja u predsjedničke dužnosti. (Nekada je bio i rabin.)

Miloševića prozvao raznim zločincem

Nismo imali prilike čuti riječi isusovca, kao ni pastora, potom ni onih koji su predavali darove u Kapitolu, pa ni recitaciju djevojke koja je, navodno, oduševila svijet, jer u našem HRT studiju koji je prenosio cijelu ceremoniju, voditelj zaista nije bio dorastao svojoj ulozi. Ili je možda imao nalog da tako postupa? Hmmm... Zašto - ne znamo. U vrijeme pastorovoga govora, kao i onih kasnijih, voditelj je dao priliku Graniću da prepričava svoje memoare, kao da se to nije moglo kasnije ili prije.

Poštovana gospođa M. Privora dva puta je dala elegantnim i diskretnim riječima upravo to na znanje dotičnome voditelju: kad dođem kući, pogledat ću i čuti što se događalo! Uvijek je znala biti vrhunska stručnjakinja i dama. Sjećamo se i pisali smo kako se suprotstavila u tom istom HRT nemiloj Gojanici kad je ova nazvala Kolindu Grabar Kitarović“alfa ženkom“. Bilo je to u trenutku kad je naša predsjednica, u koju smo polagali svoje nade, izišla pod plavim nebom na Markovu trgu, sva u plavom, kao hrvatskom bojom, kad je Radojka Šverko otpjevala himnu dostojanstveno i korektno, kao i pjevačica američku himnu na ovom Bidenovom uvođenju u dužnost. Tada se s novom predsjednicom u našim srcima pojavila nada koja je uvijek veća od mogućnosti. Zloba Gojanice je čak razumljiva. Tim se nazivljem „alfa ženka ili mužjak“ obraćamo samo u životinjskom svijetu. Jal, rekao bi Matoš. Hrvatski jal.

U to isto vrijeme odlazio je bračni par prošlih stanara Bijele kuće na put u svoje grandiozno zemaljsko imanje koje će vjerojatno ponijeti sobom u grob. Gđa Melanija imala je najfinije kreacije europskih stilista kao odjeću i obuću. Ali sve je nadmašila torba od krokodilske kože, plavih nijansi, koja je koštala 70 000 dolara (tj. 430 000 kuna).

Nitko ne zna što će donijeti sutra, a kamoli dalja budućnost. Svi živimo u sadašnjosti. Nas koje ne privlači politički položaj i moć, što ne mora biti uvijek loše, raduje da ima onih koji bar razmišljaju slično nama.

Nismo ovo napisali poradi toga što je Biden jedan od rijetkih političara koji je posjetio nas i ove prostore, kako se to govori, u ratu i donio pravedan zaključak o našem hrvatskom položaju. Pa ako je nešto i pogriješio, bio je ipak načisto s činjenicom da može reći Miloševiću: vi ste obični ratni zločinac. Ima nekoliko političara od formata koji su podržali ovu moju domovinu tijekom rata u kojem je postala i samostalna država. Nabrojimo ih na prste dviju ruku. Pa i za prinos Bidena tome poštenom zaključku, hvala.

Bog blagoslovio Hrvatsku!

Nevenka Nekić