Mirko Ćurić, „Vukovarom obilježeni / Prozni zapisi i kolumne o jednoj obitelji, jednom gradu, jednom ratu i jednoj domovini“, Đakovo/ Slavonski Brod, 2020.

Jesu li osvajači zaista podvili rep zauvijek? To je krunsko pitanje koje postavlja hrvatski Vukovarknjiževnik Mirko Ćurić u novoj knjizi „Vukovarom obilježeni“. Ispisano je mnogo knjiga o našem gradu simbolu i nezarasloj rani iz koje neprestance teče ona ista krv i prolazi ona ista kolona prognanika. Ako u toj koloni vidiš svoga brata, kao što ga simbolično vidi i Mirko Ćurić, onda si spreman bdjeti nad ovom zemljom. Samo brat našega auktora nije bio u koloni, bio je dragovoljac i branitelj Vukovara od 26. rujna 1991. godine, ranjen kasnije na Lušcu, prizdravio pa opet otišao na bojišnicu te čudom preživio. Ivan Ićo Ćurić, „ošišan do gola, mrk i brkat u maskirnoj uniformi“, hrabar čovjek kojem je ova knjiga posvećena i bez službene posvete, jer tu je i otac Mijo i majka Luca i sam auktor kao i obitelj, odlučno je s još 46 đakovačkih dragovoljaca pošao u obranu zemlje svoje slavonske, srijemske i svekolike, jer to su dugovi muževa i sinova, braće i hrabrih ljudi. Jer nema veće ljubavi od one da se život položi za prijatelje.

Đakovo je bilo supatnik, davalo pomoć, primalo bolesne i ranjene, slalo momke i očeve u rat. Majke su obrtale krunicu kao Ićina majka Luca, otac šutio jer je osjećao da tako postupa čestit čovjek. Najprije si čestit, onda hrabar. Otac je izrađen, umorio se od njive, zanata, Njemačke, kao mnogi Hrvati, a ostao „strpljiv, blag, popustljiv, ali uporan i Mirko Curicdosljedan“. Rođen u selu Dobrići kao da je obilježen imenom sela. Uopće, ta naša imena naselja mnogo puta kazuju nešto o naravi ljudi, njihovoj dobroti, prkosu, bećarluku, žilavosti, kao loza što raste i miriše po zemlji.

Knjiga ima četiri dijela: Kako se postaje heroj, Život, košarka i rat u idealnom gradu, Povratak u Vukovar, Umjesto pogovora. Od obiteljske kronike s markantnim likom brata Iće, preko osobnih mladenačkih uspomena iz Borova gdje je auktor igrao košarku prije rata, preko pogleda na poslijeratni Vukovar pa do kolumni koje je auktor pisao u „Đakovačkom glasniku“ od 1994.-2002. godine. U toj omanjoj knjizi postavio je tolika bitna pitanja i prosudbe o prošlim i suvremenim problemima Republike Hrvatske, da se zaista moglo ispisati bar nekoliko stotina stranica. Zagrebao je i u prošlost u kojoj smo prezreni od Marxa bili prozvani kao zaostala nacija koja nema pravo živjeti, kao ni druge slavenske nacije, jer nismo za mađarsku revoluciju koju, eto, uništi i jedan Hrvat- Josip Jelačić. (O tom gadljivom tekstu velikoga Marxa prvi je pisao dr. Franjo Tuđman u knjizi „Velike ideje i mali narodi“. Tu je već i počeo njegov put kao mete za odstrel.)

Mirko Ćurić opisuje našu zajedničku dušu kakva je bila tih devedesetih: “...mladi i prkosni, naivni i hrabri...“ i postavlja pitanje ima li danas takvih koji bi srnuli u rat za obranu domovine? Ne odgovara izravno, ali donosi vrlo signantno jedan odlomak iz knjige poznatoga češkoga pisca Milana Kundere „Neznanje“. Glavni junak Josef razgovara s bivšim komunistom koji smatra da je „ nacionalna suverenost zabluda“. „No, ako zemlja nije neovisna i ne želi to biti, hoće li itko više biti spreman umrijeti za nju?“ Komunist odgovara da „...ne želi da njegova djeca budu spremna umirati“. Josef ga na to upita:“ Voli li još netko ovu zemlju?“ Komunist :“ Umrijeti za svoju zemlju, to više ne postoji...“

Zastrašujuća ravnodušnost proteže se i u nastavku promišljanja i dovodi nam pred oči ministra obrane Jozu Radoša koji tih dana 2002. izjavljuje da će nam ulaskom u EU NATO biti štit i stoga će se smanjiti broj vojnika za oko 20 000, skresati proračun za vojsku i ukinuti ročnički kadar. Imat ćemo jedan manji broj profesionalnih vojnika, a ostali ne će morati proći ni najosnovniju obuku. Živimo u izuzetnom okruženju prijateljskih naroda, nitko nas ne ugrožava. Ipak Ćurić kao da ne vjeruje časnom Radošu piše: “Bilo bi lijepo da u budućnosti nikada niti jedan Hrvat ne mora umrijeti za domovinu, ali bi bilo neozbiljno i opasno takvu mogućnost isključiti.“ Osnovno je pitanje koje treba postaviti: jesu li agresori zauvijek podvili rep? Ili još sanjaju o našim kućama, bijeloj tehnici, blagom naših domova i opakom zauzimanju Lijepe naše.

Jedva nekoliko stranica ispred toga teškoga pitanja stoji slika ekipe Košarkaškoga kluba Borova u kojoj je Mirko igrao, a s njim je u prvom redu maser Marko Mandić, ubijen na Ovčari.

Važno pitanje koje tih davnih godina muči Ćurića je i kako će učenici u školama morati učiti o svim ovim događajima u ratu, boljet će ih glava od silnih imena, datuma i događaja.

Ne će, ne će, moj Mirko! Nitko se ne će mučiti s onim što su razni markovine i jakovine i slični stručnjaci historiografi napisali o Domovinskom obrambenom ratu. Više ga takoreći nema, izjednačene su žrtve i agresori, jednako su nastale tisuće mrtvih Hrvata i onih nekoliko u čudnim vodama. Pobjede kao da nestaje, a ostaje samo krvava laž i jedna velika nesreća. Jedva da bi se našao učenik koji zna ime nekoga heroja Vukovara, a kamoli nekoga drugoga područja u RH. Tko su Mladi i Veliki Jastreb? Ta, hajte, molim vas! Oni su danas gotovo zaboravljeni, kao i mnogi drugi heroji, kao i Blago Zadro, kao Pauk... dijete bi moglo upitati je li to životinja?

Mirko Ćurić piše nakon posjeta Vukovaru iza „užasnog kanibalskoga slavlja nad izmrcvarenim gradom i njegovim stanovnicima“, ali tek po mirnoj reintegraciji:

„Bože, treba se moliti, danas i uvijek: ne okreći od nas svoje lice i ne ostavljaj svijet u tami, kao u Vukovaru ljeta Gospodnjega 1991. Amen!“

Nevenka Nekić

Pon, 26-10-2020, 03:05:56

Komentirajte

Zadnji komentari

Kolumne

Telefon

Radi dogovora o prilozima, Portal je moguće kontaktirati putem Davora Dijanovića, radnim danom od 17 do 19 sati na broj +385-95-909-7746.

Poveznice

Snalaženje

Kako se snaći?Svi članci na Portalu su smješteni ovisno o sadržaju po rubrikama. Njima se pristupa preko glavnoga izbornika na vrhu stranice. Ako se članci ne mogu tako naći, i tekst i slike na Portalu mogu se pretraživati i preko Googlea uz upit (upit treba upisati bez navodnika): „traženi_pojam site:hkv.hr".

Administriranje

1 klik na Facebooku za hkv.hr

Pretraži hkv.hr

Kontakti

KONTAKTI

Telefon

Telefon Tajništva
+385 (0)91/728-7044

Elektronička pošta Tajništva
Elektronička pošta Tajništva
Ova e-mail adresa je zaštićena od spambota. Potrebno je omogućiti JavaScript da je vidite.

 

Elektronička pošta UredništvaElektronička pošta Uredništva
Ova e-mail adresa je zaštićena od spambota. Potrebno je omogućiti JavaScript da je vidite.

Copyright © 2020 Portal Hrvatskoga kulturnog vijeća. Svi sadržaji na ovom Portalu mogu se slobodno preuzeti uz navođenje autora i izvora,
gdje je izvor ujedno formatiran i kao poveznica na izvorni članak na www.hkv.hr.
Joomla! je slobodan softver objavljen pod GNU Općom javnom licencom.

Naš portal rabi kolačiće radi funkcionalnosti i integracije s vanjskim sadržajima. Nastavljajući samo pristajete na tehnologiju kolačića, ali ne i na razmjenu osobnih podataka.