Vrijednosti kolumnističkih tekstova

Pomislili ste da je kasno objaviti nešto o knjizi gotovo nenadmašnih kolumni Javora Novaka zato jer je objavljena 2015.godine? O, varate se. Koliko je ljudi uspjelo pročitati tu strasnu i jasnu, oštroumno i čestito pisanu knjigu? Vrlo malo. Pojedinačne kolumne padaju brzo u zaborav, knjiga ih sačuva štono se kaže za sva vremena. Čitah ju ljetos na našem milom Braču i kao sjajni protestni tekst uvrstih u knjige koje stoje nadohvat ruke pa se mogu pomoću imenskoga kazala otvarati i čitati selektivno. Pred tobom iskrsavaju naši vječni, neumrli, zbratimljeni u bratstvu i jedinstvu vampiri koji i danas vladaju javnim scenama. Kao u filmu R. Polanskog ne vide se u zrcalima, ne vide se jer nemaju dobre duše koja jedina daje odraz na zemlji, a na Nebu ćemo se vidjeti oči u oči sa Svevišnjim. Vjerovao ili ne.

Ali u ovoj antologijskoj zbirci tekstova defiliraju pred našim zaboravnim naravima i žrtve, svi oni u kolonama, stotine tisuća, iz bliže i dalje povijesti. Hodaju ovim horizontalnim romarskim putevima, i prije Križnih i poslije njih. Strahote sadašnjosti imaju korijen u prošlosti. Kad jedan zli čovjek kaže u Hrvatskom Državnom Saboru 2018. da je šlampavo obavljen posao 1945. i da bi to, drugim riječima trebalo popraviti, znači da bi trebalo poubijati još nekoliko stotina KomunizamMoja majka je davala vodu, krpe za umotavanje djece, a kruha nismo imali. Zagreb je odavno gladovao i mogli smo dobiti samo 13 dkg kruha po osobi u obitelji, crnoga kruha, u kojem je već bilo i nejasnih sastojaka. Stajalo se u redovima za svaku namirnicu. U obitelji je bilo i tuberkuloze. Spašavalo se kako se znalo i moglo. Smrt i napori iznurili su i tragičnu državu i ljude.tisuća Hrvata. Jer, na prvom popisu stanovništva u novoj FNRJ 1948. nedostajalo je milijun katolika! Kamo su nestali? Jesu li svi pobjegli ili su pretežito zakopani diljem susjedne nam Slovenije i Hrvatske i Srbije sve do Gevgelije?

U nepovrat

Sjećanje mi seže do kolone koja je u Heinzlovoj ulici u Zagrebu, pod krošnjama aleje divljih kestenova, stajala kao kaotična pješačka masa, u kojoj su bila kola s djecom, trudnicama, bakama i djedovima. Odrasli muškarci tragali su za odgovorima, pronalazili malo vode ili pokušavali kupiti malo kruha. Kola su kretala i odlazila u nepovrat.

Moja majka je davala vodu, krpe za umotavanje djece, a kruha nismo imali. Zagreb je odavno gladovao i mogli smo dobiti samo 13 dkg kruha po osobi u obitelji, crnoga kruha, u kojem je već bilo i nejasnih sastojaka. Stajalo se u redovima za svaku namirnicu. U obitelji je bilo i tuberkuloze. Spašavalo se kako se znalo i moglo. Smrt i napori iznurili su i tragičnu državu i ljude.

Ali te žrtve koje su bježale pred najezdom crvene partizanske i crne četničke horde imale su već zacrtanu i strašnu sudbinu. Neki su bili u narodnim nošnjama, osobito žene i djevojke, čije će se pletenice kasnije naći u Hudoj jami. Čekale su ih strašne Hude jame, Dolina G. Doliča, Plibersko jezero, Trbovlje, Hrastnik, Laški Žalac, Celje, Turiška Vas, Titovo Velenje, rječica Paka, Mislinja, Dovze, Deželakov Greben, Klembasov kamenolom, okolica Ljubljane, Dolenjska, Krakovski gozd, Logaška Krasnica, Crni vrh, trokut Postojna-Logatec- Hrušica, Cerknica, Pivka, Štajerska, Slovenska Bistrica, Slovenj Gradec, Suhodol, Hocko Pohorje, Tezenski gozd, Dravograd, Rimske Toplice, Tuhinjska dolina, Tolmin, Bukovžlak kraj Celja, Gorice nad Šoštanjem, Gaberke, Šentilj, Jazovka, Macelj itd... itd. Ukupno samo jedan istraživač ima KnjigaKnjiga kolumni postala je rudnik povijesnih izvora za svakoga istinskoga istraživača, bez obzira koje provenijencije. Nebrojeno je događaja i mnoštvo imena u indeksu koja je zabilježio svojim argusovskim okom Javor Novak. Podatci mu sežu kroz više od pola XX. stoljeća do trenutka objave knjige, ali vrijede i danas. Začudno je kako se istina otkrivena sine ira et studio otvara i za budućnost. Ona je prošlost, zabilježena sadašnjost u periodu do 2015., ali isto tako strašan pogled u budućnost. Strašan, jer isti bal vampira nastavlja se i dalje u javnosti, ista uglata i iskrivljena lica sjede na najvišim vrhovima društvene hijerarhije, sinovi i unuci krvnika koji na str. 39. u ovoj knjizi moćnih svjedočanstava, pere ruke poslije obavljena posla i ostaje nekažnjen do danas. I danas.podatke o 895 lokacija! Samo slovenskih! To je opširno i dokumentirano samo jedno poglavlje iz ove knjige. Auktor te knjige podataka o kojoj piše Javor Novak je Dragutin Šafarić.

Rudnik povijesnih izvora

Knjiga kolumni postala je rudnik povijesnih izvora za svakoga istinskoga istraživača, bez obzira koje provenijencije. Nebrojeno je događaja i mnoštvo imena u indeksu koja je zabilježio svojim argusovskim okom Javor Novak. Podatci mu sežu kroz više od pola XX. stoljeća do trenutka objave knjige, ali vrijede i danas. Začudno je kako se istina otkrivena sine ira et studio otvara i za budućnost. Ona je prošlost, zabilježena sadašnjost u periodu do 2015., ali isto tako strašan pogled u budućnost. Strašan, jer isti bal vampira nastavlja se i dalje u javnosti, ista uglata i iskrivljena lica sjede na najvišim vrhovima društvene hijerarhije, sinovi i unuci krvnika koji na str. 39. u ovoj knjizi moćnih svjedočanstava, pere ruke poslije obavljena posla i ostaje nekažnjen do danas. I danas.

Tajne i javne krvnike, njihove potomke i jatake otkriva svaki tekst u više od 300 stranica bljeskova srca i uma dobroga spisatelja, oštrookoga opservatora, sjajnoga jezikoznanca, stilističkoga maestra, satiričnoga i tragičnoga spoja dužnika i defenzora Hrvatske koji se svojom knjigom uvrstio čestitošću i ljudskim „deržanstvom“ u niz danas sve brojnijih novinara tzv. desne provenijencije, ma što to značilo. A najviše znači potragu za istinom pod svaku cijenu. Javor je tu cijenu i platio.

Danas gledamo i slušamo iste zubate i nedostojne aktere o kojima u knjizi piše ili o njihovim precima auktor koji je zgranut nad bijedom srca i uma, zabrinut nad hrvatskim narodom što pokunjeno odlazi i domahuje svojoj prelijepoj domovini za koju su pali toliki, samo spomenutih milijun katolika nedostaje one popisne godine, a sada aproksimativno i više. Mi plačemo, pišemo pjesme (kad umrem, kamenom poklopi i Neretvom poškropi...), vodimo jalove polemike i branimo pravo da se naoružamo. Nismo odgojili naše potomke da se masovno odazovu ročničkom služenju vojnoga roka od tri mjeseca, jer sjedimo po kafićima, preziremo žrtve i sprdamo se mrtvima.

Jesmo li spremni

Platit ćemo sigurno taj prezir, platit ćemo bojim se nespremni i ne znam tko će braniti ovu razapetu državu Hrvatsku, možda naša generacija koja se naglo gasi prema prirodnom redu? O novom oružju, strategijama i osnovnim znanjima mladići i djevojke (!) uče u vojnome roku. Ima ih svega nekoliko tisuća. A oko nas roje se mračne sile, stvaraju vojne formacije, prijete i kolaboriraju s našim izdajnicima. Možda će se osvijestiti i oni mladi koji odbijaju taj dug domovini, možda onoga dana kao moji prijatelji iz Rijeke, kojima su arditi u crnim košuljama razvaljivali usta i ulijevali ricinus da se osramote nasred ulce.

Jesmo li spremni za obranu i ostanak u ovoj darovanoj zemlji? Jesmo li spremni izbaciti iz vlasti potomke krvnika o kojima ova knjiga sjajno svjedoči? Jesmo li spremni vratiti Isusa u one riječke jaslice kojega su bacili? Jesmo li spremni naći onoga tko je otpilio prste pastirima iz tih jaslica? Jesmo li spremni otkriti spisatelja srpa i čekića na sjajnom kipu prvoga predsjednika Franje Tuđmana?

Auktor ove knjige Javor Novak spreman je za žrtvu. O tome ona svjedoči.

Nevenka Nekić