Zatajeni Mirogoj


Moja tužna sjećanja na razbojničko oduzimanje našega groba na Mirogoju dogodilo se poslije propasti Hrvatskoga proljeća, godine 1973. Sada me na to gorko podsjetilo pisanje u Hrvatskom tjedniku autorice Andree Černivec. (HT, 17. prosinca 2020.) Ona piše o daleko većem herostratskom pohodu na naše grobove partizana i dičnih sinova od „ljubičice bele“, preko Ace Rankovića do Vicka Krstulovića poslije „oslobođenja“ 1945.

Za domaće izdajnike posebna "zahvala"

Hajde da pokušamo shvatiti kako hohštapler Tito, neznanih korijena, nije imao osjećaj za mrtve općenito pa tako ni za hrvatske sinove; također i Srbijanac Aca koji ih je „trebio“, kaže sam na jednom mjestu, sve do kraja života po logici stvari svoje ukorijenjene mržnje na sve što diše hrvatski, (a koji je dobro i raskošno proživio u vili u hrvatskim TitoKuparima!), ali hrvatski izdajnik Krstulović od milja zvani Vicko, koji je baš potpisao ferman o uništenju svih vojnih grobova u Hrvatskoj, e, taj drug je zaslužio posebnu „zahvalu“ hrvatskoga naroda. Da je živio u starom Rimu, zna se kako bi prošao.

Mi smo svjedoci kako se uništavalo groblje poginulih vojnika NDH bez obzira na njihovu vojnu kategoriju. Upravo ovih dana, desetoga prosinca 2020. odana je počast mrtvima na uništenom groblju na Mirogoju i tim povodom naš poznati pravednik pomoćni zagrebački biskup msgr. Ivica Šaško izrekao je i ove riječi: „Ona duhovna bijeda koja im je služila kao gorivo, preživjela je, a postoji bojazan da je i ojačala ...“ Točno.

Ta duhovna bijeda, ta horda puna praznine u kojoj su se naselili mali bogovi nalik na Moloha, osovila se s četiri na dvije noge i bauljala Hrvatskom sve do devedestih godina minuloga stoljeća, onda se ponovno spustila na četiri noge i rušila žive i mrtve sve do dana poslije oštroga vjetra Oluje, pa se opet osovila i zasjela visoko na brdu, do dana današnjega. A mi, naivni, mislili da smo slobodni od duhovne bijede.

8 milijuna dinara za kosti predaka

Došli Nijemci i pokupili ili bar označili svoje mrtve u tuđoj im zemlji, hrvatskoj zemlji. Duhovna bijeda šutjela. Došli grobljeTalijani i tragali za svojim osvajačkim crnokošuljašima ne samo kod nas, nego čak u Albaniji, nešto našli, nešto obilježili. Duhovna bijeda šutjela. Zasjela ona u Mirogojsku grobnu upravu i dosjetila se poslije pada Hrvatskoga proljeća: hajdemo zaraditi, oteti grobove Hrvatima na parceli toj i toj, blizu Velikoga Križa pa lijevo, i zatražiti da oni kupe svoje vlastite grobove po nevjerojatnoj cijeni. Svaki grob 8 milijuna dinara!

Plaće bile nekoliko desetaka tisuća i tome slično. Nemaš gotovine za otkup vlastitoga groba u kojem leže tvoji mrtvi koji su se vjenčali u Zagrebu u crkvi Svetoga Marka 1898. A grob, dragi moji, pristojan, plaćen: spomenik od lažnoga mramora, svijećnjak i vaza također, obrub i zasijano cvijeće rese ga i redovno se uređuje. Isto tako i stotinjak grobova u tom polju. Ali ne, ništa ne možeš dokazati iako imaš dokumente , moraš kupiti svoj grob, ili kosti idu u zajedničku grobnicu bez imena. Pisala sam nešto o toj, plačem i suzama, zalivenoj dionici obiteljskoga života, jer morali smo izvaditi koščice i noseći u kovčegu prebaciti u grob u Karlovcu gdje smo neko vrijeme, silom prilika, živjeli i umirali.

Rat je minuo, ali ne i duhovna bijeda...

Taj pohod duhovne bijede koja se i dalje šuljala po Hrvatskoj svekolikoj domovini nije stao samo na tome, iako je rat davno minuo. U arkadama se nalazili neki značajni Hrvati –znanstvenici, pjesnici i slični. Umre tako jedan iz redova duhovne bijede pa se Grobna uprava dosjeti- izbacimo iz arkada prirodoslovca Špiru Brusinu, koji je Bogu dušu dao još 1908. kao onodobni slavni znanstvenik, pa na njegovo mjesto stavimo M.B. iz plejade duhovne bijede koji je baš umro. (Mislim da nisam pogriješila u imenu i prezimenu.) Ako tragate za sadašnjim grobnim mjestom Spiridona mirogojBrusine na Googleu, ne ćete naći. Ima ime u znanstvenoj literaturi. To je samo jedan mali primjer velikih zlodjela članova duhovne bijede, ili kako bi neki rekli klateži, koja nam je oduzela pravo na grob. I pri tome još i zaradila. Mogla bih dokazati da su otimačima i vikendice i kuće na moru sagrađene ili kupljene od grobnoga mjesta moje obitelji- tada je dobra kuća na Krku stajala upravo 8 milijuna dinara!

Pustimo duhovnoj bijedi da misli kako je ovaj njihov život na zemlji uspješan: pobili nas, pobacali u jame, sakrili jame, zaorali po našim grobljima oranice i posadili drveće. Tragamo i tragat ćemo i dalje. Ne napuštamo odavanje počasti našim precima, prijateljima i velikanima. Dižemo kenotafe za neznane grobove, uvijek se svjećicom zahvalimo Franji Tuđmanu, Stipici Radiću, ali uz njega posebno Stipici Javoru, seljaku koji je zaslužio da leži zajedno sa svojim duhovnim vođom, hrvatskim vođom koji je ubijen metcima, a Javor batinom kojom su mu polomili sve kosti srbijanski žandari u zatvoru pa su ga morali na nosilima donositi u sudnicu. Da, i onda je seljak i običan čovjek bez školske spreme znao gdje mu je mjesto, baš kao i u Domovinskome ratu. Netko se iz skupine duhovne bijede s tima Hrvatima i nedavno rugao, kako samo nepismeni odoše u Domovinski rat. Ptici rugalici nitko ne će donositi svjećice na grob, izdajicama se ime izgubi u ponorima duhovne bijede.

I pravo na smrt oteto...

Pripala mi je čast da budem dionikom jednoga događaja još tijekom Domovinskoga rata. Tada je ustrojen „Časnički klub 242 Zagreb“ i „Društvo hrvatski domobran“. Tijekom 1993.“Društvo hrvatski domobran“ obnovilo je spomen–križ Stepinacna vojničkome groblju srušen 1945. i stavilo natpis: “Hrvatskim vojnicima palima za domovinu 1941.-1945.“. Na tom mjestu našli su svoj mir otkopani ostatci hrvatskih domobrana, njih 250, a onda se pristupilo estetskom uređenju grobnoga mjesta. To su svojim prilozima učinili „Ujedinjeni Hrvati Canade-Vancouver“ i „Časnički klub 242 Zagreb“. Budući da sam surađivala s gospodinom Stjepanom Brajdićem i ostalim preživjelim sudionicima Križnih putova iz spomenutoga Kluba, zamoljena sam da govorim na otvorenju ovoga uređenoga groba 2000. godine. Sada je to bio mramorni i kameni spomen-grob, dostojan bar za taj mali broj zločinački ubijenih domobrana.

S gorkim sjećanjem na svekoliku našu hrvatsku tragiku, u kojoj malo i nevažno mjesto ima i naš obiteljski grobek puno kasnije otet, rekla sam između ostaloga kako nam nisu dali pravo na život, ali ni na smrt.

Danas, kada obilazimo naše mrtve za Dušni dan i stignemo do crnoga neosvijetljenoga spomenika žrtvama iz Domovinskoga rata, zapalimo svijeće za pet novih iz Vukovara i onda još i za one koji su diljem ove zemlje pokopani ili zatrpani. Tome duhovnome zboru osvijetlimo lica, plameni sjaj zarumeni nebo i sjetimo se velikoga Stepinca koji je pisao i protestirao protiv uništenja naših grobova. Njegovim moćnim riječima pokrivamo svoje rane ogrnuti golemim kardinalsko-crvenim plaštem kojega su uzalud razrezali članovi duhovne bijede.

Nevenka Nekić 

Pon, 10-02-2025, 18:33:34

Potpora

Svoju članarinu ili potporu za Portal HKV-a
možete uplatiti i skeniranjem koda.

Otvorite svoje mobilno bankarstvo i skenirajte kod. Unesite željeni novčani iznos. U opisu plaćanja navedite je li riječ o članarini ili donaciji za Portal HKV-a.

barkod hkv

Komentirajte

Zadnji komentari

Telefon

Radi dogovora o prilozima, Portal je moguće kontaktirati putem Davora Dijanovića, radnim danom od 17 do 19 sati na broj +385-95-909-7746.

AKT

Poveznice

Snalaženje

Kako se snaći?Svi članci na Portalu su smješteni ovisno o sadržaju po rubrikama. Njima se pristupa preko glavnoga izbornika na vrhu stranice. Ako se članci ne mogu tako naći, i tekst i slike na Portalu mogu se pretraživati i preko Googlea uz upit (upit treba upisati bez navodnika): „traženi_pojam site:hkv.hr".

Administriranje

Pretraži hkv.hr

Kontakti

KONTAKTI

Telefon

Telefon Tajništva
+385 (0)91/728-7044

Elektronička pošta Tajništva
Elektronička pošta Tajništva
Ova e-mail adresa je zaštićena od spambota. Potrebno je omogućiti JavaScript da je vidite.

 

Elektronička pošta UredništvaElektronička pošta Uredništva
Ova e-mail adresa je zaštićena od spambota. Potrebno je omogućiti JavaScript da je vidite.

Copyright © 2025 Portal Hrvatskoga kulturnog vijeća. Svi sadržaji na ovom Portalu mogu se slobodno preuzeti uz navođenje autora i izvora,
gdje je izvor ujedno formatiran i kao poveznica na izvorni članak na www.hkv.hr.
Joomla! je slobodan softver objavljen pod GNU Općom javnom licencom.

Naš portal rabi kolačiće radi funkcionalnosti i integracije s vanjskim sadržajima. Nastavljajući samo pristajete na tehnologiju kolačića, ali ne i na razmjenu osobnih podataka.