CARITAS i Crveni križ

Budimo pravedni.

Čovjek ne može vjerovati da u ovom teškom trenutku hrvatske zbilje ima mjesta i malicioznosti novinara, a ima, ako pogleda sveukupno izvješćivanje s područja uništenih potresom.

Poznavajući prestrašnu povijest Petrinje tijekom posljednjih ne samo trideset, nego stotinu godina, te imajući izvore u Petrinjanajbližoj rodbini i prijateljima, pitamo se kako se izvjestitelji ponašaju u svojim izvješćima. Ne govorimo o njihovoj mogućoj namjernoj selektivnosti prigodom izvješćivanja, možda se ipak radi o neznanju. To ih ne opravdava posvema, trebali bi znati ili na licu mjesta saznati nešto više o drami ljudi kojima su se u pomoći našli i Caritas i Crveni križ i mnogobrojni dobri ljudi svojim donacijama.

Tuga je prevelika za nas koji možemo samo svojom skromnom donacijom pomoći ili saznati imena onih koji imaju najveću potrebu za kućice i kontejnere, kao i za grijalice i slične skupe neophodne stvari za preživljavanje zime. O imenima saznajemo od stanovnika Petrinje koji su ostali kod polusrušenih kuća i pomažu onima koji nemaju više ništa.

Ignorancija Caritasa?

Naši dragi po treći puta ostali su bez kuće: dva puta rušili su im „osloboditelji“, a sada potres. Svaki puta oni se dižu iz pepela, pa unatoč tome što nisu tajkuni nego profesori i to generacijama, dižu sami svaki puta svoju obiteljsku kuću građenu davno prije Drugoga svjetskoga rata. Možda će uz veliki napor to isto učiniti i sada nakon što prođe caritasvrijeme pomoći drugima, a i sebi, jer brojna su obitelj i sinovi pomažu na sve načine potrebitima. Znaju dobro i omjer koji ulaže hrvatski Caritas u ovom trenutku, ali i prije ove strašne nesreće uzrokovane potresom. (Bili smo gosti Caritasa u Sisku i podijelili zajedništvo s korisnicima u vrijeme kad nije bilo potresa.) Veliko je srce Caritasa koje ne prestaje kucati za sirotinju.

I sada dolazimo najprije do trenutaka u kojima pratimo izvješća novinara i konstatiramo da Caritasa uglavnom nema. Spomenut je možda dva-tri puta, onako usput, a Crveni križ je baš u svakom javljanju. Naši nam javljaju da je Caritas u Petrinji itekako djelatan na cijelom području i njihovi volonteri nisu ništa manje zastupljeni negoli oni iz Crvenoga križa. Zašto prešutjeti i ne pokazati taj jednako vrijedan dobrotvorni rad? Čemu ignorancija Caritasa? Svi su djelatnici zaslužili da budu spomenuti, ne svojim imenom, nego samo kao dobrotvori koji godinama pomažu ljudima u potrebi. Ništa ne traže, ničim se nisu okoristili, nisu ni časne sestre ni svećenici krali, otimali, odnosili robu ni hranu sebi, stoga narod ima veliko povjerenje u njihov rad. A sada–tajac. Ima ih u natruhama izvještavanja s terena. A naši dragi javljaju da se traži broj za donacije upravo na Caritasovu računu, da ljudi više vjeruju osobito kad se radi o novcima. Ne znamo zašto. Smatramo da su bar jednako zaslužni i da se predano trude kao uvijek.

Mnoge naše obitelji bile su poslije Drugoga rata korisnici američke pomoći koja se dijelila po babu i stričevima. Donirana roba prodavala se u Karlovcu na Otpadu, ne zna se u čijoj organizaciji, i tu smo kupovali mi koji nismo dobili. To je samo mali isječak iz povijesti roda.

Ima još gorkih istina, ali sada nije vrijeme za to. Pomozimo i darujmo svima, bez obzira na rod i pomozbog. Tiha dobrota sadržana je u riječi Caritas. Ona je zaista ljubav.

Banovina u "novim ranama"

No imamo i ljudi koje koriste ovu nesreću i tragediju već uništavane Banovine koja je još u ranama od posljednjega Banovina2„oslobođenja“ 1991. godine. Tako je zapaženo ne samo da se pojavljuju krađe po kućama koje nitko ne čuva, što su djela pojedinaca, nego i pojava „osloboditelja“ prije nekoliko dana u Petrinji. Četnik koji je poznat po ubojstvima i razaranju (slavno rušenje petrinjske crkve Svetoga Lovre, do temelja), pobjegao je nakon Oluje u Istru i dobro se smjestio. Odjednom se poslije potresa pojavio u dragom mu gradu i u skladištu donacija odabrao agregat, bijelu tehniku i još koješta pa taman kad je htio utovariti, bio prepoznat. Došlo je do teške situacije i on je uspio pobjeći u svoju novu domovinu Istru. Kamo? Ne znamo. Ljudi su se vrlo uzrujali i ne bi bilo čudno da je došlo do gorega incidenta.

Svjesni smo da nikada više stare Petrinje ne će biti. Ona je nalikovala na ugodno barokno gnijezdo koje čak ni Srbi nisu uspjeli do konca uništiti. Pretrpila je stotinu godina nasilja, onako stara i lijepa, pitoma i vjerna. Vidimo da se sada u Srbiji raduju njenom nestanku, kao i uništenju drugih naselja. Toliko zla u duši imaju da su zalihe neiscrpne. Bog jedini zna kako će to riješiti. Naravno, ne tiče se to cijeloga naroda.

Svima treba zahvaliti

Najbolje srce i dobrotu pokazujemo u teškim situacijama. Svima treba zahvaliti, baš svima. Jednaka je hvala i za najmanji novčić udovice, kao i za donacije naših milijunaša, vlasnika golemih lanaca trgovine, građevinskoga poznatoga lanca, vlasnika hotela i jahti, bogatih odvjetnika. (!)

Osobito hvala našoj mladosti-došli su oni koji su obdareni osjećajima sućuti i tuge danas, a športskoga ili inoga Srceslavlja i radosti za domovinu sutra. Molimo da nas opet nevolja ujedini, da budemo sa svima u zajedništvu, osobito onima koji su nastradali i kojima suze peku oči dok gledaju svoj dom. Vrlo znakovito počinje spot one snažne pjesme, koju možda ne bismo ni čuli da nije ovoga zla, pjesme o domovini koju pjeva Doris Dragović. Možda će nekome i smetati jer tamo se spominje rođenje za domovinu, i to sina. Već vidim kako to može bit smeta onima koji smatraju da se moralo nabrojiti i sve druge kategorije, rodno neodredive i tko zna koga. A vidim i djelatnike Sabora kako jure, muški i ženski, mladi i snažni pomažu, pomažu. (Možda to i čine, pa naše riječi nisu istinite, za taj slučaj molimo ispriku.) Malo ironije ne šteti: poslije liftinga i kozmetičarke, dugim crvenim noktima ponad tankih visokih štikli dijele obroke, prave pakete za sirotinju, obilaze kišom raskvašene putove koji vode do pustih sela, o kojima smo pisali i obilazili noseći nešto svojega-malo novca, knjige, dobru riječ. Bijasmo u Kostajnici, Kukuruzarima, Petrinji, Hrastovici, Sisku (rodnom gradu našega oca), i nizu drugih naselja. U vrijeme kad se šutjelo i lizalo rane, pa onda opet poslije Obrambenoga domovinskoga rata.

Hrastovica je malo selo, ali znamenito po govoru Stipice Radića i odanosti HSS-i, u kojem je sadašnji biskup Vlado Košić trebao biti „likvidiran“, kako to rado govore naši narodnofrontaši, sljedbenici „osloboditelja“, ali je izbjegao smrt za tren. Vidim li ja to čelnika tužnoga HSS kako juri u Hrastovicu?

Ponos, čast i kršćanski duh

Danas je nama vjernicima duša opet u koroti-ljudske žrtve lebde nam pred očima: djevojčica, muškarci, organist koji je došao obrisati orgulje od netom minuloga potresa, pa onda i dragi čovjek koji je htio pomoći, a izgubio život. Nije ga izgubio-dobio ga je, ostat će svima u duši i sjećanju. Bože, koliko je kršćanskoga duha uzdiglo ovaj narod kroz stoljeća! Ponos i čast, požrtvovnost i ljubav, caritas, izlaze iz toga korijena i ostaju u nasljedstvu. Vidimo to po mladosti našoj. Onoj istoj koja je devedesetih pohrlila u boj za obranu doma, spremna dati život. Grlimo sve tužne i nesretne, molimo se za njih i pomažemo. Bože čuvaj Hrvatsku.

Nevenka Nekić

Pon, 8-03-2021, 22:58:24

Komentirajte

Zadnji komentari

Kolumne

Telefon

Radi dogovora o prilozima, Portal je moguće kontaktirati putem Davora Dijanovića, radnim danom od 17 do 19 sati na broj +385-95-909-7746.

Poveznice

Snalaženje

Kako se snaći?Svi članci na Portalu su smješteni ovisno o sadržaju po rubrikama. Njima se pristupa preko glavnoga izbornika na vrhu stranice. Ako se članci ne mogu tako naći, i tekst i slike na Portalu mogu se pretraživati i preko Googlea uz upit (upit treba upisati bez navodnika): „traženi_pojam site:hkv.hr".

Administriranje

Pretraži hkv.hr

Kontakti

KONTAKTI

Telefon

Telefon Tajništva
+385 (0)91/728-7044

Elektronička pošta Tajništva
Elektronička pošta Tajništva
Ova e-mail adresa je zaštićena od spambota. Potrebno je omogućiti JavaScript da je vidite.

 

Elektronička pošta UredništvaElektronička pošta Uredništva
Ova e-mail adresa je zaštićena od spambota. Potrebno je omogućiti JavaScript da je vidite.

Copyright © 2021 Portal Hrvatskoga kulturnog vijeća. Svi sadržaji na ovom Portalu mogu se slobodno preuzeti uz navođenje autora i izvora,
gdje je izvor ujedno formatiran i kao poveznica na izvorni članak na www.hkv.hr.
Joomla! je slobodan softver objavljen pod GNU Općom javnom licencom.

Naš portal rabi kolačiće radi funkcionalnosti i integracije s vanjskim sadržajima. Nastavljajući samo pristajete na tehnologiju kolačića, ali ne i na razmjenu osobnih podataka.